BOSANSKI LONAC: Dok prolaze kineske milijarde i ruski vojni avioni…

Vrijeme pandemije i nužne izolacije, koja je iz nje proizašla, mnogi su vidjeli kao šansu za odmor, razmišljanje, povratak nekim starim zaboravljenim hobijima i knjigama ili jednostavno za uživanje u porodičnom okruženju. Međutim, svako onaj ko je navikao da prati dnevna zbivanja na domaćem, regionalnom i svjetskom planu, teško da je mogao tek tako bezbrižno se prepustiti slobodnom vremenu kojeg je iznenada dobio na pretek.

Razlog leži u činjenici što su se različiti  ‘režiseri’ pobrinuli da ovaj period ‘izolacije’ kvalitetno popune brojnim  aferama od onih političkih, preko policijskih do diplomatskih, pa bi se reklo da je situacija na bh. i globalnoj političkoj sceni živnula otkako je cijela planeta stavljena u karantin. Ali ne smijemo se dati zavarati i nasjesti na dimne bombe, iza kojih se u suštini odvijaju znatno ozbiljniji procesi i dešavanja,  koja dugoročno mogu utjecati na našu budućnost.

Piše: Amel Jašarević

Mnogo je elemenata koji nas navode da posumnjamo kako je nekoliko posljednjih afera, koje potresaju bh. javnost, precizno iskoordinirano da odvuku pozornost javnosti od stvarnih tema i zabave  građane BiH da kojim slučajem ne bi počeli postavljati prava pitanja.

Čamparina ‘nedovršena posla’

 Cijela medijska scena BiH, koja je ionako sterilna i siromašna kada su u pitanju istinski projekti istraživačkog novinarstva, uznemirila se zbog afere ‘respiratori’ i nešto više od 10 miliona KM, koje su na ovaj ili onaj način utrošene za nabavku medicinskih aparata  za koje se još uvijek ne zna ni mogu li se koristiti, odnosno u kojim slučajevima se mogu koristiti. Ako samo malo zagrebemo površinu, vidjet ćemo kako je ovo samo nastavak jedne druge afere koja je izbila na površinu u osvit izbijanja pandemije koronavirusa, ‘afere Asim’, izazvane spornim  snimkom o navodnoj trgovini utjecajem prilikom izbora u Kantonalnom odboru SDA Sarajevo.

Podsjetimo se, snimak koji je napravljen ilegalnim snimanjem razgovora između tadašnjih funkcionera SDA, a koji je objavio načelnik općine Novi Grad Semir Efendić na svojoj ličnoj Facebook stranici, nekoliko dana prije 29. februara kada je zvanično okončana opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u modernoj historiji, odnosno uoči  1. marta, Dana nezavisnosti BiH. Kao što je poznato, podršku Efendiću je pružio stranački kolega Aljoša Čampara, ali i predsjednik opozicionog NiP-a, dojučerašnji Efendićev kolega, Elmedin Konaković te sa njima i čitava bratija tzv. građansko-lijevih stranaka poput  SDP-a i ‘Naše stranke’.

 Tih dana umjesto da smo evocirali uspomene na najteži i najponosniji dio naše moderne historije, mi smo se bavili ‘kanalizacionim temama’ u režiji Efendića, Čampare, Konakovića i ostalih, koji misle da su njihove lične frustracije i ambicije ‘nacionalni interes Bošnjaka’. Još tada sam pisao da su oni u tom trenutku priskočili u pomoć  Dodiku, koji je bio ošamućen zbog slanja ANP-a u Brisel i aktiviranja MAP-a, što je rezultat upornosti i političke dosljednosti ponajviše predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Također, Efendić i Čampara su pomogli i poraženoj kantonalnoj koaliciji, SDP-u i NS-u, da se ponovo pojave  u javnosti podnoseći krivičnu prijavu protiv tri osobe u vezi s objavom snimka nakon unutarstranačkih izbora u Kantonalnom odboru SDA. Predstavnici te dvije stranke su na tada održanoj konferenciji za medije poručlili da je tim snimkom “dobijen neoboriv dokaz na koji način SDA zloupotrebljava institucije”. Efendić i Čampara  su tako oštetili vlastitu stranku, jer cijeli slučaj nisu prijavili na vrijeme stranačkim organima, nego su čekali da vide rezultate unutarstranačkih izbora, pa kada su zaključili da su oni po njihovom mišljenju bili nepovoljni po njih, pokrenuli su medijsku kampanju plasirajući snimak u eter. Kasnije su u svojim zahtjevima išli tako daleko, da je Čampara svoj glas za novi saziv Vlade KS uslovljavao smjenama po njegovoj želji u SDA.

Danas, kada KS bilježi odlične rezultate u borbi protiv pandemije koronavirusa,  ponajviše zahvaljujući hitroj reakciji na novonastalu krizu direktorice KCUS-a, prof. dr. Sebije Izetbegović, slična ekipa se okupila oko nove  afere  kodnog naziva ‘respiratori’ . Ponovo su na sceni Čampara i Konaković, ponovo članovi SDP-a podnose krivične prijave, ponovo se javnosti sugeriše kako sve više samih članova SDA shvataju kako je ‘ta stranka ogrezla u malverzacijama i kriminalu’. Nedavni zajednički tv nastup Čampare i Konakovića zorno pokazuje  kako njih dvojica rade u tandemu, izvanredno se nadoponjujući i utrkujući u poentiranju iz nove afere.

 Međutim, taj tv nastup je značajan zbog drugih stvari. Prije svega jer je na vidjelo izašlo kako se izgleda Aljoša Čampara, koji trenutno obnaša tri funkcije (ministar u Vladi FBiH, poslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH, poslanik u Skupštini KS), slaže sa ranijim Konakovićevim manevrima stavljanja kantonalne policije pod političku kontrolu, jer prema onome što je izjavio na FTV-u sviđa mu se kako radi ‘policija kod tri kuma’, Keme Ademovića, Nusreta Selimovića i Admira Katice, iako toj istoj policiji o vratu stoje okačena neriješena ubistva dvojice njihovih kolega krajem 2018. godine. Zatim je postalo jasno da Čampara, sudeći prema vlastitom priznanju, ne misli napuštati SDA jer ima tu ‘još nekog nezavršenog posla’, što samo po sebi indicira pitanje ‘na kakvom to zadatku radi Čampara u SDA i ima li taj zadatak ikakve veze sa njegovim očitim stajanjem rame uz rame sa Konakovićem, SDP-om i NS-om u napadima na SDA’? Na koncu, činjenica da na društvenim mrežama dobija bezrezervnu podršku SDP-ovaca i NS-ovaca, još više podcrtava sumnju da je iznenadni ‘osjećaj za pravdu i pravičnost’, koji se probudio kod Čampare,  nošen nekim drugim prizemnijim  motivima, daleko od onih javno proklamovanih.

Ako uzmemo u obzir da njegov bliski rođak Denis Zvizdić na sva usta hvali ministra sigurnosti Fahrudina Radončića, cijeneći ‘njegove napore’ u periodu pandemije, u trenutku kada na svjetlo dana izlazi afera povezana sa avionima ruskih vazdušno-kosmičkih snaga, mnogi nezavisni posmatrači bi mogli zaključiti kako aktuelni i potencijalni  politički protivnici SDA imaju saveznike u pojedinim članovima SDA , koliko god to zvučilo paradoksalno, i da će im to pomoći prilikom hvatanja zaleta za novu predizbornu kampanju za lokalne izbore u oktobru. Dakle, suština cijele priče nisu afere i borba protiv kriminala i korupcije, suština je političko pozicioniranje uoči izbora, ali i rušenje kredibiliteta SDA uoči nekih drugih procesa koji neminovno dolaze, kao što su moguće ustavne reforme, izmjena izbornog zakona i sl. Za čije interese to rade pojedini kadrovi SDA i kako su se našli u istom timu sa dežurnim pomagačima destruktivnom dvojcu Dodik-Čović, pitanja su na koje će vrijeme dati odgovore.

Kao i prva afera ‘spornog snimka’, tako i druga afera ‘spornih respiratora’, mora biti temeljito istražena od nadležnih institucija i ne želim stajati u odbranu njihovih aktera, naručilaca i egzekutora, kao ni medijskih pokrovitelja. Zanima me suština – razlozi, povodi i mogući ciljevi takvih događaja, a ne bavljenje statistima u cijeloj priči.

‘Kerameti’ i južnoamerički karteli

Ako uzmemo u obzir činjenicu da su pojedini mediji izvještavali kako je Federalni MUP u mandatu ministra Aljoše Čampare primao donacije od osoba navodno povezanih sa južnoameričkim narko-kartelima, cijela situacija dobiva još ozbiljniji ton, posebno jer su i neki sipmatizeri ili članovi NiP-a dovođeni u vezu sa istim ljudima i istim kartelom koji navodno ‘brašnom’ opslužuju pola Europe. Neki članovi tih klanova sa područja Efendićevog Novog Grada već su iza rešetaka u Latinskoj Americi, a uhapšeni su na osnovu informacija i akcija američke DEA-e. Uzevši takve navode u obzir, šta običan građanin može pomisliti o prirodi političkog partnerstva Čampare, Konakovića, Efendića,  ali i generalno o kantonalnoj ili federalnoj policiji u koju upliv redovno ima i SBB, ili kroz funkciju ministra kantonalnog MUP-a ili kroz funkciju državnog ministra sigurnosti?

Kako se neko može osjećati sigurnim u državi gdje je ministar sigurnosti, prema medijskim navodima, umiješan u ‘svakakve poslove’ sa klanom Keljemendi, gdje se federalni ministar policije dovodi u vezu sa narko-kartelima i gdje ‘tri kuma’ vladaju kantonalnom policijom u Sarajevu? Šalje li se na taj način međunarodnoj zajednici i javnosti poruka da o BiH razmišljaju više kao o nekoj ‘europskoj Kolumbiji’, nego li kao o potencijalnoj članici EU?

Činjenica da je Čampara, uz tri funkcije koje trenutno obavlja, donedavno bio i sabornik IZ-a BiH, vjerovatno govori u prilog tezi da je tamo primljen zbog ‘kerameta’ koje pokazivao prilikom stjecanja svoje fakultetske diplome. Naime, ima svjedoka koji tvrde da je Čampara, istovremeno dok je bio u izbjeglištvu u Njemačkoj, ‘pojavljivao se’ i na polaganju ispita u Sarajevu.

Sa druge strane, činjenica je da se kroz dugi niz godina i aktuelni ministar sigurnosti u medijskim izvještajima povezivao sa određenim sumnjivim licima po pitanju trgovine narkoticima, pa bi javnost njegov navodni sukob sa Aljošom Čamparom mogla protumačiti u drugačijem svjetlu, možda kao ‘rat ruža’ između ‘afganistanskog maka’ i ‘južnoameričkog lista koke’, koji su nekada zajedno, a nekada, zbog konkurencije, ratuju. U tom smislu se mogu tumačiti i odugovlačenja pojedinih sudskih procesa ili ‘misteriozni nestanci dokaza’ iz predmeta na sudu.

Ruski ‘dernek’ u Banjoj Luci

Nije se pošteno ni slegla prašina oko respiratora, kad ono u prvi plan izbija ‘korona party’ u jednom sarajevskom restoranu u vremenu socijalne distance i ograničenih okupljanja, na kojem su učestvovali jedan ministar, mnogo estradnih umjetnika te nekoliko članova akademske zajednice BiH. Zaista skandalozno i neodgovorno ponašanje koje mora sa sobom povući odgovarajuće sankcije i široku društvenu osudu. Međutim, ima stvari koje su mnogo opasnije i skandaloznije od toga.

Prisutni na ‘korona derneku’ u sarajevskom restoranu ‘Golf’ mogli bi biti i možda su odgovorni za moguće izbijanje nekog novog klastera zaraze koronavirusom, ali to je neuporedivo manji skandal od dopuštanja teretnim avionima ruskih vazdušno-kosmičkih snaga da slete u Banju Luku, sa pratećim vojnim posadama,  bez da su bili istaknuti državni simboli BiH na aerodromu i bez da se znalo šta su ustvari dopremili u našu zemlju ili čime su narednih sedmica pripadnici Putinove armije zaprašivali dijelove naše zemlje. Ovaj skandalozni upad stranih vojnih trupa na teritorij jedne suverene zemlje odobrila je  ministrica vanjskih poslova BiH, Bisera Turković, pravdajući to navodnom humanitarnom pomoći. Podsjećamo, ista ekipa ruskih vojno-medicinskih stručnjaka je vojnim vozilima ruske armije trebala proći kroz cijelu Federaciju BiH i završiti u Mostaru na poziv lidera HDZ-a, Dragana Čovića, ali je taj manevar Putinove armije spriječen nakon snažnog medijskog alarma i upozorenja da se ne radi o medicinskoj pomoći, već o vojno-političkoj geostrateškoj operaciji zvaničnog Kremlja, koja je bazirana na sprječavanju širenja NATO-a i EU na Zapadnom Balkanu.

I premda su članovi Predsjedništva BiH, gospoda Džaferović i Komšić, jasno kazali da je ulazak ruskih trupa u BiH nedopustiv i da nije utemeljen na važećim procedurama niti stvarnim potrebama, ostalo je neodgovoreno pitanje, zašto je prvi put dozvoljen ulazak tri teretna aviona ruskih vazdušno-kosmičkih snaga na teritorij BiH,  čije su slijetanje, prema riječima savjetnika direktora Granične policije Svevlada Hoffmana, odobrili „Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo sigurnosti BiH“. Ministar Radončić je pokušao objasniti javnosti, kako su ‘krivi Rusi’ jer su dali različite ulazne podatke u prvom i u drugom slučaju, pa je po njegovim riječima ‘ministrica Turković bila u pravu u oba slučaja’.  Prema njegovom objašnjenu, kada je dozvolila ulazak ruskih vojnih aviona ministrica Turković  je postupila po odluci Vijeća ministara BiH „da humanitarna pomoć i medicinski radnici iz drugih država mogu ulaziti u BiH i da su oni izuzeti odlukom o zabrani ulaska stranaca u našu zemlju“, dok je u drugom slučaju, kada je navodno saznala da je u državu ranije pustila ruskog generala i pripadnike ruskih vojno-medicinskih snaga, za cijelu stvar odlučila konsultovati ‘nadležna ministarstva’, za koja se kasnije ispostavilo da nisu nadležna. Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo odbrane su je poslije posavjetovali da cijelu stvar proslijedi Predsjedništvu,  da bi kasnije i Predsjedništvo BiH objasnilo kako nije nadležno da odobri ulazak vojnih trupa druge zemlje na teritorij BiH i da se pitanja vojne saradnje rješavaju posebnim međudržavnim ugovorima o vojnoj saradnji, što mi sa Rusijom definitivno nemamo.

I tako su se vojni avioni države za koju se u proteklom periodu pokazalo da radi na usporavanju ili zaustavljanju euroatlantske integracije BiH, slobodno spustili na teritoriju BiH bez bilo kakvih zapreka i provjera, a sve zbog činjenice da ministrica Turković navodno nije znala da se radi o vojnim avionima i vojnicima, iako su isti avioni i vojnici već ‘dolazili u pomoć Srbiji’, a njima su čak dopremani ruski raketni sistemi S-400 i Pancir za potrebe rusko-srbijanske vojne vježbe krajem 2019. godine.

Budući da znamo kako je u manjem bh. entitetu počela izgradnja rusko-srpskog kulturnog centra i hrama posvećenog ruskoj carskoj porodici Romanov, ne bi bilo loše upitati i potražiti odgovore nadležnih da li taj centar ima ambiciju da postane ono što je postao ‘Ruski humanitarni centar u Nišu’, navodno napravljen za brzu reakciju u slučaju ‘prirodnih katastrofa’, premda okolne članice NATO-a sumnjaju u špijunsku i vojnu namjenu tog centra. Da li uskoro na bh. planinama možemo očekivati ruske rehabilitacione centre, kao što je to slučaj sa ruskim kampovima na Zlataru i Zlatiboru u Srbiji, gdje se rehabilitiraju i obučavaju čak i pojedini ljekari iz Srbije i BiH te hoće li sve to proći neopaženo, jer Putin nije zvaničnim dopisom obavijestio ministricu Turković  o ruskoj geopolitičkoj strategiji na Balkanu? Kakav uopće može biti izgovor za nepravovremenu reakciju u slučaju ulaska ruske vojske na teritorij BiH?

‘Neobaviještena ministrica’  Bisera Turković je imala velike zasluge za dovođenje u pitanje genocida u Srebrenici, kroz pokušaj dovođenje nekih jevrejskih organizacija u našu zemlju, čiji su aktivisti diskutovali da li se zločin u Srebrenici može uopće nazvati genocidom, uprkos validnoj sudskoj presudi Međunarodnog suda pravde. Na kraju su neki od zagovaratelja takvih gledišta završili u ‘Dodikovoj komisiji za istraživanje događaja u Srebrenici’, koja ima izrazito revizionistički pristup dešavanjima tokom devedesetih u BiH i koja apriori negira genocid u Srebrenici.

Ponašanje  Bisere Turković se teško može shvatiti kao slučajnost ili ‘neobaviještenost’, ako se uzme u obzir da je ona tokom ‘diplomatske karijere’ održavala bliske veze sa pripadnicima organizacije ‘Muslimansko bratstvo’, koja je u mnogim zemljama označena kao teroristička organizacija, a njeni članovi su osuđivani za djela terorizma širom svijeta, ali i zbog drugih kriminalnih aktivnosti. Sve ovo je još ozbiljnije, ako se zna da je organizacija ‘Muslimansko bratstvo’ kroz niz ‘revolucija’ u toku šahovske igre nazvane ‘arapsko proljeće’ ustvari doprinijela slabljenju američkog i  širenju ruskog utjecaja na Bliskom istoku, dakle među muslimanima, što korespondira sa strategijom Aleksandra Dugina o poticanju ‘političkog islama’ u većinski muslimanskim državama. Podsjećanja radi, ruski politolog i filozof Aleksandar Dugin i ruski general Nikolaj Klokotov 1997. godine napisali su tekst ‘Temelji geopolitike’ koji će postati osnova  ruske geopolitičke strategije tokom sljedećih decenija. Strategijom se htjelo postići da se Rusija ponovno vrati u položaj svjetske sile, a da se pri tome iskoristi  ‘politički islam’, sa jedne strane te ‘neoplatonisti  u islamu’, sa druge strane. Već 1998. godine u Sarajevo dolazi sufijski šejh Nazim Haqqani, koji je tada pustio krilaticu ‘da će se iz Bosne osvajati Rim, a da će muslimansku vojsku predvoditi general Halil Brzina’.

Posebno je zanimljivo da je Bisera Turković u svrhu svog političkog ‘aktivizma’ angažovala čak i svoju djecu, od kojih su neki učestvovali i na protestima na kairskom trgu Tahrir, o čemu postoje izvještaji. Podsjećamo, cijelo to vrijeme Bisera Turković je bila ambasadorica naše zemlje u različitim državama i tako slala pogrešnu poruku o političkoj orijentaciji naše države i zvaničnom kursu bošnjačke politike.

 Stvar postaje još jasnija kada sagledamo aktivnosti kontroverzne ministrice na domaćem političkom terenu, budući da je bh. javnosti poznato kako se ona zdušno zalagala za obaranje ‘aprilskog paketa’ ustavnih amandmana iz 2006. godine, čijim je neusvajanjem otvoren prostor za širenje ruskog utjecaja u BiH, koji se na koncu, činjenice to govore, manifestirao kroz prodor ruskih vazdušno-kosmičkih snaga u BiH, ponovo zaslugom Bisere Turković. Još jedna sličnost koja povezuje ta dva događaja jeste i stav aktuelnog ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića, koji je na početku opravdavao njene odluke o dozvolama za slijetanje ruskih aviona , a kasnije ih otvoreno branio. To u mnogome podsjeća na zaštitnički odnos njegovih medija prema Harisu Silajdžiću i cijeloj političko-intelektualnoj bolumenti koja je 2006. godine ustala protiv prijedloga ustavnih amandmana američke administracije i međunarodne zajednice, koji bi, da su usvojeni, rezultirali ubrzanim članstvom naše zemlje u EU i NATO-u.

Tako se Bisera Turković više puta našla na suprotnoj strani od strateških političkih i nacionalnih interesa Bošnjaka i države BiH, a sve je krunisala skandaloznim miješanjem u američke izbore 2016. godine,  zloupotrebljavajući poziciju uposlenika državnog Ministarstva vanjskih poslova BiH. Tada se uključila, sa pozicije ‘ambasadora at large – Ureda za posebne diplomatske aktivnosti MVP-a’ u otvorenu kampnju protiv tadašnjeg predsjedničkog kandidata, a aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trampa,  agitujući za kasnije poraženu  Hillary Clinton. Ili je ministrica Turković bila zaista toliko hrabra da izaziva Sjedinjene Američke Države, uplićući se u tamošnje izbore čak i preko zeta, tada ambasadora u Washingtonu, ili ona zna nešto što mi ne znamo pa ima takvu smjelost da diskredituje cijelu državu i državne institucije, dovodeći Bošnjake u opasnost  radi nečijih tuđih interesa. Politički ili diplomatski sukob sa Washingtonom nije interes Bošnjaka ni države BiH, prije bi se reklo da je to interes one strane koja ne želi dobro ni Bošnjacima, ni državi BiH. Na kraju, sve je začinila prilikom intervjua Komisiji za sastav Vijeća ministara kada je kazala da je za ulazak BiH u NATO potrebno održati referendum, što je bila muzika za uši dežurnom protivniku NATO integracija Miloradu Dodiku.

