Trampova politika topi moć Vladimira Putina

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko riješio je da zaoštri odnose s Rusijom kako bi izdejstvovao povlaštenu cijenu energenata od istočnog susjeda, prenose svjetske agencije. Lukašenko, koji je na vlasti još od 1994. godine i koga mediji na Zapadu često nazivaju posljednjim diktatorom u Evropi, otišao je toliko daleko da je zaprijetio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. On zahtijeva manje cijene gasa i nafte uz poruku da je došao “trenutak istine”. Ovakav rasplet događaja u ruskom dvorištu u mnogome pobija tvrdnje onih analitičara koji zagovaraju tezu kako se dolaskom Donalda Trampa širi ruski utjecaj u svijetu.

Lukašenko je i ranije tvrdio pazar i balansirao između Zapada i Rusije, a sada je osokoljen nedavnom posetom Mikea Pompea, državnog sekretara SAD-a, koji je prošlog vikenda u Minsku obećao da je Amerika spremna da Bjelorusiji isporuči svih 100 odsto potreba za naftom. Mediji na Zapadu spekulišu da bi Belorusija mogla da postane nova Ukrajina za ruskog predsjednika Vladimira Putina. ‘ Naime, Belorusija i Rusija nisu uspjele da postignu sporazum o snabdijevanju naftom za ovu godinu, što je izazvalo da Rusija obustavi isporuke bjeloruskim rafinerijama, mada ih je djelimično obnovila 4. januara.

Ovaj spor se, kako prenosi Rojters, nadovezao na širi geopolitički sukob između Moskve i Minska u kojem je Lukašenko optužio Kremlj da pokušava da primora Bjelorusiju da uđe u zajednicu sa Rusijom, koja bi, kako kaže, označila kraj njegove političke karijere. „Neću da budem posljednji predsjednik Belorusije”, rekao je Lukašenko i dodao da je sa SAD-om, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskom Arabijom razgovarao o isporukama nafte. „Imam divne odnose sa njima. Kažu – isporučit ćemo koliko god vam treba. Naravno, to je po svjetskoj cijeni. Ali kvalitet nafte je bolji”, naveo je bjeloruski predsjednik. „Došao je trenutak istine’,  poručio je Lukašenko uoči današnjeg susreta s Putinom.

Tranzitne isporuke ruske sirove nafte Evropi preko Bjelorusije nastavljaju se nesmetano, ali se u bjeloruskim rafinerijama nafte radi na minimumu kapaciteta. Lukašenko je sklopio dil o kupovini sirove nafte od Norveške po cijeni od oko 20 dolara po toni. Belorusija trenutno plaća 127 dolara 1.000 kubnih metara gasa od Rusije, što je ubjedljivo najniža cena, jer ostali u Evropi plaćaju oko 169 dolara za istu količinu. U prošlosti je Bjelorusija zarađivala više stotina miliona dolara od izvoza naftnih derivata proizvedenih od jeftine ruske nafte. Koliko je Lukašenko ozbiljan da se okrene alternativnim izvorima energenata, svjedoči i podatak da je ministar spoljnih poslova Litvanije Linas Linkevičijus posjetio u utorak Minsk kako bi razgovarao o mogućim isporukama nafte.

‘NATO i EU ne trebamo smatrati neprijateljima’

Govoreći o NATO-u i Europskoj uniji na susretu vlade, Lukašenko je sredinom prošle godine poručio kako “trebaju razgovarati s njima” i da ih “ne treba smatrati neprijateljima”. “Idealno bi zapadna i istočna usmjerenja bjeloruske vanjske politike trebale međusobno stvarati ravnotežu”, kazao je bjeloruski čelnik, a prenosi državna novinska agencija BelTA. Suradnja Bjelorusije sa Zapadom “uzrokuje neku vrstu alergične reakcije i ponekad i histerije kod našeg glavnog partnera, Ruske Federacije”, kazao je.

Lukašenko je na vlasti 25 godina što ga čini jednim od najdugovječnijih bivših sovjetskih čelnika. Tokom njegove vladavine Bjelorusija je bila bliskija Moskvi od bilo koje druge države bivšeg Sovjetskog Saveza, a njegovo gušenje otpora kod kuće ga je većinom izoliralo od zapadnih zemalja. No, od 2014. pokazuje sve veću želju poboljšanja odnosa sa SAD-om i EU. Tada Bjelorusija nije priznala rusku aneksiju Krima od susjedne Ukrajine. Američke i europske sankcije uvedene nad Minskom zbog Lukašenkovog tretmana političkih neprijatelja većinom su ukinute 2016. nakon niza oslobađanja političkih zatvorenika i drugih reformi.

Bjelorusija je prošle godine ukinula mjeru kojom je ograničen broj američkih diplomata kojima se dopušta djelovanje u državi na njih 5. Minsk je tu mjeru uveo 2008., a bjelorusko ministarstvo vanjskih poslova istaknulo je kako se nada da će njezino ukidanje “doprinijeti daljnjoj normalizaciji odnosa između Bjelorusije i SAD-a”.

Da se tu nešto događa osjetio je i Bruxelles koji je u posljednje vrijeme odustao od mnogih rigoroznih mjera prema Bjelorusiji, te su donijeli brojne olakšavajuće odluke, poput lakšeg dobivanja schengenskih viza za Bjeloruse ili stipendije za studiranje na nekom od europskih sveučilišta. Osim toga, mnogo povlastica u području trgovine i investicija.

Prošle godine Minsk je pohodio bivši Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost, John Bolton, a ove godine ju je posjetio državni sekretar Mike Pompeo. Sve u svemu, Trampov pristup čini se topi Putinov utjecaj i u Bjelorusiji pa se u svjetskoj javnosti sve više govori kako je Tramp ustvari veoma štetan za ruske interese u svijetu, jer suprotno očekivanom, umjesto da oslabi, ojačao je NATO.

Putin je izgubio dodijeljenu ulogu ‘svjetskog strašila’

O tome je u više navrata govorio i sam američki predsjednik Donald Tramp, koji je u prošlogodišnjem intervjuu za FOX News kazao kako je ustvari Hillary Clinton bila favorit Putinove administracije, a ne on, kako vole tvrditi svjetski mediji. Ruska vlada preferirala je  Hillary Clinton kao predsjednicu jer se ne bi usprotivila ruskoj energetskoj industriji, smatra Tramp.

“Reći ću vam ovo o Rusiji, da su imali nešto o meni, to bi davno izašlo, vjerovatno davno prije nego što sam pobijedio jer bi im to bilo puno bolje”, rekao je Tramp u svom prvom intervjuu na kraju istrage Roberta Muellera. “Nadam se da ćemo se dobro slagati s njima, ali bilo bi im mnogo bolje s Hillary Clinton kao predsjednikom”, nastavio je.

Predsjednik SAD-a je nastavio tvrditi da Kremlj ima više razloga za podupiranje Clintonove, koja bi samo pomogla ruskoj energetskoj industriji jer se kao kandidat demokrata usprotivila američkom eksploatisanju nafte i plina. „Što se tiče energije, u smislu nafte i plina. Pogledajte šta radimo u energetskom sektoru, to je nevjerovatno za našu zemlju. To je ogromna konkurencija za Rusiju. Hillary vam ne bi dopustila bušenje: ne bi bilo nafte, ne bi bilo plina, ne bi bilo ničega u čemu bi se mogli natjecati“ , rekao je Tramp. „Rusija bi radije imala Hillary za predsjednika SAD-a nego Donalda Trampa. To vam mogu odmah reći“, poentirao je američki predsjednik.

Sa druge strane, nikada ne smijemo zaboraviti kako je Vladimir Putin postao premijer, a kasnije i predsjednik Rusije, za vrijeme ‘ere administracije Bila Clintona’, te da su jedan o drugom pohvalno govorili, dok su se proteklih godina pojavili i transkripti razgovora između Clintona i Jeljcina, u kojima se jasno vidi kako Jeljcin daje garancije Clintonu da je Putin ‘dobar izbor i za Zapad i za Rusiju’. Također, ‘najsjajniji dani Vladimira Putina’ desili su se za vrijeme demokratskih administracija u Bijeloj kući, poput one Obamine u dva mandata. Ne zaboravimo da je Rusija za vrijeme Obame,  izvršila agresije na Gruziji, a zatim i na Ukrajinu, anektirala Krim i otpočela vojnu intervenciju u Siriji. Da li je to sve ugroženo dolaskom Trampa i njegovim odbijanjem da učestvuje u toj globalnoj igri ili podjeli kolača, sami prosudite, no to da bi većina globalnih aktera, a vjerovatno i Putin, željeli vidjeti leđa Trampu, postaje sve vidljivije. Zahvaljujući Trampovoj nezainteresovanosti za Siriju i Ukrajinu te ostale sukobe, Putin je izgubio ulogu ‘glavnog svjetskog strašila’, a na taj način je opao i utjecaj Rusije u svijetu, jer ona više nije osnovna protuteža ‘Zapadu’ oličenom u SAD-u.

Šta je značajno Putin uradio na globalnom planu otkako je u Bijeloj kući Donald Tramp? Ništa spektakularno, čak bi se moglo kazati da i na unutrašnjem planu ima sve većih problema, o čemu svjedoči nedavna ostavka vlade Dimitrija Medvedeva. Čak i ‘Sjeverni tok II’, koji je okosnica ekonomskih obećanja Vladimira Putina i koji se počeo realizirati davne 2010. godine (ponovo za vrijeme demokratske administracije u Bijeloj kući), došao je pod znak pitanja, nakon Trampovih sankcija ovom projektu.

Jači NATO zahvaljujući Trampu

Sa druge strane, premda je francuski predsjednik neadvno kazao kako je NATO ‘klinički mrtav’ zbog negativne uloge američkog predsjednika Donalda Trampa, ta bi se izjava mogla više protumačiti kao izraz francuskih težnji za značajnijom ulogom EU u globalnom sigurnosnom poretku. O tome je u više navrata govorio i sam francuski predsjednik, a Brisel je već donio regulative i odobrio projekte kojima se teži stvaranju jedinstvene europske vojske, za koju EU zvaničnici tvrde da će biti na raspolaganju NATO-u.

 Istina je da je došlo do velikih potresa unutar najmoćnije vojne alijanse na svijetu, za koje su prije svega odgovorni britanska odluka o Brexitu te ulazak Trampa u Bijelu kuću, ali malo je ko značajnije analizirao stvarne efekte tih potresa i ono što su izazvali.

NATO je snažniji i agilniji nego što je to bio mnogo godina ranije, poručio je u Washingtonu generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg poslije nedavnog susreta s predsjednikom SAD-a Donaldom Trampom u Bijeloj kući. Rekao je novinarima da Alijansa ima najveća pojačanja u kolektivnoj odbrani od kraja Hladnog rata i da su prvi put u historiji NATO-a borbene trupe raspoređene na istočnom krilu – u baltičkim zemljama i u Poljskoj. „Utrostručili smo obim snaga za brzo reagovanje, modernizovali komandnu strukturu i europski saveznici i Kanada sada ulažu više u odbranu i kupuju modernu opremu”, rekao je Stoltenberg u odgovoru na pitanje novinara da prokomentariše nedavnu izjavu francuskog predsednika Emmanuela Macrona da je NATO na samrti. „Članice sada više ulažu i do kraja naredne godine će biti izdvojeno dodatnih više od 100 milijardi dolara za odbranu širom Evrope i Kanade. To pokazuje da jasna poruka predsjednika Trampa ima stvaran uticaj i to NATO čini snažnijim”, rekao je generalni sekretar Alijanse.

Stoltenberg je dodao da je NATO više puta pokazao da je, uprkos unutrašnjim razlikama, ujedinjen oko ključnog zadatka, a to je da članice štite i brane jedna drugu, na osnovu principa – jedan za sve i svi za jednog. „Bilo koji pokušaj distanciranja Evrope od Sjeverne Amerike oslabit će transatlantske veze i širu Evropu i zbog toga moramo da budemo ujedinjeni, jer je to način da se pobrinemo da su naše zemlje i narodi bezbjedni”, poručio je generalni sekretar NATO-a.

Ako su neprijatelji SAD-a bili Sjeverna Koreja, Al-Kaida, DAIŠ, Iran, Kina i Rusija, onda se može reći da je Tramp uradio odličan posao za sigurnost svoje zemlje. Otoplio je odnose sa Sjevernom Korejom, čiji je lider potpisao da se odriče nuklearnog oružja. Pod Trampovom komandom likvidirani su brojni lideri terorističkih organizacija, među kojima i komandant DAIŠ-a Abu Bakr al-Baghdadi i lider Al-Kaide na Arabijskom poluotoku, Qassim al-Rimi. Tramp je Iranu vratio snakcije, suspendovao ‘nuklearni ugovor’ i naredio likvidaciju najpoznatijeg iranskog generala Qassema Sulejmanija. Omogućio je, kakav-takav mir u Siriji, jer je svojim pasivnim ponašanjem primorao sve aktere u tom ratu, da sklope sporazume o prekidu vatre. Takvim rezultatima ostavio je bez argumenata čak i one kritičare koji su mu zamjerali što je užu porodicu smjestio u kabinet i povjerio im značajne funkcije. Na koncu, uspio je ispregovarati za SAD dosta povoljniji trgovinski ugovor sa Kinom, nego što je imala, koji će uskoro biti potpisan, a nedavno je zaključio slične ugovore sa Kanadom i Meksikom.

Što se tiče BiH i Balkana, za vrijeme Trampova mandata dvije regionalne države, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, postale su članice NATO-a, a BiH je aktivirala MAP. SAD su ostale posvećene provedbi Dejtonskog sporazuma, a bh. sigurnosne agencije su imale odličnu saradnju sa američkim, što je potvrđeno u više navrata, čak i kroz posjete zamjenika direktora CIA-e Sarajevu.

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Komentarion this Post

  1. Tramp će opet u bijelu kuću a ostali mogu samo da vrište.

    Reply

Komentiraj