NA JUŽNOM POLU SE NALAZI ČETVRTINA UKUPNE KOLIČINE METANA NA SVIJETU! Otrovni gas misteriozno curi iz morskog dna i gura globalno zagrijavanje ka tački bez povratka!

Klimatske promjene su, čini se, nezaustavljive, a sada je otkriven još jedan dodatni faktor koji prijeti da ih ubrza.

Our beautiful planet: Frozen bubbles | Eco Africa | DW | 15.03.2018

U podmorju oko južnog polarnog kontinenta na planeti naučnici procjenjuju da se nalazi čak četvrtina svih podzemnih količina metana na svijetu.

Metan je gas koji čak 84 puta snažnije zagrijava atmosferu nego CO2. Odranije se znalo da naveliko počinje da curi s otapanjem permafrosta u Sibiru, ali nikad na polarnom kontinentu. Zbog budućnosti života na Zemlji i čovječanstva, naučnici su zgroženi otkrićem.

Objavljeno istraživanje troje naučnika u časopisu „Royal society“ otkriva ne samo prvo poznato veliko curenje metana na Antarktiku, nego i to da tamo godinama od početka curenja oko izvora metana na morskom dnu nema bakterija koje bi taj metan proždirale i sprječavale njegov odlazak u atmosferu.

“Taj nedostatak konzumacije metana (od bakterija) najvažnije je otkriće. To nije dobra vijest. Mikrobima je trebalo više od pet godina da se uopće tamo pojave, a čak i tad metan je nastavio rapidno da curi s dna”, komentarisao je Endru Turber sa Univerziteta Oregona koji je radio na istraživanju.

“Metanski ciklus je apsolutno razlog za to da se društvo zabrine. Smatram to neopisivo zabrinjavajućim”, dodao je ekstremno dramatičan opis stanja.

Curenje metana s morskog dna u vodama oko Antarktika, navodi se u istraživanju, ronioci su prvi put uočili još 2011, pukom slučajnošću. Na isto mjesto u Rosovom moru uspjeli su da se vrate tek poslije pet godina kako bi mjesto curenja detaljno proučili. A potom je slijedio laboratorijski dio posla.

Tu na red dolazi i najdramatičniji dio otkrića. Curenje metana s dna mora, prvo kroz morske vode prema površini, a onda dalje u atmosferu, dio je prirodnih ciklusa. Takvi ispadi povremeno se događaju i usljed bušenja podmorja u potrazi za naftom i gasom, na primjer u Sjevernom moru, što ponekad doseže razmjere katastrofe.

Međutim, prirodna zaštita u tim slučajevima su hemosintetske bakterije koje energiju za svoj život crpe iz molekula metana. Ovdje se dogodilo to, navode naučnici u svom opisu istraživanja, da je i pet godina od otkrića oko izvora curenja pronađeno da od svih mikroorganizama, na one koji konzumiraju metan, praktično ga jedu, otpada samo 4 posto od cijele populacije mikroba.

“Zajednica mikroba nije se razvila dovoljno da stvori dovoljan filter kako bi se spriječilo curenje metana iz sedimenta”, stoji u rezultatima istraživanja.

Kao razlozi za to navode se vrlo niska temperatura mora i visoke koncentracije sulfata. Razlozi za curenje metana najverovatnije nisu posljedice već postojećeg globalnog zagrijavanja. Koliko god je dramatična vijest o novom velikom curenju metana kao još jednog velikog ubrzivača klimatskih promjena, bitno je znati da ovaj incident ne spada u spiralu samogenerišućih klimatskih promena.

Koliko je metan opasan po prirodu, odnosno po klimatske promjene, pokazuju ilustracije američkih EPA-e i EDF-a. Prema njihovim podacima, emisije gasova staklene bašte, u ekvivalentima CO, 2018. godine bile su takve da se 81 posto odnosilo na CO, čak 10 posto na metan, 7 posto na azotove okside i 3 posto na gasove na bazi fluora.

Metan u atmosferi ne ostaje tako dugo kao CO, ali u prvih 20 godina atmosferu zagrijava čak 84 puta snažnije nego CO. Metan dolazi u atmosferu iz prirodnih i vještačkih izvora, ali se u svim slučajevima, osim jednog, odnosi na procese oko nafte, gasa i ugljenika. Onaj jedan slučaj odnosi se na stočarstvo, odnosno na probavne gasove koje ispuštaju životinje koje čovjek masovno uzgaja u mesnoj industriji.

Prije nekoliko godina 16 istraživanja dovelo je do zaključka da metan iz čovjekovog svijeta ili onoga što je čovjek prouzrokovao, curi u atmosferu čak 60 posto gore nego što se mislilo.

Riječ je o velikoj razlici po sudbinu svijeta. Od Klimatske konferencije u Parizu postalo je jasno da je prag izbjegavanja najgorih posljedica po čovječanstvo i prirodu zagrijavanje od 1,5 stepena. Sljedeći prag je 2 stepena.

Preko 2 stepena, smatra se, klimatske promene širom svijeta više se ne bi mogle zaustaviti, bivale bi sve gore i dovele do višestruko gorih zagrijavanja i kataklizme.

(Global CIR/Agencije)

Objavljeno u:

Komentiraj