KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (IV): Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti Republike Kosovo i potpisivanje Briselskog sporazuma

Poslije proglašenja nezavisnosti i odluke najvišeg sudskog tijela UN-a da je ta nezavisnost u skladu sa normama međunarodnog prava, kosovske vlasti su željele uspostaviti suverenitet i na sjeveru Republike Kosovo, što je nailazilo na česte otpore, kako od strane srpskog stanovništva i lokalnih vlasti, tako i od strane srbijanskih vlasti iz Beograda.

Istu teritoriju na sjeveru Kosova svojom smatraju i Srbija i Kosovo, što je osnovna odlika krize na tom dijelu Balkana. Kriza bi se mogla riješiti na dva načina, ili da se  Srbija odrekne teritorije Kosova i prizna Kosovo, ili da se Republika Kosovo odrekne svoje državnosti, što je malo vjerovatno. Valja istaći da je međunarodna zajednica je bliža stavovima i interesima Kosova.

KFOR i drugi elementi međunarodne zajednice pomažu Kosovu da uspostavi graničnu i carinsku službu, te da se jasno odredi i povuče granica između Kosova i Srbije. Za ostvarenje tog cilja veoma je značajan Sporazum o pečatu carina Kosova koji su postigli predstavnici Srbije i Kosova. Pečat takvog sadržaja Albanci tretiraju oblikom priznanja države Kosova.

Konfrontacija kao konstanta srbijanske političke strategije

Konstanta srbijanske političke strategije jeste politika konfrontacije, bilo da su na vlasti demokrate bilo nacionalisti. Čak i za vrijeme srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji je u javnosti predstavljan kao umjeren političar i demokrata, srbijanska državna politika bila je usmjerena na direktno osporavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Kosova sa jedne strane, te indirektno osporavanje BiH sa druge strane. Dokaz tome jeste i podrška Borisa Tadića konfrontirajućoj politici Milorada Dodika.

Prilikom donošenja Zakona o katastru bh. entiteta RS-a još jednom je izašlo na vidjelo kako Bošnjaci u manjem bh. entitetu nemaju političku moć i mehanizme zaštite od velikosrpske hegemonije. Bošnjački pokušaji da poprave svoj položaj u bh. entitetu RS-a i da se zaštite od velikosrpske hegemonije nailazili su na snažan otpor. Primjer tog otpora jeste i regairanje Vlade RS-a na Izetbegovićevo obraćanje Ustavnom sudu BiH, za ocjenu ustavnosti Zakona o katastru, koji predstavlja udar na Aneks 7 Dejtonskog sporazuma. Direktor geodetske uprave entiteta RS-a Tihomir Gligorić je entitetskoj vladi dostavio, a ona prihvatila, stručno mišljenje kojim se odbacuju argumenti Bakira Izetbegovića izneseni u zahtjevu podnesenom Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Zakona o katastru. Pokušaj nesrpskog stanovništva da se zaštiti od velikosrpske hegemonije i da se pravedno integriše u politički sistem manjeg bh. entiteta onemogućava se svim vrstama nepravdi, otpora, šikaniranja, prepada, napada i sl.

Sa druge strane, srbijansko političko rukovodstvo negira suverenitet i teritorijalni integritet Kosova te sprječava političku integraciju Srba sa sjevera u kosovski politički sistem, jer smatraju da ta integracija ugrožava srpsko stanovništvo u Republici Kosovo, jer se boje da će svojom integracijom u politički sistem Republike Kosovo Srbi biti izloženi albanskoj hegemoniji, na način kako su Bošnjaci i Hrvati izloženi velikosrpskoj hegemoniji u bh. entitetu RS. Dodikovo antidejtonsko djelovanje nije se zaustavilo samo na ovom zakonu, već je nastavljeno i narednih godina sve težim narušavanjem principa i odredbi Dejtonskog sporazuma. U takve antidejtonske aktivnosti može se ubrojiti i  uspostavljanje predstavništava entiteta RS-a u svijetu, što je u nadležnosti MVP BiH, a tu praksu je kasnije preuzeo i Čovićev HNS.  Najava Zakona o entitetskoj zaštiti tajnih podataka, predstavlja pokušaj destrukcije sigurnosnog sistema BiH, jer vodi u formiranje entitetske obavještajno-bezbjedonosne službe.

Nakon Sporazuma u Briselu od 2.9. 2001. godine o ‘integriranom upravljanju granicama’, ‘primjeni pečata Carine Kosovo’, također u Briselu je 24.2.2012. godine uz posredovanje EU potpisan ‘Sporazum o regionalnom i međudržavnom predstavljanju Kosova’. Ispunjen je zahtjev Albanaca da se država Kosovo može samostalno predstavljati na raznim regionalnim i međunarodnim skupovima, potpisivati međunarodne sporazume, biti član raznih međunarodnih organizacija i imati evropsku perspektivu. Srbiji je zauzvrat otklonjena prepreka da dobije status kandidata na svom putu za članstvo u EU te učinjena usluga da uz naziv Kosova neće stajati ‘Republika’ prilikom regionalnog predstavljanja, već zvjezdica sa fusnotom sadržaja ‘Rezolucija 1244 Vijeće sigurnosti’.

Nacionalistička opozicija u Srbiji dočekala je sporazume sa negodovanjem ističući da je ‘Boris Tadić dobio kandidaturu za EU, ali da će izgubiti izbore’.

Generalno, srbijanska politika ne gleda blagonaklono na prisustvo međunarodne zajednice u zemljama u kojima Beograd provodi podrivačku aktivnost. U tom smislu se mogu tumačiti i zahtjevi te politike da međunarodne institucije u BiH budu ugašene ili neutralne, dok u slučaju Kosova traže i zahtjevaju neutralnost KFOR-a i EULEX-a, ali ne i njihovo gašenje, jer neutralnost tih institucija međunarodne zajednice na Kosovu omogućava da se održi postojeće stanje, gdje Priština ne može ostvariti suverenitet u općinama na sjeveru Kosova, te su one na taj način još uvijek uvezane u politički sistem Srbije.

Još je značajnije što se na pitanju Kosova, gdje se međusobno sukobljavaju Srbija i Kosovo, dešava i sukob između Rusije koja stoji na strani Srbije, i zapadnih zemalja koje su na strani Kosova. To se reflektira i na tretman BiH, u kojoj po instrukcijama Beograda, a na liniji ruskih geopolitičkih interesa u regiji, entitetsko rukovodstvo i predstavnici iz tog entiteta u državnim institucijama povezani s tim rukovodstvom, nastoje blokirati, usporiti i opstruirati sve reforme koje BiH približavaju članstvu u EU i NATO.

Rusija je u mnogim slučajevima ‘osjetljivija’ po pitanju Kosova od same Srbije, pa se dešavalo da zvanična Moskva kritikuje Beograd jer ‘preblago’ reaguje kada treba djelovati protiv prištinskih vlasti na sjeveru Kosova. Bivši srbijanski predsjednik, Tomislav Nikolić, odmah je, nakon što je izabran na tu funkciju, posjetio Rusiju,  gdje mu je ruski predsjednik Vladimir Putin kazao da ‘može računati na podršku Moskve u realizaciji svoje politike’. Što se tiče BiH, jasno je da će Srbija, budući da je svoju vanjsku politiku podredila ruskoj vanjskoj politici, postavljati sve veće prepreke na putu za ulazak BiH u NATO i EU, koristeći strukture bh. entiteta RS oličene u Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u. U tom smislu smo i ranije navodili Dodikove stavove kako će bh. entitet RS po pitanju NATO integracija ‘pratiti stavove susjedne Srbije’ te da neće dozvoliti uspostavu ‘NATO granice na Drini’.

Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti Republike Kosovo i potpisivanje Briselskog sporazuma

Polovinom ljeta 2012. godine Srbija počinje ispoljavati nešto realnije stavove za rješavanje kosovske krize, a što je motivirano izvjesnim stišavanjem sukoba na sjeveru Kosova i ukidanjem nadzirane nezavisnosti Kosova. Dana 10.9 2012. godine kosovske institucije su preuzele ovlaštenja koje do tada imala Međunarodna civilna kancelarija. Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti, Vlada Kosova je obilježila svečanim dočekom za bivšeg izaslanika UN-a za Kosovo Martija Ahtisarija i održavanjem Skupštine Kosova, na kojoj su istaknuti prioriteti kao što su integracija sjevera Kosova u političko uređenje pod kontrolom vlade u Prištini, vizna liberalizacija te postizanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.

