Kada su američki i norveški stručnjaci utvrdili da se ispod dubina istočnog Mediterana kriju ogromne rezerve gasa i nafte, najveće koje su u posljednje vrijeme pronađene u tom dijelu svijeta, zemlje u regionu su odmah počele da tragaju za tim prirodnim bogatstvom.
Republika Kipar, Grčka, Izrael postigli su dogovor o podvodnom razgraničenju i počeli istraživanja. Nađen je zajednički jezik i s Egiptom, dok je Turska ostala po strani i umjesto toga uputila ratne brodove u vode istočnog Sredozemlja kako bi zaštitila prava svoje sunarodnjaka na podijeljenom ostrvu i osujetila konkurenciju. Sada se u te igre oko prirodnog gasa uključila i Libija, koja je već deset godina u rasulu.
Mediteran ključa zbog gasa i nafte
Republika Kipar je angažovala italijanske i francuske firme (ENI i „Total”) i počela istraživanja u svojim vodama istočno od ostrva. Odmah je počelo zveckanje oružjem: Ankara je u to područje poslala ratne brodove i oni su otjerali platforme koje je angažovala vlada u Nikoziji pod izgovorom da ta nafta pripada i turskom narodu koja je na sjeveru ostrva proglasio državu.
Spor oko petroleja u Mediteranu se sada širi i zaoštrava: krajem prošle godine Turska je sa vladom u Tripoliju jednostrano iscrtala podvodne granice zaobilazeći Krit i druga grčka ostrva. Potpisan je i memorandum o vojnoj saradnji, što izaziva zebnje od novih sukoba pošto je Libija duboko podeljena poslije „arapskog proljeća” i ubistva Muamera Gadafija 2011. godine. Predsjednik druge libijske vlade general Halifa Haftar, čije je sjedište na istoku zemlje, odmah je najavio „odlučujuću ofanzivu protiv rivalskih snaga” u Tripoliju. Njega podržavaju Egipat, UAE, Rusija, Francuska, piše Politika.
U centru spora u istočnom Mediteranu u suštini su gas i nafta, što je prije devet godina došlo glave Gadafiju, zato što je jednog trenutka počeo da se okreće ka Rusima i Kinezima. Na Zapadu to nisu mogli da mu oproste. Ali, Erdogan se na to ne osvrće i najavljuje da će i u vodama između Turske i Libije uskoro početi podvodna bušenja uprkos protivljenju zemalja regiona, uključujući i Francusku. Ako se nastavi zveckanje oružjem, mnogi strahuju da bi ponovo mogla da se obistine zlokobna predviđanja Žorža Klemansoa, francuskog premijera koji je krajem Prvog svjetskog rata upozoravao da će kap nafte vrijediti koliko i kap krvi.
Brisel usvojio nacrt sankcija protiv Ankare?
U Briselu je usvojen nacrt sankcija koje će biti primijenjene protiv Ankare ukoliko počne podvodna istraživanja u ekonomskoj pomorskoj zoni između Libije i Turske koja pripada i Grčkoj. „Ta odluka EU je za nas ništavna pošto mi radimo u skladu sa međunarodnim pravom”, izjavio je potpredsjednik Turske Fuat Oktaj. „Turska će braniti i odbraniti svoja prava”, otvoreno je kazao.
Potez Ankare osuđuju i u Parizu. „Turska u Libiju posljednjih dana šalje ratne brodove, naoružanje i plaćenike iz Sirije. Erdogan ne poštuje dogovor koji je nedavno postignut na sastanku u Berlinu o uspostavljanju mira u Libiji”, ističe predsjednik Emanuel Makron.
Pariz je kriv za sve probleme koji potresaju Libiju od 2011. godine kada je ubijen Gadafi, uzvraćaju u Ankari.
Potpisan sporazum o izgradnji gasovoda do grčkog kopna
Početkom januara Grčka, Izrael i Republika Kipar su potpisali sporazum o zajedničkoj izgradnji gasovoda od Levantskog mora do grčkog kopna. Kako se najavljuje, na njega će kasnije staviti paraf i Rim. Zaobilazeći Tursku njime će se transportovati petrolej iz istočnog Sredozemlja do zapadnih kupaca.
Naravno teško je da će to Ankara samo mirno gledati.
