BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vojska Srbije ‘vojska srpskog naroda’?

U ranijim dijelovima naše analize više puta smo naglašavali kako je destruktivno antidržavno djelovanje Milorada Dodika ustvari samo izraz vanjske politike i težnji Rusije i Srbije. U ovom dijelu analize detaljnije ćemo obraditi uticaj zvaničnog Beograda i njegove velikodržavne agende na situaciju u BiH, koja je kompatibilna sa ruskim neoimperijalnim ambicijama u Europi.

Velikosrpska politika bez obzira što ni krvavi ratovi devedesetih nisu uspjeli polučiti stvaranje Velike Srbije, već naprotiv doveli su do odcjepljenja Kosova, nikada u suštini nije odustala od mijenjanja granica na štetu svojih susjeda.

Srbijanska vanjska politika nije odustala od stvaranja ‘Velike Srbije’

Tako se i vanjska politika Republike Srbije prema našoj zemlji, koju u BiH zastupaju Milorad Dodik i Dragan Čović, može okarakterisati kao ‘politika razgraničenja’, čiji je osnovni cilj u pogodnom trenutku proširiti teritorij Srbije na račun BiH. Međutim, velikodržavni srpski planovi se ne zadržavaju na tome, već računaju da će tzv. Velikoj Srbiji prisajedniti i dijelove teritorija Kosova kroz razgraničenje sa Albanijom, Crnu Goru, a kasnije i Makedoniju.

U tom smislu najefektnije Beograd može djelovati u BiH jer preko entitetskih vlasti RS-a na čelu sa Dodikom i njegovim SNSD-om u svakom trenutku može blokirati i sabotirati integracijske procese BiH i generalno onemogućiti njen napredak na bilo kojem polju. Milorad Dodik svojim javnim istupima testira bh. javnost i međunarodnu zajednicu, iskušava strpljenje bh patriota, a sve to s ciljem da se bh. javnost navikne na priču o mogućem odcjepljenju bh. entiteta RS, da ta priča uđe u svakodnevnu komunikaciju medija i građana, čime se stvaraju psihološki preduslovi da se takvo što realizira. Predsjednik SNSD-a na taj način postaje glasnogovornik preko kojeg zvanična srpska politika u javnost plasira sve ono za šta se zaista zalaže, a ne smije javno prezentirati. Takva uloga tokom devedesetih bila je povjerena osuđenom ratnom zločincu i lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju. Jedan od zapaženijih Dodikovih probnih balona bio je tokom intervjua kojeg je 2017. godine dao redakciji DW-a na bosanskom jeziku. On je na kraju razgovora nacrtao mapu Balkana gdje su bh. entitet RS i Srbija ujedinjeni, a Kosovo podijeljeno pri čemu sjever pripada Srbiji. Ostatak Kosova bi prema planovima velikosrpske politike trebao pripasti Albaniji, koja bi na taj način, također, promijenila svoje granice.

Dodik je istovremeno u intervjuu ustvrdio kako je BiH propala država i napomenuo da Srbi “nisu bez alternative”. Koliko su zlonamjerni ili naivni u svojim procjenama oni koji tvrde da je Dodik samo ‘pragmatičan političar koji se udvara svojim glasačima’, kako to reče predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, ili da je to ‘tvrdoglav čovjek’, koji antidejtonskim i antiustavnim referendumom o Danu RS-a želi samo ‘pobijediti na izborima’,  kako ga je jednom prilikom okarakterisao lider SBB-a Fahrudin Radončić, najbolje govore Dodikove riječi koje demantiraju i Nikšića i Radončića: “Mi nismo avanturisti kako nas mnogi predstavljaju. Nismo ni zaglupljeni nacionalisti. Dakle ja razumijem da za ostvarivanje takvih elemenata morate da stvorite politički okvir i jedno političko okruženje, da se napravi dovoljan kvantum prakse u okruženju i u Evropi i naravno da to bude barem djelimično prihvaćena stvar”, rekao je Dodik dodajući da radi “na stvaranju tog političkog okruženja”.

Kada kaže da radi na stvaranju ‘političkog okruženja’ kojem će biti prihvatljiva podjela i nestanak BiH, Dodik prije svega misli na podršku ekstremno desničarskih i ekstremno lijevih pokreta koji su se sa migrantskom krizom pojavili kao značajan politički faktor u EU, a iza kojih, kao u ostalom i iza Dodika, u većini slučajeva stoji Rusija. Činjenica je da Dodik u BiH, pored toga što provodi vanjsku politiku Srbije, istovremeno provodi i vanjsku politiku Rusije što se moglo vidjeti na svečanosti povodom neustavnog Dana RS-a u Banjoj Luci, gdje je uz Dodika stajao predsjednik Južne Osetije Anatolij Bibilov. Dodikov gost Bibilov je tom prilikom kazao: ‘Rusija je Južnoj Osetiji i RS-u najveći prijatelj’.

Milorad Dodik kao glasnogovornik vanjske politike Srbije

Srbija se svakodnevno, prikriveno i suptilno, ali i otvoreno i provokativno, miješa u unutrašnja pitanja države BiH djelujući preko Milorada Dodika na štetu mira i sigurnosti. Stoga se Dodikova unutarnja destrukcija valja smatrati integralnim dijelom ili izrazom vanjske politike Srbije prema BiH. U Dodikovoj retorici i djelovanju možemo primijetiti kako Beograd usmjerava srpske političke lidere da negiraju temeljne vrijednosti države BiH, da teže tome da svi Srbi u RS-u prihvate tezu da BiH nema budućnost, a da RS ima alternativu i da je prema tome BiH nemoguća država. U tezi da je ‘Dejtonskim sporazumom napravljena greška što je očuvana BiH’, koju je Milorad Dodik iznio kao član Predsjedništva BiH, a koja se može smatrati ratno-huškačkom, Beograd ne vidi ništa sporno već mu pruža podršku. Ako znamo da je Dejtonskim sporazumom zaustavljen rat, a to zaustavljanje rata prema Dodikovoj konstrukciji i Vučićevoj podršci toj konstrukciji je greška, postavlja se pitanje kako je namjeravaju ispraviti. U onome što je Dodik kazao nameće se zaključak da se rješenje koje nudi velikosrpska politika ogleda u uništenju države BiH mirnim putem, a ako taj plan ne uspije onda se treba naoružavati i pripremati za ponovni rat.

Zbog toga se svaki simbol zajedničkog života različitih naroda u BiH od strane velikosrpske politike tretira kao ‘prijetnja’, pa se tako i 25. novembar Dan ZAVNOBiH-a, odnosno Dan državnosti BiH, odbacuje kao državni praznik koji okuplja sve narode u BiH. Dodikova propaganda, uz svesrdnu Vučićevu podršku, sugerira srpskim političarima u BiH da trebaju biti protiv donošenja Zakona kojim bi se 25. novembar proslavljao kao Dan Državnosti BiH. Taj datum, kako ističe Dodik, može biti samo praznik jednog, eventualno dva naroda, te da to ne može biti državni praznik BiH jer ga Srbi ne podržavaju.

Zato je 9. januara 2018. godine, kojeg Bošnjaci smatraju ‘danom najave’ i ‘danom odluke’ za početak genocida, srbijanski glumac Lazar Ristovski na početku svečane akademije izjavio: Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svojim mudrim potezima uspjet će ujediniti Srbe u jednu državu. Srbija je Srpskoj majka. Nije ljudski ni civilizacijski držati u istoj kući one koji ne žele zajedno živjeti. Evropa za ugrožene gradi sigurne kuće. Za Srbe BiH nije sigurna kuća, za njih je Srbija sigurna kuća’.

