HRVATSKA-BALKANSKA ILI EUROPSKA ZEMLJA (III): ‘Europske vrijednosti’ po mjeri hrvatskog državnog vrha

Svaki historijski revizionizam počiva na dubokom antagoniziranju društva po pitanju temeljnih historijskih činjenica. Takav je slučaj i u Republici Hrvatskoj, gdje sam državni vrh nije u stanju da se hrabro suoči sa činjenicom da je poklič ‘Za dom spremni’ jedan od simbola ustaške fašističke ideologije i jedan od simbola terora kojeg je provodila nekadašnja fašistička NDH-a.

Ako je sama Kolinda Grabar Kitarović tek na silu, pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti, priznala da je ‘Za dom spremni’ ustaški pozdrav, a ne stari hrvatski pozdrav kako je prije toga govorila, onda ne treba čuditi što se među običnim pukom koji je izložen različitim propagandnim udarima proustaških akademskih i političkih krugova u Hrvatskoj, izgubila distanca od tog pozdrava i što ga oni smatraju sasvim validnim načinom iskazivanja odanosti državi i narodu.

Većini Hrvata ne smeta ustaški pozdrav „Za dom spremni“ i ne bi ga zabranili, pokazuje najnovije istraživanje koje je za RTL provela agencija Promocije plus. Na pitanje podržavaju li nedavnu presudu Visokoga prekršajnog suda kojom se kažnjava pozdrav “Za dom spremni” iz pjesme “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona gotovo polovica, odnosno 48 posto od 1.300 anketiranih građana izjasnilo se da NE podržava presudu Visokoga prekršajnog suda. Podršku sudskoj odluci dalo je 42 posto ispitanika.Ne zna ili nema stav o tome njih osam posto, a dva posto ispitanika ne želi se izjasniti o ovoj temi.

Onih koji bi zabranili pozdrav manje je nego onih koji su protiv takve zabrane. Prema istraživanju RTL-a zabrani pozdrava protivi se čak 45 posto ispitanih. Za zabranu u svakom obliku je nešto više od 30 posto ispitanika, a za zabranu pozdrava, ali ne u znaku HOS-a, na grbu i spomenicima poginulim pripadnicima, gotovo je 13 posto ispitanih. Oko tri posto građana bi “Za dom spremni” ostavili samo na spomenicima HOS-ovcima. Stav o ovome nema 8,5 posto ispitanika, dok se pola posto se nije željelo izjasniti.

Kako historijski revizionizam u Hrvatskoj ima uporište u samom vrhu države, svjedoči i izjava hrvatske predsjednice koju je dala tokom ‘Dana otvorenih vrata za Hrvate iz BiH’, upriličenog u njenom kabinetu. “Vi u BiH niste gosti, pridošlice ni nacionalna manjina, nego njen najstariji konstitutivni narod, koji ne želi ništa drugo nego mir i ravnopravnost sa druga dva naroda”, rekla je Kitarovićeva, valjda želeći staviti do znanja ostalim narodima (Bošnjacima, Srbima i ostalima) u  BiH da su se kasnije naseljavali na to područje gdje su ‘zaticali Hrvate’. Takve njene zlonamjerne dosjetke očigledno su dio kontinuiranog negiranja bosanske državnosti i njenih historijskih specifičnosti, što je svojevremeno radio i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman, koji je u intervjuu za Le Figaro 1995., na pitanje novinara da li i sada stoji na tezi da su Bošnjaci ustvari Hrvati, kazao: ‘Moje je gledište ostalo nepromijenjeno: Bošnjaci su najvećim dijelom, oko 80 posto, bili Hrvati, ali ih je religija naknadno izdvojila iz hrvatskog korpusa’.

Negiranju bošnjačkog nacionalnog identiteta idu na ruku i pojedini Bošnjaci, kao naprimjer Zlatko Hasanbegović i Hido Biščević, koji su odbacili  svoj bošnjački nacionalni identitet, a sebe proglasili Hrvatima islamske vjere, pa su nagrađivani visokim državnim funkcijama koje nisu mogli dobiti Bošnjaci, poštovatelji svog autentičnog nacionalnog identiteta.

Fašizacija hrvatskog društva s ciljem konačne promjene poimanja hrvatske historije ne donosi samo razmimoilaženja i sukobe na ideološkom planu. Ona počinje stvarati i praktične probleme poput ksenofobnih napada na druge i drugačije, a najčešća meta u tom pogledu jesu Srbi povratnici ili turisti te migranti.

Ksenofobni napadi na Srbe

Val napada na Srbe u Hrvatskoj počeo je u ljeto 2017. Kada su dežurni propagandisti desničarskih i fašističkih udruga u javnosti počeli širiti teoriju kako su za masovne požare po Dalmaciji krivi Srbi koji ih namjerno podmeću. Uzaludni su bili apeli policije i drugih organa da su požare uzrokovali drugi uzročnici. Tenzije su se nastavljale i iz mjeseca u mjesec poprimaju obrise fašističkog divljanja kojem se treba stati u kraj ukoliko Hrvatska ne želi postati crna ovca EU.

Tako je, 21.8. ove godine, petnaestak maskiranih napadača prvo upalo u jedan kafić u općini Biskupija. U njemu su gosti kafića gledali utakmicu play-offa Lige prvaka između Young Boysa i Crvene zvezde. Nakon što su oko 20:30 upali u kafić, napadači su krenuli mlatiti ljude i uništavati inventar kafića. U napadu je ozlijeđeno petero ljudi, koji su završili u bolnici. Neslužbeno se doznaje da je vlasnik kafića dobio bocu u glavu, a njegova supruga ima posjekotinu na nozi. Prema zasad nepotvrđenim informacijama, jedan od napadača je tijekom napada imao mačetu. Nakon divljačkog napada isti su napadači, prema svemu sudeći, 20-ak minuta kasnije napali i drugi kafić, u Đevrskama.

Nedavno su u Splitu tako bili napadnuti vaterpolisti Crvene zvezde, koji su mirno sjedili na Rivi i pili kafu. Huligani su u organiziranoj akciji, naoružani palicama, napali sportaše i tražili od njih da skinu Zvezdina obilježja, a potom ih verbalno i fizički napali. Ukrali su im i dres Crvene zvezde, koja je u Splitu trebala igrati utakmicu regionalne lige protiv Mornara. Utakmica je do daljnjeg odgođena. Golman Zvezde, 29-godišnji Alesandro Kralj, spasio se skokom u more. U tučnjavi je zadobio lakše ozljede glave, vrata i sljepoočnice. Jedan od napadača pokupio je dres Zvezde koji je Kralj ostavio na obali prije skoka. Naročito je potresan bio snimak u kojem se vidi kako Kralj iz mora viče kako je on Crnogorac i moli da ga puste izaći na obalu. Na Rivi je bila okupljena masa ljudi koji su to gledali, no pomogli su mu tek jedna djevojka i jedan stariji muškarac. Drugi su samo gledali, a neki su komentirali da je on “ipak četnik”. Nekoliko sedmica nakon toga je uslijedio i napad na sezonce na Braču koji su govorili ekavicom. Policija je utvrdila da je više osoba napalo skupinu od pet mlađih osoba (26-godišnjaka, 26-godišnjakinju, dvojicu 21-godišnjaka i jednog 22-godišnjaka), koje su tom prilikom lakše ozlijedili, piše policija.

Europska štampa sve češće targetira Hrvatsku kao izvorište ksenofobije na području Zapadnog Blakana. Četiri mjeseca uoči hrvatskog preuzimanja predsjedanja Europskom unijom (2.9.2019), hamburški magazin na početku članka citira predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića koji kritizira napade i žali se na „kulturu nasilja”. Citira se i Milorada Pupovca koji govori o „otvorenoj atmosferi mržnje” prema svemu srpskom, prenosi utjecajni njemački sedmičnik. U drugom dijelu relativno kratkog članka Der Spiegel spominje i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Njemački list piše kako nju nisu impresionirali šovinistički izgredi. I dodaje da ona u kampanju za reizbor kreće „s nacionalističkim tonovima i otvorenom sklonošću prema tekstovima fašistoidnog pjevača Thompsona”.

Švicarski list “Tages ancajger” podsjeća na nekoliko napada na Srbe u Hrvatskoj, poput demoliranja kafića i premlaćivanja gostiju koji su gledali fudbalsku utakmicu, kamenovanja kuća povratnika i napada na ugostitelja koji je odbio da pusti pjesme Marka Perkovića Tompsona koji u svojim pjesmama širi desničarske stavove. List navodi da je Tompson imao problema sa švicarskim vlastima kada je pokušao da nastupi u toj zemlji i da su mu 2009. čak zabranili ulazak u zemlju, prenosi portal “Index”. “Naročito je problematično ćutanje predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović koja je, kada je konačno upitana za napade na Srbe, izjavila za HRT `da nije njen posao da komentariše dnevnu politiku i da ne želi povećavati podjele u društvu`”, piše list.

U tekstu se dodaje da Kitarovićeva želi da bude ponovo izabrana na funkciju predsjednika i zato se umiljava nacionalistima, što i dovodi do raskola u hrvatskom narodu. List navodi da se u hrvatskoj javnosti često može čuti ustaški pozdrav “Za dom spremni”, te da se prikazuju filmovi koji umanjuju broj žrtava i zločinački karakter koncentracionog logora Jasenovac, kao i cijele NDH.

Policijska tortura nad migrantima kao izraz islamofobije

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je nedavno izazvala diplomatski skandal svojom izjavom kako je BiH pod kontrolom ‘militantnog islama’, koju je kasnije negirala, a izraelski medij koji je prenio njenu izjavu korigirao je i članak u sklopu kojeg je bila objavljena. Ovo nije prvi put da se Kolinda izvinjava zbog svojih izjava, koje navodno mediji uvijek pogrešno prenose. Međutim, ako se i izjave mogu izbrisati i prepravljati, ipak tortura hrvatske policije nad migrantima već postaje afera o kojoj bruji cijela Europska unija. S obzirom na djelovanje ustaštvom i islamofobijom opijenog propagandnog aparata HDZ-a i drugih desničarskih, ali i otvorenih fašističkih udruženja i pokreta, postoji osnov za sumnju kako je policijska brutalnost nad migrantima ustvari izraz generalne političke i ideološke konfuzije koja vlada u hrvatskom društvu.

Hrvatska policija vraća migrante nazad u Bosnu i Hercegovinu, u nekim slučajevima i nasilno, ne dajući im priliku zatražiti azil, objavila je krajem 2018. godine organizacija Human Rights Watch (HRW). Ta organizacija sa sjedištem u New Yorku razgovarala je s 20 ljudi, uključujući 11 glava obitelji i jednim dječakom bez pratnje, a oni su otkrili da ih je hrvatska policija deportirala u Bosnu i Hercegovinu bez procesuiranja njihovih slučajeva, nakon što ih je uhitila duboko u hrvatskom teritoriju. Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je zakonu o azilu Europske unije, Povelje EU-a o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, naglašava HRW.

Švicarska javna televizija SRF objavila je prilog u kojem je i snimka hrvatske policije te njeno brutalno postupanje prema migrantima koji pokušavaju ući u Hrvatsku. Riječ je o ilegalnom deportiranju migranata iz Hrvatske u BiH. Video se može pogledati i na službenoj internetskoj stranici spomenute televizije te se u njemu jasno vide ozljede za koje migranti tvrde da im je nanijela hrvatska policija. Jedan mladi Pakistanac ispričao je da ih je policija uhvatila u šumi, utrpala u kombi i vozila ih dva sata. Mladić tvrdi da su im tada policajci uništili mobitele te ih uz udarce pendreka poslali u BiH. Dodaje da im je policija ukrala novac. Obitelj iz Afganistana tvrdi da je tražila azil, ali da su im policajci uz smijeh poručili da azil traže u BiH. Švicarski novinari razgovarali su sa stotinjak ljudi koji svi odreda tvrde da ih je policija spriječila da azil potraže u Hrvatskoj.

Vlasti BiH imaju pouzdane dokaze da hrvatska policija ilegalne migrante koje zatekne na svom teritoriju protuzakonito vraća u BiH i zbog toga će se morati donijeti posebne odluke. U više navrata, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je tvrdio da hrvatska policija ulazi na teritoriju BiH kako bi vratili migrante, te da prilikom ulaska koriste oružje. “Hrvatska je potpuno odustala od Sporazuma o readmisiji i prešla na ilegalne radnje. Za to postoje dokazi. Nećemo dozvoliti više povrijeđivanje teritorijalnog integriteta BiH…Koristeći Ustav i zakone BiH mi smo dužni zaštititi teritorijalni integritet “, kazao je između ostalog  Mektić.

Kada je u pitanju Srbija, Mektić je naglasio da nisu zabilježeni njihovi prelasci granice na teritoriju BiH. “Što se tiče istočnih susjeda, mi nemamo narušavanje teritorijalnog integriteta, događaju se ilegalne migracije, podstrekavaju se. Informacije o nasilju i primjeni sile dobivamo od migranta prije svega i nemamo primjedbe na postupanje srpskih i crnogorskih policajaca, ali imamo dokumentirane slučajeve teškog maltretiranja migranata od strane hrvatske policije”, navodi Mektić.

Hrvatska nastoji dokazati da bez ksenofobije, mržnje i nasilja prema migrantima, može efikasno kontrolirati svoje granice, jer je to uslov da Hrvatska uđe u Šengen i pri tome se koristi različitim trikovima na ‘međunarodnom planu’.  Zbog želje da se predstavi u humanom svjetlu prihvatila je  Globalni sporazum za sigurnu, urednu i regularnu migraciju („Globalni kompakt za sigurnu, urednu i regularnu migraciju“) potpisan u Marakešu, zajedno sa još ukupno 163 zemlje svijeta. Iako su taj sporazum odbacili SAD, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Latvija, Australija, Čile i Dominikanska Republika, Hrvatska ga je formalno prihvatila i time dala još jedan pozitivan signal Briselu, uprkos katastrofalnom stanju na granicama.

Ako situaciju sa vraćanjem migranata stavimo u geopolitički okvir Balkana, jugoistočne i srednje Europe, onda ćemo vidjeti da se ciljanim dovođenjem migranata u BiH iz susjednih zemalja i njihoviim smiještanjem u većinski bošnjačkim općinama i kantonima, želi etablirati neutemeljena tvrdnja kako tobože EU prijeti opasnost od ‘islamskog radikalizma iz BiH’, jer po toj teoriji, navodno muslimani Balkana, solidarišući se sa migrantima, doprinose ‘uništenju EU’. Pojedini srbijanski mediji i analitičari su u svom cinizmu išli dotle da rutu preko koje migranti dolaze na granice EU nazovu ‘džamijskom rutom’.

Jasno je kako su širenje islamofobije i uguravanje ilegalnih migranata u BiH dio šireg plana kojim se pokušavaju stvoriti uvjeti da se od BiH napravi država slučaj, pa da se onda za njeno nadgledanje zaduži neka od susjednih zemalja, Hrvatska ili Srbija, ili obje istovremeno.

U tom smislu treba tumačiti i opiranje hrvatskih političkih lidera u našoj zemlji da se ispune presude Europskog suda za ljudska prava koje faktički traže uvođenje principa građanske države u ustavno uređenje BiH. Lider HDZ-a Dragan Čović je išao dotle da pred predsjednikom Europske pučke stranke ustvrdi kako bi ”građanska država BiH značila ‘islamsku državu’ BiH”.

Katolička crkva i borba protiv fašizma i ksenofobije

Iako islamofobija, ksenofobija i fašizam ne priliče kršćanskom nauku, to nije sprječavalo pojedine radikalizirane katoličke svećenike da motivišu svoje vjernike da migrante drže podalje od svojih kuća, a neki su, kao na primjer u Vukovaru, djeci dijelili majice za ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’.

Međutim, sva sreća pa je na čelu katoličke crkve na globalnom nivou Papa Franjo, čovjek koji ispravno razumijeva poruku vjere i šalje poruke svim svećenicima i vjernicima da u migrantima vide samog Isusa, koji je po papinim riječima i sam bio migrant. Katolička crkva u Hrvatskoj i BiH ima specifičan ‘problem’ sa Vatikanom koji još uvijek odbija donijeti odluku o proglašenju Alojzija Stepinca blaženim, sumnjajući u njegovu saradnju sa fašističkim režimom NDH na čelu sa Pavelićem. Pored toga, iako je papin izaslanik poslao ohrabrujuće poruke iz Međugorja, pohvalivši atmosferu mira i molitve koje vladaju na tom području, svetište u ovom hercegovačkom gradiću ipak nije dobilo zvaničnu potvrdu Vatikana, što je rezultiralo gubitkom stotina hiljada turista godišnje.

Posebno problematičan odnos hrvatske katoličke crkve predstavlja ‘misa zadušnica’ koja se svake godine održava u Blajburgu s ciljem komemoriranja žrtava navodnih partizanskih zločina, a koja se svake godine održava u punom koloritu fašističkih simbola i ikonografije NDH, dok joj prisustvuje sami hrvatski državni vrh, kao i lideri bh. Hrvata. Hrvatski desničarski fašistički krugovi kao da se trude u svijetu poistovijetiti ustaštvo sa hrvatstvom.

Ove godine je okupljanje na Blajburgu, zahvaljujući pravovremenoj akciji antifašista i austrijskih vlasti izgubilo karakter vjerskog okupljanja, te je postalo predmetom tretiranja austrijskih zakona koji su veoma rigorozni kada je u pitanju isticanje fašističkih simbola. Da budemo precizni, simboli i ikonografija NDH su prema austrijskom zakonu izjednačeni sa simbolima terorističkih organizacija poput DAIŠ-a i Al-Kaide. Stavovi Biskupske konferencije Austrije protiv isticanja ustaških simbola i ideja na manifestaciji  „mise zadušnice“ u Blajburgu 2019. godine, naišli su na odobravanje u austrijskoj i balkanskoj javnosti, jer su svi dobronamjerni ljudi svjesni kako se potenciranjem ‘ustaškog mučeništva na Blajburgu’, žele relativizirati zločini počinjeni u pedesetak ustaških logora smrti u NDH. Na relativizaciju ustaških zločina počinjenih u logoru Jasenovac žale se antifašistička,  jevrejska te srpska udruženja u Hrvatskoj, koja odvojeno od hrvatskog državnog vrha održavaju vlastitu komemoraciju žrtava Jasenovca.

Dosta polemike u hrvatskoj javnosti izazvalo je pronošenje kostiju katoličkog sveca Leopolda Mandića 2017. godine kroz hrvatske gradove, što je mnoge asociralo na predratno pronošenje ‘mošti kneza Lazara’ u organizaciji SPC-a, čime su željeli razviti svijest o ‘mučeništvu’ Srba od ‘turske’ do ‘ustaške’ okupacije pod Maršalom Titom.

Pozitivni signali

Pozitivnim se ipak mogu smatrati izjave hrvatskog kardinala Josipa Bozanića da kršćanin ‘ne može biti antisemit‘ te da kršćanstvo odbacuju ‘bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu’. Sličnu osudu napada na Srbe izrekao je i  požeški biskup, Antun Škvorčević: ‘Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje’.  Ove izjave su na liniji očekivanja svih  dobronamjernih ljudi koji očekuju da svećenstvo Katoličke crkve na Balkanu provodi univerzalno vrijedne i prihvatljive stavove Pape Ivana Pavla II i Pape Franje, a da ne provodi političke stavove HDZ-a koji se u nekim segmentima protive preporukama crkvenih velikodostojnika.

Odluka Ministarstva obrazovanja u Vladi Hrvatske, da se uvede praksa da se uz obilazak Vukovara kao mjesta stradanja Hrvata, obilazi i Jasenovac kao mjesto stradanja Jevreja, Srba, Bošnjaka, Roma i drugih u Drugom svjetskom ratu, je također jedan od pozitivnih signala koji navode na zaključak da se institucije polahko bude iz letargije i trude utjecati da se širenje pogubnih ideologija i međunacionalnih tenzija spriječi u korijenu.

Veoma je važno mladim generacijama kroz obrazovni sistem usaditi pravilna mjerila preko kojih na bazi univerazlnih ljudskih vrijednosti trebaju tumačiti historijske događaje i procese te iz njih izvlačiti pouke. Ne bi bilo korektno isticati samo pravednu borbu u hrvatskom domovinskom ratu protiv velikosrpske oružane agresije, a da se pritom ne istakne nepravedni karakter hrvatske oružane agresije na BiH. U bolju budućnost koja neće biti opterećena prošlošću Hrvatska može krenuti samo ako prizna historijske greške koje je počinio državnih vrh Hrvatske devedesetih. Isto tako, ne može se Hrvatska Balkanu samonametati kao mjera ‘europskih vrijednosti’, kada na konkretnim primjerima pokazuje da je nesposobna stati u kraj ustaškom ideologijom motiviranom nasilju prema Srbima, migrantima i drugim ugroženim grupama u Hrvatskoj.

(Global CIR Team)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] HRVATSKA-BALKANSKA ILI EUROPSKA ZEMLJA (III): ‘Europske vrijednosti’ po mjeri hrvatskog… […]

  2. […] HRVATSKA-BALKANSKA ILI EUROPSKA ZEMLJA (III): ‘Europske vrijednosti’ po mjeri hrvatskog… […]

Komentiraj