Radončić, ruski medo i kineski zmaj

Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić danas je (24.8.2020.) godine održao press konferenciju , na kojoj je u svom maniru kao pred svake izbore, zaprijetio blokadom vlasti na svim nivoima. Međutim, ovaj put je bio zaista maštovit u iznalaženju razloga za svoje štetno djelovanje protiv stabilnosti koalicije na svim nivoima u trenutku kada su porasli srbijanski apetiti prema RS-u u svjetlu novih pregovora Beograda i Prištine.

radon-i-123456

Prosto je nevjerovatno da kada god važni politički faktori u Sarajevu ukažu na opasnost Dodikovog povezivanja bh. entiteta RS-a sa srbijanskim gubitkom Kosova, uvijek se javi Radončić koji te iste faktore koji ukazuju na tu opasnost počinje blatiti i klevetati. Uzalud mu je, čini se, lider SDA objašnjavao da iza posljednjih ‘pisanija’ njegovog (Radončićevog)  starog znanca Cibre vjerovatno stoji Elmedin Konaković i ostala ekipa koja želi kraj koalicije na kantonalnom i federalnom nivou, jer eto Radončić danas reče da on pouzdano zna da se ‘Konaković nije bavio takvim stvarima’. Podsjećamo, to je onaj isti Konaković koga je u svom izvještaju State Department spomenuo i istoj rečenici sa Adolfom Hitlerom, referirajući se na njegove političke poteze i svjetonazore.

Izmaštana afera

Lider SBB-a posljednjih nekoliko dana ponovo karikaturalno ističe svoju ‘prozapadnu orijentaciju’, ovaj put hvatajući se za izjave regionalnih lidera, koji ga nijednom riječju nisu spomenuli. Braneći se od optužbi svog nekadašnjeg privatnog šofera, Radončić je osmislio čitavu regionalnu priču o tome kako ga navodno progoni ‘proruski obavještajni centar sa sjedištem u Sarajevu’, te da su eksponenti tog centra sada angažovani na regionalnom planu i miješaju se u ishod crnogorskih izbora.

U objavama na instagramu, ali i u jutrošnjem pismu Nerminu Nikšiću, Radončić se referirao i na predsjednike Crne Gore i Kosova, gospodu Đukanovića i Tačija, a sve odgovarajući na navode nekih ‘niskotiražnih’ srbijanskih medija i desničarskih političara iz Crne Gore. Svi oni koji su imali priliku pročitati reakciju crnogorskog predsjednika na natpise u srbijanskoj štampi, vidjeli su da je ona prije svega usmjerena na odbranu države Crne Gore od rusko-srbijanskih nasrtaja i da ni na koji način u tome svemu nije spomenut predsjednik SBB-a. Međutim, zašto je trebalo nekim sarajevskim medijima, koji se povezuju sa Aljošom Čamparom, da insistiraju na tome da je Đukanović ‘polemisao’ sa Cibrom, još uvijek je nepoznanica. Očigledno je da su još jednom nabacili loptu Radončiću, s ciljem da ga pokušaju ‘oprati’ od svojih ranijih medijskih tvrdnji da je imao poslovne veze sa ljudima iz kriminalnog miljea.

Slično su uradili pojedini sarajevski mediji kada su 15. juna 2020. godine nekritički prenijeli twitove crnogorskog političara Nebojše Medojevića koji je na svom Twitter nalogu napisao da je “kavački narko-klan”, ustvari, klan Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, a da im “pasoše obezbjeđuje Fahrudin Fahro Radončić iz BiH i Hašim Tači s Kosova.

Već ranije smo naglasili da se ovakvim istupima i medijskim sadržajima mogu radovati isključivo pripadnici ‘opozicione četvorke’ i ‘pete kolone’, jer oni ne služe ničemu drugom osim da Radončiću pruže savršen izgovor za raskidanje koalicije sa SDA, a da ne bude optužen da je Dodikov i Čovićev ‘saradnik’, odnosno da je ‘izdajnik’, jer eto on se bori protiv ‘Rusa, četnika i Muslimanskog bratstva’.

