BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i Srpske pravoslavne crkve!

Nakon što smo u prethodnim dijelovima analize objasnili na koji način ruska vanjska politika utiče na  ohrabrivanje Srbije da nastavi sa svojim velikodržavnim projektima te na koji način u BiH Milorad Dodik sprovodi vanjsku politiku Rusije i Srbije, u ovom nastavku analize posebnu pažnju ćemo obratiti na njegovo ponašanje na funkciji člana Predsjedništva BiH.

Malo je toga što se u javnom istupanju i djelovanju Milorada Dodika na funkciji člana Predsjedništva BiH može okarakterisati kao normalno, primjereno i  odgovorno ponašanje. Već u toku kampanje se moglo naslutiti da će njegov mandat u Predsjedništvu BiH biti obilježen različitim ispadima i provokacijama, koje štete ugledu naše zemlje u svijetu.

Bahato ponašanje Milorada Dodika šteti ugledu srpskog naroda u BiH

Nekoliko dana prije zvaničnog početka mandata i dolaska u Predsjedništvo Dodik je obećavao srpskoj javnosti kako će u Predsjedništvo BiH unijeti zastavu entiteta RS-a i da će ona stajati gdje god se on bude pojavljivao. To je naravno bilo neprihvatljivo i neprovodivo jer su prema Zakonu o zastavi u zgradi Predsjedništva legalne samo zastave države BiH te drugih država u sklopu utvrđenog protokola prilikom posjeta stranih državnika. Kada je vidio da takve provokacije neće proći u ovoj državnoj instituciji, provokativno je počeo nositi srpsku ‘trobojku’ na reveru. Dok je proizvodio nepotrebnu aferu o upotrebi zastave u zgradi Predsjedništva, Dodik je govorio da su entitet RS i Srbija dvije države srpskog naroda koje će se ujediniti.

Dodik je svoj mandat počeo na funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva i svaku je priliku koristio da blokira rad tog vitalnog državnog organa. Krajem juna 2019. godine Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije donio odluku o izboru članova delegacije PS BiH u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope, jer na nagovor Milorada Dodika sjednici nisu prisustvovali izabrani delegati iz RS-a. Ovim potezom nanio je državi BiH nemjerljivu štetu jer je naša zemlja trenutno jedina članica Vijeća Evrope koja nema svoje predstavnike u toj evropskoj instituciji. U toj subverzivnoj akciji usmjerenoj protiv države BiH Dodik je imao podršku i Čovićevog HDZ-a. Pored toga, Dodikova blokada Predsjedništva BiH dok je bio predsjedavajući, ogledala se i u nezakazivanju sjednica, pa je u prvih osam mjeseci njegova predsjedavanja zakazao tek četiri redovne sjednice.

Svojom blokadom uspostave Vijeća ministara BiH, Dodik slabi državu BiH u trenucima kada se očekivao veći zamah na njenom euroatlantskom putu. U tome ga slijedi i lider HDZ-a Dragan Čović, koji blokira uspostavu nove vlade entiteta FBiH. Dodik je insistirao da se svi srpski kadrovi u sastavu VM u tehničkom mandatu povuku sa svojih funkcija, čime bi u potpunosti blokirao rad tog državnog organa. Međutim, taj poziv nije naišao na plodno tlo kod kadrova SDS-a i PDP-a, pa su se na njegov poziv oglušili ministri Dragan Mektić (SDS), Igor Crnadak (PDP) te Mirko Šarović (SDS). Također, blokirao je i komisiju za NATO i tako onemogućio njen rad, što je samo nastavak ispoljavanja njegove odanosti geopolitičkim agendama Rusije i Srbije.

Dodikovo i Čovićevo blokiranje uspostave i normalnog funkcionisanja državnih institucija i institucija entiteta FBiH, samo je nastavak onoga što smo imali priliku gledati u FBiH u kantonima sa bošnjačkom većinom. ‘Blokada’ je bila omiljena metoda kojom se tzv. ‘opozicija SDA-u’ služila tokom nekoliko posljednjih godina. Sjetimo se demonstracija ‘nezadovoljnih boraca’ koje su upriličene baš prvog marta, na Dan nezavisnosti BiH, o čemu smo više puta pisali. Tada su bile blokirane glavne saobraćajnice i veliki gradovi sa većinski bošnjačkim stanovništvom u FBiH. U isto vrijeme, tačnije 28. februara kada su se demonstranti počeli okupljati na glavnim raskrsnicama u Sarajevu, u institucijama BiH trajala je svečanost predaje odgovora na pitanja iz Upitnika EU šefu Evropske komisije Žan Klodu Junkeru. Evropska delegacija je za dlaku uspjela izbjeći blokade i doći do aerodroma u Sarajevu. Da su kojim slučajem demonstranti poslušali ‘savjete’ izrečene u programu N1 televizije i krenuli u blokadu Međunarodnog aerodroma u Sarajevu, delegaciji EU bi se poslala poruka da se radi o neozbiljnoj, nesigurnoj i nestabilnoj državi nesposobnoj da implementira zahtjeve iz paketa uslova EU za priključenje toj uniji, što bi bila nepopravljiva šteta za našu zemlju. Na ruku ovakvom najcrnjem scenariju po našu zemlju, išao je BPS i njegov lider Sefer Halilović, koji je izašao na lice mjesta i dao podršku tzv. ‘nezadovoljnim borcima’.

Iako je Milorad Dodik po Ustavu i zakonu dužan sa pozicije člana Predsjedništva BiH provoditi vanjsku i sigurnosnu politiku naše zemlje, on to ne radi, već naprotiv, mogli bismo kazati da je spreman podržati svaki unutarnji ili vanjski politički faktor koji ide na štetu interesa države koju formalno predstavlja. Na primjeru Pelješkog mosta vidjeli smo da je podržao interese susjedne Hrvatske. Mirko Šarović, predsjednik SDS-a, osudio je Dodikovu podršku Hrvatskoj i kazao kako je ona ‘destruktivna po interese RS-a i BiH’. 

U kontaktima sa predstavnicima i institucijama međunarodne zajednice te s  pojedinim stranim državnicima, Dodik afirmiše entitet RS, zolupotrebljavajući funkciju člana Predsjedništva BiH. Ne konsultujući se sa svojim kolegama u Predsjedništvu realizirao je posjete Mađarskoj i Vatikanu. Strane diplomate koje ne dozvoljavaju da se u njihovom prisustvu kleveće protiv BiH, Milorad Dodik odbija primiti.  Sredinom juna 2019. godine Milorad Dodik je odbio primiti njemačku ambasadoricu u BiH Christiane Hohmann, što je obrazložio ustaljenom mantrom kojom uvijek opravdava svoje nepromišljene i štetne postupke , ‘da je djelovala protiv interesa srpskog naroda i entiteta RS’. Zbog tog diplomatskog divljanja Milorada Dodika njemačkoj ambasadorici su se kasnije izvinjavali članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić.

Historijski revizionizam Milorada Dodika

U moru Dodikovih diplomatskih skandala, neprimjerenih izjava i neosnovanih blokada, kao jedina pozitivna i prihvatljiva stvar mogla bi se izdvojiti čestitka koju je uputio povodom 27. jula Dana ustanka u BiH. U svojoj čestitki je naveo  da ‘svi zajedno treba da njegujemo antifašističke tradicije i da se zalažemo za mirna rješenja, čuvajući uspomenu na sve one koji su dali život u borbi protiv fašizma … a svim preživjelim borcima Narodnooslobodilačkog rata da čestitamo ovaj značajan datum naše slavne istorije.’ Iako na deklarativnom nivou ova čestitka izaziva pozitivne osjećaje i ostavlja pozitivan dojam, bolji poznavaoci prilika u BiH, posebno u manjem bh. entitetu, gdje suvereno vlada Dodikov SNSD, ne mogu a da se ne zapitaju da li se radi o iskrenoj namjeri ili je na sceni licemjerstvo. Ako zaista poštuje i podržava tekovine antifašizma i NOB-a, postavlja se pitanje zašto Milorad Dodik toleriše veličanje osuđenih ratnih zločinaca i kvislinga pa čak i podizanje spomenika istim, što smo imali priliku vidjeti u Bileći gdje je podignut spomenik četničkom zločincu  Draži Mihailoviću u junu 2019. godine?

Da li se Dodikova deklarativna podrška antifašizmu može smatrati iskrenom, ako je samo nekoliko dana prije nego što ju je napisao, tačnije 6.7.2019. na manifestaciji u Bratuncu komemorirajući srpske žrtve kazao: ‘Prvo su nas pobili, a onda su nas optužili za zločin koji nismo počinili’…misleći na genocid u Srebrenici i negirajući isti?! Takvo brutalno negiranje genocida u Srebrenici, pet dana uoči dženaze i ukopa u Potočarima 11. jula, Dodika svrstava u najmonstruoznije negatore najvećeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Svoj govor je završio porukom da ‘BiH nije željena država za Srbe, već je moranje za Srbe’.

 Kako Dodikovu čestitku povodom 27. jula – Dana ustanka u BiH ne tumačiti kao izrugivanje sa antifašizmom, ako znamo da je za ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog u Hagu zbog genocida u Srebrenici kazao: ‘General Ratko Mladić će u istoriji srpskog naroda ostati upisan i kao čovjek koji je svoj lični i porodični komoditet žrtvovao za slobodu srpskog naroda.’  Ovakvo slavljenje jednog ratnog zločinca nekoliko dana prije nego što će mu biti izrečena konačna presuda za genocid, bila je podstrek za još ektremnije izjave različitih srpskih ‘autoriteta’ u sferi kulture, crkve, četničkih organizacija i sl.

Historijskim revizionizmom na institutucionalnom nivou Milorad Dodik želi negirati sve zvanične presude i ocjene o razmjerama i prirodi srpskih zločina nad Bošnjacima u periodu agresije na RBiH. Tako je u Banjoj Luci 12. i 13. aprila 2019. godine održana  međunarodna konferencija pod nazivom ‘Srebrenica, stvarnost i manipulacije’. Sami naziv konferencije implicira želju njenog organizatora, a ona se ogleda u nastojanju da zvanične presude Međunarodnog suda u Hagu po pitanju genocida u Srebrenici označi kao ‘manipulacije’. Dodik je tada izjavio: ‘Bošnjaci od Srebrenice žele proizvesti mit, odjednom su se sjetili da to naprave kao mit koji je potreban svakom narodu, a Bošnjaci nisu imali nikakav drugi mit.’

Kao prethodnica toj konferenciji održana je sjednica Skupštine NSRS gdje je usvojen zaključak kojim je poništen Izvještaj Vlade RS-a o događajima u Srebrenici od 10-19. jula 1995. godine. Taj zaključak je dobio podršku i pozicije i opozicije u NSRS, dok su bošnjački predstavnici bojkotovali sjednicu, osim zastupnika SBB-a Admira Čavke. Pored toga, Skupština i Vlada RS-a su povukle Izvještaj o Srebrenici iz 2004. godine, te osnovale dvije nove komisije: ‘Komisiju za ispitivanje događaja u Srebrenici i njenoj okolini jula 1995. godine’ i ‘Komisiju za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu’ na čelu sa Izraelcem Rafaelom Israiliem, ideologom Netanyahuovog Likuda. Na čelu obje komisije su univerzitetski profesori Jevreji, jedan iz Teksasa, a drugi iz Jerusalema, što indicira da cijela operacija historijskog revizionizma u manjem bh. entitetu ima uporište u prijateljstvu Milorada Dodika i izraelskog ekstremiste Avogadora Libermana, koji opravdava genocid nad Palestincima i negira srpski genocid nad Bošnjacima. Inače, prema pisanju izraelskog Haaretza, Liberman je bio član jevrejskog militantnog desničarskog pokreta Kach, koji se ranije dovodio u vezu sa atentatima na Kennedyjeve.

