DOGAĐAJ KOJI JE PROMIJENIO SVIJET: Jedan metak u Sarajevu uništio je četiri imperije i donio najveće do tada zabilježeno krvoproliće

Atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. juna 1914. godine, poznatiji kao ‘Sarajevski atentat’, poslužio je kao povod za početak Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip član srpske terorističke organizacije “Mlada Bosna” (pod nadzorom organizacije “Crna ruka” iz Beograda) koja je imala cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, likvidirao je Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.

Franc Ferdinand je prihvatio poziv tadašnjeg guvernera Bosne, generala Oskara Potjoreka, da izvrši inspekciju trupa, prisustvuje vojnim manevrima u okolini Sarajeva, pogleda svojevremeno prvi tramvaj u Evropi i zvanično posjeti Zemaljski Muzej. Osim toga, posjeta se poklapala sa 14-tom godišnjicom njegovog braka sa Sofijom. Pošto prijestolonasljednica Sofija nije bila kraljevske krvi, njoj nije bilo dozvoljeno da se vozi istim kolima zajedno sa kraljevskim suprugom u Beču, dok se u Sarajevu takvi tabui i protokoli nisu primjenjivali. Tokom posjete, Sofija bi bila u mogućnosti da se vozi u istim kolima zajedno sa mužem, što je bio vrlo promišljen i ljubazan Francov dar njoj za godišnjicu braka.

Pošto se tokom ranijih posjeta visoko rangiranih austrougarskih zvaničnika nikada ništa nije desilo u Sarajevu, obezbjeđenje nije bilo posebno alarmirano niti previše strogo. A tokom putovanja ka Sarajevu, Franc Ferdinand je primljen vrlo toplo od napćenih Bosanaca, pa zbog toga ni Sarajevo nije smatrano “neprijateljskom teritorijom”.

Atentat 28. juna 1914.

Oko 10:00 sati, nadvojvodina svita je napustila vojni kamp Filipović, gdje je ranije izvršena inspekcija trupa. Svita se sastojala od šest automobila, koji su se kretali prema sarajevskoj Vijećnici i recepciji koju je organizovao sarajevski gradonačelnik Fehim Čurčić. Izabrana ruta je bila široka, moderna avenija (današnja Obala) koja je pratila sjevernu obalu rijeke Miljacke. U prvom automobilu su bili gradonačelnik Ćurčić, šef policije Gerde. U drugom vozilu sa zastavicama se vozio prijestolonasljednik i prijestolonasljednica sa generalom Potorekom, dok je vozač bio vlasnik vozila, grof Harač. Treće i ostala vozila su bila mješavina Sofijinih dama, Francovih časnika i bosanskih zvaničnika.

Kada se Franc Ferdinand u vozilu približio Čabrinoviću, on je bacio bombu na vozilo, nemajući nimalo poštovanja prema životima ostalih Sarajlija. Da li je vozač ili Franc prvi vidio bombu, nije jasno. No zna se da je vozač nagazio na gas i time spasio, barem na kratko, prijestolonasljednikov život, a Franc je rukom odbio Sofiji namijenjenu bombu. Bomba je odletjela od njegove ruke, odskočila od sklopljenog krova vozila, i otkotrljala se na ulicu. Tu je i eksplodirala, ranivši ozbiljnije nekoliko desetina Sarajlija, oštetivši treće vozilo u koloni i lakše povrijedivši par osoba iz svite. Kolona se zaustavila da bi se utvrdilo ko je povrijedjen.

Nakon neuspjelog pokušaja, Čabrinovic je progutao cijanid koji mu je Apis dao – bez dejstva – i skočio u Miljacku. To je samo olakšalo razjarenim Sarajlijama i autrougarskoj policiji njegovo hapšenje. Zašto i kako policija dr. Gerda nije uspjela tada da uhvati ostale atentatore, ostalo je nerazjašnjeno. Franc Ferdinand je nastavio put ka Vijećnici i svojoj sudbini.

Atentator Gavrilo Princip je napustio Obalu i zaputio se niz Ulicu Franje Josipa. U radnji Morisa Šilera je kupio sendvič i susreo se sa poznanikom, malo proćaskao i zatim se vratio nazad. I on je kao i ostali atentatori niz ulicu, čuli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobičnim spletom slučajnosti, jer niko nije bio obaviješten o promjeni plana, nastavljena je posjeta Sarajevu i Zemaljskom Muzeju. Prema prvobitnom planu, krenulo se ulicom Franje Josifa, mjesto Obalom. General Poćorek je uvidio grešku i naredio da se kola zaustave. Tako se vozilo, koje je vozilo nadvojvodu zaustavilo tačno ispred radnje Morisa Šilera – svega par metara ispred Principa!

Čim se automobil našao ispred Gavrila Principa on je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem je pogodio nadvojvodu a drugim, vojvotkinju Sofiju. On, kao i ostali atentatori uhvaćen od strane Sarajlija.

Dok je kolona hitala prema Guvernerovoj palati u Sarajevu, krv je procurila iz Francovih usta. Sofija, koja je to vidjela, u šoku je povikala: “Šta je s tobom?” nesvjesna vlastite rane u abdomen i intenzivnog unutrašnjeg krvarenja. Na to je Franc došao svijesti: “Soferl! Soferl! Nemoj mi umrijeti! Preživi radi naše djece!”. Prijestolonasljednica Sofija je preminula prije nego što je automobil stigao na odredište. Prijestolonasljednik je preminuo ubrzo za njom isti dan.

Osnovnu ulogu u atentatu će odigrati tajna srpska teroristička organizacija Crna ruka koja je službeno osnovana 10. juna 1910. godine iako su njeni članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubistva. Glavni zapovjednik Crne Ruke je bio ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis. Na području Bosne, Crna ruka je kontrolirala organizaciju Mlada Bosna čiji članovi će izvršiti atentat.

Planovi za ubistvo Franca Ferdinanda počeli su se stvarati nakon što se tajnim kanalima u Srpskoj obavještajnoj službi na čelu sa D.D. Apisom saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgleda vojne vježbe. Aktivnostima na granici, prebacili su trojicu mladića sa oružjem u Bosnu, o ovome je bio obaviješten srbijanski premijer Nikola Pašić.

U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba raspoređenih po maršruti od polja gdje su se održavale vježbe do Gradske vijećnice. Gavrilo Princip, kao i ostali atentatori su uhvaćeni i suđeno im je u Solunskom procesu 1917. godine.

Nakon atentata, Austro-ugarska nije imala previše izbora. 23. jula je postavila Srbiji ultimatum, obzirom na to da je bilo očito kako iza atentata stoji srpska teroristička organizacija. No ultimatum je bio tako složen da ga Srbija nije ni mogla prihvatiti – jedna od stavaka je bila da dopusti austrijskom vlastima istragu na teritoriji Srbije, čime bi potpuno narušila svoj suverenitet.

‘Dođavola sa Srbijom!’

Vijest o ubojstvu Franza Ferdinanda i njegove supruge odjeknula je svijetom koji je već bio na rubu rata. Moglo bi se reći da je mnogima atentat dobrodošao.

Svjetska štampa je odmah prepoznala Kraljevinu Srbiju kao glavnog krivca, uključujući i novine u zemljama budućih saveznika Srbije. Britanski časopis „Džon Bul” („John Bull”) objavio je na naslovnoj strani tekst „Dođavola sa Srbijom!” („To Hell with Serbia!”).  Britanske novine pisale su da se radi o srbijanskoj zavjeri iza koje stoje Rusija i panslavizam na Balkanu.

“Manchester Guardian” piše kako se ne može dozvoliti da cijelo zapadno čovječantsvo potone u moru krvi zbog jedne srpske zavjere te da “Srbiju treba odvući nasred okeana i potopiti je”. Slična situacija bila je i sa ostalom evropskom štampom, ali je bilo i onih koji su čin Gavrila Principa okarakterizirali kao kriminalni akt jednog zanesenjaka.

Uslijedit će zatišje koje se nimalo nije svidjelo Austro-Ugarskoj koja u Berlinu nastoji dobiti njemačku podršku za konačni obračun sa Srbijom. Njemačka je prihvatila ovaj poziv s obzirom na to da je i sama prepoznavala važnost balkanskog prostora, s obzirom na Bagdadsku željeznicu koja ju je trebala povezati s izvorištima nafte neophodne za daljnji razvoj dizel motora i industrije uopće.

U sporazumu s njemačkom vladom, austrougarska vlada je Srbiji uputila tekst ultimatuma koji je Srbija odbila, ne pristajući na zahtjev da astrougarski policijski organi sudjeluju u istrazi o sarajevskom atentatu na njihovoj teritoriji.

Austro-Ugarska je 28. jula 1914. godine objavila rat Srbiji. Njemačka vlada je već sutradan zaprijetila da će i Njemačka pribjeći mobilizaciji ako Rusija ne obustavi ratne pripreme. Rusija je odlučila 30. jula 1914. godine na njemačku prijetnju odgovoriti objavljivanjem opće mobilizacije. 

Njemačka je već sutradan uputila Rusiji ultimatum da obustavi ratne pripreme. Međutim ruska vlada je to odbila te je 1. augusta Njemačka objavila rat Rusiji, a 3. augusta 1914. godine i Francuskoj. Engleska objavljuje rat Njemačkoj u noći između 4. i 5. augusta 1914. godine.

Počeo je Prvi svjetski rat.

Priča o krivcima izgubila se negdje usput u žestokim raspravama koje su vođene mnogo više negoli o samim posljedicama tog suludog rata. Nacionalizam je opustošio svijet!

Kao neposredno ratno poprište, Bosna je pretrpjela ogromne posljedice. U borbama na njenoj teritoriji izginulo je blizu 300.000 ljudi ili 15 posto ukupnog stanovništva. Austro-Ugarska vlast nad BiH prestala je u oktobru 1918. godine kada je to područje formalno preuzela kratkotrajna Država SHS koja će 1. 12. 1918. nakon ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom formalno prerasti u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kao rezultat Prvog svjetskog rata i “Versajskog ugovora”, napokon je realizirana ideja progresivnih južnoslavenskih intelektualaca o uspostavljanju zajedničke države južnih Slavena. Nažalost, tek nakon realizacije tog dugogodišnjeg sna izaći će na vidjelo kako je sadržaj te ideje zapravo radikalno drugačije doživljavan.

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj