General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH!

Istraživački tim: Kemal Gicić, Amel Jašarević

U istraživačkom poduhvatu o ljudima koji su bili ključni u odbrani države BiH tokom agresije 1992.-1995. godine, s ciljem da se oni afirmiraju i zaštite, imali smo priliku susresti se sa osebujnom ličnošću generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića.

U tom pogledu smo značajnije obratili pažnju na njegove javne nastupe te pratili njegova predavanja. Pored toga upoznali smo se i sa njegovim autorskim opusom, a što je možda još važnije, razgovarali smo sa velikim brojem ljudi koji generala Muslimovića poznaju iz neposrednih kontakata i zajedničkog rada na značajnim državotvornim projektima. Budući da se iz nekih sredina i danas pokušava dovesti u pitanje karakter i priroda angažmana Fikreta Muslimovića u izgradnji Armije RBiH, posebno vojne bezbjednosti i Službe za moral i politička pitanja, veoma je važno ozbiljnije proanalizirati njegovu ulogu u izgradnji Armije RBiH, posebno u pogledu utemeljenja i usmjeravanja dvije ključne funkcije – vojne bezbjednosti, te izgradnje, jačanja i zaštite borbenog morala u narodu i Armiji RBiH, o čemu su, kao i o nizu drugih pitanja, autori ovog teksta razgovarali u više navrata i sa generalom Fikretom Muslimovićem.

Znamo da bi u ovom tekstu najbolje bilo navesti imena ljudi koje smo intervjuirali, odnosno imena dobrih poznavatelja predratnog, ratnog i poratnog službenog angažiranja generala Muslimovića i citirati njihova zapažanja i iskustva u radu sa generalom Muslimovićem. S obzirom na veliku brojnost značajnih ljudi koji su nam govorili o Muslimoviću, odlučili smo se da objedinimo njihova zapažanja i ocjene o Muslimoviću u cjelinu što daje bolji, sažet uvid u izrazito pozitivne profesionalne, radne, obrazovne, intelektualne, moralne i etičke vrijednosti čovjeka, čija je životna sudbina, posebno u pogledu velikog doprinosa odbrani domovine Bosne i Hercegovine, postala dio novije historije. Uvjereni smo da bez uvida u njegovo životno i profesionalno djelo nije moguće napisati istinitu historiju odbrane. 

Osjećamo odgovornost da to uradimo, želeći ponuditi adekvatan odgovor na posljednju kampanju pokrenutu s ciljem disikreditacije ličnosti i dostignuća generala Muslimovića. Smatramo da je ta kampanja bezobzirna, nerazumna i da izlazi iz osnovnih elementarnih principa profesionalnog novinarstva sa elementima ugrožavanja ljudi, ne samo moralnog i patriotskog već i fizičkog. Takvim se djelovanjem podrivaju osnove društva, stvara nepovjerenje, neprijateljstvo i sumnja među ljudima pa se na taj način ugrožavaju rad i saradnja među najvišim državnim zvaničnicima, odnosno, na takav način se ugrožava i sama država.

Sve ono što je Muslimović govorio prilikom naših druženja i sve ono što je pisao i iznosio u svojim knjigama, nastojali smo provjeriti kod što većeg broja ljudi i svjedoka. Sublimirajući rezultate naših istraživanja došli smo do zaključka da bi bio veliki grijeh da narod BiH ne dobije istinitu sliku o radu generala Fikreta Muslimovića, jer neispravna i na lažima utemeljena slika o njemu, s obzirom da je obavljao visoke funkcije u sistemu odbrane, implicirala bi stvaranje neispravne predstave o karakteru naše herojske armije i odbrane. U budućnost bi onda našoj djeci bila poslana slika kako su na čelu odbrane BiH od agresije bili loši ljudi, a takvi ljudi ne mogu voditi nešto što je dobro. To bi onda ostala trajna ljaga na karakteru odbrane BiH tokom devedesetih godina. General Muslimović, s obzirom na funkcije koje je obavljao u toku odbrane RBiH od oružane agresije, bio je u centru historijskih zbivanja, pa ima i historijski značaj, jer se historija Bosne i Hercegovine  neće moći pisati i predstavljati budućim generacijama bez uvida u njegovu historijsku ulogu. Iskrivljeno predstavljanje njega, bilo bi dio iskrivljenog predstavljanja novije historije države BiH.

Kako bismo spriječili da se to dogodi, želimo zaštititi karakter odbrane BiH, jer se suština civilizacijskih tekovina odbrane BiH, može zaštititi ispravnim i na činjenicama utemeljenim pristupom u sagledavanju ličnosti Fikreta Muslimovića i rezultata koje je postigao djelujući na najvišem nivou sistema odbrane, u situaciji koja je radikalno bila teža od svih teških situacija kroz koje je u proteklih hiljadu godina prolazila Bosna i Hercegovina. 

Opća zapažanja

General Muslimović je bio visoki funkcioner u najosjetljivijim sektorima odbrane države Bosne i Hercegovine, od prvog dana tokom rata i poslije u miru, tako da ni jedan segment odbrane nije bio izvan njegovog polja interesovanja. Muslimovićevo kompletno i kompleksno učešće u odbrani BiH je u tolikoj mjeri autentično i provjerljivo da predstavlja, po sebi, dragocjeno i nezaobilazno svjedočenje u razmatranjima ukupnih okolnosti borbe za opstanak države Bosne i Hercegovine. Fascinantna je Muslimovićeva aktivnost i saradnja sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, kako u fazi odbrambeno-oslobodilačkog rata, tako i poslije rata u fazi stabiliziranja mira.

Muslimovića pamtimo kao jednog od prvih ljudi odbrane RBiH od genocidne agresije, i kao jednog od najbližih saradnika prvog predsjednika RBiH rahmetli Alije Izetbegovića. Po važnim pitanjima Muslimović zna više od drugih, jer su se preko njegove pozicije preljevale sve moguće ratne informacije, a informacije su ne samo u ratu, već i u miru, oružje nad oružjem, jer pravovremene i relevantne informacije, omogućavaju ispravan korak.

General Muslimović je bio savjetnik  za vojna  pitanja u Predsjedništvu RBiH, načelnik Uprave za moral Štaba Vrhovne komande, načelnik Uprave bezbjednosti  Štaba Vrhovne komande, načelnik u Združenom štabu Armije RBiH i HVO i pomoćnik  Ministra  odbrane za odbrambene pripreme, što je bila najznačajnija  štabna  funkcija ovog Ministarstva. Znači, Muslimović je pokrivao ključne pozicije koje su bitne  za predstavljanje vojnih i drugih strana novije historije države Bosne i Hercegovine. Postoje  najmanje  tri velike funkcionalne cjeline unutar Armije RBiH o kojima, za veći dio rata, niko bez njega nije u mogućnosti, niti je pozvan da cjelovitije svjedoči za historiju. To su interdisciplinarne funkcije vojne bezbjednosti i policije, borbenog morala i rukovođenja Združenim štabom Armije RBiH i HVO-a.

I izvan toga Muslimović je obavljao mnoge poslove iz uloge Generalštaba Armije RBiH. Dobivao je posebne zadatke od predsjednika Izetbegovića i komandanta Generalštaba, generala Delića, naprimjer da priprema projekte reorganizacije Armije RBiH koje je usvajalo Predsjedništvo ili da priprema uputstva o unutrašnjoj organizaciji komandi i štabova Armije RBiH, što su mogli raditi samo najbolji poznavatelji specifičnog karaktera vojne organizacije, komandovanja, rukovođenja i kontrole u uslovima rata. Pored teorijskog znanja, moći komparacije, analize, sinteze i istovremenog uočavanja i sagledavanja pojedinačnog, posebnog i općeg plana pojava, procesa i odnosa,  Muslimović se, kao čovjek saživio i iznutra identifikovao sa ratnim događajima u odbrani domovine Bosne i Hercegovine. General Muslimović ima dar i moć da u detalju nasluti cjelinu, a u cjelini  nikada ne zaboravlja detalje. On je bio uporan i dosljedan oficir svoga vrhovnog komandanta predsjednika Izetbegovića. 

Muslimovićeva uloga u ratu je bitna za sagledavanje, kako dubine, tako i širine raznih događaja jer je on  svojim utjecajima obuhvatao sve političke, vojne, pa i društvene procese koji su uvjetovali tragični slijed događaja. U interesu odbrane države BiH i njene međunarodne afirmacije, Muslimović se suprostavio anarhističkim tendencijama i pokušajima da se sistem odbrane Bosne i Hercegovine iznutra učini paraliziranim, sa pogubnim posljedicama za državu Bosnu i Hercegovinu i na vanjskom planu.  General Muslimović se obračunavao sa neposlušnim odmetnicima u Sarajevu, a čime se, u konačnici, ispostavlja da je državno i vojno rukovodstvo RBiH, smoglo snage da, u opkoljenom Sarajevu, zaštite civilizacijske imperative i da se razračunaju sa mangupima u vlastitim redovima, koji su remetili imperative jedinstva komandovanja i kontrole u Armiji, bacajući mrlju na pravedan karakter odbrane od oružane agresije i svih zala koje je agresija nosila sa sobom. 

I oni koji ga vole, ali i oni koji mu štošta zamjeraju, slažu se u jednom, da je general  Fikret Muslimović  intelektualac u pravom smislu te riječi, profesionalac visokih stručnih i moralnih kvaliteta, izvanredan analitičar vojno-političkih zbivanja. Svojim publicističkim djelovanjem, Muslimović je dao važan doprinos odbrani i afirmaciji naše domovine. Analitičkim sposobnostima, realnošću u ocjenama i zaključcima, sugestivnošću i sigurnošću u svojim tekstovima i u razgovorima sa ljudima, Muslimović pokazuje da nije bez razloga, dok je bio u JNA, obavljao visoke funkcije, s obzirom na godine starosti koje je tada imao.  On je u profesionalnom smislu bio naročito pouzdan i sposoban vojni starješina. Muslimovićev pristup pitanju uzroka i karaktera agresije na RBiH odaje dobrog poznavaoca i vještog interpretatora dešavanja iz tog, za BiH, veoma teškog i neizvjesnog perioda. Među autorima koji su proizišli iz oficirskog kadra Armije RBiH, on je najveći erudita, intelektualac sa širokim, multidisciplinarnim interesovanjima. Stoga ne iznenađuje činjenica da se Muslimović u dejtonskom poraću, iskazao kao jedan od najbriljantnijih bošnjačkih analitičara, sa širokim horizontom znanja, disciplina i postupaka. Muslimovićev dar raspoznavanja paradigmi u detalju, i njihovog iščitavanja i potvrđivanja u širim, globalnim kontekstima – osnovica je analitičkog zanata. Iako posjeduje široko znanje, njegov stil pisanja ne boluje od pretjeranog korištenja stranih riječi ili stručnih termina, već se njegove rečenice odlikuju bistrinom misli i prijemčivosti rečenog. Rijetki su i profesionalni autori koji pismenosti posvećuju punu pažnju, a Muslimović, pak, ima izgrađen besprijekoran registar elementarnih načela pismenosti. 

Istaknuti profesori Univerziteta u Sarajevu, poznavatelji generala Muslimovića, predlagali su i  insistirali da se on angažira u sistemu univerzitetskog obrazovanja te da svoje stručne, naučne i uopće mentalne sposobnosti stavi na raspolaganje mladoj generaciji, pa i građanima BiH. Govorili su i pisali da bi bilo veoma značajno njegovo uključivanje u univerzitetski ciklus nastave o odbrani države BiH, što je uostalom praksa u drugim razvijenim društvima i državama Zapada – Americi, Njemačkoj, Engleskoj, Japanu …

Bosna i Hercegovina može opstati samo kroz reafirmaciju svoje multietničke i antifašističke suštine, dakle, ciljeva za koje se borila Armija RBiH, i otud je Muslimovićevo svjedočanstvo usmjereno protiv degenerativnih procesa koje diktira dejtonska logika. Historijska istina o genocidnoj agresiji je suprostavljena dejtonskim intencijama koje sistemski degradiraju civilizacijsku baštinu oslobodilačko-odbrambenog rata. Velikosrpska propaganda je posljednjih godina proizvela, na strane jezike prevela i po lobističkim krugovima razaslala mnogostruko više lažnih studija, opremljenih pseudonaučnim aparatom, nego što je sveukupno, ovdje, kod nas, učinila bošnjačka inteligencija raspolažući istinom na svojoj strani. Taj trend historijskog zaborava, koji je toliko puta koštao Bošnjake kroz minula stoljeća ne može se promijeniti bez državne, ali i društvene podrške. Ne čekajući takvu podršku,  general Fikret Muslimović je nastavio pisati, analizirati, tumačiti, predlagati te sve to objedinjavati u svojim tekstovima i knjigama. Kao takvog, neprijatelji Bosne i Hercegovine su ga prepoznali kao veliku branu postizanju svojih ciljeva, i zato su, kao i prema svim drugim ljudima čija je historijska uloga velika, prema njemu okrenuli strahovitu propagandu ne bi li ga spriječili u njegovoj misiji afirmacije pozitivnih tekovina odbrane BiH, odnosno, ne bi li otvorili prostor  neprijateljskoj, antibosanskoj interpretaciji događaja i postupaka ljudi u odbrani Bosne i Hercegovine od oružane agresije 1992.-1995. godine.

‘Živa riječ’ o Fikretu Muslimoviću

U sveobuhvatnom sagledavanju uloge generala Muslimovića u odbrani BiH i afirmaciji njenih tekovina, nismo se služili samo dostupnom literaturom i Muslimovićevim djelima, već smo i kroz razgovore sa saradnicima, poznanicima i prijateljima generala Fikreta Muslimovića, kroz naš dugogodišnji istraživački rad, saznali i spoznali brojne važne odrednice koje ga definišu kao ličnost kroz sve njene društve uloge: prijatelja, saradnika, kolege, pretpostavljenog …

Prva osnovna zajednička crta, koju su svi naši sagovornici izdvojili govoreći o generalu Muslimoviću, jesu marljivost i potpuna predanost poslu, široko obrazovanje i polje interesovanja te izvanredna stvaralačka i kreativna energija koja i druge pokreće na aktivnost.

 Druga zajednička crta svih naših razgovora sa saradnicima, kolegama i prijateljima generala Muslimovića, jeste isticanje činjenice da sve što je general Muslimović radio jeste bilo konstruktivno i u općem interesu, te da nisu primijetili primjese bilo kakvih ličnih interesa u dužnostima koje je obavljao.

 Također, svi su naglasili da se o generalu Muslimoviću može razgovarati samo na osnovu onoga što je i kako radio, dakle na osnovu provjerljih činjenica, angažmana i rezultata rada, a nikako na osnovu nekih zamagljenih pretpostavki pojedinaca ili zlonamjernih spinova kojima je cilj diskreditacija svih onih ličnosti koje su doprinijele odbrani države BiH u periodu agresije 1992-1995. Naravno, budući da su generala Fikreta Muslimovića sretali u različitim periodima, situacijama i sarađivali ili kontaktirali s njim različitim povodima, svako od mišljenja koja smo dobili ima i neke svoje specifičnosti vezane uz kontekst o kojem se govori.