Srpska pravoslavna crkva ohrabruje Dodika u negiranju genocida

Glavna fabrika za proizvodnju srpskih mitova kroz vijekove bila je i ostala Srpska pravoslavna crkva. Želeći kod srpskog naroda probuditi mitologijski odnos prema RS-u, niti jedna politička i kulturna manifestacija u manjem bh. entitetu ne prođe bez pojavljivanja delegacije vrha SPC-a, na čelu sa patrijarhom Irinejom. U svojim govorima Irinej implicitno šalje političke poruke o ‘nužnosti jedinstva Srba u svim srpskim zemljama’, što nosi dozu sigurnosne prijetnje po BiH, a sa druge strane velika je civilizacijska šteta što patrijarh na taj način relativizira izvorne vrijednosti kršćanstva.

Sveštenstvo SPC-a u svojim nastupima drži liniju političkih lidera Srba te na različite načine, uz negiranje genocida, ohrabruju srpski ekstremizam. U prostorima SPC-a slave se ratni zločinci i održava sjećanje na njihova zlodjela koja se predstavljaju herojstvima. Tako je u augustu 2018. godine  u Parohijskom domu Crkve Svetog proroka Ilije, na Sokocu, organizirana promocija knjige o zločincu Ratku Mladiću. Posebno je štetno što na različitim crkvenim manifestacijama Milorad Dodik biva eksponiran kao glavna politička ličnost srpskog naroda pored Aleksandra Vučića.

Iako blagdanske poruke odaslane iz SPC-a obiluju porukama kojima se poziva na mir, međusobnu ljubav i razumijevanje, praksa velikog dijela sveštenstva odudara od proklamovanog. Povratnici u manji bh. entitet bošnjačke i hrvatske nacionalnosti se žale na činjenicu da brojni sveštenici SPC-a odobravaju sistemsku diskriminaciju kojoj su izloženi povratnici. Ekstremistička i islamofobna retorika Milorada Dodika, kao što smo i ranije pisali, podstiče vandalske napade na džamije i službenike Islamske zajednice, ali autoriteti SPC-a nikada nisu osudili njegovu ulogu podstrekača širenja međunacionalne mržnje.

Velika je zasluga SPC-a što se odnos političkih subjekata i lidera srpskog naroda u BiH prema Kosovu etablirao kao glavni kriterij za ocjenu podobnosti ili nepodobnosti za nacionalno političko predstavljanje, pa se podobnim smatraju samo oni koji zastupaju politiku koju provodi državni vrh Srbije i SPC-a prema Kosovu. Svoju negativnu ulogu u sprječavanju EU i NATO integracija, SPC je ispoljila i u Crnoj Gori, a njeno subverzivno djelovanje se osjeća i u Hrvatskoj, dok najsnažniji uticaj u tom pogledu pored Srbije ima u BiH. ‘Srpska pravoslavna crkva čuva infrastrukturu ”Velike Srbije”. Dakle, sa svoje četiri eparhije u Crnoj Gori, od koje su tri prekogranične, ona zacrtava prostor ”Velike Srbije” i ona na taj način podcrtava ono što je njena misija’, kazao je sredinom 2019. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Ako nastavi sa praksom negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, služeći političkim ciljevima velikosrpskog projekta, postoji opasnost da će SPC na takav način kao ‘svece’ etablirati osuđene ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića. SPC-u nije strano proglašavanje kontroverznih ličnosti za svece, među kojim su završili i ratni zločinci iz Drugog svjetskog rata. Tako je početkom 90-tih jedna jaka heretička etnofiletska struja u SPC-u počela proglašavati bizarne svetitelje, primjerice Nikolaja Velimirovića, sluge i ljubitelja Dimitrija Ljotića, koji nije bio običan kvisling, već uvjereni nacist, koji je 1941. godine privodio kragujevačke Srbe na strijeljanje. Također, prije desetak godina SPC je kanonizirala koljača iz Pljevalja Milorada Macu Vukojičića. Za sveca je proglašen i mitropolit Joanikije Lipovac, koji je tokom cijelog Drugog svjetskog rata bio vjerni fašistički sluga. 

Takva praksa SPC-a narušava njen ugled i ne doprinosi nastojanjima da se srpski narod oslobodi okova prošlosti i u sebi pronađe taj zarobljeni pozitivni potencijal koji može afirmirati suživot i osudu zločina i zločinaca bilo koje vrste.

