Nekadašnji ‘Seferov bojovnik’, a danas ‘Konakovićev rektor’ u političkoj areni i Čamparino ‘iščuđavanje’

Postoji tendencija u bosanskohercegovačkom društvu da se osobe, koje su nestabilne u političkom pogledu i sklone su mijenjanju političkih stavova i opcija, u jednom trenutku počnu predstavljati kao borci protiv političkog utjecaja u obrazovanju, javnom sektoru, protiv stranačkog zapošljavanja i slično.

krijelj-ampa-konak

Obično su to osobe koje su kroz svoju dugu karijeru političkog konvertitstva iscrpile sve mogućnosti političke potpore u njihovom ‘profesionalnom usponu’, pa im je na koncu ostalo da se još jednom pokušaju prodati javnosti, ali ovaj put kao ‘nezavisni eksperti’, nadajući se da će tako steći ponovo političku naklonost, ali ovaj put onih ljudi i političkih opcija koji na populistički način zloupotrebljavaju opravdane zahtjeve za depolitizacijom određenih sfera društva od strateškog značaja za državu u cjelini. Ovom bi se tendencijom mogli objasniti i posljednji javni istupi novog-starog rektora Univerziteta u Sarajevu, koje se prije nekoliko sedmica zakleo da će se boriti protiv upliva politike na Univerzitet, a to potvrdio gostujući  u jednoj televizijskoj emisiji.

Rektor u političkoj areni

Premda je pomalo nejasno kako je Rifat Škrijelj od Seferovog bojovnika uspio doći do pozicije člana Predsjedništva SDA, niko ne može osporiti činjenicu da je na funkciju rektora sarajevskog univerziteta izabran upravo dok je bio član SDA i to ni manje ni više nego član Predsjedništva SDA. Prema tome, i kada bismo željeli vjerovati da je u prvom mandatu izabran isključivo zbog naučno-istraživačkih referenci, politička pozadina nam jednostavno bode oči. U međuvremenu, Škrijelj se zbog nekih ličnih razloga i frustracija postepeno udaljavao od SDA i srazmjerno tom udaljavanju u stavovima rasla je njegova potreba za obračunom sa ‘političkim utjecajem’, odnosno strankom koja je najzaslužnija što je i prvi put postao rektor Univerziteta. Posmatrajući  slučaj Škrijelj iz takve perspektive, njegova prijetnja da će se obračunati sa ‘političkim utjecajem’ na Univerzitetu se može shvatiti da će se obračunavati sa dekanima fakulteta i drugim osobljem Univerziteta koji su naklonjeni SDA.

Teško da će bilo ko povjerovati da iza takvog rektorovog ponašanja ne stoji određena politika i platforma, posebno zbog načina na koji je demonstrativno ‘napustio SDA’ tokom svog ‘slavljeničkog govora’ nakon što je izabran za rektora u drugom mandatu. Na sličan način je u tv emisiji i na televiziji gdje je rektor gostovao 3.7.2020., prije dvije godine SDA demonstrativno napustio sada predsjednik NiP-a Elmedin Dino Konaković. Škrijeljova bliskost sa Konakovićem posebno je došla do izražaja prilikom njihovog udruživanja s ciljem obračunavanja sa KCUS-om i Medicinskim fakultetom. Rektor Škrijelj je i tada učestvovao u politički motiviranoj hajci na istaknute profesore i ljekare koji su se odlučili pozabaviti problemima u ovim ustanovama, te je stao na stranu osoba koje nisu mogle zadovoljiti  minimum profesionalnih i drugih kriterija te su zbog toga napustile KCUS.

Druga stvar koja povezuje aktuelni diskurs rektora Škrijelja sa Konakovićem i njegovom političkom organizacijom jeste navodna ‘depolitizacija javnog sektora’, što je bila okosnica političke mantre NiP-a i šestorke. Naravno, kada im je pružena šansa da provedu svoju platformu u djelo, ispostavilo se da su u političkom utjecaju na institucije i u političkoj korupciji mnogo rigidniji  nego političke opcije kojima su to prvobitno spočitavali. Na sličan način kao Konaković i Škrijelj, za ‘depolitizaciju IZ-a’ zalagao se i bivši reis Mustafa Cerić te bivši sandžački muftija i Škrijeljov rođak Moamer Zukorlić, pa vidimo dokle je to dovelo. S obzirom da je općepoznato kako je i Denis Zvizdić imao žarku želju da vodi Cerićev i Zukorlićev Svjetski bošnjački kongres, prateći valjda svog stolačkog šejha koji je bio ‘Zukorlićev senator’, dolazimo do zaključka da Stočanin Šaćir Filandra nikako nije mogao biti kandidat prof. dr. Sebije Izetbegović, već je izbor za rektora bio uigrana utakmica između dva kraka iste interesne skupine, a dobro vidimo ko im je zajednička meta. Škrijelj je i u posljednjim medijskim nastupima najavio nastavak obračuna sa nepodobnim kadrovima, prijeteći čak da ‘bi se neke profesorice Univerziteta, koje progone neke ljekare…mogle suočiti i sa svojom etičkom odgovornošću pred Univerzitetom koji im je dao profesuru, a time i sa preispitivanjem njihove akademske karijere’.

