PREKO 16.000 ZARAŽENIH! Stotinu hiljada policajaca i žandara u Francuskoj prati poštivanje odluke o izlasku!

Od 17. marta, u podne, naredbom predsjednika Francuske Emmanuela Macrona, Francuska je u izolaciji.

Obraćajući se naciji u večernjem dnevniku prethodni dan, Emmanuel Macron je objasnio situciju i razvoj epidemije coronavirusom, označavajući je kao sanitarni rat. Istakao je da je odluka donesena uz konsultacije sa Savjetom naučnika, te upozorio javnost da najgore tek dolazi.

Danas, 23. marta, ulazimo u drugu nedjelju izolacije i sve su najave da će period biti produžen za još dvije nedjelje, te da će i mjere biti strožije.

Već u subotu, 14 marta, svi restorani, svi kafići, sva javna mjesta na cijeloj teritoriji Francuske su zatvoreni. Vijest je stigla uoči samih izbora za gradonačelnika Pariza i ostalih francuskih gradova, čiji je prvi krug glasanja predviđen za nedjelju 15. marta i nije otkazan. Građani su takođe izašli bez straha i na glasanje, i, očito, situacija nije shvaćena ozbiljno. Obdaništa, škole i fakulteti su zatvoreni već od ponedjeljka.Otud i odluka o izolaciji, zatvaranju preduzeća, koja je stupila na snagu 17. marta.

Današnji bilans je slijedeći: 16018 potvrđenih zaraženih slučajeva, 7240 hospitaliziranih, od njih 35 posto čini populacija ispod 65 godina. U reanimaciji je 1746 ljudi, broj mrtvih 674, 112 u posljednja 24 sata. Među umrlima su i tri ljekara. Treba reći da se u Francuskoj ne sprovode

testiranja, tj. samo se testiraju lica koja dolaze već u ozbiljnom stanju, tako da broj zaraženih nije siguran. U Marseille su od juče počela masovna testiranja, a u pariškom regionu neke laboratorije rade testiranja na poziv i osobe ne izlaze iz auta.

Evo kako žive Francuzi u izolaciji. Većina radi od kuće,naravno, svi koji su to u mogućnosti, rade samo preduzeća od vitalnog značaja. Fabrike su zatvorene i mnogi ljudi su na plaćenom odmoru.

Odlukom Vlade država je odblokirala 35 milijardi za pomoć preduzećima. Predsjednik je obećao pomoć bez obzira koliko će to koštati državu. Veliki trgovački centri kao Carrefour ili Auchan najavili da će svim svojim radnicima dati nagradu od hiljadu eura za rad u ovoj vanrednoj situaciji.

Naravno da su mnoga mala preduzeća i mali obrti uz sve ovo zabrinuti i za budućnost svojih uposlenika.

Veliki trgovački centri rade tj. rade samo prodavnice ishrane i kao i svugdje u samom početku, ljudi su kupovali masovno i ispražnjavali rejone, pored stalnih upozorenja da neće biti nestašica i da nema potrebe paničiti. Može se desiti da popodne bude ispražnjen jedan odjel, npr. za tjesteninu ili jaja, al već ujutro je on pun. Nema razloga za paniku.

Francuska je u odnosu na Italiju brže reagovala proglašavajući jednu sedmicu prije nje izolaciju, a mnogi ovdje tvrde i misle da je to trebalo uraditi jos i dvije sedmice ranije. U Njemackoj još nema mjera izolacije, ljudi rade i broj zaraženih je premašio onaj u Francuskoj, ali broj mrtvih je manji. Zašto izbori u Francuskoj nisu otkazani? Zašto prevoz još funkcioniše, iako je znatno smanjen u odnosu na ranije? Mnoštvo pitanja, koliko ljudi, toliko načina razmišljanja. Sve je ljudski.

Veliki broj Parižana je još prošlog vikenda otišao svojim kućama na selo, na Atlantik, širom Francuske. Veliki broj studenata napustilo je male pariške stanove i takođe otišlo roditeljima. To je stvorilo i gužve na zeljeznickim stanicama, i zasigurno dozvolilo virusima da se rasire. Da ne govorimo o nedostatku maski! Nevjerovatno! Ljekari vape za njima! Odavno ih u apotekama nema…Da ne govorimo o bolnickim kapacitetima i zamoru zdravstvenih radnika. Ali solidarnost je na djelu. Mnogi mladi penzionisani ljekari i mediscinsko osoblje kao i studenti medicine odazvali su se pozivu i pritekli bolnicama u pomoc svojim dobrovoljnim nesebicnim radom. Kao i u ostalim gradovima i Pariz im aplaudira svako vece u 20 sati.

Juce je u Mulhouse oformljena i prva vojna bolnica.

Solidarnost je na djelu i kad je riječ o starima, o komšijama koji im ostavljaju hranu ispred vrata…O cijeloj novoj organizaciji života u jednom ovako velikom gradu. U gradu koji ima gotovo četiri hiljade ljudi beskućnika, mnoge asocijacije su se angažovale da im obezbijede obrok, a gradonačelnica Pariza je otvorila gimnastiče sale za njihov smještaj. Za emigrante su otvorili prazne francuske hotele.

Rano je govoriti o rezultatima mjere izolacije, ali svi ljekari mole i upozoravaju građane da ostanu u kućama.

Francuzima je dozvoljen izlazak iz kuće uz potvrdu na kojoj treba označiti razlog izlaska:profesionalni razlozi, medicinski, odlazak u neophodnu kupovinu, u apoteku ili odlazak do osoba, npr. starih ljudi ili roditelja kojima je neophodna pomoć, ili u kratku šetnju radi fizičke aktivnosti

ili zbog izvođenja domaćih životinja. Stotinu hiljada policajaca i žandara je angažovano da prate da li građani poštuju odluke izlaska sa potvrdom, u suprotnom, naplaćuje im se kazna, koja je u poćetku iznosila 38 eura a potom se popela na 135.

Ali ljudi kao ljudi, ima ih što poštuju pravila a i onih što ne poštuju, kao i uvijek. Ima ih što su i te kako svjesni ozbiljnosti situacije i onih što još nisu shvatili šta se zapravo desava. Juče je napisano 22. 000 kazni zbog neopravdanog izlaska. Na snazi nije policijski sat. Uveden je juče samo u jednom pariskom predgrađu, radi skupljanja ljudi u noćnim satima.

Dok su cijele porodice zatvorene u pariškim stanovima sa malom djecom i bore se da osmisle život u izolaciji, radeći domaće zadatke i nastavljajući redovno školovanje (nastava je uvedena preko interneta), i poštuju naredbe, drugi to shvataju prilično neozbiljno. Zato se trenutno raspravlja o pooštravanju mjera izlaska. Proteklih dana mnoge je sunce izmamilo na trčanje, na bicikle, šetanje šumama i parkovima i zato je gradonačelnica Pariza zatvorila parkove i zabranila šetnje obalama Sene.

Kreativnost i ljudska mašta i u ovoj situaciji pomažu. Svako na svoj način doprinosi normalizaciji ove nenormalne situacije: od koncerata mnogih zvijezda putem interneta, pomoći psihologa, prijedloga šta da se kuha, kako da se održava fizicka kondicija, savjeti ljekara, savjeti nutricionista. Neki trče maraton na svojim balkonoima, drugi pjevaju, a najviše se, čini mi se, telefonira, piše Oslobođenje.

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj