General Armije RBiH Fikret Muslimović je profesionalno i časno obavljao povjerene mu zadatke i dužnosti!

Posljednjih dana u Dnevnom avazu, listu kojeg je utemeljio aktuelni predsjednik SBB-a Frahrudin Radončić, svakodnevno možemo vidjeti i pročitati članke koji imaju za cilj pokušaj diskreditacije penzionisanog generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića i dovođenje u pitanje njegove ratne uloge u okviru odbrane RBiH od dvostruke oružane agresije. U člancima se pokazuju dokumenti koje navodno šalju čitaoci, novinari, intelektualci i drugi ljudi, koje je ‘Avazov istraživački tim’ pozvao da otkriju šta ‘zamjeraju’ nekadašnjem načelniku Uprave za moral Armije RBiH.

U pomenutim tekstovima se pojavljuju različiti povjerljivi dokumenti sa potpisom generala Muslimovića na kraju i prava je misterija kako su dospjeli do ‘pošiljalaca’ koji su ih navodno proslijedili ‘Avazu’. Radi se  o informacijama koje je general Muslimović, s obzirom na prirodu posla i zadataka koje je obavljao, morao prosljeđivati vrhovnoj komandi, slagao se on sa njima ili ne slagao, odnosno sviđale mu se ili ne. Da ih je kojim slučajem prešućivao, onda bi situacija bila puno gora i po ljude spomenute u njima i po samu državu.

Dakle, radom na terenu operativci su prikupljali raznovrsne informacije i slali različite izvještaje, a Uprava za moral imala je zadatak na bazi tih izvještaja sačiniti informaciju i dostaviti je vrhovnoj komandi, odnosno Predsjedništvu. U tom poslu nema mjesta za emocije. S obzirom na ratne uvjete, otežanu komunikaciju i ‘zakrčene’ puteve kojima su informacije dolazile, nije isključeno da je neko od operativaca na terenu pogriješio, ali za to ne može biti odgovoran onaj ko je dužan da prikupljene podatke sa terena dostavlja Vrhovnoj komandi.

U tom kontekstu, dokumenti na koje se pozivaju autori Avazovih tekstova protiv generala Fikreta Muslimovića, ne sadrže u sebi ništa kompromitirajuće, niti za njega lično, niti za osobe kojima se bave, sve dok na ovakav način ne budu objavljeni. Oni su sastavni dio operativnog rada svake vojne službe bezbjednosti pa tako i one u okvirima Armije RBiH. Sve informacije u objavljenim dokumentima su dostavljene sa terena. U njima se ništa ne zaključuje niti se bilo ko osuđuje.

Prema tome, korištenje ovih dokumenata nije relevantno u bilo kojem obliku osim kada se govori da je Armija RBiH imala dobar sistem unutarnje kontrole, zahvaljujući kojem je došlo do identificiranja i procesuiranja ratnih zločina, koje su počinili pojedinci unutar jedine legalne državne oružane vojne sile iz tog perioda. Zahvaljujući tim procesima izbjegnuto je da ti slučajevi završe u haškom tribunalu, gdje bi ih druga strana pokušala zloupotrijebiti radi propagandnog izjednačavanja strana u sukobu i ‘ravnomjerne raspodjele krivice’. Armija R BiH zahvaljujući uputama prvog predsjednika nezavisne Republike BiH Alije Izetbegovića u kojima odbacuje svaku vrstu nasilja i zločina te zahvaljujući aktivnostima Uprave za moral, razlikovala se od agresorskih snaga po postupanju sa civilima, nije rušila niti devastirala vjerske i druge objekte, te je generalno posmatrano bila na liniji antifašističkih civilizacijskih vrijednosti. Incidenti su se na terenu dešavali, ali oni nisu bili koordinisiani od strane komandnog vrha niti obavještajnog sektora, već su plod loših izbora, procjena i radnji pojedinaca. Isto važi i za osobe koje su ratnu agoniju naše zemlje koristili za lično bogaćenje i šverc visokotarifnim robama, naftom ili čak drogom. Takve pojave su bile sistemski suzbijane.

U tom smislu posmatrano, djelovanje Uprave za moral Armije RBiH je ustvari čuvalo obraz i legitimnost pravedne borbe naroda BiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995. godine.

Oni koji danas dovode u pitanje rad i moralni integritet generala Fikreta Muslimovića te drugih državi odanih vojnih čelnika su upravo oni, koji su bili osujećeni u svojim nelegalnim i antidržavnim aktivnostima tokom godina agresije. Stoga se njihovi istupi i tekstovi, uključujući i one objavljene u ‘Avazu’, moraju uzimati sa rezervom jer predstavljaju izraz ličnih frustracija i ljutnje zbog činjenice da su razotkriveni i spriječeni u svojim nakanama.

Sa druge strane, sam Radončić je bio sklon objavljivanju i ‘zadržavanju’  povjerljivih dokumenata još za vrijeme rata. Poznato je da je pretresom njegova stana, nakon što je uhapšen 1993. godine,   pronađeno tridesetak tajnih dokumenata Štaba Vrhovne komande. Pošto nije imao nikakvu posebnu dužnost u Štabu Vrhovne komande, ostaje nejasno za kakve potrebe je koristio kod njega pronađena tajna vojna dokumenta. Sama činjenica iznošenja tajnih dokumenata izvan službenih prostorija se trebala kvalificirati kao povreda vojne tajne, što podrazumijeva krivičnu odgovornost. Štaviše, jedan od razloga Radončićevog hapšenja bila je činjenica da je u vlastitom mediju objavljivao dokumente označene ‘državnom tajnom’.

Destruktivna uloga Radončića i njegove novine posebno je bila izražena tokom kampanje Harisa Silajdžića za obaranje tzv. ‘Aprilskog paketa’ ustavnih amandmana 2006. godine. Dnevni avaz je u tom smislu snažno podržavao obaranje pomenutog paketa ustavnih promjena, što je, kasnije se to pokazalo, oslabilo interes međunarodne zajednice za BiH i otvorilo vrata ruskom utjecaju u našoj zemlji, ohrabrujući secesionističke zahtjeve Milorada Dodika i njegovog SNSD-a.

Na koncu, sve vezano uz Fahrudina Radončića i njegovo djelovanje obavijeno je misterioznim okolnostima i velom tajni. Kao što smo ranije pisali, u normalnim okolnostima nevjerovatno zvuči činjenica da je jedan nastavnik likovnog, kako se Radončić predstavljao, pred rat bio novinar zagrebačkog ‘Danasa’, iako nije završio odgovarajući fakultet.

Ono što se u okviru Armije RBiH dešavalo u Sarajevu krajem 1993. nije nikakva tajna. To je bio neophodni proces uspostavljanja stabilnog i sigurnog sistema komandovanja, gdje se trebalo omogućiti da naredbe Vrhovne komande dođu do vojnika na terenu i da se izvršavaju, a ne da se generalštab pretvori u debatni klub na kojem bi se raspravljalo o odlukama Predsjedništva ili gdje bi se promovisala neposlušnost i suprotstavljanje vrhovnom komandantu, kako su to pojedinci planirali. Kakav bi onda bio borbeni moral običnog vojnika, ukoliko bi vidio da generalštab dovodi u pitanje naredbe i odluke Predsjedništva BiH?!

Međutim, teško je očekivati da ovo shvati osoba poput Radončića, koji je na suđenju u Prištini tokom svjedočenja optužio bošnjačko političko rukovodstvo da je izazvalo rat u BiH, nazvavši ga ‘bošnjačkom državnom mafijom’. Propagandni tekstovi protiv generala Armije RBiH u penziji Fikreta Muslimovića, koje ovih dana objavljuje ‘Avaz’, također su kao i Radončićevo svjedočenje u Prištini, na liniji nastojanja agresora da izjednači strane i krivice za početak i tok rata u BiH. Kome je to u interesu, neka čitatelji sami prosude.

(Global CIR Team/ Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentiraj