Američki izbori u doba korone

Razumljiva je uznemirenost cijelog svijeta uzrokovana pojavom i širenjem koronavirusa kao i činjenica da je trenutno centralna tema svih medijskih izvještaja zdravlje ljudi. Dok se zdravstvena kriza, koju je SZO proglasila pandemijom, nalazi na vrhuncu, niko ozbiljnije ne razmatra događaje na svjetskoj ekonomskoj i političkoj areni, koji su prethodili izbijanju epidemije, odnosno, one događaje koji se odvijaju paralelno sa njom ili koji će tek uslijediti.

Američki predsjednik Donald Tramp u cijeloj priči ponaša se kao čovjek koji kao da osjeća da cijela situacija sa pandemijom korone, u suštini, cilja njega lično i dovodi u pitanje njegov potencijalni reizbor na američkim predsjedničkim izborima u novembru ove godine. Uprkos početnom minimiziranju problema sa virusom, kako bi izbjegao turbulencije na tržištu i izbijanje nesuglasica sa Kinom uoči finaliziranja novog trgovinskog ugovora sa tom zemljom, koji bi mu bio još jedan adut u godini izbora, Tramp je bio prisiljen priznati problem, ali ne samo to – i sam se podvrgnuo testu.

Svi znamo da je proteklih godina američki predsjednik bio u mogućnosti jednom riječju oboriti ili povećati cijene nafte ili dionica na berzama, ili poljuljati cijele valute i ekonomije, kako se to svojevremeno desilo sa turskom lirom. Međutim, u slučaju koronavirusa i činjenje i nečinjenje iz perspektive tržišta svodilo se na isto – turbulencije sa neizvjesnim ishodom. Stoga nije ni čudo da se na udaru ‘antivirusnih’ mjera Donalda Trampa našla blokada putovanja iz EU, koju smatra najodgovornijom što je problem širenja koronavirusa uzdignut na nivo globalne pandemije.

Nešto više od mjesec dana poslije Trampovog trećeg obraćanja o stanju nacije, održanog 4. februara 2020. godine, situacija na globalnom planu usljed posljedica širenja koronavirusa znatno je složenija nego što se moglo pretpostaviti. “Stanje nacije je bolje nego ikada ranije. Čim sam preuzeo funkciju, riješio sam da pod hitno oživim američku privredu – izmijenio sam rekordan broj regulativa, koje ubijaju radna mjesta, uveo sam historijske i rekordne poreske olakšice i borio se za poštene i recipročne sporazume o ekonomiji”, rekao je u svom govoru američki predsjednik. “Neprijatelji Amerike bježe, budućnost Amerike je svijetla. Godine ekonomskog opadanja su prošlost. Godine kada su druge nacije iskorištavale našu zemlju su iza nas”, naveo je Tramp. Naglašavajući da Sjedinjene Države žele da što prije okonačaju sukobe u Iraku i Afganistanu te vratiti svoje vojnike kućama, Iranu je poručio da „nikada neće razviti nuklearno oružje“, kao i da je neophodno da prekine finansiranje terorizma. Pohvalio se i nedavnim ekonomskim sporazumima sa Kinom, Meksikom i Kanadom, ističući da su njima američki radnici dobili bolju priliku, a Amerika fer položaj. Također, najavio je i sveobuhvatni trgovinski sporazum sa Kinom, koji bi bio kruna višemjesečnih pregovora, koje su pratile sankcije i sa jedne i sa druge strane.

Listi svojih uspjeha Tramp je u više navrata dodavao činjenicu da su njegovi apeli da evropski saveznici počnu plaćati svoje obaveze prema NATO-u urodili plodom. To je potvrdio, prilikom nedavnog susreta s američkim predsjednikom, i generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, kazavši kako Alijansa nikada od postojanja nije imala više sredstava na raspolaganju. Taj susret je uslijedio nekoliko dana poslije izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o navodnoj ‘kliničkoj smrti NATO saveza’. Uz najnižu stopu nezaposlenosti u SAD-u od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i sjajan ekonomski rast, činilo se kako se malo šta se može ispriječiti na Trampovom putu ka novom predsjedničkom mandatu.

Epidemija koronavirusa počela sa američkim sankcijama Sjevernom toku 2

Međutim, vratimo se na početak priče sa koronavirusom, koji je detektovan kao problem u drugoj polovini decembra 2019. u Kini, nešto više od mjesec dana uoči godišnjeg Trampovog obraćanja naciji. Pojava prvih slučajeva koronavirusa u Kini išla je paralelno sa Trampovim sankcijama rusko-njemačkom energetskom projektu Sjeverni tok 2, u koji je uključen dobar dio razvijenih ekonomija zapadne Evrope. Sankcije usmjerene prema kompanijama angažovanim na ovom projektu odobrene su 21. decembra 2019. godine, kada je na ceremoniji u vazdušnoj bazi Andrews blizu Washingtona, američki predsjednik Donald Tramp potpisao najveći budžet nacionalne odbrane do sada, koji uključuje i kaznene mjere protiv izgradnje gasovoda Sjeverni tok 2, ali i projekta Turski tok.

Američki predsjednik je u više navrata govorio kako bi gasovod od 1.225 kilometara (760 milja), u vlasništvu ruskog Gazproma, mogao pretvoriti Njemačku i Evropu u “ruskog taoca”. U suštini, Trampova administracija strahuje da će gasovod samo povećati udio Rusije u opskrbi Evrope energentima i tako smanjiti američki udio na unosnom evropskom tržištu, kojeg Washington želi opskrbljivati ukapljenim gasom proizvedenim iz škriljaca. Nije tajna da Evropa ovisi o ruskome gasu, kojim podmiruje 35 posto potrošnje. Ta ovisnost posebno je bila vidljiva za vrijeme dva rusko-ukrajinska plinska sukoba, 2006. i 2009. godine. U zadnjih 15 godina, međutim, tranzit preko Ukrajine (ali i Poljske) smanjen je za 40 posto, nakon što su Rusija i nekoliko evropskih zemalja predvođenih Njemačkom izgradili gasovode kojima zaobilaze Ukrajinu. U septembru 2011. pušten je u rad gasovod Sjeverni tok, koji prolazi ispod Baltičkog mora i povezuje ruska gasna polja s njemačkom obalom, dok je Sjeverni tok 2, trebao biti inauguriran najdalje početkom 2020. godine.

Nakon Trampovih sankcija, odmah sutradan su prestali radovi na postavljanju cijevi u Baltičkom moru jer je švicarsko-nizozemska kompanija Allseas bila prisiljena povući svoje brodove sa gradilišta. Projekat još uvijek nije završen, iako su postavljene dvije trećine cijevi. Posebnu zahvalnost zbog dobro obavljenog posla u vezi s blokiranjem gradnje Sjevernog toka 2, američki predsjednik je iskazao aktuelnom ambasadoru te zemlje u Berlinu, Richhardu Grenellu, kojeg je nagradio pozicijom v.d. direktora američkih obavještajnih službi.

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je 12. januara 2020. da se nada da će gasovod Sjeverni tok 2 biti dovršen najkasnije početkom 2021. unatoč američkim sankcijama. “Nadam se da će do kraja godine, a najkasnije u prvom tromjesečju iduće godine radovi biti gotovi i plinovod će se pustiti u rad”, rekao je na zajedničkoj konferenciji za novinare u Moskvi s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Takav vremenski plan znači jednogodišnje kašnjenje. I Merkel je potvrdila podršku projektu i još jednom kritizirala američke sankcije. “Mislim da je moguće dovršiti Sjeverni tok 2 unatoč sankcijama, (ruski) predsjednik je objavio vremenski plan, postoji stanovito kašnjenje, ali se može dovršiti. Mislimo da (američke) ekstrateritorijalne sankcije nisu primjerene i zato i dalje podržavamo taj projekt”, dodala je. Smještanje početka rada Sjevernog toka 2 nakon američkih izbora, jasan je pokazatelj da lideri Rusije i Njemačke ne očekuju da se gasovod može pustiti u rad za vrijeme Trampove administracije. Također, takvim izjavama se onda automatski implicira da oni ne očekuju ponovni izbor Donalda Trampa.

Međutim, američki i ukrajinski napori da zaustave ruski projekat Sjeverni tok 2 nisu završeni decembarskim uvođenjem američkih sankcija koje su učinkovito spriječile brodove da polože posljednji dio gasovoda. Andrij Koboljev, glavni izvršni direktor ukrajinskog državnog giganta Naftogaz, otputovao je početkom marta u Sjedinjene Države kako bi lobirao mjere za dalji zastoj projekta. “Na raspolaganju je vrlo elegantan i efikasan način kako bi se osiguralo da se ovaj cjevovod nikad ne dovrši i vjerujemo da bi se to trebalo učiniti”, rekao je Koboljev za RSE u Vašingtonu 3. marta nakon sastanaka s članovima Kongresa, uključujući senatora Teda Kruza (Cruz), republikanaca iz Teksasa, koji se čini vodećim zagovornikom u tu svrhu.

