Vidovdanski savez Vlade Kantona Sarajevo

Na ‘Vidovdan’ 1989. godine na poznatom skupu na Gazimestanu, koji je označio definitivni kraj tadašnje SFRJ, Slobodan Milošević je promovisan za novog svesrpskog vođu. Dvanaest godina kasnije, Vidovdan (28.juna) 2001. godine, Milošević je ‘slavio’ u Tuzli. Kažu, tada nije odavao utisak hrabrog čovjeka.

Mnogima je krivo što je slijed događaja tekao u tom smjeru te je prvi premijer Srbije nakon pada Miloševića bio Zoran Đinđić, rođen u Bosanskom Šamcu, u istoj kući gdje se rodio prvi predsjednik nezavisne RBiH Alija Izetbegović. Zbog toga su napadi vanjskih neprijatelja i ‘domaćih’ izdajnika bili usmjereni na kaljanje časti Armije RBiH, na diskreditaciju prvog predsjednika nezavisne RBiH Alije Izetbegovića, na kompromitovanje odbrane Sarajeva, koje je preživjelo opsadu dužu od lenjingradske, te najvećih umova naše Armije i najodanijeg generala Fikreta Muslimovića.

Zbog činjenice kako je završio ponižen najveći zločinac na Balkanu Slobodan Milošević, ponosan sam što sam Bošnjak, ponosan sam na svog prvog predsjednika, ponosan sam na Armiju RBiH, ponosan sam na svoju domovinu BiH koja je slomila kičmu četvrtoj vojnoj sili u Evropi i odbranila se od dvostruke agresije.

O ‘šestorci’

Kada je formirana tzv. šestorka, prvi sam pisao kako se radi o vještački sklepanoj koaliciji (‘rogovi u vreći‘), koju su okupili samo lični interesi pojedinaca i mržnja prema SDA, prvom predsjedniku Aliji Izetbegoviću, njegovoj porodici, njegovim prijateljima, prema Armiji BiH, prema žrtvama genocida u Srebrenici (TVSA –’slučajna greška’), te želja za izjednačavanjem žrtve i agresora, ali i pokušaj ukidanja bosanskoga jezika i svega onoga što  predstavlja nacionalne simbole ovog naroda.

Mnogi građani Sarajeva su bili izmanipulisani i prevareni pa su dali povjerenje aktuelnoj ‘šestorci’, koja je vješto maskirala svoje krajnje namjere ‘borbom protiv korupcije, oslobađanjem javnih preduzeća politike i uklanjanjem nacionalista iz KS, koji sprječavaju pomirenje’. Neosporna je činjenica da su se stranke pripadnice šestorke ‘obračunavale sa nacionalizmom’ samo u većinski bošnjačkim kantonima. Na osnovu tih činjenica i zaključaka dolazimo do spoznaje da je po mišljenju stranaka ‘šestorke’ najveći ‘krivac’ za sve probleme u BiH ustvari SDA, budući da se nisu pretjerano trudili da obore ijednu vladu u kantonima kojima suvereno vlada HDZ ili u RS-u, gdje svoju destruktivnu politiku provodi SNSD Milorada Dodika.

 Čak šta više, iz analiza i tekstova koje smo ranije pisali, može se vidjeti da sve što Dodiku smeta, napada i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Dino Konaković. Tako su gotovo sinhronizovano i Dodik i Konaković napadali predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, federalnog premijera Fadila Novalića, SDA deklaraciju… U tome su ih horski podržavale i većina drugih stranaka okupljenih u ‘šestorci’. Konakovićeva opsesija jeste njegova bivša stranka i svi njeni istaknuti kadrovi, o čemu smo ranije pisali.

Konaković je za kantonalnu ministricu obrazovanja imenovao ‘nestranačku ličnost’, Zinetu Bogunić, koju je vratio iz penzije, a kasnije ucjenjivao da provede sve one odluke koje su na liniji politike šestorke, a koje bi njemu politički štetile da ih je proveo njegov stranački kadar. Tako je krijući se iza ‘nestranačke ministrice’ želio progurati Zakon o Visokom obrazovanju kojim bi se državni univerzitet, a posebno medicinski fakultet,  stavili pod političku kontrolu. Na sličan način je izmjenama Zakona i MUP KS stavljen pod političku kontrolu Konakovića i Keme Ademovića, o čemu smo ranije pisali.

Budući da je savjest ministrice Zinete Bogunić proradila i spriječila je da prekrši zakon, isfrustrirani Konaković je onda podnio prijavu protiv samog sebe, kako bi sam sebi dokazao da je nevin. Potom je iznio teoriju zavjere po kojoj su mu sve navodno napakovali ‘ministrica, njen muž, Fikret Muslimović i SDA’.