Kada je u septembru 1991. god. napuštao JNA, on nije kao visoki oficir samo napuštao jednu vojsku. Naprotiv, u njemu su se tada srušili i urušili svi svjetovi u kojima je do tada, od osnovne, posebno srednje škole, živio.  Upućeni intelektualci smatraju da autentičnije i pouzdanije  objašnjenje prerastanja JNA u četnike i koljače-zlikovce i Jugoslavije (SFRJ) u “srboslaviju”, od generala Muslimovića niko ponudio nije. Doduše, Muslimović je potpuno kompetentan za to, izvana po svim kvalifikacijama, a iznutra posjeduje hrabrost i gard. Vrlo važni i ugledni ljudi koji poznaju Muslimovića iz predratnog perioda, a koji su bili u strukturama JNA, svjedoče o njegovoj hrabrosti s kojom se suprotstavio nadređenima u JNA onog trenutka kada je shvatio da se ona pretvara u četničku vojsku. Prema svjedočanstvu jednoga od njih Muslimović mu je kazao da neće služiti četničkoj vojsci pa makar to značilo da on i cijela njegova porodica budu likvidirani. Mnogi od Muslimovićevih kolega iz JNA kasnije će svjedočiti o čemu se razgovaralo među srpskim oficirima kada se proširila vijest da je Muslimović napustio JNA. Tako će jedan od njih (Janko Trivić) povikati da „Muslimovića treba ubiti“, dok  se par drugih srpskih oficira dobrovoljno javilo da to realizira.

Bivše kolege iz JNA srpske nacionalnosti najviše su zamjerali generalu Fikretu Muslimoviću što je u svojim izvještajima raskrinkavao nosioce srpskog nacionalizma u okviru 4. korpusa JNA. Jedan od tadašnjih oficira bošnjačke nacionalnosti, ispričao je kako su na samom početku visoki funkcioneri JNA prešućivali ili lagali o stvarnim razlozima napuštanja JNA od strane Fikreta Muslimovića, a to su četnička obilježja na kasarnama i uniformama vojnika te zločini koje su takve jedinice činile u Hrvatskoj. S obzirom na ugled i poštovanje koje je general Muslimović uživao među oficirima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, četnicizirani vojni vrh JNA se pribojavao da će uslijediti masovno napuštanje JNA ukoliko pomenuti oficiri saznaju prave razloge Muslimovićevog odlaska.

Zbog toga su pribjegavali kvalifikacijama poput onih da je Fikret Muslimović „izdajnik, dezerter, antijugosloven, …“ General Vasiljević je, također, dolazio iz Beograda u Sarajevo i okupljenim oficirima govorio: „Fikret nas je izdao. Dezertirao je iz JNA, a mi smo ga, i sami znate, smatrali perspektivnim kadrom. Ulagali smo u njega. Kada smo ga unapređivali izvanredno onda mu je godilo, a sada kada smo ga poslali na front, izvan Sarajeva, to mu je smetalo. Smetala mu je srpska zastava i brada. Nije bilo fer od njega“. Međutim, svi koji su bolje poznavali generala Muslimovića i koji su imali priliku raditi s njim, znali su da se iza njegovog odlaska iz JNA kriju ozbiljniji razlozi.  Mnogim oficirima, Muslimović je svojim napuštanjem JNA poslužio kao zvijezda vodilja da i sami napuste JNA i priključe se TO RBiH.

Negdje, januara ili februara 1992. godine, među starješinama JNA u Sarajevu se pričalo da je Fikretu Muslimoviću ponuđeno mjesto šefa policije BiH, umjesto Avde Hebiba. Ovu vijest su različito komentarisali. Uglavnom su bile riječi pohvale da je Muslimović sposoban i neosporno zna taj posao najbolje, te da bi bio od velike koristi za BiH. Neki su govorili da on zna sve slabosti u JNA, da zna njihove  „cake“ i da im može uspješno parirati i kontrirati, ili, pak, podići saradnju JNA sa MUP-om BiH. Bilo je i razmišljanja da se trebaju paziti i čuvati ako on dođe na to radno mjesto u MUP-u.

Ljudi koji su ga odranije poznavali, u njega su imali veliko povjerenje, tako da je domoljub i patriota   general rahmetli Sakib Pozderac, sve porodično i trofejno naoružanje stavio na raspolaganje Armiji RBiH i svoja dva sina, zajedno sa tim naoružanjem, doveo generalu Muslimoviću da ih angažira u borbi za odbranu Bosne i Hercegovine. Sa druge strane, oni koji su generala Muslimovića upoznali tek u periodu agresije za vrijeme njegovog angažmana u TO BiH i Armiji RBiH, ističu kako ga poznaju kao velikog i iskrenog patriotu, izrazito vrijednog radnika i stručnog starješinu.Mnoge akte, pravila i uputstva u Armiji RBiH napisao je vlastitom rukom. Bez pretjerivanja i oduzimanja, može se kazati da su sektori i uprave koje je vodio general Muslimović, pobjednici u ratu.    

General Muslimović u vremenu kada se odlučivalo o sudbini i opstanku naroda i države

Naši sagovornici koji su imali priliku sarađivati sa generalom Muslimovićem u periodu agresije, ali i u kasnijim periodima nakon rata kroz različite angažmane i projekte, ukazivali su da priča o Fikretu Muslimoviću ustvari treba biti historijska refleksija o čovjeku koji se našao u vremenu kada se odlučivalo o sudbini i opstanku naroda i države. To su vremena koja traže odlučnost, hrabrost, fleksibilnost, mudrost,dalekovidnost, znanje, etičnost, a sve te vrijednosti su se prema iskustvima naših sagornika, mogle se pronaći kod Fikreta Muslimovića.

Važni, obrazovani i najistaknutiji ratni i poratni kadrovi Armije RBiH, iznosili su nam činjenice koje potvrđuju njihove ocjene o kvalitetima Muslimovića. Prije svega, general Fikret Muslimović je i prije agresije na RBiH visoko kotirao u nekadašnjoj JNA, a sama ta činjenica govori da je neosporno morao imati i ljudske i profesionalne kvalitete kako bi napredovao u takvom okruženju. Muslimović je završio najviše vojne škole u bivšoj Jugoslaviji i to kao prvi u rangu. Zatim je jedan od prvih na vrijeme prepoznao opasnost koju nose deformacije u JNA te je napušta već septembra 1991. godine. Potom, Muslimović se našao u neugodnom procjepu između dva sistema, preživljavajući teške trenutke između bivše JNA, za koju je postao izdajnik, i nekog novog režima sigurnosti, koji nije bio prijateljski nastrojen prema JNA i njenim bivšim pripadnicima.

Fikretu Muslimoviću niko ništa nije poklonio. Sve što ima u profesionalnom pogledu, stekao je isključivo radom, znanjem i ustrajnošću. U tom turbulentnom vremenu sticao je povjerenje ljudi ponovo samo zahvaljujući svojim idejama o odbrani i načinu na koji ih je prezentovao. Iako nije imao zvaničnu poziciju u mjesecima pred oružanu agresiju na RBiH, Muslimović je bio tražen. Ljudi koji su dublje promišljali krizu u kojoj se nalazila BiH s početka devedesetih su ga kontaktirali, konsultovali se s njim i tražili savjete. Onim što je konkretno činio,  svojim postupcim i rješenjima koje je nudio, brzo je postao čovjek od najvećeg povjerenja predsjednika Alije Izetbegovića. Svoje profesionalne kvalitete iskazao je kroz uspješno vođenje dvije uprave – Upravu za bezbjednosti i Upravu za moral. Njegova predanost radu, stručnost, originalnost i smisao za detalje donijela je nezavisnoj državi BiH veliku korist, koncepte, strategije i dokumente o uspostavi sistema sigurnosti od izuzetne važnosti. Učestvovao je u stvaranju gotovo svih dokumenata od važnosti za državu i davao svoj nemjerljiv doprinos. Ti dokumenti, reforma odbrane i ostali angažmani Muslimovića su činjenice, i one se ne mogu dovesti u pitanje. Fikret Muslimović, a to znaju svi koji ga poznaju, nikada ne iznosi svoje lične probleme, uvijek stavlja opći i državni interes u fokus svog interesovanja. Vjeovatno bi general Muslimović prošao bolje na ličnom planu da je, kada je to mogao, napustio BiH. Međutim, za njega to nikada nije bila opcija. I tada je preovladao njegov patriotizam i ljubav prema bošnjačkom narodu.

  Sve svoje angažmane uspješno je okončavao i nakon rata, učestvujući aktivno u reformi odbrane i procesu reintegracije sigurnosnog sistema BiH. Bio je vješt u vođenju politike, zatim u njenoj implementaciji kroz institucije (Ministarstvo odbrane BiH), ali i vješt i mudar pregovarač koji je vodio pregovore i sa pripadnicima HVO-a i sa pripadnicima „ VRS-a“. Njegov doprinos u izradi temelja reformi odbrane je nemjerljiv. Gotovo da nema važnog dokumenta u ovom domenu, a da njegovu izradu nije, u koncipiranju i oblikovanju pomogao general Fikret Muslimović. Njegov doprinos svemu što je radio bio je uvijek koristan, konstruktivan i dugoročno održiv.

Muslimovića odlikuje čvrst karakter, čvrsti radni principi, profesionalizam, ali i izvanredna kreativna  i stvaralačka energija, govorili su naši sagovornci, dodajući da u svemu što je radio, Muslimović nije nikada štedio sebe niti svoje saradanike. Ne zna za odmor, dok se posao ne završi. Mnogo je  postigao u životu, ali sve isključivo radom. Isticali su da je  Muslimović plodonosan i kvalitetan autor, čije knjige zavrjeđuju pažnju jer kako je jedan od naših sagovornika podsjetio da je davno rečeno: „Ako znate knjige, znate i čovjeka“.

U javnosti je stvoren dojam da Fikreta Muslimovića ili vole ili ne vole. Zbog svojih objektivnih ljudskih i moralnih principa prirodno je da je dolazio u sukobe sa drugim ljudima, ali je uvijek bio konstruktivan i objektivan u odnosima s ljudima. Nije mogao sa svima biti prijatelj, ali je bio na stajalištu principa i rješenja koja su u skladu sa zakonom. Najteže je stati na put negativnostima u svojim redovima. Često je učestvovao u mirenju suprotstavljenih strana te rješavanju pitanja i nesporazuma među ljudima. I što je najvažnije, jedan je od rijetkih ljudi koji su spremni prihvatiti dobronamjernu sugestiju i kritiku, a takvi saradnici su najpoželjniji.

