KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (III): Proglašenje nezavisnosti Kosova, napadi na strana diplomatska predstavništva i paljenje ambasade SAD-a u Beogradu!

Nakon okončanja NATO intervencije na Kosovu i uspostave međunarodnih misija, bilo je jasno kako će Srbija pokušati predstaviti i nametnuti svoje prijedloge za konačno rješenje statusa Kosova.

Od vremena  Titove Jugoslavije do danas u opticaju su bile različite verzije prijedloga o podjeli Kosova. Tako je šezdesetih godina Dobrića Ćosić predložio podjelu Kosova na dio koji će pripasti Albancima i dio koji će ostati Srbima. Vremenom je prijedlog korigovao, ali je bazična ideja uvijek ostajala ista. „Ako bi put vodio ostvarivanju srpskog nacionalnog suvereniteta, odnosno otcjepljenju Kosova i Metohije od Srbije i Jugoslavije, onda su neizbježni teški i tragični sudari i nesagledive istorijske nesreće i komplikacije”, rekao je Ćosić na 14. sjednici Centralnog komiteta 29. maja 1968.

Svoj prijedlog iznio je i nekadašnji srbijanski premijer Zoran Đinđić koji je u pismu britanskom premijeru Toniju Bleru ponudio nekoliko opcija: „Prva opcija je federalizacija u kojoj bi Albanci i Srbi imali sličan status kao Muslimani i Hrvati u BiH. Ovo rješenje bi omogućilo dovoljno garancije Srbima da uživaju svoja prava u skladu sa samoupravom na Kosovu. Ovakvo konstituisano Kosovo bi imalo asimetričan status u odnosu na Srbiju – više od pokrajine, manje od federalne jedinice. Druga opcija, u slučaju da prva ne uspije, ugledala bi se na Kipar, sa teritorijalnom demarkacijom, ali nepromijenjenim granicama. U ovom slučaju, Srbi bi organizovali svoj politički život uglavnom u sjevernom Kosovu. Treća opcija u slučaju da ove dvije ne uspiju, bit će promjena granica sporazumom. U tom slučaju, srpska nacionalna zajednica bi dobila svoj dio teritorije“, stoji u prijedlozima Zorana Đinđića. Međutim, njegovi prijedlozi, prije svega podjela Kosova i razmjena teritorija, bili su sporni iz perspektive međunarodnog prava, a narušavali su i općeprihvaćene principe Badinterove komisije.

Direktor Instituta za afirmaciju međuetničkih odnosa iz Prištine, Fatmir Šeholi, kazao je da se, u periodu kada je premijer Srbije bio Zoran Đinđić, moglo čuti od međunarodnog faktora da postoji ideja o podjeli Kosova koju zagovara Đinđić. Ali ta ideja, kaže Šeholi, nije naišla na podršku među Albancima „pa je potom međunarodni faktor pokrenuo ideju o Ahtisarijevom planu koji je i donio „nadziranu nezavisnost”.

Svoje viđenje o konačnom rješenju Kosova iznosio je i Vojislav Koštunica predloživši po modelu Hong Konga ‘nadgledanu autonomiju, za razliku od nadgledane nezavisnosti’ . Međutim, očito je bilo kako se radilo o zakašnjelom prijedlogu, koji bi možda bio i prihvatljiv da se pojavio prije NATO intervencije.

Ahtisarijev plan

Definitivno najpoznatiji ‘međunarodni plan za Kosovo’ svakako je prijedlog finskog diplomate i specijalnog izaslanika UN-a Martija Ahtisarija iz 2007. godine, koji je podrazumijevao „nadziranu nezavisnost“ Kosova. Tim planom je predviđena široka autonomija za srpske opštine (tzv. zajednica srpskih opština) uz punu vlast Prištine. Nakon pritisaka iz Rusije i prijetnje vetom, Vijeće sigurnosti UN-a je odbacio Ahtisarijev plan. Ipak, upravo ovaj plan je bio osnova za proglašenje nezavisnosti Kosova 17. februara 2008.

Kosovo bi po ovom planu imalo otvorenu tržišnu ekonomiju sa slobodnom konkurencijom, pravo da ugovara i sklapa međunarodne sporazume, ali i pravo da traži članstvo u međunarodnim organizacijama, poput Interpola.

Zvanični jezici Kosova bili bi albanski i srpski. Bitna stavka za Srbiju bila bi da Kosovo ne bi smjelo da traži ujedinjenje ni sa jednom državom ili dijelom neke države, poput Albanije. Ahtisarijev tekst sadrži i dio koji govori o pravima srpske zajednice na Kosovu. U Vladi Kosova zagarantovano je jedno ministarsko mjesto i jedno mjesto zamjenika ministra za Srbe, dok zakoni ne bi bili usvojeni ukoliko za njih ne glasaju i Srbi. Mitrovica bi bila podijeljena na dvije opštine – sjevernu i južnu.

Tu je i plan Karla Bilta, švedskog ministra spoljnih poslova i Erharda Buseka, bivšeg koordinatora Pakta stabilnosti jugoistočne Evrope, poznat pod nazivom Ahtisari plus. Po ovom planu međunarodno vojno i civilno prisustvo na Kosovu je trebalo da bude zasnovano na Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1244, uz pomoć odluke generalnog sekretara UN-a,  koji bi dao autoritet misiji EU u oblasti policije i pravosuđa. Sjeveru Kosova Bilt je namijenio sudbinu istočne Slavonije – odnosno postepene reintegracije sjevera u nezavisno Kosovo.

Izvještaj generalnog sekretara UN-a Ban Ki Muna koji je krajem novembra 2008. podnijet VS Ujedinjenih nacija, sadržao je plan u šest tačaka o UNMIK-u i raspoređivanju Euleksa. Policija i carina, kao i pravosudni sistem u zonama nastanjenim Srbima na Kosovu bili bi „pod kišobranom” UN-a. U zonama u kojima žive Albanci, policija, carina i pravosuđe radili bi sa Euleksom. Plan je predviđao otvaranje devet novih policijskih stanica za manjine koje će kontrolisati međunarodne snage.

U februaru 2007. godine Skupština Srbije, odmah po konstituisanju novog saziva, usvojila je većinom glasova Rezoluciju o Kosovu, kojom su odbačeni svi stavovi iz prijedloga Ahtisarija. Ustaljena isključivost srbijanskih vlasti i institucija te odbijanje saradnje sa međunarodnim faktorima, doveli su do toga da svaki naredni prijedlog o rješenju statusa Kosova bude nepovoljniji za srbijansku stranu.

Moglo bi se kazati da se i danas u Srbiji odvija diferencijacija pobornika mitološke velikosrpske politike i realne politike. Politička borba kroz tu diferencijaciju će biti teška, možda i krvava, jer unutarsrpski obračuni su potvrđeni kao duga tradicija koja je potvrđena u historiji. Novija srpska historija bilježi nekoliko atentata na istaknute srbijanske vladare, državnike i političare: Karađorđe, Knez Mihailo Obrenović, kralj Aleksandar Obrenović, Ivan Stambolić, Zoran Đinđić…

Proglašenje nezavisnosti Kosova

Skupština Kosova proglasila je 17. 2. 2008. godine tačno u 15 sati 50 minuta nezavisnost Kosova. Nezavisnost Kosova objavio je predsjednik kosovskog parlamenta Jakup Krasnići riječima: “Republika Kosovo je od ovog trenutka nezavisna, demokratska zemlja.” Prethodno, Deklaraciju nezavisnosti pročitao je premijer Hašim Tači. Događaj su direktno prenosile televizije CNN, BBC i Euronews.

Tači se sa govornice obratio na albanskom i srpskom jeziku, poručujući da je današnji dan “novi početak” i “kraj zabluda da će Kosovo ikad više biti pod vlašću Beograda”. “Kosovo će biti država svih njenih građana. Nema mjesta strahu i diskriminaciji. Država jednakih prilika za sve. Razlike među nama su naša prednost”, rekao je Tači obraćajući se poslanicima i gostima, među kojima je i bivši šef verifikacione misije na Kosovu Vilijem Voker, predstavnici diplomatskog kora akreditovani u Prištini i javne ličnosti Kosova.

Predsjednik Kosova Fatmir Sejdiu sa govornice je poručio da će se “od današnjeg dana historija Kosova dijeliti na dva perioda, prije i poslije nezavisnosti”. “Generacije su se žrtvovale za ovaj dan… Ovo nije znak osvete za prošlost, već početak gradnje nove budućnosti”, rekao je Sejdiu.

