JECAJI U BIVŠOJ FABRICI AKUMULATORA! Majka Hanifa Đogaz ostala sama u selu u blizini Potočara

Jecaji su sinoć odzvanjali halom bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari gdje su položeni zeleni tabuti devet žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine. 

srebrenica-12345

Majke, sestre, kćerke, očevi i braća miluju tabute u kojim se nalaze posmrtni ostaci srebreničkih muškaraca koje su tog kobnog jula prije 25 godina planski ubijale vojne, paravojne i policijske formacije iz bh. entiteta Republike Srpske i Srbije.  Teška je svaka riječ koju izgovore kroz suze, teška je svaka njihova priča o tragediji koja ih je zadesila. Nedužno ubijeni poredani su jedan do drugoga. Svjedoče o najvećem masovnom stradanju na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, genocida u Srebrenici u julu 1995. godine. 

Na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano devet žrtava. 

Salko Ibišević je najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana u mezarju Memorijalnog centra. Imao je samo 23 godine kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici Liplje, u općini Zvornik 2001. godine.  Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Hasan (Alije) Pezić iz mjesta Pustoše kod Vlasenice. On je imao 70 godina kada je ubijen, a nestao je 1995. godine na području Kozluka. Njegovo tijelo je ekshumirano iz masovne grobnice u Kozluku 1999. godine. 

U mezarju Memorijalnog centra Potočari ove godine biće ukopani: Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. godine u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. godine u Poznanovićima, Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. godine u mjestu Pustoše, Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. godine u Slatini, Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. godine u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. godine u Sasama, Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji i Kemal (Husein) Musić, rođen 1968. godine u Glogovoj. 

Hanifa Đogaz ostala sama u selu u blizini Potočara

Veliki broj srebreničkih majki ostao je sam nakon genocida koji je počinjen u julu 1995. godine na području Srebrenice. Izgubile su muževe, sinove, kćerke, braću, očeve i mnogobrojne članove šire familije. Nakon godina provedenih daleko od kuće veliki broj njih odlučio se vratiti na prijeratna ognjišta kako bi bile blizu, kako su kazale, kostiju svojih najmilijih koje su ukopane u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. 

Jedna od njih je Hanifa Đogaz. Ova nena od 72 godine iz sela Đogazi, oko osam kilometara od centra Srebrenice i oko dva od Potočara, vratila se svojoj kući 2002. godine. U kući u kojoj je prije rata živjela sa mužem, dvojicom sinoma i kćerkama, sada je sama. U blizini nema ni komšija. 

Asfaltirana cesta, a nakon toga makadam odveo je ekipu Anadolu Agency (AA) do ove majke koja nas je dočekala na kućnom pragu. Bavi se poljoprivredom kako bi makar nakratko misli skrenula sa tragedije koja je zadesila njenu porodicu. 

Majka Hanifa nam priča o sinovima – Sabahudinu i Samiru i mužu Muhamedu. 

Sama živim. Vratila sam se 2002. godine. Ovdje sam živjela sa mojom djecom. Vratila sam se sama. Djeca su ubijena. Ubijena su mi dva sina, kćerka i muž. Kćerka je poginula od granate, a sinovi i muž padom Srebrenice“, priča nam ova majka.

Ukopani su u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. 

Vratila sam se zbog mrtvih, zbog njihovih kostiju. Insan se navikne na sve. Teško je, nemaš s kim progovorit“, ispričala je Hanifa. 

Svaki juli i dženaza u Potočarima bude uspomene kod ove majke. 

“Od jutros sam plakala. Eto kako mi je. Sjetiš se svega. Kako su moja djeca otišla preko šume, kako su se u tabutima vratili u Potočare. Eto kako mi je“, ispričala je Hanifa koja je u julu ’95. sa drugim ženama u autobusima prešla do slobodne teritorije. 

Kako je kazala, bili su u Fabrici akumulatora odakle su prebačeni do slobodne teritorije – Tuzle i Kladnja.

Treći dan smo izašli iz Fabrike. U Lukama su mi ostavili muža. Bio je samnom. Tu su ga ostavili. A sinovi su otišli preko šume. U Potočarima smo se rastali. Stariji sin me zagrlio, poljubio i rekao: ‘Mama, vidimo se u Tuzli’. Nikad se više nismo vidjeli. Imali su 18 i 20 godina“, priča Hanifa kroz suze. 

Maršu mira se pridružili Novalić i Bukvarević

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić i federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević pridružili su se rano jutros učesnicima Marša mira na početku treće, ujedno i posljednje, dionice u Mravinjcima.

Ova ruta je dugačka oko 25 kilometara.

Na ovoj ruti učesnici prolaze i Kamenica brdo gdje je 1995. godine u zasjedi ubijeno više od hiljadu civila, a isto toliko ih je tad bilo i zarobljeno.

Obaveza mi je kao čovjeku proći bar dijelom rute Marša mira. Ovo je minimum doprinosa koji možemo dati za sjećanje na sve one koji su jula 1995. prošli ovim putem iz Srebrenice, ali i sve one koji su u Srebrenici ili na ovom putu ubijeni – kazao je premijer Novalić u Mravinjcima.

Ovogodišnji Marš mira, 16. po redu, organizovan je u specifičnim uslovima zbog pandemije koronavirusa. Upravo iz mjera predostrožnosti, organizovane su grupe u kojima je manje od 50 učesnika.

Marš mira, ukupne dužine gotovo 100 kilometara, predvode preživjeli Srebreničani koji su isti taj put, samo u obrnutom smjeru, prošli 1995. godine bježeći od sigurne smrti.

Preživjelim Srebreničanima iz godine u godinu na Maršu mira pridružuju se brojni građani Bosne i Hercegovine, ali i iz mnogih drugih zemalja svijeta.

Dolazak učesnika Marša mira u Memorijalni centar Potočari očekuje se danas u kasnim poslijepodnevnim satima.

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj