POKUŠAJ STAVLJANJA VISOKOG OBRAZOVANJA POD POLITIČKU KONTROLU: Da li će UNSA preživjeti Konakovića i Škrijelja?

Ministrica za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo  Zineta Bogunić morala je izaći sa prošlosedmične  sjednice Vlade Kantona Sarajevo u vrijeme dok se raspravljalo o žalbi rektora Sarajevskog univerziteta prof. dr. Rifata Škrijelja vezano za nedavna rješenja kantonalne prosvjetne inspekcije. Inspekcija je od rektora i od UO UNSA tražila da stave potpis na imenovanje prof. dr. Semre Čavaljuge za dekanesu Medicinskog fakulteta, ali i da ponište sve ranije odluke oko toga.

Prije nego što je Vlada donijela odluku o izuzeću ministrice, i rektor i ministrica su iznijeli svoje argumente i stavove, i Vlada je prihvatila rektorov zahtjev. Podsjećamo na to da je i UO UNSA odbio zahtjev prosvjetnih inspektora, a rektor je tražio izuzeće ministrice Bogunić iz drugostepenog odlučivanja oko njegove žalbe, smatrajući da je ministrica ‘pristrasna u pomenutom slučaju’. Ministrica Bogunić je tada kazala da se “rektor Škrijelj stavlja iznad inspekcije, Suda, a Vlada ga podržava rušeći elementarne zakonske norme da se predmeti ne rješavaju u ingerenciji nadležnih ministarstava”. Inače, na istoj sjednici, Vlada KS je odredila ministricu pravde Lejlu Brčić kao člana Vlade koji će ubuduće “postupati u konkretnom predmetu”.

Već sutradan, rektor UNSA je sazvao sjednicu Senata gdje je ponovo ustvrdio kako neće potpisati ugovor sa Medicinskim fakultetom uprkos odlukama Prosvjetne inspekcije. Reagovali su i studenti Medicinskog fakulteta tražeći hitno potpisivanje ugovora između fakulteta i univerziteta kako bi se nastava na fakultetima medicinske grupacije mogla odvijati nesmetano. “Zahtijevamo od njega i da potpiše sve diplome diplomantima Medicinskog fakulteta. Tražimo od naše krovne organizacije, SPUS-a, da našeg predstavnika delegira na današnji Senat kako bi se glas budućih doktora, a čiji studij je već duže vremena ugrožen radi samovolje Rektora i njegovih političkih nalogodavaca iz Vlade Kantona Sarajevo, čuo na Senatu. Također, pozivamo ih da uzmu aktivno učešće i zauzmu jasan stav o navedenim temama”, navodi se u pismu. Studenti su mišljenja da se rektor Rifat Škrijelj, kako su naveli, ponaša kao diktator te da su članovi Senata u strahu. “Pozivamo sve članove Senata da prestanu biti u strahu od Rektora koji se ponaša kao diktator i koji svaki dan narušava ugled najvećeg i najstarijeg Univerziteta u Bosni i Hercegovini. Pozivamo ih da isprave leđa, ako ne radi Medicinskog fakulteta i studenata svih fakulteta medicinske grupacije, onda radi sebe i svog akademskog dostojanstva”, kazali su.

Međutim, ugovor još uvijek nije potpisan i profesori Medicinskog fakulteta nisu u mogućnosti izvoditi nastavu na ostalim fakultetima medicinske grupacije.

Konakovićevo političko porobljavanje MUP-a KS i UNSA

Ovo je tek vrh ledenog brijega u kontinuiranim nasrtajima aktuelne kantonalne šestorke na sve javne institucije, pokušavajući ih neviđenim mahinacijama staviti pod političku kontrolu i u službu ličnih i uskostranačkih ciljeva.