Tači je pročitao i Deklaraciju nezavisnosti, u kojoj se navodi da će nezavisno Kosovo biti “posvećeno miru i stabilnosti”. Kosovska država će “biti formirana na osnovu plana Martija Ahtisarija”, piše u dokumentu od 12 tačaka. Ahtisarijev plan predviđa nezavisnost Kosova koju će nadgledati misija EU. “Kosovo je demokratsko, laičko i mutlietničko društvo” koje će prihvatiti “međunarodno civilno i vojno prisustvo”, piše dalje u tekstu. “Nezavisnošću, Kosovo preuzima međunarodne obaveze, obezbjeđuje sigurnost granica sa susjednim zemljama i odriče se nasilja kao načina za rješavanje nesuglasica”, navodi se u dokumentu.

Dodaje se da će se “Kosovo posvetiti miru i stabilnosti u regionu” i “izražava želju da ima dobre odnose sa susjedima”. Takođe, navodi da nezavisno Kosovo “garantuje (zaštitu) kulturnog i vjerskog naslijeđa”. Prema prijedlogu posebne komisije nova zastava Kosova će imati plavu osnovu sa mapom Kosova bijele boje u sredini a iznad toga šest zvjezdica iste boje i veličine kao na zastavi EU. Grb Kosova će takođe imati plavu osnovu sa žutom kartom Kosova iznad koje su takođe zvjezdice – šest kao i na zastavi.

Ubrzo potom građanima Srbije obratili su se zasebno premijer Vojislav Koštunica i predsjednik Boris Tadić koji su osudili jednostrano proglašenje nezavisnosti, a Moskva je zatražila hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a. Ispred zgrade Vlade Srbije i ambasade SAD-a okupljaju se građani nezadovoljni proglašenjem nezavisnosti, dok se na ulicama Prištine i drugih gradova Kosova slavlje pretvaralo u euforiju.

Napadi na strane ambasade u Beogradu tokom protesta koje je organizovala Vlada Srbije

Četiri dana nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost, u Beogradu je organizovan miting pod nazivom “Kosovo je Srbija”, sa kojeg je poručeno da Srbija nikada neće priznati kosovsku nezavisnost. Miting je organizovan na najvećem platou u centru Beograda, na kojem se okupilo više stotina hiljada ljudi pristiglih organizovano iz cijele regije. Protest će ostati upamćen po paljenju ambasada stranih zemalja, pljačkanju radnji i demoliranju Beograda.

Nezapamćeno nasilje širilo se centrom Beograda 21. februara, rezultirajući gubitkom jednog života i 212 povrijeđenih. Napadnute su i zapaljene ambasade SAD-a i Hrvatske, a napadima i demoliranju bila su izložena diplomatska predstavništva i drugih zemalja (BiH, Turske, Belgije, Njemačke, Velike Britanije…). Nasilje je nastavljeno obijanjem i pljačkom blizu 100 prodavnica i stotina kioska, rušenjem 20 autobuskih stanica, razbijanjem i/ili paljenjem brojnih automobila, uništenjem ili oštećenjem mnogobrojnih kontejnera za smeće, saobraćajnih znakova i drugih infrastrukturnih elemenata.

Premijer Vojislav Koštunica na mitingu je poručio da Srbija, dok postoji kao država, “neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova”, za koju je ocijenio da je nastala kršenjem principa civilizovanog svijeta: “Dok živimo – Kosovo je Srbija a naša braća na Kosovu nisu sama i zaboravljena! Dok odbijamo ultimatume, a prihvatamo prijateljstvo – Srbija je slobodna! Riječ je data i čuo je čitav svijet. A svi znaju kolika je data srpska riječ.” Koštunica je dodao da Srbija nije sama i da ‘neće zaboraviti prijateljstvo i principijelnu podršku ruskog predsjednika Vladimira Putina’. On je rekao da Srbija ne smije da popusti pod pritiscima, kako se izrazio, “silnika” i prizna jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova jer bi, u tom slučaju, morala da se odrekne svega što jeste. “Traže da se odreknemo naše braće na Kosovu. Govore našoj braći na Kosovu da su, ne izlazeći iz svojih kuća, otišli u drugu državu. Nisu i nikad neće. Govore im da su razdvojeni od nas. Nisu i nikada neće biti”rekao je Koštunica.On je dodao da Srbija nije prekršila nijedan Božji, ljudski ili europski zakon i da je pružala ruku prijateljstva i saradnje svima, ali da to, ipak, nije bilo dovoljno. “Biće dovoljno, poručuju oni, kad vi Srbi pristanete da budete poniženi. Kad potpišete svoje poniženje. Nikad i niko neće dobiti mandat srpskog naroda da pristane na takvu nedostojnu trgovinu. Nikada i niko!”,rekao je Koštinica. Koštunica je govor završio usklikom: “Kosovo je Srbija!” Okupljeni građani u nekoliko navrata su prekinuli govor premijera uzvikujući “Kosovo je srce Srbije” i “Rusija, Rusija…”.

“U ime svih građana Srbije obećavam da se neću smiriti dok Kosovo i Metohija ne bude pod kontrolom Srbije. Nije mogao ni Hitler da ga uzme, neće moći ni ovi sadašnji. Mi to dugujemo sebi i našoj djeci”, rekao je Tomislav Nikolić. „Vi iz Amerike i Europe uselili ste 17. februara u mnoge srpske domove tugu. Gurnuli ste Albance sa Kosova u veliku neizvjesnost, u težak potez koji će da ih košta, a mi vam kažemo samo smo dva dana tugovali, a trećeg dana Srbi su na Kosovu spalili punktove“, kazao je Nikolić očigledno, u dogovoru sa premijerom Srbije Vojislavom Koštunicom, huškajući razularenu rulju demonstranata da krene u nasilni pohod prema ambasadama SAD-a i europskih država.

Učesnicima tokom mitinga obratio i tadašnji premijer bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik. On je na mitingu ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu poručio da ‘RS ne priznaje unilateralno proglašenje nezavisnosti Kosova’, dodavši da ‘Republika Srpska zna svoj put i da Republika Srpska ima strpljenja.’. “Srbija je naša otadžbina”, naglasio je Dodik.

Reditelj Emir Kusturica je na protestu protiv proglašenja nezavisnosti Kosova kazao: “Morat ćemo da promijenimo kalendar…18. februar čeka dok Kosovo ne bude ponovo slobodno.’

Učesnicima skupa su se obratili i lideri opozicionih partija iz Crne Gore Andrija Mandić i Predrag Popović.

Na platou ispred ‘Hrama Svetog Save’ Moleban za Kosovo služio je vladika crnogorsko-primorski Amfilohije, a prisustvovali su tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica, Tomislav Nikolić i Ivica Dačić, brojni ministri u Vladi Srbije, kao i premijer RS-a Milorad Dodik.

Masovni protest na trgu ispred zgrade Parlamenta bio je pažljivo pripremljen od strane Vlade: državna Željeznica Srbije najavila je da će učesnici biti besplatno prevezeni do Beograda i nazad; obezbjeđene su stotine autobusa da prevezu građane iz najudaljenijih krajeva same Srbije, Vojvodine, sa dijelova Kosova pod srpskom kontrolom, ali i iz Crne Gore, Hrvatske, BiH. Ministar obrazovanja je izdao specijalni dekret kojim svim školama i univerzitetima odobrava slobodan dan, Ministarstvo zdravlja izdalo je naredbu da se za ovu priliku isprazni Urgentni centar Kliničkog centra Srbije u Beogradu – još jedan indikator da su vlasti računale na izlive nasilja. Svi mediji bili su zatrpani agresivnom propagandom u nastojanju da se Srbi okupe u Beogradu; izgledalo je kao da istaknuti crkveni velikodostojnici, poznate ličnosti iz svijeta sporta, kulture, estrade, nauke, biznisa i svih drugih oblasti, nemaju pametnija posla nego da sa entuzijazmom služe vladinoj agitprop mašineriji.

Ambasade koje su napadnute od strane demonstranata nisu imale elementarnu zaštitu: ambasador Hrvatske je u jednoj televizijskoj izjavi rekao da su policajci koji svakodnevno obezbjeđuju zgradu povučeni nedugo prije napada. Nekoliko radio i TV stanica, osim RTS-a (koji je u vlasništvu države i pod kontrolom DSS-a) je više puta upozoravalo na činjenicu da nema policije ispred napadnutih ambasada. Tek pošto je “posao obavljen” – tj. pošto su ambasade zapaljene i teško oštećene – pojavile su se specijalne policijske jedinice i primijenile nešto što su bezbjednosni eksperti nazvali “diletantskim postupkom” u neubjedljivom pokušaju da zaustave talas nasilja. Isti eksperti su primjetili da su mnogi od demonstranata u napadima na ambasade pokazali “visok nivo vještine, ponašajući se u maniru dobro obučenih profesionalaca”.

Više od sat vremena pošto su ambasade SAD i Hrvatske zapaljene, prvo vatrogasno vozilo je stiglo na lice mjesta. Vlasnik kuće koja se nalazi do ambasade Hrvatske – čiji je stan potpuno izgorio – citirao je reakciju Vatrogasne službe na njegov poziv: “Nije nam dopušteno da intervenišemo”. Upitan da komentariše činjenicu da je policiji bio potreban čitav sat da stigne na mjesto napada, ministar odbrane D. Šutanovac (DS) je rekao: “Policija je žrtvovana”, jasno ukazujući na to da je postojala politička odluka da se demonstrantima dopusti da djeluju neometano.

Putinove slike bile su prisutne i klicanje njegovog imena moglo se jasno čuti tokom mitinga – privrženost Rusiji, kakva nije viđena čak ni tokom slavlja poslije oslobođenja Beograda u oktobru 1944. Servilan stav prema Rusiji i neprijateljstvo prema Zapadu ilustrovani su odlukom državnog  servisa RTS-a da su počev od 21. februara, svi filmovi i serije u produkciji SAD-a i drugih zapadnih zemalja zabranjeni na nacionalnoj televiziji i zamenjeni ruskom i domaćom produkcijom – potez koji je zvanično potvrdio Generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić, koji je nekada bio Miloševićev ministar informisanja, a zatim Koštunicin savetnik za medije.

Prvog dana protesta, 17. februara, policija je imala izričita naređenja da na nasilne napade na ambasadu SAD-a i nekolicinu drugih ambasada reaguje samo “pasivnom intervencijom” (šta god to značilo), što je dovelo do povreda brojnih policajaca. Nije bilo hapšenja niti krivičnih prijava protiv izgrednika. Umjesto da osudi nasilje koje se dogodilo 17. februara, ministar infrastrukture V. Ilić izjavio je da je “razbijanje nekoliko prozora na ambasadama demokratski odgovor na akt zemalja koje od nas otimaju 15% naše teritorije” i da “se oni moraju naučiti da je i ovo demokratija”. Potom je Ilić pojasnio da je “politika tih država razbila Srbiju i da nije čudno što su im demonstranti zbog toga razbili prozore”. Budući da je Ilić bio koalicioni partner DSS-a i bliski saradnik premijera Srbije Vojislava Koštunice, mnogi su zaključili da su Ilićeve riječi ustvari Koštunicina poruka Zapadu. Prije toga, vladin ministar za Kosovo, S. Samardžić rekao je da je paljenje graničnih prijelaza između Srbije i Kosova “legitimno i u skladu sa politikom naše Vlade” – dakle, otvoren poziv na još nasilja.

Poslije mitinga 21. februara i talasa nasilja, Premijer Koštunica pohvalio je demonstrante: “Narod, a posebno omladina Srbije, poslao je poruku da se zalaže za pravo, pravdu i slobodu” – ni riječ osude napada na ljudske živote i imovinu ne može se naći u pisanoj izjavi (izdatoj 12 sati poslije nereda).

Za napade na ambasade odgovoran premijer Srbije Vojislav Koštunica?

Glavni krivac što se desio napad na američku ambasadu u Beogradu je bivši premijer Srbije Vojislav Koštunica, izjavila je nedavno u razgovoru za Glas Amerike Jennifer Brush, bivša zamjenica američkog ambasadora u Srbiji.  Uslovna kazna je ukinuta četvorici osuđenih počinilaca, dok su trojici, zbog nedostatka dokaza, potvrđene oslobađajuće presude.

“Nije bilo nikakve reakcije, što nas je zapanjilo. Kasnije sam od očevidaca saznala da je tadašnji premijer Vojislav Koštunica, tokom ovog napada, prisustvovao službi u hramu Svetog Save, gdje je primio informaciju o napadu na američku ambasadu. Njegov odgovor je bio otprilike: ‘Nemojte reagovati.’ Znači, Koštunica je dao naređenje policiji da ne preduzme ništa”, ističe Jennifer Brush za Glas Amerike.

Petorica nekadašnjih visokih policijskih funkcionera u oktobru bi trebalo da se pojave pred sudom, na pripremnom ročištu u postupku koji se protiv njih vodi zbog nesprječavanja napada na američku i njemačku ambasadu.

Jennifer Brush ocjenjuje da činjenica da je ročište bilo zakazano u julu, ali je kasnije odloženo, ukazuje na nespremnost Vlade Srbije da riješi slučaj, koji se već 11 godina odlaže. “Počelo je sa administracijom premijera Koštunice, preko administracije Demokratske stranke Borisa Tadića, iza kojih su došli Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Znači riječ je o nizu političkih stranaka koje nisu preduzele nikakve mjere u vezi sa ovim međunarodnim prekršajima”, ukazuje ona. Bivša zamjenica ambasadora istakla je da je zaštita stranih diplomatskih objekata i diplomatskog osoblja precizno predviđena Bečkom konvencijom, čija je Srbija potpisnica. “Pored toga bezbjednosno osoblje ambasade održavalo je vrlo dobre odnose sa srpskom policijom i srpskim specijalcima i svi mi smo bili veoma dobro trenirani kako da zaštitimo našu ambasadu. Nije oko toga bilo nikakve zabune. Među demonstrantima su bili raspoređeni pripradnici srpske policije u civilu. Policija je veoma dobro shvatala šta se dešavalo ispred američke i drugih napadnutih ambasada”, ističe nekadašnja zamjenica američkog ambasadora u Beogradu.

Napadi srpskih ektremista na međunarodne institucije  – ‘balvan revolucije’ na Kosovu

Podsjećamo, srpski ekstremisti su dva dana nakon proglašenja nezavisnosti Kosova zapalili kontrolni punkt i nekoliko vozila Unmik policije i Kosovske policijske službe na granici Srbije sa Kosovom u mjestu Jarinje, a u Brnjaku kod Zubinog Potoka, minirali i digli u vazduh kontrolni punkt. Kfor i Unmik su nakon ovih napada na međunarodne institucije sa mandatom na Kosovu odlučili da na 24 sata zatvore ove administrativne prijelaze.

Ti napadi, a i kasnije barikade na sjeveru Kosova,  su organizovani po starom receptu i uvježbanim metodama ‘balvan revolucija’ iz devedesetih u Hrvatskoj i BiH. To se najbolje moglo vidjeti tokom 2011. i 2012. godine na sjeveru Kosova kada je postignut sporazum o pečatu Carine Kosova 2.9. 2011. godine. Dok je Vlada Hašima Tačija smatrala da će po tom sporazumu uz zaštitu KFOR-a i EULEKS-a na granicu Kosova sa Srbijom postaviti svoje carinike i graničare, dotle su beogradski zvaničnici to kategorički odbacivali, mada su to potpisali. Kao što se Miloševićev režim povezivao  sa raznim kriminalnim organizacijama i kriminalcima i tako, organizujući paravojne jedinice ugrožavao suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država,  čije je dijelove želio pripojiti u sastav tzv. ‘Velike Srbije’, tako i vlada Srbije prije, tokom i poslije proglašenja kosovske nezavisnosti, povezuje se sa raznim kriminalnim organizacijama, čiji bi interes bio ugrožen uspostavom kontrole granica između Kosova i Srbije. Tom podrškom vlada Srbije ugrožava srpski narod na Kosovu. U jednom od takvih  incidenata 2011. godine predstavnici Srba sa Kosova su, postavljajući zapreke od šljunka i betona, isticali da ‘ne dozvoljavaju da se na silu nametne nezavisno Kosovo’.

Kako bi osigurali da carinici i graničari Republike Kosovo izađu na granicu između Kosova i Srbije, KFOR I EULEX izveli su akciju s ciljem raspoređivanja efektiva na granici prema Srbiji. Pri tom su istakli natpise sa upozorenjem pobunjenim Srbima ‘Stop ili mi budemo pucali’. Tada je došlo do sukoba ‘srpskog stanovništva’ i KFOR-a, povrijeđena su četiri pripadnika međunarodnih snaga i sedam pobunjenih Srba. SAD su incident okarakterisale ka organizovani ‘nasilni napad srpske rulje na sigurnosne snage međunarodne zajednice’. Međutim, nasuprot tome Rusija je optužila NATO i KFOR. Oko 21.000 kosovskih Srba putem ambasade Ruske Federacije u Beogradu postavila je zahtjev da dobije državljanstvo Rusije i da se presele u Rusiju. Prema saopćenju odbora ‘Srpsko-ruskog’ jedinstva takve zahtjeve bi bio spreman predati i preostali dio Srba koji žive na Kosovu ili su raseljeni. U tom pogledu Srbi sa Kosova slijede praksu stanovnika Abhazije i Južne Osetije koje se žele odvojiti od Gruzije.

Lokalne krize i na Kosovu i u Gruziji su postale teren sukobljavanja Rusije sa Zapadom – EU, SAD-om i NATO-om. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov u tom smislu je kazao: ‘Žalosno je što se sve ovo dešava uz direktnu podršku snaga za Kosovo predvođenih NATO-om i misijom EU za tzv. vladavinu zakona. Stoga ćemo braniti prava Srba, ma gdje da žive, posebno kosovskih Srba’.

Sukobi Srbije sa međunarodnom zajednicom i Kosovom oko graničnih prijelaza na sjeveru Kosova, potvrđuju namjere Srbije da podijeli Kosovo i dijelove njegove teritorije pripoji Srbiji, kao što je i Miloševićev režim želio uraditi sa teritorijama nezavisnih država Hrvatske i BiH tokom devedesetih.

Najviše sudsko tijelo UN-a potvrdilo da je kosovska ‘Deklaracija o nezavisnosti’ u skladu sa međunarodnim pravom

Misija vladavine prava Europske unije na Kosovu – EULEX KOSOVO je misija policije i civilne administracije Europske unije (EU) koja uključuje 2250 međunarodnih i lokalnih policajaca, tužitelja i sudaca. EULEX podržava Kosovo na njegovom putu ka većoj europskoj integraciji u oblasti vladavine prava. U novembru 2008., EU je prihvatila zahtjeve vlade Republike Srbije da ne implementira plan Marttija Ahtisaarija pomoću EULEX-a i da ostane neutralna u pogledu statusa Kosova. Za uzvrat, EULEX su prihvatili Srbija i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Osim svih 28 zemalja članica EU, u misiju su uključene Turska, Švicarska, Norveška, Kanada i Sjedinjene Američke Države. Hrvatska je u misiji sudjelovala od samog početka, i dok još nije bila članica EU.

Predsjednik Srbije Boris Tadić je kazao da nema ništa protiv da SAD sudjeluju u misiji EU na Kosovu, jer je najvažnije da Eulex obavlja posao u skladu s međunarodnim pravom i da ne dovodi u pitanje integritet Srbije. Srbija se neće odreći ni europskih integracija niti Kosova, kazao je Tadić, dodajući da će Srbija – čekajući odluku Međunarodnog suda pravde o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova – nastaviti diplomatsku borbu za Kosovo, te da će ‘očekivano pozitivno rješenje’ tog suda “sasvim sigurno utjecati na zemlje koje se nisu izjasnile o kosovskoj nezavisnosti, a u ovom trenutku su pod pritiskom da priznaju Kosovo”.

Valja istaći kako je odmah po proglašenju kosovske nezavisnosti, tadašnji predsjednik Srbije pisao svim članicama UN-a tražeći podršku u stavu da Deklaracija o nezavisnosti Kosova krši norme međunarodnog prava. Tadić je u pismu objasnio da će Srbija na skorom 63. zasjedanju Opće skupštine UN-a predložiti prihvaćanje nacrta rezolucije kojim se od najvišeg sudskog tijela UN-a traži “savjetodavno mišljenje”. Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio je odnosom glasova 10:4 da jednostrana deklaracija o nezavisnosti Kosova nije povrijedila međunarodno pravo. Predsjednik suda Hisaši Ovada iz Japana je objavio savjetodavno mišljenje o pitanju “da li je jednostrana deklaracija o nezavisnosti Kosova kosovske skupštine u saglasnosti sa međunarodnim pravom”. “Sud ne može da prihvati argument da rezolucija sadrži argument da sprječava mogućnost proglašenja nezavisnosti Kosova. Svrha rezolucije je da se uspostavi privremena prijelazna uprava, bez namjere da odlučuje o konačnom statusu Kosova”, naveo je Ovada. “Sud konstatuje da Rezolucija UN-a 1244 nije zabranjivala autorima Deklaracije da proglase nezavisnost”, rekao je on.

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (III): Proglašenje nezavisnosti Kosova, napadi na strana diplomatska pr… […]

  2. […] KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (III): Proglašenje nezavisnosti Kosova, napadi na strana diplomatska pr… […]

  3. […] I SIGURNOST BALKANA (II): Nezavisnost Crne Gore kao uvod u nezavisnost Kosova KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (III): Proglašenje nezavisnosti Kosova, napadi na strana diplomatska pre… Objavljeno […]

Komentiraj