Zanimljivo je kako svi, kojima ne pođe za rukom da na nelegalan i nedozvoljen način preuzmu vlast, institucije i poluge sistema, za svoj neuspjeh optužuju Fikreta Muslimovića. Tako je bilo 1993., zatim za vrijeme ‘alijanse za promjene’, potom za vrijeme protesta i paljenja Predsjedništva 2014. godine, te 2016. kada su se okupljali ‘vođe klanova’ u SDA što je kulminiralo njihovim čišćenjem iz stranke te protestima boraca 1. marta 2018. godine. Tako je očigledno i danas – za neuspjeh šestorke dežurni krivac već je poznat, što potvrđuju riječi predsjedavajućeg Skupštine KS.

Slučaj Zornić

Sinoć je na FACE TV-u gostovao Enver Zornić, novimenovani direktor ‘Toplana’ Sarajevo, gdje je dao svoje viđenje događaja iz 1993. godine zbog kojih je osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora, ali i moguće razloge zbog kojih je ovaj slučaj ponovo u fokusu javnosti.

„Zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo ubistvo Josipa Gogala i drugih lica, zatim teške krađe, Vojno tužilaštvo Sarajevo je na prijedlog Vojne policije prihvatilo krivične prijave i otvorilo istragu protiv ukupno devet osumnjičenih koji se nalaze u pritvoru. Istragom je obuhvaćeno šest, u našem listu već pomenutih pripadnika Šeste brdske brigade  – Izeta Tinjaka, Rifeta Zornića, Envera Zornića, Dževada Omerbegovića, Amira Husića, Mirsada Ašanija“, stoji u Oslobođenju od 14. januara 1993. godine. Sedam mjeseci kasnije, Vojni sud je presudio.

Prvooptuženi Enver Zornić osuđen je na deset godina i dva mjeseca zatvora. Drugooptuženi Izet Tinjak osuđen je na petnaest godina robije, Mirsad Ašani je dobio deset godina i dva mjeseca, Enver Džanko pet godina i osam mjeseci, Amir Husić na dvanaest godina, dok su Džemal Hrustanović i Ismet Tinjak osuđeni na po tri mjeseca zatvora. Ubili su, a potom spalili – Jovana Popovića, Josipa Gogala, Jagodu Janković, Sretena Ninkovića i Dobrilu Vuletić rođenu Sobotić. Sve su ih, od jula 1992. godine do januara 1993. godine ubili na identičan način u napuštenoj kući u Varaždinskoj ulici u Sarajevu. I sve su ih spalili, piše Žurnal.

Prije nego što se vratimo na Zornićevo gostovanje i stavove koje je iznio, važno je napomenuti kako je pomenuti Enver Zornić bio kandidat SDP-a BiH pod rednim brojem 12. na listi za skupštinu Kantona Sarajevo na prošlogodišnjim općim izborima kada je, prema podacima zvanične stranice izbori.ba, osvojio 1.112 glasova. Dakle, nije izabran u Kantonalnu skupštinu, mada je u emisiji tvrdio da jeste. Zanimljivo je da za vrijeme predizborne kampanje, tokom koje bi bilo normalno da politički oponenti prozivaju i istražuju kandidate drugih stranaka, Zornića niko nije spominjao, a posebno ne njegovu ratnu ulogu i presudu Vojnog suda iz 1993. godine. Sa druge strane, činjenica da je Zornić prošao sve unutrašnje kontrole SDP-a i njihovih kadrovskih komisija pa je bio i kandidat na izborima, a kasnije imenovan i za direktora Toplana, pokazuje da SDP ima ozbiljne probleme, pogotovo njegov sarajevski odbor na čelu sa Damirom Mašićem. Uzevši sve ove okolnosti u obzir postavlja se pitanje zašto je afera pokrenuta upravo u ovom trenutku?

Zornićeva verzija, koju je sinoć iznio na FACE TV-u, ide u smjeru tvrdnji da je ‘hajka’ pokrenuta s ciljem urušavanja kantonalne koalicije, tzv. ‘šestorke’. Međutim, isti medij koji je pokrenuo ‘aferu Zornić’, je u ranijem periodu neosnovano targetirao mnoge ugledne članove SDA. Čak su snimili i dokumentarac ‘Afera’ o prof.dr. Sebiji Izetbegović, pisali su o Husi Ćesiru, a danas pišu o Fadilu Novaliću. Ako objektivno analiziramo ko su bile mete tog portala, i postavimo pitanje kome to ide u korist, jasno će nam biti kako to nije SDA, već da svi ti tekstovi o uglednim članovima SDA i priče koje se plasiraju, idu na ruku Narodu i pravdi, odnosno ‘vlasnicima’ NiP-a Konakoviću i Ademoviću. U tom kontekstu bismo trebali posmatrati i cijelu medijsku priču o Zorniću.