Sličan scenarij imali smo po pitanju policije, gdje je došlo do smjene ‘nepodobnog’ policijskog komesara, a onda je promijenjen i Zakon te za policijskog komesara izabrana osoba odana predsjedniku NiP-a Elmedinu Konakoviću i njegovom mentoru Kemi Ademoviću. Tako je ovo ministarstvo koje se treba brinuti za javnu sigurnost  svih građana u potpunosti stavljeno u službu jedne političke grupacije, gdje su i ministar i komesar i ostali dijelovi upravnih i administrativnih organa postavljeni po ukusu Konakovića i Ademovića. Rezultat takvog postupanja sa policijom svakodnevno je vidljiv kroz porast kriminala i zločina na ulicama Sarajeva. Kriminal je koristeći se pukotinama u novoj upravi i promijenjenom zakonu, bukvalno isplivao iz podzemlja i preplavio ulice glavnog grada BiH, a neadekvatna reakcija MUP-a samo ga ohrabruje da još više buja.

Kada je stvar riješena sa policijom, Konaković i ekipa dali su se na uspostavljanje kontrole nad sistemom obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Pored ‘gospodarenja’ osnovnim i srednjim obrazovanjem, Konaković je sebi postavio kao zadatak i političko ovladavanjem Univerzitetom u Sarajevu. Za te potrebe je izabrao i nestranačku ministricu, želeći stvoriti savršen paravan za ovladavanje sistemom visokog obrazovanja.

Ko god bude postavio pitanje političke korektnosti novog Zakona, Konaković je namjeravao mahati ‘nestranačkim integritetom ministrice Bogunić’, a sa druge strane namjeravao ju je pritiscima držati ‘u šaci’, budući da ministrica nije imala iza sebe bilo kakvu stranačku mašineriju, koja bi stala u njenu odbranu kada iznese neki stav ili ocjenu. Treća zgodna okolnost po Konakovića pri izboru Zinete Bogunić, bila je činjenica da se radi o ženi koja je svoj cijeli radni vijek provela u prosvjeti te je učestvovala u izradi nastavnih planova i programa, a samim tim njena stručnost ne može biti dovedena u pitanje, čime je Konaković namjeravao završiti svoju prevaru, jer eto ‘Zakon su osmislili eksperti’. Tako je skovan pakleni plan gdje bi novi Zakon, koji Univerzitet u Sarajevu stavlja pod političku kontrolu NiP-a, trebala potpisati nestranačka ministrica, bez političke podrške neke velike partije, a koja je uz to ekspert. Na svu sreću, Konaković je pogriješio u procjeni. Ministrica Zineta Bogunić odbila je biti igračka u Konakovićevim rukama te je podnijela ostavku i još k tome iznijela sve ono, čemu je bila izložena, radeći kao ministrica pod konstantnim političkim i drugim pritiskom predsjednika NiP-a. Kantonalna Skupština odbila je prihvatiti ostavku Zinete Bogunić i tada je počeo novi haos u sistemu visokog obrazovanja.

Naime, i sam Konaković je priznao da je tražio od ministrice intervencije u Zakonu o visokom obrazovanju, gdje bi se izostavila klauzula da nastavnu bazu Medicinskog fakulteta moraju činiti profesori koji su poslom vezani sa matičnim klinikama na KCUS-u. Time je, kako kaže, želio vratiti prof.dr. Ismeta Gavrankapetanovića na Medicinski fakultet, iako je njegov radni odnos na toj ustanovi zakonski prestao istekom ugovora, a drugi nije mogao biti zakonski zaključen budući da je u međuvremenu samoinicijativno dr. Gavrankapetanović podnio ostavku i napustio KCUS, koji po zakonu predstavlja naučno-nastavnu bazu Medicinskog fakulteta. U međuvremenu je Konakovićev NiP uspio progurati Gavrankapetanovića u Upravni odbor KCUS-a, kao jednog od predstavnika KS, no Federalna vlada nikada nije razmatrala ni potvrdila tu odluku. Na taj način prof. dr. Ismet Gavrankapetanović je postao glavno sredstvo NiP-a kojim pravdaju svoju želju da praktički zagospodare sarajevskim univerzitetom.

Rektor kao arbitar političkih procesa

Tu na scenu stupa rektor Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Rifat Škrijelj, koji prema riječima ministrice Bogunić, ali i dekanese Medicinskog fakulteta prof.dr. Samre Čavaljuge, drži kao taoca medicinsku grupu fakulteta iz svojih ličnih razloga. Međutim, da se ne radi samo o ličnim razlozima i da je u sve umiješana i politika svjedoče sve duži i očigledno zamorniji sastanci rektora i predsjedavajućeg Skupštine KS Elmedina Konakovića. Sjednica vlade KS, sa koje je na zahtjev Škrijelja udaljena resorna ministrica jer se zalagala za sprovođenje odluka inspekcijskih organa koji su se kosili sa rektorovim naumima, svjedoči da je prof.dr. Rifat Škrijelj postao politički arbitar u institucijama Kantona između različitih političkih stranaka i interesnih grupacija koje bi željele staviti Univerzitet pod političku kontrolu.

Niti u jednom trenutku se nije moglo vidjeti da u svojim nastupima rektor Škrijelj drži stranu struke i nauke, koje bi valjda trebao reprezentovati. Univerzitetski radnici i akademska javnost sigurno trebaju učestvovati u izradi Zakona o visokom obrazovanju, ali kroz javne rasprave, tribine, simpozijume gdje bi formulisali svoje prijedloge i ponudili ih vladi, ko god u njoj sjedio. Međutim, rektor je postupio drugačije i utrčao u političku arenu otvoreno favorizirajući jednog stranačkog predsjednika i jednu političku matricu. Time je narušio i svoj i kredibilitet institucije koju predstavlja. Umjesto da bude prvi koji će provoditi zakon i postupati po njemu, rektor pokušava, po svemu sudeći, opstruirati provođenje zakona dok se ne donese jedan po ‘njegovoj mjeri’.

Stoga nije ni čudo da su se u javnosti pojavile opravdane sumnje i spekulacije da bi preko novog Zakona o obrazovanju koji bi mu mogao dati i veće ovlasti, rektor Škrijelj mogao postati egzekutor političke volje Konakovića i političkih lidera šestorke nad Univerzitetom u Sarajevu, upravama njegovih fakulteta i nastavnim osobljem.

Ostaje misterija da li bi i zašto bi rektor pristao na takvo što? Također, postavlja se pitanje i koliko političke diskusije te višesatna sastančenja utiču na njega kao čovjeka i naučnog radnika? Da li je nakon višesatnih sastanaka prof.dr. Rifat Škrijelj u mogućnosti držati kvalitetno nastavu svojim studentima, odnosno, da li zbog iscrpljenosti političkim diskusijama poslije trpe studenti na predavanjima? Da li zbog toga trpe naučno-istraživački projekti nad kojima je preuzeo mentorstvo? I na koncu, da li mu treba da svoju naučnu karijeru isprlja političkim mrljama, koje su neminovne kada se upusti u političko arbitriranje i da li će zbog toga izgubiti moralni i naučni kredibilitet u široj akademskoj zajednici?

Valjda je i rektoru i svim političkim akterima jasno da Univerzitet mora imati stvarnu autonomiju ukoliko želi biti respektabilna obrazovno-naučna ustanova. Nauka i obrazovanje ne smiju biti prepušteni hirovima ambicioznih i nedoraslih političara i u zaštitu integriteta Univerziteta i dostojanstva akademske zajednice trebao bi stati upravo rektor, a ne biti prvi koji će ih narušvati. Univerzitet u Sarajevu je svoju autonomiju uspio izboriti još za vrijeme jednopartijskog sistema, a pitanje je da li će uopće i u kakvom obliku preživjeti političku represiju Konakovića i aktuelne šestorke.

(Global CIR Team)

Objavljeno u:

Komentiraj