Iako su formalno i dalje nastavili negirati i osporavati nezavisnost Kosova, srbijanski politički predstavnici su ipak pokazali volju za kompromisnim rješenjima, reducirajući na minimum radikalne zahtjeve u pogledu vraćanja Kosova u okvir srbijanskog političko-pravnog uređenja.

Evropski parlament je 2013. godine posebnom rezolucijom pozvao Srbiju da provodi ranije postignute dogovore, da poštuje teritorijalni intergritet Kosova, da Beograd ostane privržen regionalnoj saradnji i slobodi medija…kako bi već u junu ispunila uvjete za početak pregovora za članstvo u EU. EU je u aprilu iste godine odgađala prezentiranje izvještaja o napretku Srbije po ovim tačkama, sve dok ne bude sigurna u pozitivan ishod briselskih pregovora Dačića i Tačija. Pored toga što bi Srbiji otvorio vrata pregovora za članstvo u EU, Briselski sporazum bi i Kosovu omogućio potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Generalno je mišljenje da u procesu integracija ne treba odvajati Srbiju i Kosovo, jer kako to ističe Januž Bugajski iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, ‘ukoliko Srbija prva uđe u EU, mogla bi blokirati ulazak Kosova, što bi bilo destabilizirajuće i za samu Srbiju’. Dalje je kazao: ‘Ovo se može preduprijediti uvođenjem pravila ‘konsenzus-1′. U tom slučaju Srbija ne bi mogla blokirati Kosovo. Najbolje bi rješenje ipak bilo da Kosovo i Srbija u EU uđu istovremeno, jer u tom slučaju ne bi bilo blokade nijedne strane. Postoji mogućnost da Srbija čeka na Kosovo da ispuni uslove.’

U desetoj rundi briselskih  pregovora Tači i Dačić parafirali su Sporazum koga su zatim odobrili zakonodavni organi Srbije i Kosova. Sporazumom je utvrđeno da sjever Kosova bude zajednica četiri srpske opštine (Sjeverna Mitrovica, Zubin Potok, Leposavić, Zvečan) sa izvršnim ovlastima u obrazovanju, zdravstvu, prostornom  planiranju, ekonomskom razvoju, i informiranju sa Skupštinom, predsjednikom i potpredsjednikom. Nadležnosti ZSO definirane su po principu lokalne samouprave. Srbi biraju regionalnog komandanta policije i lokalne komandire u četiri općine na sjeveru te u općinama na jugu gdje čine većinu. Sve policijske snage finansirat će se iz budžeta Kosova, što znači da su dio jedinstvenog sistema sigurnosti Kosova. Okružni sud će djelovati u Kosovskoj Mitrovici i osnovni sudovi u općinama, a kosovske snage bezbjednosti neće biti prisutne na sjeveru Kosova bez odobrenja NATO-a ili saglasnosti srpske zajednice. Predviđeno je da sporazum provedu kosovske institucije, EULEX i NATO. Pri tome treba imati u vidu da mjesto za Kosovo u UN-u neće biti nikakav uvjet za početak pristupnih pregovora Srbije za članstvo u EU, što se može smatrati ustupkom Beogradu.

Briselski sporazum je pozdravljen i na Sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, gdje je Ban Ki Mun u prisustvu Tačija i Dačića predstavio Briselski sporazum. Zvaničnici EU su Briselski sporazum ocijenili kao dobru vijest za region te naglasili da će to pomoći Prištini i Beogradu na putu ka članstvu u EU. Ocijenili su da je potpisivanje sporazuma historijski dan za odnose Srbije i Kosova, ali i za cijeli Zapadni Blakan.

U junu 2013. Razvojna banka Vijeća Evrope je u svoje punopravno članstvo primila Republiku Kosovo.

Prioriteti u vanjskoj politici Kosova su integracije u EU i NATO-a. Do sredine 2015. godine Kosovo je bilo priznato od 111 zemalja svijeta. Priština navodi da je do danas Republiku Kosovo priznalo 116 zemalja svijeta, dok Beograd tvrdi da ih je puno manje. Među zemljama EU, Kosovo nisu priznale Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija. Kada je riječ o svjetskim silama, Kosovo i dalje ne priznaju Rusija, Kina i Indija.