Kruzov glasnogovornik rekao je za RSE da je senator fokusiran na to da postojeće sankcije “i dalje služe kao sredstvo odvraćanja i osiguranje da Sjeverni tok 2 nikada ne dođe na red”. Šta će tačno SAD učiniti ako se Rusija približi završetku projekta nije jasno, a Koboljev je odbio dati bilo kakve detalje, rekavši da je to “osjetljivo pitanje”. “Ako SAD zaista žele da se ovaj gasovod ne realizuje, postoji način da se to postigne. Zato smo ovdje, u Vašingtonu“, rekao je. Koliko je poznato, Koboljev je odvojeno rekao da je pokrenuo ideju skladištenja američkog ukapljenog tečnog gasa u Ukrajini, koja usred ruskog povlačenja ima nedovoljno iskorišten skladišni kapacitet. Koboljev je rekao da bi cijene gasa u Evropi ovog ljeta mogle pasti ispod 100 dolara za 1.000 kubnih metara usljed prevelike potrošnje. Američki proizvođači energije mogli bi tokom ljeta u Ukrajini uskladištiti svoj ukapljeni zemni gas za Evropu, dok čekaju povećanje cijena s dolaskom hladnijeg vremena.

Kako stvari stoje, takve zamisli mogla bi upravo osujetiti globalna pandemija koronavirusa, koja obara cijene nafte i vodi ekonomiju ka recesiji, kada se umanjuje privredna aktivnost i potreba za ovim energentom, čija su izvoznica postale i Sjedinjene Američke Države u Trampovom mandatu.

Obaranje cijena nafte i američki izbori

Nevolje američkih kompanija u borbi za evropsko tržište, pored geografske udaljenosti, ogledaju se u tome što je proces dobijanja nafte i plina iz škriljaca po okolinu mnogo štetniji, ali i sam proces mnogo skuplji od crpljenja tih energenata na način kako to rade Rusija ili zemlje Bliskog istoka. Sa druge strane, kako bi osigurao ekonomski zamah SAD-a i još jedan mandat u Bijeloj kući, Trampu su potrebne ekonomski isplative cijene, prije svega nafte, zbog čije proizvodnje se i povukao iz Pariskog klimatskog ugovora, koji ograničava emisije ugljen dioksida u atmosferu.

Još prošle godine SAD-u se smiješila liderska pozicija na energetskom tržištu svijeta. Sjedinjene Američke Države primjetno će potaknuti globalni rast opskrbe naftom u sljedećih pet godina zahvaljujući snažnoj industriji nafte i plina iz škriljaca, objavljeno je u godišnjem naftnom izvješću i prognozama Međunarodne energetske agencije (IEA) u martu 2019. Prema tim prognozama, SAD bi u izvozu nafte trebale preteći Rusiju i približiti se vodećem svjetskom izvozniku – Saudijskoj Arabiji, pritom donoseći veću raznolikost u opskrbi. “Stiže drugi val američke revolucije u dobivanju nafte i plina iz škriljaca”, istakao je tada Fatih Birol, izvršni direktor IEA-e. Pretpostavljalo se da će SAD u sljedećih pet godina biti zaslužne za 70 posto povećanja globalne proizvodnje nafte i za otprilike 75 posto rasta svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom (LNG). “To će protresti međunarodne trgovinske tokove nafte i plina, s dubokim implikacijama na energetsku geopolitiku”, kazao je Birol. Svjetska naftna tržišta prolaze kroz razdoblje velikih promjena, navedeno je u izvještaju u kojem stoji da se uz SAD, koje sve snažnije predvode širenje globalnih naftnih zaliha, primjećuje značajan rast i među ostalim proizvođačima izvan OPEC-a, uključujući Brazil, Norvešku i novog proizvođača – Gvajanu, stajalo je u izvještajuiz 2019. godine, koji je tada prošao neopaženo.

Danas je taj izvještaj dragocjen, prije svega, jer se vidi kako su najugroženije države američkom naftnom ekspanzijom, Rusija i Saudijska Arabija, kreatori novog obaranja cijena nafte u jeku pandemije koronavirusa. Mjere za suzbijanje pandemije izazvat će umanjenu privrednu djelatnost i tako još više smanjiti potražnju za ovim energentom, izazivajući dalji pad cijena kao posljedicu ekonomske krize. Iako se, posmatran izolovano, ovaj slučaj može činiti suicidalnim po rusku i saudijsku ekonomiju, dugoročno bi mogao biti isplativ ukoliko bude koristan u eliminiranju Donalda Trampa i njegove politike iz Bijele kuće.

Sukob između Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njenih saveznika ovog vikenda pokrenuo je pad cijena nakon što je Rusija odbila pristati na smanjenje proizvodnje nafte. Zauzvrat, Saudijska Arabija je prešla na proizvodnju nafte po sniženim cijenama, zbog čega je cijena barela na najnižoj razini još od 2016. godine. Učinak urušavanja cijena nafte ima dalekosežne posljedice na američku ekonomiju, uključujući i one pozitivne, od jeftinijih cijena goriva na pumpama do jeftinijih ulaznih troškova za mnoge američke proizvođače. Međutim, otkako su SAD krajem 2019. godine postale neto izvoznik naftnih proizvoda, ukupni učinak drastičnog obaranja cijena nafte neće se pozitivno odraziti na američku ekonomiju, iako je Donald Tramp u prvoj reakciji pohvalio na Twitteru obaranje cijena, kao dobru stvar za potrošače, očigledno se dodvoravajući biračkom tijelu.

Previđeni problem, međutim, ima veze s činjenicom što domaći proizvođači nafte u SAD-u sve više povećavaju proizvodnju nafte iz škriljaca kako bi ukrali tržišni udio od tradicionalnih dobavljača energenta. Usljed naglog porasta proizvodnje, SAD su se pojavile kao neto izvoznik nafte prvi put od 70-tih godina u novembru 2019. godine, kada su izvezle otprilike 90.000 više barela nego što su uvezle. Taj rast nije prošao nezapaženo od strane OPEC-ovih igrača, koji su se nadali postizanju koordiniranog smanjenja proizvodnje radi stabiliziranja cijena, prije nego što su pribjegli strmoglavom smanjenju kako bi ugušile konkurenciju u jeku kolapsa tržišta zbog širenja koronavirusa. Kako su cijene sirove nafte globalno pale gotovo 60 posto, američke zajednice ovisne o prihodima od nafte pripremaju se za teška vremena. Teksas, koji je imao koristi od hidrauličkog lomljenja i revolucije dobivanja nafte iz škriljaca, utrostručio je proizvodnju nafte u posljednjih pet godina. Teksaška privreda predviđala je stotine milijardi dolara prihoda prije globalnog pada cijena. Kako se investicije u pokretanje novih bušotina smanjuju, kompanije obavještavaju radnike o nadolazećim otpuštanjima. Prema saveznoj statistici rada, u teksaškoj industriji nafte i plina radi oko 300.000 ljudi, što je 50 posto više nego prije četiri godine.

“Morate shvatiti šta Saudijska Arabija i Rusija rade pokušavajući isključiti američke proizvođače nafte škriljaca iz poslovanja u SAD-u, jer upravo oni povećavaju svjetsku opskrbu”, napomenuo je strateški investitor B. Riley Wealth Managementa, Paul Dietrich. Niže cijene nafte u kombinaciji s relativno većim troškovima proizvodnje američkih kompanija, povećavaju vjerovatnost pada ulaganja u proizvodnju nafte iz škriljaca. Nadalje, budući da je industrija proizvodnje nafte u SAD-u toliko narasla, Morgan Stanley smatra da će posljedice zbog nižih cijena nafte vjerojatno nadmašiti ono što se smatra pozitivnim u cijeloj priči, a to je moguće pojeftinjenje cijene goriva na pumpama, posebno ako strah od koronavirusa uslovi štednju kod američkih građana. “Sve zajedno, vjerujemo da će kumulativni pad cijena nafte od početka godine, ako se održi, biti dovoljan da u kratkom roku smanji rast realnog BDP-a za oko 15 do 35 posto”, napisao je u novom istraživačkom radu Morgan Stanley, dodajući da bi koronavirus mogao prouzrokovati smanjenje potrošnje pojeftinjenog goriva na pumpama.