Zornić je u nekoliko navrata tvrdio da mu nije oprošteno ono što je radio za vrijeme rata, odnosno da je ‘stao na žulj mnogima’ jer nije dopustio da se ‘u njegovoj zoni odgovornosti uspostave linije za šverc i punktovi za prevođenje ljudi’, gdje se po jednom čovjeku ‘uzimalo po 5.000KM’. Konkretno je naveo da je ‘načelnik CSB-a imao u ratu firmu ‘Muki promet’ te da je isti  ‘tražio od ljudi u unproforu da za njega uvuku dva kamiona alkohola, cigara i kafe u Sarajevo’. Prema Zornićevim riječima, on je to ‘spriječio’, nakon čega je odmah bio suočen sa prijetnjama. ‘Ta ista ličnost je povezana i sa privatizacijom Jugokomerca’, naglasio je Zornić, koji je ranije u emisiji spominjao da je ta privatizacija dovela do ubistva Hakije Turajlića. Na pitanje novinara ko je osoba o kojoj govori, Zornić je kazao: ‘To je Bakir Alispahić’.

Međutim, iako je sam javnosti stavio do znanja ko je imao interes da mu ‘smjesti’, ako mu je zaista montiran zločin, Zornić je za ubistva koja mu se stavljaju na teret okrivio ‘vrh bezbjednosti Armije RBiH, Fikreta Muslimovića i ljude ispod njega do čak i ljudi iz centra službi bezbjednosti Sarajevo’. Pored toga, i za ponovno interesovanje javnosti danas za njegov slučaj i medijsku kampanju, optužio je penzionera Fikreta Muslimovića.

Enver Zornić, kako je sam jučer kazao,  ubistvo Gogala danas dovodi u vezu sa:

a)”uvođenjem Armije RBiH u sukob sa HVO-om” – što je u skladu sa propagandom da su Bošnjaci krivi za početak sukoba sa Hrvatima 1993. godine. Također, ta priča je na fonu zlonamjerne propagande koja propagira da su nakon tog ubistva Srbi i Hrvati počeli izlaziti iz Armije RBiH, što je bio uvod u  ‘islamizaciju Armije RBiH’, koju su prema srpskim, hrvatskim i ‘domaćim medijima’, proveli ‘vrh države i armije’, odnosno Alija Izetbegović i Fikret Muslimović.

b)“početkom ‘rješavanja’ priče o komandantima koji su tada bili u gradu Sarajevu“ – što je teza koja ide u prilog Karadžićevim i Mladićevim tvrdnjama da su se Bošnjaci između sebe ubijali i jedni druge granatirali, da Armija RBiH nije bila ništa drugo nego jedna ‘banda islamista, kriminalaca, švercera’ i da je tako agresija na BiH, i sa jedne i sa druge strane, bila opravdana.

c)“oktobrom 1993. i famoznom akcijom Trebević“ – što je period kada je Armija RBiH stavljena pod punu upravu civilnog komadanta, predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, a što se pokušava zlonamjerno predstaviti kao ‘sistemska, organizirana, planska i smišljena islamizacija’.

Ako je djelovao na sprječavanju šverca i misli da je to razlog zašto je ‘osuđen i prije nego je uhapšen’, onda je najbolje da pogleda ko je u svemu tome profitirao. I sam Zornić zna ko je tada imao firme i trgovao, a ko i danas ima firme i uspješno posluje. Ako se bolje raspita vidjet će da general Fikret Muslimović živi od penzije u prijeratnom stanu. Ako se neko optužuje da se zalagao za ‘islamizaciju Armije’, onda taj neko sigurno ne bi radio na ‘alkoholizaciji’ Armije.

Po svemu sudeći, postoje elementi za sumnju da aktuelni direktor ‘Toplana’ u subverzivnoj akciji samo iskorišten da se pažnja javnosti sa rasula i propasti SDP-a, skandala NiP-a i Konakovića te skorog raspada ‘šestorke’ koja ništa konkretno nije uradila, prebaci na ‘dežurnog krivca’, časnog i skromnog generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića.

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] KOS-a pod pseudonimom ‘Šćepo’, na vezi ga je držao oficir KOS-a Nikola Radujko! Vidovdanski savez Vlade Kantona Sarajevo Objavljeno […]

  2. […] u odbrani BiH! (FOTO) Stanari zgrade u Bolničkoj ulici demantuju navode iz Avazovog teksta Vidovdanski savez Vlade Kantona Sarajevo SVE ŠTO TREBATE ZNATI O SISTEMU BEZBJEDNOSTI ARMIJE RBiH: Neobjavljeni intervju generala Fikreta […]

  3. […] KOS-a pod pseudonimom ‘Šćepo’, na vezi ga je držao oficir KOS-a Nikola Radujko! Vidovdanski savez Vlade Kantona Sarajevo Dodik navodno ‘između EU i NATO-a’, a Radončić između ‘Fantoma iz […]

  4. […] generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića na klevete u organizaciji Fahrudina Radončića Vidovdanski savez Vlade Kantona Sarajevo GENERAL FIKRET MUSLIMOVIĆ O SUMRAKU JUGOSLAVIJE: Putevi i načini pretvaranja JNA u četničku […]

Komentiraj