Početkom oktobra 2016. godine srbijanski pregovarači su bili pred Kosovskim ultimatumom ili da prihvate ponuđeni Sporazum o telekomunikacijama ili da Srbija zaboravi na integracije u EU. Krajem iste godine postignut je Sporazum kojim je Kosovo dobilo svoj međunarodno priznati broj +383. Ministrica za dijalog u vladi Kosova Edita Tahiri kazala je da je Sporazum ‘dostignuće za državu Kosovo i njenu težnju da postane članica EU, te da je dobijanjem telefonskog koda ojačana državna suverenost, koja je dobila još jedan identitet i priznanje.’

Sukobi i incidenti na Kosovu

Svoje opiranje nezavisnosti Republike Kosova i pokušaje da sjeverni dio te države reintegriše u svoj politički sistem, Srbija pokazuje i redovnim održavanjem izbora u sredinama sa većinskim srpskim stanovništvom.

Tako je tokom kampanje za izbore 2016. godine Aleksandar Vučić boravio na Kosovu, gdje je obišao Zubin Potok, Rudarsko-metalurški kombinat Trepču i manastir Banjsku kod Zvečana. Dok je bio u Zubinom Potoku, na sportsku dvoranu su osuti rafali i bačena je bomba. Kasnije je utvrđeno da su bombu bacili Srbi, a ne Albanci, što je priznao i sam Vučić. Ovaj napad na Aleksandra Vučića tokom posjete sjeveru Kosova još jedan je pokazatelj da na Kosovu djeluju organizirane terorističke grupe pod kontrolom i usmjerenjima iz Beograda od strane desničarskih, ekstremističkih lidera i pročetničkih političkih partija. Vlada u Prištini je ignorirala srbijanske izbore na prostoru Kosova, smatrajući da su izvan političkog i ustavnog uređenja Kosova.

Nakon toga su se nastavili nizati teroristički zločini na Kosovu u koje možemo ubrojiti i atentat ranjavanjem iz vatrenog oružja Azema Vlasija, ispred njegove kuće, sredinom marta 2017. godine. U Kosovskoj Mitrovici je 16.01.2018. godine ubijen i opozicijski lider ‘Građanske incijative Srbija, demokratija, pravda’, Oliver Ivanović. On je i ranije bio suočen sa prijetnjama tokom kojih mu je zapaljen automobil, provaljen stan, zapaljene prostorije njegove Građanske inicijative, a tri i po godine proveo je i u prištinskom zatvoru. Atentat je ostao nerazjašnjen, ali nisu izostala međusobna optuživanja dvije strane za Ivanovićevu smrt. Priština nije dozvolila da Beograd učestvuje u istrazi, jer se to tiče kosovskog suvereniteta. U takvim okolnostima, Brisel je suspendirao dijalog Prištine i Beograda.

Vlada Srbije ne samo da organizira izbore u općinama u kojima su Srbi većina, već koristi i svoj utjecaj da usmjerava volju Srba na lokalnim izborima koje organizira Vlada Kosova. Visoki zvaničnici Srbije  putem medija pozivali su Srbe na jedinstvo tokom lokalnih kosovskih izbora 2017. godine tražeći da podrže kandidate za načelnike općina ispred Srpske liste. Rezultati su bili zadovoljavajući za Beograd jer  je srpska lista tada pobijedila u devet od 10 općina sa srpskom većinom, a u općinama sa albanskom većinom u prvom krugu Srpska lista je pobijedila u tri općine. U Beogradu sa sa zadovoljstvom isticalo da su Albanci zbog međusobnih svađa omogućili da Srpska lista pobijedi i u nekim  općinama sa albanskom većinom.

 Sredinom januara 2017. godine, specijalne jedinice Kosova (ROSU), energično su reagirale izlaskom na granicu u punoj borbenoj spremnosti da zaustave voz koji je prvi put nakon 18 godina, bez najave iz Beograda, poslat u Kosovsku Mitrovicu. Njihov zadatak je bio da uz pomoć Bezbjedonosnih snaga Kosova  odgovore u slučaju pokušaja ulaska Vojske Srbije na teritoriju Kosova. Vlada Kosova je slanje voza smatrala provokacijom u režiji Vlade Srbije, prije svega jer je voz izvana bio obojen srpskom trobojkom sa natpisom „Kosovo je Srbija“, a unutar voza su bile brojne replike freski iz srpskih manastira na Kosovu. Srbijanski zvaničnici su zbog reakcije kosovskih vlasti  isticali da je za dlaku izbjegnut rat“ između Kosova i Srbije.

Vlada Kosova je s ciljem ubrzanja priznavanja Kosova od strane Beograda, uvodila različite ekonomske mjere. Tokom 2015. godine, od naplate carina Kosovo je u budžet inkasiralo 950 miliona eura. Vlada u Prištini je uvodila carine  za uvoz voća, povrća i kukuruza iz zemalja regiona, što je ocijenjeno kao kršenje sporazuma CEFTA. Sredinom novembra 2018. godine, Vlada Kosova je uvela carine od 100 posto na sve robe koje se uvoze iz Srbije i BiH, pravdajući to činjenicom da te države nisu priznale kosovsku nezavisnost. EU, SAD i drugi činioci međunarodne zajednice su osudili Vladu u Prištini i zahtijevali da se pod hitno te mjere ukinu jer su protivne sporazumu CEFTA. Gradonačelnici općina sa srpskom većinom na Kosovu, dali su ostavke zbog „kršenja ljudskih ekonomskih prava Srba“ na Kosovu, a zastupnici Srpske liste su bojkotirali učešće u radu institucija Vlade Kosova…Na koncu i kasnija ostavka premijera Kosova Ramusha Haradinaja kasnije je tumačena kao rezultat međunarodnog pritiska i mogućnosti obnove procesa protiv njega u Hagu.

Srbija koristi svaku priliku da različitim diplomatskim aktivnostima onemogući proces priznavanja Republike Kosovo od strane drugih država te da blokira članstvo Kosova u različitim svjetskim organizacijama. U vezi s tim, Vučić se na predizbornim skupovima 2016. godine zahvaljivao Rusiji za pomoć koju ona, kroz aktivnosti u UN-u i UNESCO-u daje u korist reintegriranja Kosova u politički i pravni poredak  Srbije. Vladi u Prištini je poručio da treba poštovati Briselski sporazum, da ne smije ugrožavati i svojatati imovinu Srbije koja se nalazi na Kosovu. Pri tome je posebno mislio na Rudarsko-metalurški kombinat Trepča koji je predmetom dugogodišnjih varnica na relaciji Beograd-Priština. Da je ‘Trepča’ neosporno vlasništvo Kosova potvrdila je i Skupština Kosova koja je krajem 2016. godine usvojila Zakon o Rudarsko-metalurškom kombinatu Trepča, po kome 80 posto dionica pripada Vladi Kosova, 20 posto radnicima, a Srbiji ništa. Vlada Isa Mustafe je kao vlasništvo Republike Kosovo  uknjižila svu nepokretnu imovinu koju je Vlada u Beogradu smatrala svojom, jer je ranije bila uknjižena na SFRJ, Republiku Srbiju i ‘autonomnu pokrajinu Kosovo’.

Na primjeru odnosa prema imovini na Kosovu i onoga kako se po instrukcijama Beograda ponašaju vlasti u manjem bh. entitetu, jasno se vidi da srpska podrivačka politika  primjenjuje dvostruke standarde, jer omogućava Vladi RS-a da nepokretna imovina koja je pripadala bivšoj SFRJ ne bude imovina Srbije samo ako će pripasti entitetu RS-u, a osporava da imovina  istog karaktera bude uknjižena kao imovina Kosova ili kao imovina države BiH. To se može smatrati nastavkom agresije Srbije na susjedne zemlje nastale disolucijom bivše SFRJ.

Formirana Vojska Kosova

Kongres SAD-a je inicirao da NATO pozove Kosovo u Partnerstvo za mir, što podrazumijeva da ta novonastala balkanska država svoje aktuelne bezbjednosne snage Kosova treba transformirati u vojsku Kosova, s obzirom da članstvo neke zemlje u UN-u nije uvjet za pristupanje NATO-ovom partnerstvu za mir. Najave o formiranju Vojske Kosove na početku su primljene sa rezervom od strane značajnih faktora međunarodne zajednice. I SAD su tada izrazile zabrinutost cijeneći da se time dodatno ugrožava sigurnost u regionu, ako ta ideja nema podršku Srpske liste u Skupštini Kosova. U vezi s tim, indikativno je da ambasadori Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije i SAD-a, nisu odgovorili na pismo koje im je predsjednik Kosova, Tači poslao o svojim namjerama da se osnuje vojska Kosova.