Sofisticirana državotvorna konstanta’

Jedan od brojnih naših sagovornika, koji je u Generalštabu radio sa generalom Muslimovićem, svjedočio je o doprinosu Muslimovića da se osnuje Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Na Kongresu intelektualaca 22.12.1992. godine, Muslimović je uz rahmetli Aliju Isakovića, bio uvodničar. Muslimovićevo izlaganje mediji su u cjelini prenijeli i bilo je smjernica za organizaciju i jačanje sistema odbrane BiH, posebno za jačanje Armije RBiH. Muslimović je pomagao u realizaciji projekata u VKBI, gdje je istaknutu ulogu imao književnik Alija Isaković, koji je sa Muslimovićem često razmjenjivao mišljenja o teškim problemima ratnog stanja u BiH. U svojim svjedočenjima o Muslimoviću, svi su isticali  njegove  moralne i profesionalne kvalitete, naglašavajući da u cijeloj ovoj priči ne učestvuju zato što ga lično poznaju i zato što znaju da ono što se ovih dana u javnosti plasira nije istina, već zbog činjenice da je napad i kompromitacija sistema sigurnosti naše države, ustvari napad na državu, jer je sistem sigurnosti njen imunološki sistem.

Govoreći o profesionalnim kvalitetima Fikreta Muslimovića, jedan naš sagovrnik je ukazao kako se u Muslimovićevom slučaju radi o „sofisticiranoj državotvornoj konstanti“, obrazlažući to  ukazivanjem kako je rijetkost susresti profesionalca takvih dometa, koji na visokoj razini doprinosi odbrani države i njenog sigurnosnog sistema. Analize Fikreta Muslimovića se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka i odraz su pomnih i detaljnih proučavanja različitih problema, riječi su našeg sagovornika. Taj sagovornik suštinski slično kao i ostali rekao je da svaki čovjek može biti državotvoran i doprinositi državi, jer i onaj ko plaća porez, ko zapošljava ili obavlja svoje dužnosti i zadatke marljivo, je državotvoran. Međutim, susresti nekoga ko na tako visokom nivou doprinosi državotvornoj svijesti u kontinuitetu bez prestanka ili bilo kakvih oscilacija je zaista rijetkost. Prema njegovim riječima, mnogi na trenutak zasijaju i dadnu doprinos u nekoj konkretnoj situaciji, ali samo je kod generala Muslimovića primijetio tu istrajnost na putu dobra kroz decenije.

Svi se slažu da u događajima 1993. godine   ima  ključnih momenata za koje smatra da su odredili moderni tok historije naše zemlje. U tom kontekstu posebno se naglašavao 26. oktobar 1993. kao prijelomni datum za spas države. Sagovornici su iznosili da je u vezi s tim, Muslimovićeva uloga od naročitog historijskog značaja. Jedan od sagovornika je ispričao kako je Muslimović koristio njegove mogućnosti da zajedno odvrate komandanta jedne jedinice da se priključi ostalim jedinicama koje su se suprostavljale predsjedniku Izetbegoviću, na način koji je kulminirao do praga državnog udara. Muslimović je, uz sve rizike, zavedenim ljudima pružao ljudske i profesionalne savjete, uspijevajući iz veoma teških okolnosti izvući komandanta jedne jedinice, koji je zbog svoje mladalačke lahkovjernosti i neiskustva, bio pod uticajem ljudi koji su se suprotstavljali naredbama vrhovne komande. Muslimović je u tom pogledu bio spas za sigurnost i tih ljudi i onih kojima su oni komandovali, pa i cijelog Sarajeva jer su, uz pomoć Muslimovića odvraćeni od solidarisanja sa nekoliko neposlušnih komandanta u kritičnoj 1993. godine. Da je taj komandant sa svojom jedinicom ostao na strani neposlušnih Caca, Ćela … akcija od 26. oktobra 1993. godine, imala bi drugačiji ishod, vjerovatno sa mnogo većim ljudskim žrtvama. 

„Naša služba nikada nije prozvana u Hagu, niti je obrukala svoju državu“

Istaknuti oficiri, komandanti Armije RBiH sa kojima smo razgovarali o Muslimoviću,  isticali su kako je Fikret Muslimović najobrazovaniji oficir koga su Bošnjaci imali u JNA, koji se poslije stavio na raspolaganje državi BiH. Muslimović se nije mirio niti mirovao ni kada nije imao objektivne mogućnosti da pomogne svojoj zemlji i svom narodu. Pisao je pisma i upozoravao vojni vrh JNA na pogubnost velikosrpske politike prema BiH i bošnjačkom narodu, ali i prema drugim narodima, pa, u krajnjem i srpskom narodu. Znao je on da ta pisma neće stići do onih kojima su naslovljena, niti će uticati na odluke Kadijevića, Adžića i drugih čak i kada bi ih pročitali, ali je morao na neki način ispoljiti svoje neslaganje s takvom politikom i podići glas razočaranog čovjeka-oficira koji je, koliko do juče, kao i hiljade drugih, vjerovao u svojugoslovensko i opštenarodno opredjeljenje generala i JNA koju su oni vodili. Nosio je kapljicu vode da je baci na veliku buktinju znajući da je ne može ugasiti, ali makar može pokazati na kojoj je strani.

 Brojna su svjedočenja da general Muslimović kao radnik nikada nije dozvoljavao da neko radi više od njega. Bio je jedan od osnivača i kreatora sistema sigurnosti u BiH. Dokumenti i pravila službe na kojima je radio general Muslimović, a koji su potpisani od strane predsjednika Izetbegovića već u septembru 1992. godine, su alfa i omega svake službe. Eksperti sa iskustvima u brojnim predmetima Haškog tribunala i domaćih sudova. Potencirali su činjenicu da su ta dokumenta koja je sačinio Muslimović, a potpisao Izetbegović, osigurala da naša Služba vojne bezbjednosti nikada nije prozvana u Hagu, niti je obrukala svoju državu, za razliku od ‘istočne’ i ‘zapadne’ koje su itekako odgovarale za ono što su radile. Nije to samo zato što su Bošnjaci ‘dobar narod’, nego i zato što je uspostavljen dobar sistem bezbjednosti. Oni koju su bili ovdje s početka rata, prvih mjeseci, znali su kakav je haos vladao, smatra naš sagovornik. Valjalo je to prvo svesti na nulu, a onda i unaprijediti sistem sigurnosti. Za razliku od drugih, general Muslimović je malo spavao, a mnogo radio. „Rahmetli Alija Izetbegović nije bio naivan kada je prepoznao kvalitet generala Muslimovića“, kazao je bivši saradnik Fikreta Muslimovića u Generalštabu Armije RBiH.

General Fikret Muslimović je bio značajan autoritet u sistemu odlučivanja 

Još jedan od naših sagovornika, koji je imao priliku raditi i sarađivati sa generalom Muslimovićem u Generalštabu, Ministarstvu odbrane, ali i prilikom izrade različitih strateških dokumenata, nije krio svoje nezadovoljstvo zbog medijskog tretmana Muslimovićevih zasluga. Prisjetio se kako je generala Muslimovića zapazio još krajem 80-tih godina slušajući jedno od njegovih predavanja, ali nisu se lično poznavali do početka agresije na BiH. Bio je tada izrazito sretan što jedan njegov zemljak, još Bošnjak drži predavanje na tako visokom nivou, iznad prosjeka u odnosu na sve prethodne predavače, koje je slušao.

Govoreći o karakternim i profesionalnim crtama generala Muslimovića ističe da ako tražimo osobu koja bi se mogla uklopiti u definiciju patriote, a koja podrazumijeva da je to čovjek koji voli BiH i Bošnjake te da je spreman za te vrijednosti dati i život, onda je to bez sumnje Fikret Muslimović. Prema njegovim riječima trebamo zahvaliti Bogu što su se oficiri JNA bošnjačke nacionalnosti, njih preko 95%, odazvali i stavili na raspolaganje Armiji RBiH. 

Trebalo je vremena da se stvari postave na svoje mjesto, a nezamjenjivu ulogu u uspostavi sistema bezbjednosti i rada na izgradnji morala u Armiji BiH, prema mišljenju naših sagovornika, odigrao je upravo Fikret Muslimović.

Muslimovićeva deviza uvijek je bila ‘prevencija’

Jedan naš sagovornik, generala Muslimovića je upoznao s početka rata i smatra ga najzaslužnijim za uspostavljanje vojne organizacije i borbe protiv kriminala u Armiji RBiH.  Muslimović je posebno brinuo o tome da zločini moraju biti sankcionisani i procesuirani. Svjedoči da mu je Muslimović govorio da se svaki rat završi pa će tako i ovaj, a nema nijednog rata, a da nakon njega kriminalci i zločinci nisu odgovarali. Ukazivao je na činjenicu da će se i nama to desiti ako ih sami ne procesuiramo.

Kao Muslimovićev saradnik u Upravi za moral uvjerio se u širinu njegova znanja i shvatanja. Kazao je kako su čak proučavali i metode iz vijetnamskog rata, koje su korištene kako bi se sačuvali životi u ratu u kojem nemate oružja. Kazao je da su svi napori Uprave za moral bili napravljeni s jednim ciljem – da se spriječi da ljudi ginu uzalud. Muslimović je stajao na ispravnom stanovištu, da mali nenaoružani narod, poput Bošnjaka, u ovako teškom ratu, ima mogućnost da preživi samo uz ozbiljnost, odgovornost i disciplinu, koje će polučiti smanjenje broja žrtava. Kako je primjetio, Muslimović uvijek razgovara ozbiljno i sa svrhom. U ratu je ustajao u tri-četiri sata ujutro, da bi već u sedam svi u upravi mogli odslušati brifing, dobiti rukopise akata, naredbi, planova, informacija i drugih dokumenata koje je Muslimović svojeručno napisao, te na brifingu u razgovoru sa najbližim saradnicima provjerio njihovu ispravnost i potpunost, tako da je praktički svaki dokumenat bio rezultat timskog rada. Svakog dana Muslimović je pripremao po nekoliko strateški značajnih naredbi i smjernica koje je slao da ih u svojim nadležnostima potpišu Izetbegović i general Delić, koji je govorio da u Generalštabu ima najčvršći oslonac u generalu Muslimoviću. Nakon Muslimovićevog brifinga, svi u njegovoj Upravi znali su šta treba da rade. Učesnik u tom radu nam je rekao da nikada nije susreo takvu odgovornost kao što ju je imao Fikret Muslimović, niti je  imao priliku upoznati nekoga ko tako dobro poznaje metodologiju i sisteme rada. Rekao je: „Kada bih mogao ocjenjivati i kada bi tražili da izvagam Muslimovićeve zasluge za odbranu BiH, nema mjere kojom bih to mogao izraziti. General Muslimović i danas može reći ono što drugi ne mogu i neće. Ono što je predlagao 1992. i 1993. godine, danas ima veću snagu nego što je imalo onda. To pokazuje o kako dalekovidnom čovjeku se radi. Njegova deviza uvijek je bila preventiva. Muslimović je jednostavno nezamjenjiv čovjek u našem narodu i jedinstvena pojava.“ Tako je zaključio je naš sagovornik svoje izlaganje o generalu Fikretu Muslimoviću.

Beograd stoji iza propagande protiv ljudi koji  najviše doprinose odbrani BiH

Dakle, ovo su neki od stavova desetina naših sagovornika koje smo inervjuirali i koji su govorili o ličnosti i djelu generala Fikreta Muslimovića, a koje imamo potrebu prezentirati javnosti kako bismo afirmirali i zaštitili dignitet istinskih patriota i heroja odbrane, u vremenu kada ih se pokušava diskreditovati. Naše jedino, ali ujedno i najmoćnije oružje je istina i ona će uvijek naći put do onih kojima je do nje stalo.

Na kraju, dugo godina recikliranoj priči u bh. medijima o navodnoj ‘KOS-ovoj zavjeri’ protiv BiH, treba se konačno stati u kraj. Bilo je iluzorno očekivati da neko drugi učestvuje u organizaciji Armije RBiH, osim ljudi koji su bili školovani za to. Valja istaći kako svugdje u svijetu, pa tako i u BiH, vojsku pravi politički faktor, a oficiri su samo ‘zanatski radnici’ na tom poslu.  Oficiri koji tvrde ili su tvrdili suprotno su neuki.

Zašto je onda problem bivših oficira JNA kao navodnih ‘KOS-ovih zavjerenika’ aktueliziran samo u BiH, a ne u Hrvatskoj, Sloveniji ili Srbiji? Zbog toga što u zločinačkim projekcijama Miloševićevog režima s ciljem stvaranja Velike Srbije, nije planiran nestanak Slovenije kao države, niti pak Hrvatske – ona država koja je trebala nestati je BiH. Zbog toga su u Beogradu procijenjivali, ako bude vojnog organiziranja u BiH, ko su ti bivši kadrovi JNA koji bi mogli biti nosioci vojnog ustrojstva armije naše domovine. Nakon što su napravili analizu i detektovali po njih ‘najopasnije ljude’, pokrenuli su masovnu i beskrupuloznu kampanju protiv njih, šireći mržnju u bošnjačkom narodu prema bivšim oficirima JNA, kako bi na taj način proizveli efekat da ih narod odbaci, a uz narod i glavni politički faktori. Sudeći po medijskoj sceni u BiH ta kampanja još uvijek traje.

(Global CIR)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. General je mozak.

    Reply
    • Rusmir Jahić

      Bravo…jak, iscrpan i vjerodostojan tekst. Niti jedna riječ nije neutemeljena i preuveličana ili lažna. FM dugo poznajem još od 1980- god. pa tvrdim kako tada, tako i u ratu bio mi je samo primjer i oličenje čovjeka, profesionalca i stratega. Ponosan sam sto ga poznajem.

      Reply
      • Da nije bilo njega Bošnjaci bi prošli kao u Halepu, međunarodna zajednica bi se izmakla i mirno posmatrala nestanak jednog naroda i jedne države.

        Reply
  1. […] U tom pogledu smo značajnije obratili pažnju na njegove javne nastupe, te pratili njegova predavanja. Pored toga, upoznali smo se i sa njegovim autorskim opusom, a što je možda još važnije, razgovarali smo sa velikim brojem ljudi koji generala Muslimovića poznaju iz neposrednih kontakata i zajedničkog rada na značajnim državotvornim projektima. Budući da se iz nekih sredina i danas pokušava dovesti u pitanje karakter i priroda angažmana Fikreta Muslimovića u izgradnji Armije RBiH, posebno vojne bezbjednosti i Službe za moral i politička pitanja, veoma je važno ozbiljnije proanalizirati njegovu ulogu u izgradnji Armije RBiH, posebno u pogledu utemeljenja i usmjeravanja dvije ključne funkcije – vojne bezbjednosti, te izgradnje, jačanja i zaštite borbenog morala u narodu i Armiji RBiH, o čemu su, kao i o nizu drugih pitanja, autori ovog teksta razgovarali, u više navrata, i sa generalom Fikretom Muslimovićem”, stoji u prvom dijelu knjige, odmah nakon intervjua, koji je u formi teksta objavljen na portalu globalcir.com pod nazivom: General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH! […]

  2. […] General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH! Objavljeno u: […]

Komentiraj