Svima je poznato da je čak i OHR reagovao zbog  stavljanja policije KS pod političku kontrolu što je realizirano pod dirigentskom palicom Konakovića i njegovog mentora K. Ademovića u periodu dok je kantonalnim institucijama žarila i palila poznata ‘šestorka’.  Zahvaljujući ministru Katici, komesaru Selimoviću i ‘vladaru iz sjene K. Ademoviću’, Sarajlije su kantonalnu policiju počele nazivati ‘policija kod tri kuma’. Da gaji simpatije prema ovakvom ustroju policije nedavno je u svojim istupima pokazao i federalni ministar MUP-a Aljoša Čampara, tako što je otvoreno podržao komesara Selimovića gostujući u jednoj tv emisiji zajedno sa Konakovićem, da bi kasnije i u Skupštini Kantona Sarajevo Čamparin glas bio presudan da se usvoji Izvještaj ‘Nezavisnog odbora’ o radu kantonalne policije.

 Kada je stvar riješena sa policijom, Konaković i ekipa dali su se na uspostavljanje kontrole nad sistemom obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Pored ‘gospodarenja’ osnovnim i srednjim obrazovanjem, Konaković je sebi tada postavio kao zadatak političko ovladavanjem Univerzitetom u Sarajevu. Za te potrebe je izabrao i ‘nestranačku ministricu’, želeći stvoriti savršen paravan za ovladavanje sistemom visokog obrazovanja. Tako je skovan pakleni plan gdje je novi Zakon o visokom obrazovanju, koji je Univerzitet u Sarajevu trebao staviti pod političku kontrolu NiP-a, trebala potpisati nestranačka ministrica, bez političke podrške neke velike partije, a koja je uz to ekspert. Na svu sreću, Konaković je pogriješio u procjeni. Ministrica Zineta Bogunić odbila je biti igračka u Konakovićevim rukama te je podnijela ostavku i još k tome iznijela sve ono, čemu je bila izložena, radeći kao ministrica pod konstantnim političkim i drugim pritiskom predsjednika NiP-a.

Naime, i sam Konaković je priznao da je tražio od ministrice intervencije u Zakonu o visokom obrazovanju, gdje bi se izostavila klauzula da nastavnu bazu Medicinskog fakulteta moraju činiti profesori koji su poslom vezani sa matičnim klinikama na KCUS-u. Time je, kako kaže, želio vratiti prof.dr. Ismeta Gavrankapetanovića na Medicinski fakultet, iako je njegov radni odnos na toj ustanovi zakonski prestao istekom ugovora, a drugi nije mogao biti zakonski zaključen budući da je u međuvremenu samoinicijativno dr. Gavrankapetanović podnio ostavku i napustio KCUS, koji po zakonu predstavlja naučno-nastavnu bazu Medicinskog fakulteta.

Tu je na scenu stupio rektor Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Rifat Škrijelj, koji se u tom slučaju ponašao kao politički arbitar u institucijama Kantona između različitih političkih stranaka i interesnih grupacija koje bi željele staviti Univerzitet pod političku kontrolu. Niti u jednom trenutku se nije moglo vidjeti da u svojim nastupima rektor Škrijelj drži stranu struke i nauke, koje bi valjda trebao reprezentovati. Univerzitetski radnici i akademska javnost sigurno trebaju učestvovati u izradi Zakona o visokom obrazovanju, ali kroz javne rasprave, tribine, simpozijume gdje bi formulisali svoje prijedloge i ponudili ih vladi, ko god u njoj sjedio. Međutim, rektor je postupio drugačije i utrčao u političku arenu otvoreno favorizirajući jednog stranačkog predsjednika i jednu političku matricu. Time je narušio i svoj i kredibilitet institucije koju predstavlja. Umjesto da bude prvi koji će provoditi zakon i postupati po njemu, rektor je pokušavao, po svemu sudeći, opstruirati provođenje zakona dok se ne donese jedan po ‘njegovoj mjeri’. Stoga nije ni čudo da su se već tada u javnosti pojavile opravdane sumnje i spekulacije da bi preko tada predloženog  Zakona o obrazovanju koji bi mu mogao dati i veće ovlasti, rektor Škrijelj mogao postati egzekutor političke volje Konakovića i političkih lidera tadašnje šestorke nad Univerzitetom u Sarajevu, upravama njegovih fakulteta i nastavnim osobljem.

U međuvremenu ‘strahovlada’ šestorke je dokinuta novom skupštinskom većinom u KS, ali je u zraku ostalo visiti pitanje da li je upuštanjem u političko arbitriranje dobrano uflekana naučna karijera rektora Škrijelja i da li je zbog toga izgubio moralni i naučni kredibilitet u široj akademskoj zajednici, pa samim tim i postao nepodoban za funkciju na koju je ponovo izabran. O kakvoj borbi protiv politike na Univerzitetu može govoriti čovjek koji je do grla zaglavio u politici, koja pod obračunom sa političkim utjecajem u obrazovanju  podrazumijeva prije svega obračun sa ljudima vjernim lideru SDA. Treba li još dodati da je njegova zadaća boriti se za unaprjeđenje naučno nastavnog procesa, uvođenje novih tehnologija, osavramenjivanje nastave i sl., a ne srozavanje Univerziteta političkim igrarijama. Univerzitet u Sarajevu pod rukovodstvom rektora Škrijelja u prvom mandatu nije postigao niti jedna zapaženiji uspjeh na međunarodnom polju, već je čak i pao na rang listi svjetskih Univerziteta.

Opsesija diplomom

Još jedna opsesija dijela javnosti u režiji istih onih ljudi koji su režirali i prethodnu ‘epizodu’ sa rektorom Škrijeljom, jeste diploma čelnika Sigurnosno obavještajne agencije, Osmana Mehmedagića. Inspektorat bh. entiteta RS-a saopćio je u novembru 2019. godine kako je zvanično poništena fakultetska diploma direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića koju je stekao na Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka. Podsjećamo, kompletan proces vezan za poništenje diplome direktoru OSA-e obilježile su brojne kontroverze. Poništenje je uslijedilo nekoliko dana nakon tadašnje najave SNSD-a kako neće podržati ponovni izbor Osmana Mehmedagića.

Pored toga, nakon što je Inspektorat RS-a prvo odgodio poništenje diplome ekspresno je zakazana sjednica Vlade RS-a na kojoj su smijenjeni direktorica Inspektorata RS-a i glavni prosvjetni inspektor. Novoimenovana uprava odmah nakon toga stavila je van snage doneseno rješenje kojim se odgađa poništenje diplome te naložila Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka da ipak proglasi diplomu Osmana Mehmedagića ništavnom. Dakle, očigledan je politički utjecaj u ovom slučaju. Upitan o navedenim događajima, lider SDA Bakir Izetbegović je tada kazao da bi institucije RS-a, da mogu ‘poništile i Mehmedagićev rodni list, a kamo li fakultetsku diplomu’, aludirajući na njihovo nezadovoljstvo činjenicom da je Mehmedagić za svoj profesionalizam i pouzdanost dobio pohvale vodećih američkih i svjetskih obavještajnih agencija.

Osman Mehmedagić  je Zajedničkoj komisiji za nadzor nad radom OSA-e dostavio je 1. 7. 2020. godine svoju fakultetsku diplomu  stečenu na Američkom univerzitetu u BiH.  Pojedini mediji prenijeli su informaciju da je Mehmedagić diplomu stekao tokom posljednjeg direktorskog mandata, što bi, vjeruju, trebalo osporiti mogućnost reizbora uprkos posjedovanju diplome ove visokoškolske ustanove, ali i diskreditirati aktuelnog direktora OSA-e. Međutim, prema informacijama iz Komisije za nadzor nad radom OSA-e, Mehmedagić je diplomu na Američkom univerzitetu u BiH stekao 2013. godine, mnogo prije nego što je imenovan za direktora OSA-e. Uprkos toj činjenici, pojedini članovi Komisije, uglavnom predstavnici stranaka koji tvrde da su im OSA i Mehmedagić  “nanijeli mnogo štete”, su u javnost plasirali informaciju o diplomi stečenoj tokom direktorskog mandata.

Međutim, kako je i ta priča pala u vodu, sada se pokušava osporiti ne samo Mehmedagićeva diploma nego i obrazovna institucija na kojoj ju je stekao, a prije svega zbog  naučnog kadra zaposlenog na Američkom univerzitetu. Pojedincima je zasmetalo što je Američki univerzitet okupio, bilo kao savjetnike ili predavače,  ljude poput istaknutog  generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića, ali i čitavu plejadu drugih  ljudi zaslužnih za odbranu i napredak BiH. S obzirom na navedena imena predavača i osoba koje se povezuju s Američkim univerzitetom spomenutih u istoj emisiji, gdje se pojavio i rektor Škrijelj kao gost, svaki dobronamjeran i nepristrasan čovjek može samo kazati da je Mehmedagić studirajući na Američkom univerzitetu  zaista imao šta i od koga naučiti, jer su život i djelo generala Fikreta Muslimovića potvrda kvalitete znanja i nezamjenjivosti njegove diplome stečene na Visokoj vojnopolitičkoj školi JNA. To je ona služba i vojska koja se nosila sa najvećim svjetskim silama, koja je osigurala da bivša država i njen predsjednik Tito budu prepoznatljivi i neprikosnoveni kada je u pitanju oblast sigurnosti.  To je jedina validna diploma, koju mnogi olahko shvataju.

Dakle, radi se o ljudima koji su i teorijski i praktično pokazali da pripadaju samom vrhu bošnjačke akademske  elite kada je u pitanju oblast sigurnosti pa tako i Mehmedagiću može samo služiti na čast da su ga takvi ljudi profesionalno oblikovali. Ne daj Bože, da je oblikovan u nekom televizijskom studiju kao Aljoša Čampara.

Vještačkim temama i aferama žele se prikriti stvarni problemi

Ono čemu trenutno svjedočimo jeste jedna vrsta ‘specijalnog rata’ protiv BiH u kojem se delegiranjem vještački konstruiranih i politički motiviranih afera želi preusmjeriti pažnja javnosti sa stvarnih problema i afera koje zaista ugrožavaju državu BiH. Na takav način želi se ugroziti kredibilitet lidera SDA Bakira Izetbegovića jer neprijatelji ove zemlje dobro znaju da je ‘odvajanje’ lidera SDA od njegovog naroda, u smislu njegove diskreditacije, ključni cilj koji trebaju postići ako žele provesti svoje planove o podjeli BiH. Stoga se kao ključne teme u javnosti uporno delegiraju marginalne stvari kojima se daje veliki značaj, dok ona krupna pitanja ostaju netaknuta.

Postavlja se pitanje zašto se u emisijama u kojima je glavna tema predsjednik SDA i njegova supruga ne može čuti ni riječ o globalnom ratu protiv ‘narko-terorizma’ koji je narko kartelima objavio američki predsjednik Donald Tramp, a koji  je na području Balkana rezultirala sukobima suprotstavljenih kartela, koji se kasnije prenose i na politički život balkanskih država. Zašto ti mediji koji se vole nazivati nezavisnim i koji se žale da ih ‘guši vlast jer su nezavisni’, nikada nisu objavili niti jednu vijest, niti su istražili aktivnosti kartela sa kojima se povezuju visoki politički zvaničnici, čak i oni koji rukovode ili su rukovodili državnim sistemom sigurnosti ili pak federalnim i kantonalnim Ministarstvima unutrašnjih poslova, sudstvom, tužilaštvom i sl. Eto jedne zanimljive teme za nezavisne medije.

Jedna od tema za takve medije mogu biti i najave načelnika sarajevske općine Novi Grad o izgradnji ‘Berlinskog zida’ na međuentitetskoj liniji u Sarajevu ili Efendićeve veze sa osobama osumnjičenim za povezanost sa opasnim narko-kartelom.

Zašto takvi mediji nisu delegirali kao  problem od prvorazrednog značaja činjenicu da je bez konsultacija sa Predsjedništvom BiH i bez međudržavnih protokola sa Rusijom, neko dozvolio slijetanje tri aviona ruskih Vazdušno-kosmičkih snaga na aerodorom u Banjoj Luci, gdje je dovezena vojno-medicinska oprema, a kojom su upravljali uniformisani vojnici ruske vojske, koji pri tome nisu prošli ni pasošku kontrolu.

Na koncu, zašto niko ne problematizira činjenicu  da se Elektroprivreda BiH na prijedlog vlade i uz saglasnost i pozicije i opozicije u Federalnom parlamentu zadužila kod kineske Izvozno-uvozne banke za 614 miliona eura (nešto više 1.220.000.000 KM) za izgradnju bloka 7 TE Tuzla, uprkos negodovanju EU i Energetske zajednice koja je protiv naše zemlje pokrenula spor  smatrajući da garancija Federacije BiH za kredit u ovom slučaju sadržava  ‘elemente nedozvoljene državne pomoći’. Indikativno je da su na istoj sjednici (1.4.2019.), kada je FBiH pružila garanciju za kredit EPBiH kod kineskih kreditora iza kojih stoji zvanični Peking, dotadašnjih sedam općina u FBiH proglašene gradovima. Da li je to neko svjesno odlučio gurnuti FBiH u zagrljaj Kine i Rusije, u periodu kada je najznačajniji međunarodni partner BiH, SAD bio u jeku trgovinskog rata sa Kinom, ali i u trenutku kada su iz EU stizala upozorenja zbog problematičnih kineskih investicija.

Valja napomenuti kako je i ministar Čampara, kao član Vlade FBiH učestvovao u donošenju tih odluka o zaduživanju kod Kineza , kao što je svoju ulogu odigrao i u aferi ‘Asim’ ili ‘Respiratori’, da bi ih kasnije uspješno  ‘razotkrivao’ nevješto se iščuđavajući nad takvim aferama, tražeći da za ono za šta je on (Čampara) glasao na sjednicama Vlade, odgovornost preuzmu direktor OSA-e, profesorica Sebija Izetbegović, a u krajnjem slučaju da se povuče lider SDA Bakir Izetbegović.

Ako pak i dalje ‘nezavisni’ urednici i mediji budu insistirali na delegiranju vještačkih tema i afera, baveći se porodičnim odnosima i privatnim životima lidera SDA i njegove supruge, onda to više nije pokazatelj  neznanja ili neobaviještenosti,  već ličnih frustracija. Razumljivo je da su ljudi koji iza sebe imaju jedan ili više neuspješnih brakova ljubormorni i frustrirani kada vide da je neko uspješan i na profesionalnom i na porodičnom planu pa je uspio i sačuvati svoj brak i napredovati u karijeri. Također, razumljivo je da zbog te emocinalne i političke nestabilnosti nekim ljudima strada srce, kao uvaženom rektoru Škrijelju, a nekima i ‘mentalno zdravlje’.  Međutim, svi ćemo se složiti da nije u redu da bilo ko od njih svoje lične frustracije javnosti nameće kao ‘državne probleme’. 

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. Braco Ciric

    Jasarevic je obuhvatio skoro sve ili bar djelimicno svoje promisljanje na kljucne teme o kojima sira javnost ophrvana svakodnevnim zivotnim nedacama pritisnuta dodatno famoznom ujdurmom oko Covida 19 i nije dovolno upucena.Fokusirajuci se na imena i pozicije ” bivsih ljudi ” a sadasnjih igraca u sluzbi Rusko – Srpsko – kineskog trojstva analiticki precizno i u maniru vrsnog poznavaoca prilika , uticaja i pobuda prokazanih pomenutih Campare za kojeg licno smatram da je opasniji i od Konakovica i Skrijelja zajedno.On kad nebi imao protiv koga bi radio ako treba i protiv sebe.Ovaj vajni i demaskirani nacelnik Novog Grada , je odigrao svoju rolnu , zaigr’o se ambicija i zavist koje upravljaju njime , dovedose ga pod sapu Kojovica koji vuce konce i od ove cetvorice pomenutih , napravio cetverac koji udruzenim snagama zdusno podpomognut sivom eminencijom nezaobilaznim Radoncicem cine sve da Bosnu isporuce na pladnju onim koji bi je konacno raskomadali i unistili.Radi toga su ovakve opservacije stanja u Sarajevskom kantonu a time i Bosni zlata vrijedne.Bravo gosn.Jasarevicu.

    Reply
  1. […] Nekadašnji ‘Seferov bojovnik’, a danas ‘Konakovićev rektor’ u političkoj … Objavljeno u: […]

  2. […] POLICIJE: Pratilac bivšeg glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića uhapšen sa drogom! Nekadašnji ‘Seferov bojovnik’, a danas ‘Konakovićev rektor’ u političkoj … ‘Nije Đorđe, ne može da dođe, već je Nijaz Slobu, poslao narodu’ Objavljeno […]

Komentiraj