Sve navedeno, ozbiljno dovodi u sumnju Radončićeve argumente o navodnoj neobaviještenosti ministrice Turković, jer teško je pomisliti da neko ‘nesvjesno griješi’ decenijama na istim ili sličnim pitanjima. 

‘Kineska četvrt’ u BiH

Aktuelna situacija povezana s koronavirusom na globalnom nivou u prvi plan je izbacila nekoliko teorija o mogućim krivcima za izbijanje pandemije. Američka administracija i predsjednik Donald Tramp stoje na stanovištu da je za izbijanje pandemije na globalnom planu kriv Peking, koji je zataškavao podatke o prvim slučajevima i ozbiljnosti zaraze, pogrešno informirajući Svjetsku zdravstvenu organizaciju ili uz moguću saradnju sa dijelovima svjetske zdravstvene organizacije. Bez obzira da li se ispostavilo da je virus nastao manipulacijom prirodnim sojem koronavirusa ili je pak izdvojen u Wuhanskom institutu i takav ‘iscurio’, slučajno ili namjerno iz laboratorije, jedno je nedvosmisleno jasno: američki predsjednik je borbu protiv pandemije nazvao ratom, a ‘koronavirusni napad’ gorim od Pearl Harboura i 11. septembra.  Slične stavove o mogućem krivcu za širenje virusa i kineskom zataškavanju iznijeli su i Francuska, Južna Koreja, Japan, Australija i mnoge druge države i njihove obavještajne službe. Podsjećamo, pandemija je izbila u jeku predizborne kampanje u SAD-u, zatim trgovinskog rata između Washingtona i Pekinga te najava američkog predsjednika o novom sveobuhvatnom trgovinskom ugovoru sa Kinom, kojeg je trebao zaključiti u izbornoj godini, a koji bi bio dosta nepovoljniji za Peking od sporazuma koji je za vrijeme Obamine administracije  ispregovarao tadašnji vicepredsjednik, a današnji glavni Trampov oponent, Joe Biden.

Slučajno ili ne, u trenutku kada je američka administracija objavila trgovinski rat Pekingu namećući mu carine u iznosima od nekoliko stotina milijardi dolara, kada je izrekla sankcije njegovim ključnim tehnološkim kompanijama poput Huaweia, kada je zaprijetila povlačenjem proizvodnih kapaciteta iz Kine, BiH je širom otvorila vrata za upliv kineskog državnog kapitala u našu zemlju i to u vidu kredita za energetske projekte, prije svega izgradnju Bloka 7 TE Tuzla.

Kao što znamo, početkom  2019. godine, Vlada FBiH u tehničkom mandatu šalje prijedlog Parlamentu FBiH da odobri garanciju Elektroprivredi BiH na kredit kod Uvozno-izvozne državne banke Kine radi izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli.  Delegati Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine izjasnili su se za davanje saglasnosti za kreditno zaduženje preduzeća Elektroprivreda BiH kod Izvozno-uvozne banke Kine. Ranije su to učinili i poslanici u Predstavničkom domu. Zanimljivo, ‘opozicija’ nije pravila probleme kada je na dnevnom redu bio kineski kredit, kao što zna praviti probleme, kada se naša zemlja zadužuje kod MMF-a. Prema toj odluci EP BiH će se zadužiti kod kineske banke 614 miliona eura (nešto više 1.220.000.000 KM). Premda su izgradnju Bloka 7 tuzlanske termoelektrane od 450 MW zagovornici odluke najavljivali kao projekt od javnog interesa i krucijalnog značaja, višestruko korisnu investiciju koja će osigurati energetsku nezavisnost Federacije, odnosno BiH, a Tuzlacima omogućiti čišći zrak budući, Energetska zajednica je još uoči zasjedanja Zastupničkog doma PFBiH apelirala da bi garancija Federacije BiH za kredit u ovom slučaju sadržavala ‘elemente nedozvoljene državne pomoći’, a iz evropskih krugova i ranije su naznačavali da je, s ekološke tačke gledišta, ugalj sve nepoželjniji energent.

Sekretarijat Energetske zajednice krajem marta 2019. objavio je da službeno otvara postupak protiv BiH za rješavanja spora o planiranoj garanciji Federacije BiH za kineski kredit. Iz Vijeća za državnu pomoć BiH je, međutim, istaknuto da je navedeno rješenje o garanciji doneseno u skladu sa Zakonom o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini i podzakonskim aktima usvojenim na osnovu istog. Bivši komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannes Hahn prilikom tadašnje posjete Bosni i Hercegovini kazao je da je Blok 7 bio poziv za buđenje. On je još ranije kazao da je iznenađen odlukom da je velika većina u Parlamentu FBiH dala saglasnost za kredit kod Izvozno-uvozne banke Kine. “To poteže ozbiljno pitanje o posvećenosti BiH evropskim pravilima u okviru Sporazuma o Energetskoj zajednici, ali također o izboru energetske tehnologije, kao i analize omjera cijene i koristi na odgovoran i transparentan način”, rekao je tada Hahn.

Mišljenje o kineskim investicijama u SAD-u i EU posebno je aktuelizirano 2017. godine, kada je u novembru u Budimpešti  između BiH i Kine potpisan sporazum o ukidanju viza, a kasnije i početni sporazum između Elektroprivrede BiH i kineskih finansijera, koji je kasnije, kao što znamo potvrđen u federalnim institucijama. Isti mjesec Evropska banka za obnovu i razvoj je objavila izvještaj u kojem decidno stoji da su zabrinuti za kineski ekonomski prodor na Balkanu, navodeći da „Makedonija, BiH, Crna Gora ili Albanija neće imati nikakve dugoročne koristi od ovih investicija, samo dugove i kredite“. Sa druge strane, u decembru iste godine, donesena je „Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a“, gdje se jasno kaže kako „Kina i Rusija pokušavaju potkopati sigurnost i napredak SAD-a, branit ćemo se pa makar i narušili međunarodne sporazume“. Dakle, niko se ne može pravdati da nije bio upoznat sa zvaničnim stavovima Brisela i Washingtona o kineskim investicijama.

Pored toga, u vremenu pandemije, EU, NATO i američki zvaničnici su posebno izrazili zabrinutost za moguću kinesku ekspanziju s ciljem kupovine strateških preduzeća u europskim državama, a ima li značajnijeg resursa za neku zemlju od energije. EU je zaključila da bi Peking mogao ovu krizu iskoristiti za nastavak svojih malignih politika:’ djelovati na jedinstvenom europskom tržištu, prihvaćajući uvjete, ali s kompanijama koje iza sebe imaju punu podršku države’.  U situaciju u kojoj će europske ekonomije padati za oko 10 posto mjesečno, sasvim je jasno da bi strateške kompanije, čija vrijednost na financijskim tržištima strmoglavo pada, mogle postati plijenom predatorske kineske politike. I zato se već 12. aprila 2020. oglasila Margrethe Vestager, izvršna potpredsjednica Europske komisije, pozvavši članice da same preuzmu udjele u kompanijama i tako ih spase da ne padnu u kineske ruke. Poslije nje se oglasio i europski povjerenik za trgovinu Phil Hogan s istovjetnim pozivom, preporučujući članicama da razmotre povezivanja ranjivih kompanija. Irski povjerenik je posebno naglasio da su na meti kapaciteti zdravstvene industrije te istraživački centri koji rade na razvijanju cjepiva. Konačno, i na nedavnom sastanku ministara obrane NATO-a je istaknuto da je potrebno sačuvati kritične industrije koje su davno kao svoj cilj zacrtali Kinezi.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pozvala je članice EU da u aktuelnoj kriznoj situaciji obrate posebnu pažnju na direktne strane investicije u neke od ključnih europskih sektora kao što su zdravstvo, medicinska istraživanja i strateška infrastruktura (energetika,telekomunikacije i sl). Ona je upozorila da kriza izazvana koronavirusom duboko pogađa europsku ekonomiju i da su mnoge kompanije privremeno oslabljene. “Neki sektori su ključni za našu sigurnost, javno zdravlje i suverenitet. Moramo znati ko izvan EU investira u ove kompanije i u kom cilju. To je posebno važno u vrijeme krize javnog zdravlja i ekonomije kada smo ranjiviji i moramo da zaštitimo naša ključna sredstva i tehnologije”, poručila je. Ursula von der Leyen je u videoobraćanju navela kako je Unija izašla sa uputstvom za zemlje članice kako da “skeniraju” strane direktne investicije i preuzimanje kontrole ili uticaja.

Na kraju, na sličan način je reagovao i američki ministar odbrane. Rusija i Kina iskorištavaju pandemiju koronavirusa za promoviranje svojih interesa u Europi, kazao je Mark Esper, ocijenivši ‘zlonamjernim’ kinesko promicanje Huaweijeve telekomunikacijske opreme. ‘Sjedinjene Države svjesne su da će neke zemlje pokušati iskoristiti pandemiju da bi investirale u ključnu industriju i infrastrukturu, s dugoročnim posljedicama za sigurnost’, rekao je Esper za La Stampu, odgovarajući na pitanje nastoje li Kina i Rusija steći utjecaj u Italiji slanjem pomoći. ‘Ovisnost o kineskim opskrbljivačima mogla bi dovesti do toga da ključni sistemi postanu ranjivi za upade, manipulaciju i špijuniranje. To bi bio rizik za naše kapacitete za komunikaciju i razmjenu obavještajnih podataka’, rekao je Esper.

Uzevši sve ovo u obzir, kao i činjenicu da je Srbija jedno od ključnih uporišta kineske ekspanzije na Zapadnom Balkanu, postavlja se logično pitanje, koji je interes BiH u biranju kineskih investitora i izvođača radova na ključnim energetskim projektima, ako su protiv kineskih investicija naši strateški partneri  SAD, EU i NATO? Ne smijemo zaboraviti da se u svijetu pokazalo da gdje uđe kineski kapital, iz tih se država povlači američki kapital, ali i politički utjecaj (takve primjere imamo u Africi i Latinskoj Americi). Da li neko želi Tuzlanski kanton pretvoriti u ‘kinesku četvrt’ i tako poništiti utjecaj baze ‘Orao’, ranije posjete američkog predsjednika ovom gradu ili činjenice da je Slobodan Milošević preko Tuzle izručen Haškom tribunalu?

Sve su ovo puno važnija pitanja, od ‘derneka’ u nekom sarajevskom restoranu ili ‘stotinu’ respiratora naručenih iz Kine. Dok se građani utrkuju u komentarima ovih situacija, neprimijećene prolaze kineske milijarde i ruski vojni avioni. Na isti način, dok se javnost bavi najavljenom misom za ‘žrtve Bleiburga’, koja jeste skandalozna i za svaku osudu, kardinal Puljić ne bi trebao zaboraviti da je papa Franjo odbio proglasiti svetim kardinala Stepinca, da je odbio zvanično priznati ‘čudo pojavljivanja Gospe u Međugorju’, te da je više puta nedvosimsleno osudio fašizam i svaki drugi radikalizam, što bi valjda i kardinal Puljić trebao shvatiti kao smjernicu za svoje ponašanje.

Američki predsjednik Donald Tramp je pokazao da je spreman na globalnom planu obračunati se i sa tzv. ‘islamskim terorizmom’, i sa ‘narko-terorizmom’, ali i sa ‘virusom iz Wuhana’. Taj strateški stav američke vanjske politike se neće mijenjati ni nakon američkih predsjedničkih izbora 2020. godine pa stoga ne bi bilo loše, dok još nije kasno, neke stvari i na domaćem planu revidirati.

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] Radončiću ‘Nije Đorđe, ne može da dođe, već je Nijaz Slobu, poslao narodu’ BOSANSKI LONAC: Dok prolaze kineske milijarde i ruski vojni avioni… Objavljeno […]

  2. […] to Izetbegovićima?! Medojevićevi tweetovi kao izgovor ‘ugroženom’ Radončiću BOSANSKI LONAC: Dok prolaze kineske milijarde i ruski vojni avioni… Objavljeno […]

  3. […] sarađivao s kartelom Tito i Dino, kod Hasana Hodžića pronađena punomoć Mirze Gačanina! BOSANSKI LONAC: Dok prolaze kineske milijarde i ruski vojni avioni… Policija kod ‘Tri kuma’ AKCIJA FRANCUSKE POLICIJE: Pratilac bivšeg glavnog […]

Komentiraj