•••

Bilateralni odnosi između BiH i Ruske Federacije imali su pozitivan trend razvoja. Ruska Federacija je priznala RBiH kao nezavisnu državu 27.4.1992. godine. Da je tada Rusija stavila veto na priznanje BiH, historija bi vjerovatno skrenula u nekom drugom pravcu, nepovoljnijem po našu zemlju. Rusija ima priliku da i danas igra pozitivnu ulogu u BiH kroz angažman u Vijeću za provedbu mira (PIC-u) te je zaista velika šteta što se jedna takva velika država postavlja kao saveznik i zaštitnik Milorada Dodika u njegovim nastojanjima da BiH učini ‘nemogućom zemljom’, kako je često naziva.

Narodi u BiH upoznati su sa antifašističkom tradicijom Rusije i cijene njen doprinos u konačnom oslobađanju Evrope od fašizma, ali i njenu današnju borbu protiv DAIŠ-a. Stoga sa nevjericom gledaju aktuelnog ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova kako sramoti tu slavnu rusku tradiciju tako što prisustvuje manifestacijama i svečanostima koje organizuje Milorad Dodik i institucije entiteta RS-a, a na kojima se veliča fašističko-teroristička organizacija Ravnogorski četnički pokret, ističu fašistički simboli te negira genocid ili pak samo postojanje države BiH.

Rusija nema nijedan razlog da BiH smatra neprijateljskom državom. Naša zemlja nije uvela sankcije Moskvi, kada su to uradile gotovo sve evropske države. Također, sa strane Rusije bilo je pozitivnih signala u odnosu prema BiH, koji se ogledaju u isplati klirinškog duga kojeg je nekadašnji SSSR dugovao SFRJ.

Ako želi da je i ostala dva naroda u BiH percipiraju kao prijateljsku zemlju, Rusija, odnosno njeni diplomatski predstavnici moraju ispoštovati minimum osnovnih načela svoje službe, koja prije svega podrazumijeva nemiješanje u unutrašnje poslove zemlje domaćina, jer se na takav način subverzivno djeluje protiv BiH. Također, Rusija bi trebala prestati jednodimenzionalno posmatrati dešavanja na području Zapadnog Balkana s početka devedesetih i distancirati se od velikosrpske politike, jer ima osnova da se sumnja kako je njeno gledište profilisano prije svega zahvaljujući srpskoj propagandi i lažnim informacijama koje su dolazile do zvanične Moskve. U tom smislu, Rusija je dužna poštovati odluke Međunarodnog suda za ratne zločine, jer je i sama Srbija pristala na saradnju sa tim sudom i izručila mu čak i svog predsjednika.

Rusija ne bi trebala zaboraviti da su je velikosrpski interesi uvukli i u Prvi svjetski rat, baš na ovom podneblju, zbog čega je na kraju  njena carska porodica Romanovi, u čiju čast u Banjoj Luci Milorad Dodik gradi hram, nastaradali, a Rusija ‘ostala bez države’, što je historijska činjenica.

Na kraju, Rusija bi trebala uvažiti pravo svake države, pa tako i BiH da samostalno odlučuje o svojoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i njenim prioritetima. Institucije naše zemlje donijele su obavezujuće odluke o našem EU i NATO putu i to suvereno pravo ne može se negirati. Veliku štetu ugledu i kredibilitetu Rusije pravi upravo Milorad Dodik, koji svojim destruktivnim političkim djelovanjem, Rusiju i susjednu Srbiju u očima međunarodne zajednice predstavlja glavnim kočničarima napretka naše zemlje.

(Global CIR Team)

PROČITAJTE JOŠ:

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (I): Srpski šovinistički politički diskurs kao provodnik ruskih imperijalnih ambicija!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (II): OSA kao brana za subverzivne aktivnosti protiv BiH!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti’ do potpune militarizacije RS-a!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i srbijanske antizapadne politike!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodikovom retorikom!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VI): Pokušaj izolacije Bakira Izetbegovića i napadi na IZ!

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse!

BIH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VIII): Šta se krije iza Dodikove izjave da je Vojska Srbije ‘vojska srpskog naroda’?

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i S… […]

  2. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i S… […]

  3. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i S… […]

  4. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i Sr… […]

Komentiraj