SVE ‘CRNO NA BIJELO’: General Fikret Muslimović o historijskom značaju uloge generala Rasima Delića u odbrani BiH!

Posljednjih smo dana svjedoci beskrupulozne i neutemeljene kampanje koju je protiv generala Armije RBiH u penziji pokrenula dnevna novina ‘Dnevni avaz’, utemeljitelja Fahrudina Radončića, koji je ujedno osnivač i predsjednik političke stranke SBB-a. U Avazovim člancima se, kao što smo i ranije pisali, na monstruozan način izokreću činjenice ili se one stavljaju u neprimjerene kontekste sa željom da se čitaoci izmanipuliraju i dezinformišu. Također, na bazi neutemeljenih glasina konstruiraju se čitave afere i pripisuju umirovljenom generalu, što smo više puta na bazi činjenica demantirali.

Posebno se manipulira informacijom Uprave bezbjednosti Armije RBiH koja je proslijeđena Predsjedništvu, a u kojoj se navode saznanja koja su došla sa terena iz Visokog o navodno nedoličnom ponašanju određenih lica u Armiji RBiH, uključujući i generala Rasima Delića.

Prije svega, potrebno je kazati kako je pomenuti dokument došao sa terena u Upravu bezbjednosti i kao takav po zakonu morao je biti proslijeđen Predsjedništvu RBiH, odnosno Vrhovnoj komandi. Svako izostavljanje takvog postupka bilo bi suprotno Zakonu i pravilima rada Uprave bezbjednosti Armije RBiH.

Sa druge strane, sve informacije koje su dolazile do Uprave bezbjednosti, mogu se svrstati u dvije kategorije. Prva kategorija predstavljala je informacije u kojima se indicira i sumnja na neprijateljsku djelatnost neprijateljske službe, odnosno one informacije koje se odnose na suptilniju i dublju subverzivnu djelatnost.  Takve slučajeve je Vojna bezbjednost samo prijavljivala i informisala o njima, a onda bi se Služba bezbjednosti svojim metodama pozabavila tim slučajevima. Druga kategorija informacija sa terena koje su dolazile u Vojnu bezbjednost, a koje se tiču vojne discipline, ponašanja, sitnih kriminalnih radnji, je također dostavljana Predsjedništvu, ali se u njima sugerisalo da oni koji su nadležni u datim slučajevima poduzmu neke mjere kako bi se takve stvari prevazišle. Informacija koju problematizira ‘Avaz’ svrstana je u drugu kategoriju i u njoj se sugeriše da se o svemu Rasim Delić pismeno očituje, a da nadležni poslije procijene naredne korake.

Prema tome, radilo se o rutinskom poslu izvještavanja, a ne o nekoj smišljenoj diskreditaciji generala Rasima Delića. U tom periodu, general Delić nije bio na čelu Glavnog štaba Armije RBiH, a može se slobodno kazati kako je mišljenje generala Fikreta Muslimovića, uz ostale, bilo presudno da se upravo on imenuje na pomenutu funkciju nakon smjene Sefera Halilovića.

General Fikret Muslimović o generalu Rasimu Deliću

U prilog tome svjedoče i izlaganja generala Fikreta Muslimovića predsjedniku Predsjedništva RBiH u odgovoru na pitanje na koje se bivše kadrove iz JNA može računati u okviru Armije RBiH pa bi zaista bilo nelogično da general Muslimović potkopava i diskredituje ljude za koje je garantovao. O tome general Muslimović piše i u svojoj knjizi ‘Argumenti i sjećanja o ratu’ (knjiga I).

„…Predsjednik Izetbegović se, zatim, interesirao za kadrove u Armiji R BiH. Pitao je ko su oficiri iz bivše JNA na koje bi se moglo računati za najviše funkcije u Armiji R BiH. Rekao sam da je u JNA bilo malo oficira Bošnjaka sa visokim činovima i sa iskustvima u obavljanju visokih vojnih dužnosti. Pomenuo sam da je velika šteta što iz Beograda nije došao general Ibrahim Alibegović, koga smo aprila 1992. godine pozivali telefonom, ali nam je odgovorio da iz porodičnih razloga ne može napustiti Beograd i doći u Sarajevo. Pomenuo sam zatim generala Džemila Šarca, smatrajući da bi njegova iskustva i autoritet mnogo značili za izgradnju Armije R BiH, ali da mi je Šarac govorio kako zbog zdravstvenih razloga i starosti ne može prihvatiti konkretnu dužnost, te da je spreman, savjetodavno pomagati. Rekao sam da se u Visokom nalazi Delić Rasim, koji je u činu potpukovnika, početkom agresije napustio JNA. Pošto ga dobro poznajem, jer smo skupa završili Vojnu akademiju – smjer zemaljske artiljerije, o njemu sam iznio veoma pozitivne ocjene. Ukazao sam na neke činjenice. Poslije završene Vojne akademije završio je Visoku vojno-političku školu, a zatim i Ratnu školu. Obavljao je komandne dužnosti. Prvo je bio komandir baterije, zatim komandant diviziona i komandant artiljerijskog puka. Posljednje godine službovanja u JNA obavljao je operativne dužnosti u Komandi Korpusa. Istakao sam da je Delić izuzetno moralan i discipliniran, te da je privržen porodici i službenim obavezama. Ocijenio sam da je on pogodan za najznačajnije dužnosti u Armiji R BiH, odnosno, da mu je mjesto u Štabu Vrhovne komande, na nekoj od najviših funkcija.

Tom prilikom predsjednik me pitao za stanje u Štabu Vrhovne komande. Odgovorio sam da, nažalost, ne smijemo biti zadovoljni u pogledu djelovanja Štaba. Istakao sam da je komandovanje i rukovodenje Armijom R BiH sa nivoa Štaba Vrhovne komande prilično ispod nivoa koga je potrebno uspostaviti ako želimo postizati značajnije rezultate u borbenim djelovanjima. Rekao sam da je Štab Vrhovne komande mjesto gdje se na razne načine, očigledno, krše osnovne moralne norme, zbog čega, načelnik Štaba Sefer nije uspio izgraditi vlastiti autoritet. Ocijenio sam da Sefer, u profesionalnom smislu, nije u stanju ni razumjeti ni rješavati vojne probleme koji nam se ratom nameću.

Iskoristio sam priliku da predsjedniku Izetbegoviću ukažem da su odnosi izmedu njega i Sefera jedno od najkrupnijih i najosjetljivijih pitanja kojem treba pokloniti pažnju. lzrazio sam potrebu da predsjednik preispita Seferovu lojalnost prema sebi, jer imam argumente za sumnju da u tom pogledu ima problema. Predsjednik me priupitao, na šta mislim. Ja sam nastavio, govoreći da sam u posljednjih dva do tri mjeseca, nekoliko puta bio prisutan kada je Sefer, prilikom pojave Izetbegovića na TV ekranu, njegove riječi komentarisao: „Eto budale. Neznam šta da radim sa ovim matorim. Ja mu govorim jedno, a on radi drugo” i slično. Ja sam u svakoj takvoj prilici, na pogodan način Seferu govorio da ja mislim da je dobro to što govori Predsjednik, te da ne vidim razIoga da mu Sefer upućuje pogrdne riječi. Seferu sam govorio da je veoma bitno da on podržava Predsjednika, jer, narušeni odnosi između njih mogu imati i katastrofalne posljedice. U vezi s tim, Predsjedniku sam opisao svoje lične probleme. U početku sam mislio da me Sefer provocira. Bio sam zabrinut, jer ni ja nisam želio da u Seferu imam protivnika, a moja, jasna podrška predsjedniku Izetbegoviću je objektivno mogla biti Seferu razlog da me pokuša eliminirati. Zatim sam Predsjedniku objasnio svoje muke oko dileme da li da mu to odmah prenosim ili ne.

Cijenio sam da moj izvještaj, koji bi mu podnio o naprijed navedenim izjavama na osnovu kojih se može sumnjati u Seferovu lojalnost prema njemu, kao vrhovnom komandantu, ima veliku težinu, jer bi, bez mogućnosti dokazivanja da je to uistinu tako, moglo ispasti da ja želim sukobe na najvišem nivou komandovanja vojskom, što je oblik subverzije. lsto tako, ako ne podnesem izvještaj o tome, moglo bi mi se zamjeriti što sam o tome ćutao, jer, u tom slučaju, nisam imao profesionalnog sluha za takav problem iz koga mogu proizaći nesagledive posljedice, koje se podrazumijevaju kad generali nisu odani civilnom vrhovnom komandantu. Znači, i moje ćutanje o tome bi bilo oblik subverzije. Istakao sam da su u posljednje vrijeme i druge osobe čule kada je Sefer govorio protiv njega, te da sam siguran da bi potvrdili moju izjavu u vezi s tim. Rekao sam da mi je drago što smo spontano došli na ovu temu, jer sam se pripremao da, u vezi s tim, posebno dodem kod Predsjednika i da ga o tome, konačno, izvijestim.

 Predsjednik mi je rekao da on to već zna i da razumije moje probleme koje sam imao, u vezi s tim. Kasnije sam razmišljao o vjerovatnoći da je Predsjednik znao i to, da ja znam za naprijed navedene argumente prema kojima se moglo sumnjati u Seferovu lojalnost svom vrhovnom komandantu, te da je čitav razgovor o ovoj temi bio test i za mene, da li ću ili ne ukazati na veliku opasnost koja se mogla pretpostavljati iz odsustva Seferove lojalnosti prema «svom» vrhovnom komandantu. Poslije ovog razgovora osjećao sam se mnogo lakše. Posebno mi je bilo drago što je i sam Predsjednik znao za činjenice i probleme na koje mu o Seferu ukazujem. Pošto je Predsjednik znao za odsustvo Seferove lojalnosti prema sebi, nisam imao potrebu da dokazujem ono o čemu sam mu ja u vezi s tim rekao. Kasnije, višegodišnje Seferovo javno neprijateljsko ponašanje prema predsjedniku Izetbegoviću, indirektan je dokaz i naprijed navedenih činjenica…“, napisao je general Muslimović u pomenutoj knjizi na stranicama od 307-309.

Također, poznato je da je i sam general Rasim Delić bio jedan od recenzenata spomenute knjige, ali i da je u ranijem periodu tokom agresije, prema dostupnim stenogramima, izražavao zahvalnost na kolegijalnosti i profesionalnom pristupu generala Muslimovića tokom obavljanja zadataka i dužnosti u Generalštabu. Također, general Delić je stao u odbranu generala Muslimovića kada je bio izložen medijskim napadima Sefera Halilovića i Fahrudina Radončića, nakon njihove smjene, što se može vidjeti i u Delićevom istupu na sjednici Predsjedništva RBiH, kada je predsjednik Alija Izetbegović zatražio mišljenje prisutnih o generalu Muslimoviću:

Fikret Muslimović je u septembru 1991. godine napustio Armiju, znači jedan od prvih koji je napustio bivšu JNA, kada je bio u Školi narodne odbrane. To je najviša vojna škola. Bio je raspoređen na neku dužnost u Baniji. Međutim, tamo čim je vidio šta se radi, naredni dan je napustio Armiju. Nije tražio nigdje posla, čak se bavio i privatnim, da ne kažem kao trgovac, da bi prehranio porodicu, ali nije htio napustiti to ljudsko dostojanstvo. Mislim da i to treba uvažiti. Ipak, napustiti u septembru 1991. godine, to je ipak odluka čovjeka koji je uz ovo što ima još nekih saznanja. Ja mislim da je Pelidiji dao, prije nego što je rat počeo, o čemu su upoznati i drugi“, kazao je tada general Rasim Delić.

General Fikret Muslimović iznio je svoje viđenje saradnje sa generalom Rasimom Delićem i njegovih zasluga za odbranu RBiH, koje je nazvao historijskim. Tekst je objavljen u 19. broju časopisa ‘Korak’ 2010. godine i prenosimo ga u cjelosti.

Historijski značaj uloge generala Rasima Delića u odbrani Bosne i Hercegovine

“Imenovanjem generala Rasima Delića na dužnost komandanta Štaba Vrhovne komande, 08.06.1993. godine, obilježena je pozitivna prekretnica u razvoju i izgradnji Armije RBiH. Politička i vojna analiza odbrane Bosne i Hercegovine od oružane agresije, podrazumijeva posebno razmatranje stanja i problema do postavljenja Delića na čelo naše Armije i, nakon toga, do prekida rata i uspostave mira. Imenovanje Delića za komandanta je bila najkrupnija i najpotrebnija kadrovska promjena. Uslijedila je kao izraz odgovornosti civilne Vrhovne komande – Predsjedništva RBiH, na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem, za sudbinu države BiH, njenih građana i naroda.

Cijela 1993. godina je bila najteža ratna godina, ali i najteža godina u cijeloj hiljadugodišnjoj historiji postojanja države Bosne i Hercegovine. Upravo u sredini te, najteže godine, smisao imenovanja Delića na dužnost komandanta je u predsjedničkim težnjama da se zaustave neke negativne tendencije i uspješnije riješe najteži problemi odbrane Bosne i Hercegovine. Takvih problema je bilo više, a u okviru njih najbitnija su bila pitanja stabilnosti i sigurnosti sistema komandovanja i kontrole unutar Armije RBiH. U svakoj vojsci, sistem komandovanja i kontrole je kičma od koje zavisi njena stabilnost, vitalnost i borbena moć. Samo u krajnjoj nuždi, u toku ratnog stanja civilna Vrhovna komanda donosi odluke o personalnim promjenama na čelu vojske. Upravo zato što su postojali rizici u lancu komandovanja, Vrhovna komanda se odlučila da imenovanjem Delića za komandanta, preduprijedi posljedice i osigura uslove za ozdravljenje već narušenog sistema komandovanja i kontrole.

Zato, dolazak generala Delića na dužnost komandanta Štaba Vrhovne komande ima veliki i sudbonosan politički, vojni i moralni značaj.

Armija RBiH je organizirana s ciljem da se postignu politički ciljevi odbrane. Znači, ona je bila sredstvo politike. General Rasim Delić je pravilno shvatio svoju ulogu, da upotrijebi sva opća i vojno-stručna znanja i sposobnosti, kako bi što potpunije i što bolje izvršavao dnevne i opće vojne zadatke koje mu je postavljalo političko vođstvo. Delićeva neprikosnovena odanost i lojalnost zahtjevima političkog vođstva, uz stručne kvalitete koje je imao, je najvažniji aspekt njegovog patriotskog i profesionalnog ponašanja u toku rata i poslije. Imenovanjem Delića za komandanta, političko vođstvo u odbrani BiH je dobilo siguran oslonac. Tako je postignut sklad između političkih autoriteta, političkih ciljeva i vojne organizacije kao sredstva za postizanje političkih ciljeva odbrane od agresije. Uspostavljanje i održavanje tog sklada, ulogom i ponašanjem generala Delića prema političkom vođstvu na čelu sa predsjednikom Izetbegovićem, zaista je bilo od sudbonosnog značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, njene građane i narode. Kao visokoobrazovan oficir, Delić je znao da nema većeg rizika za državu od nesklada u odnosima političkih i vojnih autoriteta.

Kao patriota je znao da ne bi smio prihvatiti dužnost komandanta ako nije spreman da se podredi volji ustavom utvrđenih političkih autoriteta. Armija RBiH, pod komandom generala Delića, je postala funkcionalna cjelina, po općeprihvaćenim standardima jedinstva vojne organizacije. Oko 250.000 pripadnika Armije RBiH, putem sistema komandovanja, na čelu sa Delićem bilo je uvezano u funkcionalnu cjelinu koja je imala veliku borbenu moć. Nivo te moći, posebno po osnovu unutarnjeg moralnog, političkog i organizacijskog jedinstva, davao je snagu i kredibilnost političkom vođstvu u svim mirovnim pregovorima. Svi sa kojima je Izetbegović pregovarao o uspostavi mira u BiH su znali da iza njega stoji jaka i solidno organizirana vojna sila. I naši neprijatelji su to morali poštovati. Delićev doprinos u borbenoj izgradnji Armije RBiH, imao je direktnog utjecaja na jačanje diplomatske političke moći usmjerene na postizanje političkih ciljeva odbrane Bosne i Hercegovine.

S obzirom na ratna stradanja u strateškom okruženju, izolaciju od izvora snabdijevanja, humanitarnu krizu, izloženost stanovništva i branilaca strašnoj propagandi i subverzijama raznih vrsta, postavlja se pitanje o izvorima izuzetno visoke moralne i psihološke vitalnosti Armije RBiH. Borci i građani su znali da je Armija RBiH dobro organizirana, da je snažna i da je usmjerena na postizanje pravednih političkih ciljeva. Takva saznanja su otvarala uspješnu perspektivu odbrane i dostizanja mira, što je jačalo moralne i psihološke parametre borbenih kvaliteta Armije RBiH. Doprinos generala Delića u tom pogledu je ogroman. Usavršavajući organizaciju Armije, Delić je svojim utjecajima proizvodio efekte moralne i psihološke vitalnosti čitavog sistema odbrane RBiH. Pod komandom Delića, moralna i duhovna snaga Armije RBiH je bila zadivljujuća.

General Delić je znao da ključni faktori međunarodne zajednice detaljno i dnevno prate stanje i ponašanje Armije RBiH. Kad su vidjeli da je naša Armija pod komandom Delića dobro organizirana, disciplinirana, sa stabilnim sistemom komandovanja, faktori međunarodne zajednice su u drugoj polovini rata poboljšavali i pojačavali političku podršku opstojnosti i odbrani države BiH kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. Prvi konkretan izraz poboljšane i pojačane podrške od strane međunarodne zajednice, je bila inicijativa za prekid neprijateljstva između Armije RBiH i HVO-a. Da Delićevom zaslugom nisu riješeni problemi u vezi sa ponašanjem neposlušnih komandanata u Sarajevu, ne treba biti siguran u tvrdnji da bi međunarodna zajednica ispoljila podršku koja je rezultirala Vašingtonskim sporazumom.

Prema činjenicama o organizacijskoj stabilnosti Armije RBiH na čelu sa Delićem, pod sigurnom kontrolom od strane političkih autoriteta, bitni činioci međunarodne zajednice su tokom 1994. i 1995. godine, uz vodeću ulogu SAD mnogo jasnije i konkretnije ispoljili svoj utjecaj da dođe do mira u BiH. Opravdano nismo zadovoljni jer su mirovna rješenja o unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine nepravedna, sa mnoštvom anomalija i nedostataka. Međutim, da u našim redovima, pod komandom Delića nismo uspješno prevazišli neke slabosti kojih smo imali u toku 1992. i 1993. godine, veliko je pitanje da li bi uslijedila i tako manjkava međunarodna podrška u korist uspostave mira. General Delić je svojim radom i doprinosom u izgradnji Armije RBiH osiguravao pretpostavke za bolji odnos međunarodne zajednice prema budućnosti države Bosne i Hercegovine. Upravo zato što se Delićev doprinos odnosio na ključna, strateška pitanja ratovodstva, historija ga identificira, da je, uz predsjednika Izetbegovića, jedna od najzaslužnijih ličnosti za odbranu države Bosne i Hercegovine. Zato mu duguje i sadašnja i buduće generacije bosanskohercegovačkih patriota.

Generala Rasima Delića poznajem od 1967. godine. U odvojenim grupama smo pohađali i završili Vojnu akademiju Kopnene vojske – smjer zemaljske artiljerije. Prve dvije godine smo bili u Beogradu, a treću i četvrtu godinu artiljerijske specijalizacije smo imali u Sarajevu i Zadru. Delić je bio jedan od najboljih, i po ocjenama i po ponašanju. Gdje god se nalazio i radio, takav je ostao do kraja života.

Briga o porodici, odanost poslu koji mu je povjeren, čitanje knjiga i sport su bile Delićeve četiri najvažnije preokupacije. Mislim da niko na svijetu nije više volio knjigu od Delića.

Po završetku Vojne akademije bio je na službi u Sarajevu, komandir baterije, a zatim komandant artiljerijskog diviziona višecijevnih bacača raketa. U prvim godinama službe, vanredno je unaprijeđen u čin kapetana. Takva priznanja su dobivali oficiri koji su u stručnom smislu bili izrazito sposobni, a u moralnom i karakternom smislu ugledni i primjerni. Upravo zbog takvih karakteristika, Deliću je omogućeno da vanredno pohađa i završi dvogodišnju Visoku vojno-političku školu u Beogradu u kojoj su osposobljavani oficiri za više štabne, političke i komandne dužnosti. Završetkom te škole, uz ostale uslove, Delić je mogao postati pukovnik. Na putu da se to ostvari Delić je postavljen na dužnost komandanta artiljerijskog puka u Doboju. S obzirom na uspješno komandovanje tom jedinicom i ostale kvalitete, Deliću je omogućeno da završi jednogodišnju Školu narodne odbrane. To je bila najviša vojna škola u bivšoj Jugoslaviji. Njenim završetkom, Deliću je otvorena mogućnost da dobije čin generala. Upravo u vrijeme kada je JNA ubrzano stavljana pod kontrolu velikosrpske politike, Delić je obavljao štabne poslove u Komandi sarajevskog 4. korpusa, a zatim u Komandi 2. Vojne oblasti.

Tokom 1990. i 1991. godine, do septembra kada sam otišao u Školu narodne odbrane u Beograd, obojica smo bili u Komandi 4. korpusa, Delić na dužnosti operativca u Štabu, a ja na dužnosti načelnika Odjeljenja bezbjednosti. Tada smo se uvjerili u eskalaciju velikosrpskog nacionalizma, jer je grupa visokih oficira, Srba i Crnogoraca, otkrivena da se povezuje sa glavnim vođama SDS-a, Karadžićem, Koljevićem i drugima, šireći među oficirima četničke ideje, odnosno šireći mržnju prema ne-Srbima, posebno prema Bošnjacima i Hrvatima. O mojoj ulozi u otkrivanju veće grupe takvih visokih oficira i o neuspjelom pokušaju da budu sankcionirani, Delić je pisao u jednoj od svojih knjiga. Po kriterijima iz ranijeg vremena, svi su trebali dobiti višegodišnje kazne zatvora i ostati bez visokih činova. U takvim uslovima, Delić je marginaliziran, jer su na najvažnije funkcije postavljani, velikosrpskoj politici podobni oficiri.

Iako smo se poznavali od daleke 1967. godine, skupa s njim sam radio tek kada je tokom rata imenovan za komandanta Štaba Vrhovne komande oružanih snaga Bosne i Hercegovine. S njim sam imao izvanrednu saradnju. Uvijek smo se međusobno cijenili i poštovali. Za mene lično, njegova smrt je veliki gubitak. Bosna i Hercegovina je ostala bez velikog čovjeka i patriote”, napisao je general Fikret Muslimović u časopisu ‘Korak’.

(Global CIR Team/Izvori: ‘Argumenti i sjećanja o ratu’, Fikret Muslimović /2006./; ‘Historijski značaj uloge generala Rasima Delića u odbrani Bosne i Hercegovine’, objavljeno u časopisu ‘Korak’ /2010./)

PROČITAJTE JOŠ:

 

Reagiranje generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića na klevete u organizaciji Fahrudina Radončića

Objavljeno u:
  1. […] povjerenje predsjednika Alije Izetbegovića te kakvu je ulogu u tome odigrao Munir Alibabić?! SVE ‘CRNO NA BIJELO’: General Fikret Muslimović o historijskom značaju uloge generala … SVE ŠTO TREBATE ZNATI O SISTEMU BEZBJEDNOSTI ARMIJE RBiH: Neobjavljeni intervju generala Fikreta […]

Komentiraj