Provokativno obilježavanje tog tragičnog datuma (9. januara) kao Dana RS-a, povratnici u entitetu RS-u vidjeli su kao prijetnju njihovoj sigurnosti. Nesrbima i povratnicima u RS-u takvim manifestacijama se poručuje da im se može ponoviti progon i genocid. Predsjednica udruženja ‘Majke Srebrenice’, rahmetli Hatidža Mehmedović je u tom smislu kazala: ‘Preživjele žrtve genocida u Srebrenici smatraju da je obilježavanje 9.januara kao Dana RS-a još jedna uvreda u nizu za Bošnjake te podsjećaju da je to dan kada je 1992. planiran genocid u BiH…a sam naziv ‘Republika Srpska’ poručuje da ovdje ima mjesta za samo jedan narod. Ovdje je čista dominacija jednog naroda nad drugima’.

Beograd podstrekava srpske kadrove u institucijama BiH i entiteta RS i ohrabruje srpske političke lidere da djeluju subverzivno i gdje god mogu smanje efikasnost ili blokiraju rad državnih institucija BiH. Težnja velikosrpske politike jeste da se u cijelom svijetu afirmira mišljenje da je RS država, a ne entitet i u tu svrhu koriste sve društvene oblasti, uključujući kulturu i sport.

Tako je na Svjetskom prvenstvu u fudbalu za srednje škole koje se održavalo u Beogradu nastupila i ‘ženska fudbalska reprezentacija RS-a’. Šef delegacije RS-a Velibor Vidović je kazao da je njihov glavni motiv ‘izlazak RS-a na međunarodnu scenu’, što samo po sebi implicira da im je u ovom slučaju sport samo sredstvo.

U cilju razbijanja države BiH, Beograd zdušno pomaže i afirmira srpsko-hrvatski politički savez koji zajednički tvore Milorad Dodik i Dragan Čović. Ako se sjetimo da je i navodna ‘vojna neutralnost RS-a’ inspirisana tzv. ‘vojnom neutralnošću Srbije’, dolazimo do zaključka da je Dodikovo odbacivanje bh. sigurnosne politike koja podrazumijeva članstvo u NATO i EU, samo odraz antizapadne i anti-NATO  ruske i srbijanske politike.

Autoriteti i institucije međunarodne zajednice u BiH , a pod tim prije svega mislimo na najutjecajnije članice EU, SAD i NATO, često odvojenim tretiraju subverzivne politike i poteze zvaničnog Beograda i političara u RS-u. Međutim, oni su u ideološkoj, političkoj i propagandnoj simbiozi, a maskiranje svog paternalizma nad političkim stavovima lidera u RS-u i političkim procesima koje vode srpski predstavnici u BiH je vrhunski cilj subverzivne vanjske politike Srbije.

Milorad Dodik vojsku Srbije naziva ‘vojskom srpskog naroda’

Zvanični Beograd i danas se služi dobro uhodanom matricom iz perioda devedesetih kada je paravojno organizovanje Srba u BiH i njihove secesionističke težnje tumačio kao rezultat ‘ugroženosti srpskog naroda’, maskirajući svoj ključni upliv u sva ta dešavanja. Dok Milorad Dodik po diktatu zvaničnika Srbije pokušava uništiti državne institucije BiH kroz nepriznavanje OS BiH, pokušaje diskreditacije OSA-e kroz izjave da će joj zabraniti djelovanje na teritoriji entiteta RS-a…Beograd se ironično ponaša kao da nema ništa s tim i nikako ne utiče na njegovu destruktivnu politiku, navodeći kako je to ‘unutarnja stvar BiH’.

Dana 8.9.2019. Milorad Dodik je zajedno sa srbijanskim državnim i vojnim vrhom prisustvovao vojnoj vježbi Vojske Republike Srbije, gdje je istakao da se uvjerio u njenu ‘sposobnost, obučenost i opremljenost’ naglasivši da ‘Srbi imaju stabilnu, dobro organizovanu i jaku vojsku’. Takvim izjavama je kao član Predsjedništva BiH implicirao da OS BiH nisu i vojska građana BiH srpske nacionalnosti, već da je garant sigurnosti svih Srba vojska Srbije. To dalje implicira da je bh. entitet RS ustvari dio Srbije. Time je Dodik jednom izjavom izbrisao granicu na Drini i još jednom potvrdio da je on samo glasnogovornik zvaničnog Beograda.

Takva subverzivna vanjska politika Srbije prema BiH, ne samo da je glavni uzrok zastoja u reformama na putu BiH prema članstvu u EU i NATO, već je i glavni uzrok visokog rizika za mir u BiH i regionu Zapadnog Balkana. Sistem sigurnosti i odbrane BiH stoga mora biti usmjeren na zaštitu mira i sigurnosti od opasnosti koje preko Dodikovog ekstremizma dolaze od vanjske politike Srbije.

Kako osloboditi zarobljeni pozitivni potencijal u srpskom narodu?

Da beogradska politika imalo vodi računa o stvarnim interesima Srba u BiH, ona ne bi podstrekavala i propagirala simbole pod kojima su izvršeni masovni zločini genocida nad Bošnjacima, kako u Drugom svjetskom ratu tako i u ovom posljednjem devedesetih godina, već bi afirmirala vrijednosti i simbole antifašističke borbe.

Podržavajući paravojne i parapolicijske organizacije u manjem bh. entitetu, prije svega Ravnogorski četnički pokret, Beograd historijskim revizionizmom pokušava srpske fašiste i kvislinge predstaviti antifašistima, pa tako po tim konstrukcijama ‘velikosrpski projekat’ biva proglašen antifašističim, a njegove žrtve, nevino stradali Bošnjaci, fašistima. Tako u srpskoj poremećenoj historijskoj revizionističkoj praksi sve vrvi od četnika ‘antifašista’, poput osuđenih ratnih zločinaca Draže Mihailovića, Pavla Đurišića, ili danas Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Pravoslavizacijom i skrnavljenjem partizanskih obilježja objektima SPC-a želi se izbrisati činjenica da da su se u Drugom svjetskom ratu, protiv fašizma borili i stradavali pripadnici svih naroda tadašnje Jugoslavije.

Brisanjem sjećanja na zajedničku antifašističku borbu, kao i na ostala pozitivna iskustva zajedničkog života Bošnjaka, Srba i Hrvata u minulim stoljećima, želi se potvrditi Dodikova neutemeljena teza, koju je devedesetih zastupao i Karadžić, da je BiH nemoguća država. Stoljetna pozitivna iskustva zajedničkog života svih naroda u BiH bila su iskušavana u pojedinim historijskim periodima gdje se pokušavala poremetiti kultura zajedničkog života. Međutim, ona su zajedničkim zalaganjem suzbijana i prevazilažena, a kao jedan od svjetlijih primjera te prakse mogu se navesti antifašisti u toku Drugog svjetskog rata.

Srpski narod je dao značajan doprinos antifašističkoj borbi, posebno u Drugom svjetskom ratu i to je vrijednost koja se treba poštovati i prenositi iz generacije u generaciju. Srpski narod se za vrijeme SFRJ ponosio svojim doprinosom u borbi protiv četništva u Drugom svjetskom ratu,  zalagali su se za „bratstvo i jedinstvo“ i druge zajedničke vrijednosti za sve narode i građane tog vremena. U bogatoj historiji zajedničkog života u BiH , Srbi su pružali pomoć svojim komšijama Bošnjacima i Hrvatima, ali i primali pomoć od svojih komšija u raznim nevoljama.

U srpskom narodu vjerovatno i dalje postoji snažan potencijal koji može reafirmirati pozitivna iskustva zajedničkog života u zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini, ali je on zarobljen velikosrpskom politikom i praksom koja u BiH, na Balkanu, ali i šire u svijetu (teroristički napada na džamiju na Novom Zelandu), podriva moralni integritet i ugled srpskog naroda. Ta ideološka, moralna i politička destrukcija donosi zlo i ratove. Zarobljeni pozitivni potencijal se može osloboditi samo onda kada srpsko društvo u cjelini doživi katarzu i raskine sa velikosrpksim ideološkim i političkim praksama kojima su bili vođeni srpski politički lideri devedesetih godina.

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

Objavljeno u:
  1. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  2. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  3. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  4. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  5. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  6. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

  7. […] BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vo… […]

Komentiraj