Uprkos svojoj ranijoj koaliciji sa radikalnim NiP-om (koji je blizak partner Zukorlićevog SPP-a, a čiji su članovi učestvovali na antiNATO demonstracijama u Crnoj Gori zajedno sa pristalicama Amfilohija), zatim uprkos odličnim odnosima sa dvojcem Dodik-Čović te Aljošom Čamparom, koji minimizira rusku prijetnju opstanku države BiH, Radončić se zahvaljujući medijskim manipulacijama predstavlja kao borac za NATO integracije, iako praksa njegovog političkog djelovanja to oštro negira.

Koliko je recimo Aljoša Čampara bio koristan proruskom lobiju u BiH najbolje svjedoči i činjenica da se entitet Republika Srpska pozvala na Čamparine izjave u svom izvještaju UN-u, kada je željela objasniti kako u BiH ne postoji ruska prijetnja te da je to ‘izmišljotina SDA’.

Rusija, Kina i Muslimansko bratstvo

Ali vratimo se Radončiću, koji za jednog nastavnika likovnog koji bi trebao biti sklon umjetnosti i lijepom, pokazuje i previše interesa za radikalne ideje i stavove iz euro-azijskog, odnosno rusko-kineskog civilizacijskog kruga, ali čak i za borilačke vještine, poput kung-fu-a.

U tom smislu posebno je zanimljiva Radončićeva fascinacija Pakistanom, koja ukazuje da su njegove veze sa ‘Muslimanskim bratstvom’ mnogo dublje pa čak i ideološke prirode. U predizborno vrijeme 2018. godine lider SBB-a se pohvalio kako u svojoj spavaćoj sobi drži uramljen jedan citat, za kojeg je on kazao da je ‘ajet iz Kur’ana’, da bi se kasnije ispostavilo da se radi o citatu iz knjige ”Historija islama” pakistanskog autora Sejjida Safdara Hussaina al-Najefija. Oni koji bolje poznaju geopolitička previranja upoznati su da je Islamska Republika Pakistan vjerni saveznik Kine u njenoj konfrontaciji sa Indijom. S obzirom na navedeno, mnogi će onda kazati da je tako oštar Radončićev stav prema migrantima iz Afganistana i Pakistana pomalo nepravedan, posebno ako je već odranije u medijima elaborirana i nadaleko poznata njegova ljubav prema ‘afganistanskom maku’.

Naravno, Azija je ostavila veliki pečat i na Radončićevim graditeljskim poduhvatima. Tako jedan njegov izgrađeni i drugi planirani uvrnuti tornjevi iz Tešanjske ulice u svom konačnom arhitektonskom rješenju u mnogome podsjećaju na slične tornjeve širom Kine, među kojima je najpoznatiji onaj u Šangaju. Ne bih da špekulišem o prijeklu novca kojim se grade takve građevine u Kini, ali ću samo dodati da je Kina najveći svjetski proizvođač hemikalija za droge i lider u proizvodnji sintetičkih droga. Posljednji UN-ovi izvještaji o tržištu droga kažu da je Kina postala najbrže rastući izvoznik novih sintetičkih droga usmjernih prema narkotržištima Evrope.

Povrh svega, zastupnici SBB-a Parlamentu FBiH i ministri u vladi FBiH, ali i Radončić lično, podržali su kreditno zaduženje Elektroprivrede BiH kod državne kineske Izvozno-uvozne banke, što je veličano i u medijima čiji je on utemeljitelj, uprkos preporukama EU da garancija FBiH na taj kredit ‘sadrži elemente nedozvoljene države pomoći’ i uprkos činjenici da su najznačajniji politički partenri naše zemlje, SAD, u svojevrsnom ekonomskom ratu sa Kinom. Istovremeno u ‘Radončićevim medijima’ mogle su se pročitati optužbe na račun američkog predsjednika Donalda Trampa da lažno optužuje Peking za izbijanje pandemije koronavirusa, gdje se tvrdilo da ‘SAD žele uzeti kineske milijarde na ime odštete“. Nije li to direktno zalaganje za ekonomske interese Kine?

Kada sve ovo sagledamo i još tome dodamo da je Radončić sa svojim Avazom bio ključni medijski oslonac Harisu Silajdžiću kada je rušio ‘aprilski paket’ ustavnih amandmana iza kojih su bukvalno stajale SAD, onda upravo lideru SBB-a, pored svih ostalih, trebamo zahvaliti za značajniji prodor  ruskog utjecaja u BiH. Nakon što se ispostavilo da su te 2006. godine Bošnjaci rekli ne međunarodnoj zajednici na čelu sa SAD-om, uslijedilo je zahlađenje u odnosima i sve blaže miješanje američke administracije na ključne procese u BiH, čime je ojačana ‘ruska agentura’, koja ima dijametralno suprotne poglede na budućnost BiH od onih koji se nalaze u temeljnim dokumentima strategije vanjske politike BiH, koji su usvojeni u Predsjedništvu BiH i podrazumijevaju euro-atlantske integracije. Obaranje aprilskog paketa bila je prva Putinova geopolitička pobjeda u svijetu, nakon što je 2005. godine javnosti predstavio geopolitički projekt širenja ruskog utjecaja, koji sadrži temeljna načela ruskog generala Nikolaja Klokotova i teoretičara i filozofa ‘Aleksandra Dugina’ iznesenih u njihovoj knjizi ‘Temelji geopolitike’. Prema njihovim tezama ruski saveznik protiv zapadne civilizacije je ‘politički islam’, prema kojem Radončić očigledno gaji simpatije. Politički islam ruskog tipa se najbolje manifestuje na primjeru Ramzana Kadirova u Čečeniji.

Radončiću to nije bilo dovoljno pa se za vrijeme njegovog posljednjeg mandata desio i najveći skandal po pitanju ruskog prodora u BiH, kada su 9. aprila ove godine tri ruska vojna aviona iz sastava vazdušno-kosmičkih snaga sa uniformisanom posadom nesmetano sletjela u Banju Luku po odobrenju iz Vijeća ministara čiji je ministar sigurnosti bio Radončić. Naravno, Radončić se branio da on nije potpisao odobrenje, ali ipak snosi dio odgovornosti.

Da li bi Radončić trebao biti toliko spokojan?

Dakle, previše je ovo navedenih primjera da bi se oni mogli okarakterisati kao slučajni ili nenamjerni. Sjetit ćemo se izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića od prije nekoliko godina gdje tvrdi da je ‘mnogo naučio od Radončića’. Sve što je Vučić uradio nakon te izjave išlo je u smijeru nabavljanja ruskog i kineskog oružja te širenja rusko-kineskog utjecaja na Balkanu, a na štetu širenja NATO-a. Pa se postavlja pitanje čemu ga je to Radončić naučio?

Možda najšokantnija izjava bivšeg ministra sigurnosti izrečena na današnjoj press konferenciji jeste ona u kojoj se zalaže za izlazak federalne i kantonalnih policija na entitetsku liniju kako bi navodno vraćali migrante u RS. Umjesto da je jačao državnu granicu kao ministar sigurnosti i rješavao migrantsku krizu, Radončić je sudeći po onome što danas govori imao sasvim druge planove, a to je ‘međuentitetsku liniju’ pretvoriti u ‘unutrašnju granicu’, pa makar to bilo i u Krajini. To bi bio savršen izgovor Dodiku da slično učini u Sarajevu, a cijela priča korespondira i sa skandaloznim Efendićevim namjerama o izgradnji ‘Berlinskog zida’ na Dobrinji, čineći zajedno jednu opasnu tendenciju, neviđenu u postdejtonskoj BiH.

Radončić je danas još nonšalantno kazao da je u potpunosti spokojan uprkos sastanku Dodika i Vučića u Beogradu na kojem će se razgovarati o mogućnostima povezivanja bh. entiteta RS-a sa konačnim rješenjem statusa Kosova uoči nove runde pregovora delegacija Beograda i Prištine, ali i uprkos činjenici da se komšije sa svih strana naoružavaju. Svaki normalan građanin i državljanin BiH trebao bi biti zabrinut zbog takvih poteza naših susjeda i Milorada Dodika, ali očigledno sa Radončićem to nije slučaj jer po svemu sudeći euro-azijski smjer politike je ono što i njemu odgovara.

Za jednog bivšeg ministra sigurnosti sa ovakvim promašajima, Radončić je doista previše spokojan.

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] Radončić, ruski medo i kineski zmaj – como 1 hora ago […]

Komentiraj