NEKE OD STRANA VANJSKE POLITIKE SRBIJE (II): Politika Srbije prema SAD-u!

Sasvim uočljive razlike u stavovima SAD-a i Srbije, ispoljavaju se po pitanjima: (a) Kosova; (b) srbijanskog poricanja genocida u BiH; (c) ruskog utjecaja u regionu; (d) srbijanskog balansiranja između Zapada i Rusije „sjedenjem na dvije stolice“ što ima karakter srbijanskog distanciranja od vanjske i sigurnosne politike EU; (e) ugroženih ljudskih prava i sloboda u Srbiji, posebno u oblasti medija; …

Odnosi Srbije i SAD-a su bitno ovisni od sadržaja i intenziteta odnosa Srbije sa Rusijom i Kinom. Zapaženo je da je dolaskom Vučića na vlast, intenzivirana i poboljšana saradnja Srbije sa Rusijom i Kinom, sa posljedicama jačanja njihovog, posebno ruskog utjecaja, što se ne dopada SAD-u. Takvo stanje, Beograd je obrazlagao težnjom da saradnja Srbije sa velikim silama bude uravnotežena, što bi značilo neku vrstu ekvidistance, iako je očito da je veća i sadržajnija približenost Srbije prema Rusiji i Kini. Ta činjenica umanjuje povjerenje, a povećava sumnje SAD-a, i zemalja EU, prema Vučiću.

Oktobra 2017. godine, tokom posjete Beogradu, pomoćnik državnog sekretara SAD-a, Brajan Hojt Hi je upozorio predsjednika Vučića, premijerku Brnabić i ostale sudionike političke scene u Srbiji da Vučić, u pogledu vanjske politike neće moći da sjedi na dvije stolice. Zanimljivo je što je tu Hojtovu izjavu, Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije ocijenio da je neprijateljska prema Srbiji. U vezi s tim, javnost je zapazila da se u svim slučajevima, ruski zahtjevi prema Srbiji, smatraju prijateljskim, a da se za američke i evropske zahtjeve koji zadiru u bliskost Srbije sa Rusijom, samtra da su neprijateljski diktat.

Prema izjavi pomoćnika državnog sekretara SAD-a , Matthew Palmera, tokom posjete Beogradu, početkom aprila 2018. godine, a nakon razgovora sa predsjednikom Vučićem, SAD podržavaju proces pridruživanja Srbije u članstvo EU, odnosno SAD podržavaju svaku mjeru Srbije u korist regionalne stabilnosti i mira, posebno u pogledu dijaloga između Srbije i Kosova.7 Ranije, u javnosti je bila zapažena Palmerova izjava da Srbija ne može postati članica EU dok ne prizna Kosovo. Inače, SAD podržavaju napore da se o Kosovu postigne „jedno veliko rješenje“,8 opravdavajući što je Vučić o tom pitanju u Srbiji pokrenuo takozvani „unutarnji dijalog“.

Nakon susreta sa pomoćnikom državnog sekretara SAD-a, Wes Mitchell, u Beogradu, sredinom marta 2018. godine, Vučić je izjavio da on, o Kosovu može prihvatiti kompromis ali ne i „poniženje“. Po kriterijima radikalne velikosropske politike, pod „poniženjem“ Vučić tretira svaki srpski ustupak u pregovorima o složenim problemima odnosa sa susjedima. Dakle, Vučić apsurno očekuje da, naprimjer kosovske, crnogorske, makedonske, hrvatske i bosanske pregovaračke strane ponižavajuće prihvataju ono što Srbija nudi. Ustvari, Srbija ne želi da traga za trajnim i pravednim rješenjima, jer to podrazumijeva da Beograd učini bitan kompromis u odnosu na svoje suštinske zahtjeve vraćanja Kosova u ustavno uređenje Srbije, odnosno da bitno odstupi od svojih radikalnih zahtjeva, naprimjer u pregovorima o granici između Srbije i BiH.

U definiranju odnosa, pojedinačno prema zemljama u svijetu, glavni kriterij srbijanske vanjske politike je njihov stav prema Kosovu. Često, stavovi Srbije prema zbivanjima u pojedinim zemljama su identični stavima Rusije, Kine, Irana, Turske … a protivni vanjskoj i sigurnosnoj politici EU i SAD-a , što se ispoljilo u vezi sa sukobima u Venecueli gdje je Srbija podržala predsjednika Nikolasa Madura, a odbacila podršku „samoproglašenom“ predjedniku Huanu Guaidu iza koga su stali SAD i EU. O tome, ambasador SAD-a u Beogradu je napisao da je „Srbija na pogrešnoj strani historije“.9

Srbija nije zadovoljna pasivnošću SAD-a na odluku Vlade Kosova da uvede carine od 100 posto na robu koja se uvozi iz Srbije. Iz američke administracije su stizale ocjene da su kosovske carine od 100 posto uvedene Srbiji, opravdane zbog utjecaja Beograda da zemlje koje su priznale Kosovo, povuku priznanje. U Beogradu se cijeni da Vašngton može narediti Prištini da ukine te carine, a da ne može diktirati vanjsku i unutarnju politiku Srbije, pa ni politiku prema Kosovu. O tome, Beograd od Vašngtona očekuje naređenje Prištini, a ne blage apele da Priština ukine carine na robu iz Srbije.

U nekim slučajevima, diplomatija Srbije podilazi američkom predsjedniku Trampu, najavljujući da će pripremati građane SAD-a srpskog porijekla, da na predstojećim izborima, glasaju za Trampa.10 U vezi s tim, srbijanski zvaničnici ističu da SAD ostavljaju otvorenim pitanje daljeg statusa Kosova, što znači da Srbija očekuje promjene u politici SAD-a prema Kosovu, a time i prema Srbiji. Uz sve to, srbijanska diplomatija i mediji pod kontrolom vladajućih lidera, ističu da je srpski narod zaslužan za pobjedu Trampa na posljednjim izborima, jer su Srbi glasali u korist njegove pobjede. Dakle, Beograd se bori za što bolju poziciju u politici SAD-a prema Srbiji.

(Global CIR Team/ General Fikret Muslimović ) 

Nastavit će se….


 

7 Palmer, Matthew, Oslobođenje, 06.04.2018. godine, strana 16.

8 Mitchell, Wess, Oslobođenje, 15.03.2018. godine, strana 13.

9 Scott, Kyle, po kolumni Aleksić Jelene, Oslobođenje, 22.02.2019. godine, strana 14

10 Preradović, Zoran, NIN, Beograd, 15.08.2019. godine, strana 3

Objavljeno u:

Komentiraj