Vlada u Prištini je uvjeravala međunarodnu zajednicu da je Kosovo aktivan i efikasan činilac u koaliciji za borbu protiv terorizma, kriminala, korupcije, „fundamentalizma“ i drugih raznih oblika radikalizma. Osnivanje vojske Kosova, te ulazak Kosova u NATO i EU, Tači je želio ubrzati navodeći da na Kosovu „postoje ideologije s drugih kontinenata koje pokušavaju prodrijeti u regiju“ Balkana, aludirajući na radikalne vehabijske grupe koje djeluju na Kosovu i širom regije. Navodno, policija Kosova je uhapsila 67 osoba među kojima 14 imama, a ugasila 19 grupa koje su eksponirane po radikalnom tumačenju islama.

Skupština Kosova prihvatila je zakone koji su omogućili transformiranje Sigurnosnih snaga Kosova (KBS) u Vojsku Kosova 14. 12. 2018. godine. U tekstu zakona o sigurnosnim snagama Kosova navodi se da “snage sigurnosti Kosova štite suverenitet i teritorijalni integritet, građane, imovinu i interese Republike Kosovo”, što je tekst usklađen s preporukama Europske komisije. U zakonu također stoji kako su “kosovske sigurnosne snage multietničke vojne snage, profesionalne, naoružane i ovlaštene služiti u zemlji i inozemstvu, u skladu s ustavnim i zakonskim mandatom”.

Srpska lista, čiji su zastupnici bojkotirali sjednicu kosovskog parlamenta, priopćila je da ne priznaje prihvaćene zakone i da je Priština tom odlukom “pucala u mir”, a građane je pozvala na mir i suzdržanost i zatražila da ne nasjedaju na provokacije. Predstavnici Srpske liste na konferenciji za novinare u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice poručili su da je KFOR “jedina oružana snaga” koja može doći na sjever Kosova, većinski naseljen Srbima. Ustav Kosova predviđa da je za odluku o formiranju vojske nužna i suglasnost srpskih političkih predstavnika.

Tokom izglasavanja zakona u parlamentu je istaknuto da će formiranjem kosovske vojske “biti zaokružena kosovska nezavisnost” te da nije riječ o stvaranju etničke vojske. Zapovjednik kosovskih sigurnosnih snaga Rahman Rama izjavio je za prištinski list “Zeri” da će kosovska vojska služiti svim građanima i da će imati mandat izlaziti i na “sjever zemlje”.

Srbija i Rusija zatražile su održavanje vanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić rekao je da se osobno želi obratiti Vijeću sigurnosti. Smatra kako kosovske vlasti krše međunarodno pravo pa i vlastiti ustav. Beograd je tadašnje glasanje u Skupštini Kosova vidi kao flagrantno kršenje međunarodnih dokumenata i kosovskog ustava. “To je najdirektnija prijetnja miru i stabilnosti u regiji i sigurnosti srpskog naroda koji živi na Kosovu i Metohiji”, rekao je srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić.

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. Kosovo je nezavisna država, suverena, demokratska.
    Kosovo je izborilo svoju nezavisnost i nikada više Srbija neće moći da okupira Kosovo…

    Reply
  1. […] KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (II): Nezavisnost Crne Gore kao uvod u nezavisnost Kosova KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (IV): Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti Republike Kosovo i potpisiv… Objavljeno […]

  2. […] Kosova, napadi na strana diplomatska predstavništva i paljenje ambasade SAD-a u Beogradu! KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (IV): Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti Republike Kosovo i potpisiv… Objavljeno […]

  3. […] Kosova, napadi na strana diplomatska predstavništva i paljenje ambasade SAD-a u Beogradu! KOSOVO I SIGURNOST BALKANA (IV): Ukidanje statusa nadzirane nezavisnosti Republike Kosovo i potpisiv… Objavljeno […]

Komentiraj