‘LEDENO HLADNI RAT’: Ispod nepregledne bijele pustinje od vječnog leda, leži četvrtina svjetskih rezervi nafte i gasa!

Pravo je čudo kako je čitavih 14 miliona kvadratnih kilometara zemlje i vode na Arktiku dočekalo kraj druge decenije 21. vijeka, a da već nije okupirano i podijeljeno među velikim i malim silama.

Nakon kolonijalnih borbi u 19. vijeku i svjetskih ratova u 20. vijeku, cijela planeta je brižljivo omeđena, a svaki raspoloživi kvadratni kilometar odavno je pripao nekoj od država. Naravno da komšijski sporovi među nacijama oko tačnog položaja međe ni danas nisu rijetkost, neki su toliko komplikovani da se čini da će trajati vJečno, ali stvar i jeste u tome što su te neuralgične, sporne teritorije već osvojene, i to više puta.

Zbog toga što je sjeverni polarni dio planete toliko negostoljubiv, Arktik je ostao jedina zaista neosvojena teritorija koja nije rasparčana. No, otkako se procenjuje da ispod te nepregledne bijele pustinje od vječnog leda leži četvrtina svjetskih rezervi nafte i gasa, počelo se govoriti o otvorenom ratu za led koji vode Rusija, Kanada, Norveška, Danska, Švedska, Finska i SAD, a u spor su se uključili i Island i Kina.

U naoko hladnokrvnom svijetu međunarodne diplomatije oko ovog pitanja su od 2006. godine više puta bljesnuli očnjaci kakvi se nisu viđali od kolonijalnih sporova. I svaki put se tokom posljednjh 13 godina razvijaju scenariji sveopšteg sukoba, a onda, na kraju, dolazi do preokreta tako da se ovo pitanje ne pretvara u “ledeni rat”, nego se zamrzava i rješava dijalogom.

Arktik zaista ne ostavlja utisak mjesta zbog kog bi vrijedilo ratovati. Ova zemlja polarnog mraka i vječnog leda proteže se sjeverno do takozvanog polarnog kruga, što je teritorija Severnog ledenog okeana, sa svim ostrvima i poluostrvima koja su se zatekla iznad 66 stepeni i 33 minuta sjeverne geografske širine.

To je granica iza koje je zimi noć toliko duga da bar jedan dan u godini traje puna 24 sata, a gdje ljeti sunce bar jednom sija u ponoć. Polarna noć sve je duža kako se od polarnog kruga ide ka samom Severnom polu gdje zimska noć traje čak 179 dana.

Gotovo cijela arktička regija je okovana vječitim, polarnim ledom, tako da se nikako ne razaznaje da li je ispod more ili kopno. Tu negdje je granica iza koje ne raste drveće, mada i na Arktiku ima izvjesne vegetacije koja spada u takozvanu tundru. Najpoznatija životinja koja ovdje živi je bijeli medvjed, ali postoje i sitnije životinje, kao što su arktički zečevi, pojedini glodari i goveda.

Dublje u arktičkom ledu život opstaje samo ako je u stanju da podnese ekstremne uslove. Temperature u arktičkoj regiji su tako niske da u julu, najtoplijem mesecu u godini, gotovo nikada ne prelaze 10 stepeni Celzijusa. Zimske temperature padaju ispod –40°C, a najniža zabilježena temperatura spustila se čak do −68°C.

Padavine su u tim uslovima u suštini rijetke, i sasvim se svode na snijeg. Međutim, snažan vjetar nosi snijeg svuda po nepreglednom bijelom prostranstvu, pa je vrlo često prisutna iluzija da snijeg neprekidno pada.

Sam naziv Arktik potiče od grčke riječi arktikos, koja zapravo znači “pored medvjeda”. To se ne odnosi na bijelog medveda, za koga stari Grci teško da su znali, nego na sazviježđa Velikog i Malog medvjeda koja se na nebu nalaze u blizini zvijezde Sjevernjače, koja je najbolji nebeski reper sjevera.

Svijet se bolje upoznao sa Arktikom nakon više uzastopnih pokušaja da se još od 18. vijeka pronađe takozvani Sjeverozapadni prolaz kojim bi se Amerika vodenim putem mogla obići sjeverno od Kanade. Počev od 1937. godine, sovjetski i američki istraživači su detaljno ispitali Arktik, ali sve donedavno tamo se moglo naći malo toga zanimljivog. Ništa vrijedno i omanje rasprave, a kamoli nekog rata, izgradnje plovećih gradova i poranjanja plutajućih nuklearnih elektrana koje bi obezbijedile energiju osvajačima.

Nove okolnosti su u suštini nastale zbog klimatskih promjena. Sa globalnim zagrijavanjem se izoterme, zamišljene linije iste temperature na površini planete, svakih deset godina pomiču na sever za oko 56 kilometara.

Zbog toga se arktička regija zapravo skuplja, a vječiti led se povlači. Ovo otopljavanje, koje će inače dovesti do podizanja nivoa mora, Arktik čini daleko primamljivijim jer sa povlačenjem leda postaju znatno dostupnije podzemne rezerve nafte i gasa.

(GlobalCIR/naukakrozprice.rs)

Komentiraj