Predsjednik Donald Tramp rekao je u petak da će SAD kupiti “velike količine” sirove nafte kako bi pomogle industriji koja je pogođena padom cijena. “Na temelju cijene nafte, također sam naložio ministru energetike da, po vrlo povoljnoj cijeni, kupi velike količine sirove nafte za skladištenje u američkoj strateškoj rezervi”, rekao je tijekom petka u nastupu u Rose Garden kako bi razgovarali o koronavirusu. “Napunit ćemo je do vrha”, kazao je Tramp. Dužnosnik Odjela za energetiku rekao je ‘The Hillu’ da strateške rezerve imaju kapacitet skladištenja do 77 miliona barela sirove nafte. Od petka popodne američke cijene nafte iznosile su malo više od 33 dolara po barelu. Kada bi SAD kupile čitavih 77 miliona barela po cijeni od 33 dolara po barelu, to bi koštalo više od 2,5 milijardi dolara. Tramp je rekao da će taj potez pomoći američkoj naftnoj industriji i pomoći zemlji da postigne energetsku neovisnost. Prethodno je Trampova administracija planirala prodati sirovu naftu iz strateške rezerve kako bi prikupila novac za pokretanje javnih radova. Glasnogovornica Odjela za energetiku Jess Szymanski izjavila početkom ove sedmice da će prodaja biti obustavljena, “u svjetlu nedavnih fluktuacija na svjetskim tržištima nafte”. Podsjećamo, najniže rentabilne cijene nafte za američke proizvođače su od 40-60 dolara po barelu.

Na Trampove mjere, reagirali su demokratski senatori Bernie Sanders, Ed Markey i Jeff Merkley saopćivši da “korištenje savezne pomoći u ovoj situaciji – uključujući zajmove s niskim kamatama, olakšice za licence, porezne olakšice ili strateška kupovina naftnih rezervi – u podupiranju naftnih kompanija predstavlja rasipništvo i zloupotrebu vladinih resursa koja bi pogoršala klimatsku krizu.” Ekološke grupe su, također, kritikovale Trampove mjere od petka. “Ova akcija mnogo govori o Trampovim prioritetima u trenutku nacionalne krize. U vrijeme kada bi milioni Amerikanaca mogli biti bačeni u ekonomsku katastrofu, Tramp poduzima odlučne mjere kako bi zaštitio zaradu zagađivača prirode”, navodi se u izjavi Lukasa Rossa, analitičara organizacije ‘Prijatelji Zemlje’.

Sretna okolnost po američkog predsjednika Donalda Trampa je njegova navika da u toku cijelog mandata vodi kampanju kao da je u opoziciji, a ne na vlasti, te je javnost upoznata sa aktuelnom situacijom. Još u maju prošle godine, Tramp je tvrdio da je ruska vlada 2016. godine preferirala Hillary Clinton kao predsjednicu jer se ona ne bi usprotivila ruskoj energetskoj industriji. “Reći ću vam ovo o Rusiji: da su imali nešto o meni, to bi davno izašlo, vjerovatno davno prije nego što sam pobijedio jer bi im to bilo puno bolje”, rekao je Tramp u svom prvom intervjuu na kraju istrage Roberta Muellera o navodnom ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore. “Nadam se da ćemo se dobro slagati s njima, ali bilo bi im mnogo bolje s Hillary Clinton kao predsjednikom”, nastavio je. „Što se tiče energije, u smislu nafte i plina. Pogledajte šta radimo u energetskom sektoru, to je nevjerovatno za našu zemlju. To je ogromna konkurencija za Rusiju. Hillary vam ne bi dopustila bušenje: ne bi bilo nafte, ne bi bilo plina, ne bi bilo ničega u čemu bi se mogli natjecati“, rekao je tada Tramp.

Kome odgovaraju krize i sukobi?

U godini kada je trebao zbrajati svoje uspjehe na ekonomskom i političkom planu, Tramp se našao u veoma nezgodnoj situaciji uzrokovanom globalnom pandemijom koronavirusa, koja je oborila američke berze, prouzrokujući čak i prvi prekid poslovanja na Wall Streetu. Tome se sada mogu pridodati alarmantno niske cijene nafte i opasnost od globalne recesije.

Dodamo li ovome činjenicu da je Tramp na meti kritika zbog samnjenja sredstava za javno zdravstvo, neposredno prije izbijanja epidemije koronavirusa i da sada odobrava dodatne milijarde za borbu protiv te pošasti, jasno je koliko su daleko od istine oni koji pokušavaju teorijama zavjere o ‘američkom virusu uperenom protiv Kine’, objasniti aktuelna dešavanja u svijetu. Sagledavajući aktuelna dešavanja iz perspektive kome i koliko koriste, odnosno, kome i koliko nanose štetu, epidemija koronavirusa i njene posljedice, pored posljedica po kinesku i evropsku privredu, najviše štete mogu nanijeti upravo Trampovoj administraciji i američkoj ekonomiji. Kada bi se i uzelo u obzir tumačenje o koronavirusu i njegovoj epidemiji kao ‘smišljenom eksperimentu’, onda je zaista teško i pomisliti da bi iza toga mogla stajati Trampova administracija, kako to tvrde pojedini kineski zvaničnici.

Kada bismo razmišljali o političkim liderima, koji bi mogli, uslovno rečeno, politički profitirati u ovoj cijeloj priči, na pamet mi padaju oni lideri čija je pozicija na lokalnom planu bila uzdrmana zbog loših socio-ekonomskih pokazatelja, ali koji preko globalnih kriza, manipulacijom putem straha i rasta potrebe za snažnim nacionalnim liderom homogeniziraju svoje glasačke mašinerije, osiguravajući sebi dugogodišnje političko trajanje. U tom smislu, Putinove izmjene ustava, kojima sebi omogućava još dva mandata nakon 2024. godine, dok se svijetom širi strah od virusa i panika zbog nadolazeće ekonomske krize, jednostavno se same po sebi nameću. Osim toga, Rusija ima i dodatni motiv da bude protiv Trampove administracije zbog njenog stopiranja Sjevernog toka 2. Slične probleme po pitanju Sjevernog toka ima i Evropska unija, koja još uvijek nema ni konačni sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD-om.

Trampova administracija je rekla svoje – želimo se povući iz beskonačnih ratova. Međutim, njeni napori za povlačenjem u Siriji, Iraku ili Afganistanu uporno bivaju sabotirani periodičnim napadima na američke baze i vojnike, s ciljem provociranja američkog odgovora i uvlačenja Trampa u rat. U tom smislu, u subverzivnim operacijama protiv SAD-a ističu se proiranske milicije u Siriji i Iraku, koje raketnim napadima ciljaju preostale američke baze i vojnike na tim područjima, posebno nakon likvidacije Qassema Sulejmanija u Iraku. Iran naravno priželjkuje povratak demokratske administracije na vlast u SAD-u, nadajući se da će Washington ponovo pristupiti nuklearnom sporazumu, ako pobjedu odnese neko blizak Obaminoj administraciji, što će automatski značiti i ukidanje sankcija na izvoz nafte koje je Iranu uvela aktuelna američka administracija. Ni Rusija ne gleda blagonaklono na američko povlačenje sa Bliskog istoka, jer će se ubrzo nakon njega postaviti pitanje opravdanosti ruskog opastanka na tom području. Na kraju, kome to smeta što je Tramp eliminisao lidera DAIŠ-a Al-Baghdadija i lidera Al-Kaide Kasima al-Rajmija, ili što želi okončati rat u Afganistanu? Samo onima koji su na tim ratovima profitirao te održava svoju moć i interese, odnosno onima koji žele vidjeti leđa Trampu u novembru.

Američki predsjednik već odavno spominje sumnjive poslove njegovog potencijalnog demokratskog protukandidata Joa Bidena i njegovog sina sa kineskim kompanijama, dok je Joe Biden bio potpredsjednik SAD-a. Nije isključeno da Kina priželjkuje Bidena u Bijeloj kući kako bi mogla vratiti stare trgovinske sporazume sa SAD-om, koje je ranije ispregovarao upravo Biden, i osloboditi svoje tehnološke kompanije američkih sankcija, koje je nametnuo Tramp.

Naravno, ovdje bi se mogli redati i drugi događaji u Latinskoj Americi i Africi, gdje se održavanjem starih i aktiviranjem novih kriza (u Venecueli, Libiji, Sudanu i sl), pokušava testirati Trampova sposobnost ili volja nošenja sa problemima i svijetu, ali za ovaj tekst smo odabrali samo glavne procese.

Ukratko, problem koronavirusa najviše pogađa američku ekonomiju, problem obaranja cijena nafte, ponovo najviše pogađa američku ekonomiju, sabotiranje američkog povlačenja i mirovnih procesa na Bliskom istoku, najviše ugrožava sigurnost SAD-a. Zar je onda čudno što se američki predsjednik ponaša kao čovjek kome je jasno da mu neko u izbornoj godini pokušava obesmisliti sve uspjehe i iz ruku izbaciti sve adute preko kojih kani osigurati novi mandat u Bijeloj kući?

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] Američki izbori u doba korone Objavljeno u: […]

  2. […] rat’ protiv ‘kineskog virusa’? Američki izbori u doba korone Objavljeno […]

Komentiraj