Fatalni sukob između ‘dvije tetke’!

Dodikovo nestrpljenje da se formira vlast na nivou BiH bez slanja ANP-a doseglo je takve razmjere da se u kampanju blaćenja SDA i njenih uglednih članova sa ogromnim zaslugama u odbrani ove zemlje tokom devedesetih godina, uključila i novina koju je ‘utemeljio’ predsjednika SBB-a Fahrudin Radončić. Kao formalni povod za novo Avazovo obrušavanje na umirovljenog generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića poslužila je nedavno najavljena, a možda i objavljena knjiga, dugogodišnjeg Radončićevog vozača i zaštitara koja nosi naziv ‘Dosije Šćepo’, ali postoje indicije da se radi o znatno opasnijem projektu sa dalekosežnim posljedicama.

‘Dosije Šćepo’ je druga knjiga Armina Cibre u kojoj tematizira dešavanja iz perioda dok je bio uposlenik lidera SBB-a i tadašnjeg službenog vlasnika Avaza. Prema navodima medija u drugom dijelu bavljenja ovom temom mogu se naći i dokumenti  u vezi s posljednjim hapšenjem i procesima koji su se vodili protiv Fahrudina Radončića. Lider SBB-a ima svako pravo da sumnja u Cibrino autorstvo ili njegove mogućnosti da napiše knjige ovakvog formata, ali je vrlo nekorektno i zlonamjerno, na bazi tračeva i neprovjerenih glasina konstruirati tezu da se iza nje krije vrh SDA ili lično general Fikret Muslimović. Posebno je to neumjesno ako se zna da se u Cibrinim knjigama mogu naći dokumenti koji nisu dostupni  običnim građanima sa penzionerskim statusom poput generala Muslimovića koji skromno živi u svom prijeratnom stanu,  nego ih mogu nabaviti osobe bliske aktuelnom policijskom ili pravosudnom miljeu. Medijsko poturanje Cibrine knjige generalu Armije RBiH, koji je tek nedavno zajedno sa nekoliko desetina zaslužnih intelektualaca, političara i patriota pozvan u novoosnovani Senat SDA, predstavlja grubi pokušaj njegove diskreditacije i neutemeljenog omalovažavanja.

Treba li podsjećati da je i sam Avaz prošle godine pisao o facebook prepucavanju autora knjige, Armina Cibre, sa bivšom novinarkom Avaza i Televizije ‘Alfa’, koja je optuživala Cibru da je prisvojio zasluge i novac za knjigu, a da ju je ona pisala. Također, Avaz je u istim tekstovima ne baš usputno optuživao ‘braću Karamazove’ da stoje iza linča na njega i samog lidera SDA Bakira Izetbegovića, navodeći da je pomenuta novinarka  čak bila i zaručnica Aljoše Čampare. Kako je to Avaz odjednom povjerovao Zvizdiću i Čamparama na riječ kada su navodno na sjednici Kolegija SDA kazali da nemaju ništa sa posljednjom Cibrinom knjigom, zaista je misterija.

Pored toga, najavljena tri toma knjige kojom ‘Avaz’ namjerava bacati ljagu na časnog generala Armije RBiH, optužujući ga da stoji iza Cibrinih knjiga, uglavnom će biti sastavljena od tekstova, sumnjivih svjedočenja i dokumenata koje su u ranijim hajkama na istaknuta imena odbrane BiH vodili Slobodna Bosna pod uredničkom palicom Senada Avdića ili BH Dani tadašnjeg urednika Senada Pećanina. Podsjećamo da je u posljednje dvije decenije te iste tekstove i dokumente reciklirao i Dnevni avaz, valjda vodeći se onom poznatom krilaticom da ‘hiljadu puta ponovljena laž postaje istina’. Ako znamo da smo nadugo i naširoko u Avazu mogli čitati kako je Senad Avdić rođak Čampara i Zvizdića, postavlja se pitanje zašto je uopće nastao sukob između Radončića i ‘gatačkog klana’, kako ga je Avaz nazivao navodeći da se u njemu nalaze ‘braća Čampare, Zvizdić, Avdić i ostali’, ako znamo da je predmet njihovih napada, bilo u Avazu, bilo u Slobodnoj Bosni, bio general Armije RBiH Fikret Muslimović? Da li je sukob Radončića i Čampara bio samo fingirani medijski rat da bi se ‘disciplinovao’ neko treći i ko je taj treći?…

Ostavimo li na stranu sve ove okolnosti, čak i letimičnim pregledom Muslimovićevog naučno-historijskog opusa jasno ćemo vidjeti da se on u svojim tekstovima i knjigama nikada ne bavi trivijalnostima i ispraznim optužbama, već temama pristupa strateški, a svoje analize temelji na provjerljivim činjenicama i postojećim dokumentima. Svaki sudski vještak koji bude uspoređivao sadržaj Muslimovićevih knjiga i ‘spisateljskih uradaka’ Armina Cibre jasno će vidjeti da se radi o različitim stilovima pisanja, temama i interesovanjima. Svi koji to žele mogu provjeriti i uvjeriti se jer na internetu se mogu pronaći dijelovi knjiga Armina Cibre, dok sve knjižare koje drže do sebe imaju u ponudi djela generala Muslimovića. Dok Cibra na nivou uhode nabraja, sugerira i pretpostavlja zašto se Radončić sastajao sa nekim ili putovao negdje, analize generala Armije RBiH sadrže ključne informacije o strateškim procesima u BiH, izgradnji mira i povjerenja, borbi za istinu i pravdu te euroatlantskim integracijama naše zemlje. Dakle, general Muslimović se naučno i dokumentarsitički bavi geopolitičkim temama i identificira ključne procese i njihove aktere unutar BiH, regiona i svijeta te predviđa i nudi rješenja za unaprijeđenje cjelokupne društvene zbilje na Balkanu. Svi koji ga poznaju znaju da njega ni u kojem slučaju ne zanimaju nikakve pikanterije iz bilo čijeg života, a pogotovo ne Radončićevog. Na kraju krajeva, sve što ima reći o Radončiću general Fikret Muslimović je sam napisao i potpisao svojim imenom i prezimenom.

Radončić je sigurno upoznat kako je nekadašnja jugoslovenska UDBA (a ne KOS) bila specijalizirana za pisanje knjiga i tekstova te njihovo ‘pozajmljivanje’ određenim ‘autorima’. Čaršija već odavno priča kako je ustvari Armin Cibra ‘brat blizanac’ lidera SBB-a, jer je i za predratni novinarski opus utemeljitelja Avaza, prema navodima ljudi upućenih u tu tematiku, bila zaslužna ‘služba’. Čak i neupućenim ljudima je jasno kako se za ugledni zagrebački list ‘Danas’ nije moglo pisati ‘sa ulice’, posebno ako se zna da je u isto vrijeme kada je Radončić objavljivao svoje tekstove u ‘Danasu’, za isti list radio i Miroslav Lazanski čija je rođena tetka Biljana Plavšić kasnije osuđena za ratne zločine u Haagu. Neki su čak skloni postaviti pitanje da li se iza predratnih Radončićevih tekstova protiv Miloševića ustvari krije pritajeni rat između Biljane Plavšić i supruge Slobodana Miloševića Mire Marković, za koje se zna da se nisu podnosile? Nedavno je Avaz objavljivao kako je nekadašnji urednik Slobodne Bosne Senad Avdić svojevremeno pisao pohvalne tekstove o Miri Marković, što onda sasvim opravdano implicira postavljanje novog pitanja: Da li se iza sukoba između Radončića i Avdića, odnosno između Avaza i Slobodne Bosne, odnosno između SBB-a i Čampara (zajedno sa Zvizdićem), ustvari  krije rat između ‘tetke Mire i tetke Bilje’?

Zbog toga bi Radončić među svojim nekadašnjim’prijateljima’ trebao potražiti i moguće nalogodavce ili pomagače Arminu Cibri, ako već ima opravdanu sumnju u njegove sposobnosti da napiše pomenute knjige. Možda je Radončić bio ‘neposlušan’ kantonalnoj ‘šestorci’, jer ne treba zaboraviti da ‘oni koji naprave problem’ obično se prvi jave da ga ‘rješavaju’?! Za štampanje knjige i njenu distribuciju potreban je pozamašan novac, a svjesni smo činjenice ko se u KS razmeće budžetskim parama i ko ih dijeli po svom nahođenju. Stoga bi Radončić trebao dublje istražiti sve okolnosti koje su dovele do štampanja i prve i druge Cibrine knjige.

Sa druge strane, pitanje privatnih svađa sa bivšim osobljem ne bi se trebalo dizati na nivo koji može utjecati na strateške procese na političkoj sceni, a posebno ne uz formiranje vlasti.

Ne treba zanemariti i činjenicu da je perjanica aktuelne ‘šestorke’ u KS Elmedin Konaković prvi počeo optuživati generala Muslimovića da pokušava srušiti kantonalnu koaliciju. Ovi napadi bili su tempirani u trenutku kada je predsjednik SDA Bakir Izetbegović izašao na crtu Miloradu Dodiku i jasno kazao i domaćim i međunarodnim političkim faktorima da neće dopustiti slabljenje i razgradnju države, niti kršenje Ustava i zakona, te da nema skretanja sa NATO puta. Ako znamo da je obavještajni i politički mentor Elmedina Dine Konakovića Kemo Ademović, onda i ta činjenica baca novo svjetlo na cijelu priču, a ako tome dodamo da je SBB dio vladajuće koalicije na kantonalnom nivou, sve postaje malo jasnije.

U trenucima kada SNSD-ov obavještajno-politički aparat pokušava uz pomoć srbijanski političkih i obavještajnih struktura destabilizovati BiH te usporiti ili u potpunosti blokirati integracijske procese naše zemlje, za očekivati je bilo da će i Radončić i Konaković, ali i svi drugi shvatiti da su ovi problemi mnogo veći od ličnih razmirica pojedinaca te da se u interesu zemlje svi trebaju okupiti oko lidera SDA, i pozicija i opozicija, kako bi poslali jasnu poruku SNSD-u, Srbiji, ali i Rusiji sa jedne strane, što bi istovremeno bila poruka jedinstva na euroatlanstkom putu Zapadu, sa druge strane. Za očekivati je bilo da se Radončić i Konaković politički obruše i vrše pritisak na Milorada Dodika i provjerenog SDB-ovca i udbaša  Sredoju Novića, a ne na SDA, Bakira Izetbegovića i Fikreta Muslimovića, OSA-u i KCUS. Također, za očekivati je bilo da se i Čampare i Zvizdić ograde od Avazovih natpisa i pruže podršku  napadnutim stranačkim kolegama.

Uzevši sve ove činjenice i okolnosti u obzir ozbiljno bi se trebala razmotriti teza kako iza aktuelnog linča uglednika Armije RBiH i stranke SDA stoje neki drugi centri i agende koji kreiranjem  podjela u SDA žele prisiliti njenog predsjednika da popusti Dodiku i pristane na formiranje vlasti koja bi odustala od slanja ANP-a. To je opasna subverzivna operacija koja šteti ugledu BiH, ali i jedinstvu bošnjačkog naroda u cjelini.

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića na klevete u organizaciji Fahrudina Radončića Fatalni sukob između ‘dvije tetke’! Dodik navodno ‘između EU i NATO-a’, a Radončić između ‘Fantoma iz […]

Komentiraj