RUSKO-KINESKI PRODOR NA BALKAN I OBUZDAVANJE PEKINGA (II): Zašto je SAD-u važno da se i Kina pridruži novim sporazumima o ograničavanju nuklearnog oružja?

Kineska vojska je 26.8.2020. godine lanisrala dvije rakete srednjeg dometa (DF-26B i DF-21D) u Južno kinesko more, kako su tamošnji mediji naveli ‘kao upozorenje SAD-u’, dan nakon što su primijetili da je američki špijunski avion U-2 bez dozvole ušao u zabranjenu zonu u kojoj je kineska ratna mornarica izvodila vojne vježbe. Već odavno je poznato da je prostor Južnog kineskog mora jedna od najznačajnijih i najusijanijih geopolitičkih tačaka svijeta, ali je veoma zanimljivo istražiti zašto baš u ovom momentu Kina upozorava SAD i zašto to čini raketama srednjeg dometa?

TRAMP-KINA-RAKETE

Odgovor je vrlo jednostavan. Već duže vremena Kina je prozivana od strane Trampove administracije da ne može biti izuzeta iz glavnih svjetskih ugovora o ograničavanju oružja, što je još jedan segment u eskalaciji sukoba između dvije svjetske velesile, pored onog političkog i ekonomskog.

Suspenzija INF-a i pregovori za ‘Novi START’

Poznato je da su američki i ruski pregovarači 24. juna 2020. godine počeli pregovore o kontroli nuklearnog naoružanja čiji je cilj stvaranje novog sporazuma koji će zamijeniti sporazum ‘Novi START’ koji ističe u februaru 2021. godine i predstavlja posljednji preostali pakt koji ograničava arsenale dviju glavnih svjetskih nuklearnih sila.

SAD su prošle godine (2019) u augustu napustile Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) s Rusijom, što je sporazum iz razdoblja hladnog rata za koji su se obje strane nekoliko puta međusobno optuživale zbog kršenja. Prethodno su dale rok od 6 mjeseci Rusiji da uskladi svoje djelovanje sa propisima sporazuma, što ona nije učinila. “Sjedinjene države su se u potpunosti pridržavale sporazuma više od 30 godina, ali mi nećemo ostati ograničeni uvjetima sporazuma dok Rusija netačno izvještava o onome što radi. Ne možemo biti jedina zemlja na svijetu koja je jednostrano vezana ovim ili bilo kojim ugovorom”, kazao je američki predsjednik Donald Tramp u februaru prošle godine kada je najavio šestimjesečnu suspenziju ugovora da bi se Rusija vratila u njegove okvire.

Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) potpisali su tadašnji predsjednik SAD-a Ronald Reagan i lider Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov 1987. godine. Njime je bio zabranjen razvoj raketa  dometa između 505 i 5.500 kilometara. To je bio historijski čin kojim je, prema mnogim analitičarima, spriječen nuklearni rat, ali je zahvaljujući njemu nastala i velika ‘geopolitička rupa’, koju je kasnije popunila Kina. Amerikanci su, pored navoda o ruskom kršenju sporazuma, izrazili zabrinutost činjenicom da sporazum dozvoljava Kini dobivanje vojne prednosti, budući da Peking nije vezan ograničenjima iz sporazuma INF-a za rakete srednjeg dometa koje su ograničavale SAD.

Sporazum ‘Novi START’ sa druge strane nameće ograničenja u broju američkih i ruskih nuklearnih bojevih glava i lansera, i sklopljen je 2010. godine. Kao i INF također je kritikovan jer nije obuhvatao Kinu ili raketnu tehnologiju koja prije nekoliko decenija nije postojala. Američki pregovarač Marshal Bilingsli je novinarima kazao da svaki novi sporazum mora sadržavati svo nuklearno oružje, a ne samo strateško nuklearno oružje. Kazao je da je Kina odbila američki poziv da učestvuje u razgovorima u Beču, ali da se nada da će međunarodna zajednica izvršiti pritisak na Peking da učestvuje u budućnosti.  

Ranije ove godine Kina je ponovila svoje stajalište da nema namjeru učestvovati u razgovorima s Rusijom i SAD-om o kontroli nuklearnog naoružanja.  Peking je u više navrata tvrdio da je njegov nuklearni arsenal daleko manji od američkog i ruskog. No, Trampova administracija tvrdi da će se kineski ‘skromni arsenal’ barem udvostručiti u sljedećoj deceniji i da je vrijeme da Peking dođe za pregovarački stol. Sporazum Novi START se može nastaviti do pet godina obostranim pristankom, što je – uoči bečkog sastanka – zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov nazvao “ispravnim i logičnim”. Nije odmah objavljeno kada će se američki i ruski pregovarači ponovno sastati, a čini se da su dvije strane imale različita očekivanja od bečkih razgovora. Rusija je sa svoje strane u više navrata optuživala da insistiranjem na učešću Kine u pregovorima i njenim očekivanim odbijanjem, Washington samo traži izgovor da ‘pokopa posljednji sporazum o ograničavanju oružja’ između dvije zemlje.

Rusiji ne odgovara da se nađe za istim stolom sa Kinom i da joj bude prisiljena prepustiti svoju ekskluzivnu ulogu protuteže SAD-u. Moskva uviđa kako nema moći da se natječe sa Kinom u sferi naprednih tehnologija, koju sada SAD vide strateškim konkurentom. Ono čega se posebno plaše u Rusiji jeste nova trka u naoružanju koju bi teško mogli iznijeti s obzirom na znatno manji vojni budžet Moskve u odnosu na budžete SAD-a i Kine. O tome je nedavno govorio ekspert Centra za istraživanje problema bezbjednosti Ruske akademije nauka Konstantin Blohin, kazavši da SAD pokušavaju nametnuti Rusiji trku u naoružanju da bi je dovele do bankrota, i paraleleno s tim koriste sankcije pokušavajući da oslabe režim iznutra, fokusirajući se na opoziciju. Želeći adekvatno odgovoriti na američke zahtjeve, Rusija je nagovijestila da će i ona početi uslovljavati da se neke EU nuklearne sile  pridruže pregovorima, što je teško za očekivati jer su američki NATO partneri iz EU već podržali Trampovu odluku o napuštanju INF-a zbog kršenja sa ruske strane.

Vojne doktrine i značaj raketa srednjeg dometa

Kao što smo vidjeli Kine se ne dotiču dogovori o kontroli nuklearnog naoružanja srednjeg dometa kao ni oni o ograničavanju broja nuklearnih bojevih glava. Međutim, oni su izuzetno važni Rusiji, ali i Sjedinjenim Državama. Američka vojna doktrina i strategija se zasniva na branjenju američkih interesa u inostranstvu, odnosno držanju neprijatelja što dalje od granica. Zbog toga su razvili snažnu mornaricu i avijaciju, koja drži podalje američke neprijatelje od američkih obala.

Nasuprot  SAD-u, Rusija ima tradiciju odbrane i zauzimanja kopna. Ona ne vjeruje u moć politike, već smatra da moć izvire iz snage oružja, a svoju ekspedicionu vojnu  moć Moskva je pokazala uključivši se u sukob u Siriji.

Južnim kineskim morem trenutno plove čak dva američka nosača aviona sa svojim udarnim grupama, USS Nimitz i USS Ronald Reagan, i ondje organiziraju vojne vježbe. Riječ je o neuobičajenoj vojnoj praksi zato što je to tek drugi put od 2001. godine da je Washington u Južno kinesko more poslao čak dva vojna broda razine nosača aviona. Velika Britanija će prema saznanjima The Timesa početkom sljedeće godine na Daleki istok poslati svoju Udarnu grupu nosača aviona  Queen Elizabeth, čija je perjanica istoimeni nosač aviona. Plovilo vrijedno 3,1 milijardu funti prvi je od dva identična nosača (drugi je HMS Prince of Wales) čija je posada završila obuku te će se pridružiti saveznicima SAD-u i Japanu u vojnim vježbama i patroliranju u regiji. Još se čeka odgovor EU i njezinih članica, kao i Australije, koja se zbog podrške protestima  u Hong Kongu također našla na “crnoj listi” kineske Komunističke partije. Ključnu ulogu u formiranju “zapadnog saveza” protiv Kine mogla bi imati Angela Merkel, kancelarka zemlje koja trenutno predsjeda EU, posebno s obzirom na činjenicu da je Kina trebala biti fokus njemačkih prioriteta tokom njenog predsjedanja EU-om.

Podsjetimo, Peking svojata gotovo čitav teritorij Južnog kineskog mora koji se prostire površinom od 3,5 miliona kvadratnih kilometara. Riječ je o većinski maritimnom teritoriju na kojem se nalaze brojna otočja i grebeni, od kojih većina nije niti naseljena. Međutim, agencije za energetiku procjenjuju da se u tom području nalazi oko 190 biliona (hiljadu milijardi) kubičnih metara prirodnog plina i 11 milijardi barela nafte. Washington je do sada zauzimao osjetno pomirljiviji stav prema teritorijalnim sukobima koje Kina vodi sa susjednim zemljama u Južnom kineskom moru, apelirajući na mirno rješavanje sukoba, po mogućnosti uz arbitražu UN-a. Pompeo se pri promjeni pozicije upravo i pozvao na odluku Arbitražnog suda iz 2016. godine, koja je jednoglasno presudila u korist Filipina. Kinesko veleposlanstvo pri SAD-u Pompeovo je obraćanje dočekalo u šoku, a njegove optužbe ocijenilo kao “potpuno neutemeljene”.

Zbog navedenog razvoja događaja lansiranje dvije kineske rakete srednjeg dometa u Južno kinesko more nisu tek bezazlena provokacija već ozbiljna prijetnja, s obzirom da su kineske oružane snage posljednjih decenija značajno modernizovale i unaprijedile  svoje arsenale, posebno one koje se odnose na krstareće rakete srednjeg dometa koje mogu biti korištene za konvencionalne i nuklearne raketne napade, jer mogu nositi nuklearne bojeve glave. Sa druge strane, insistiranje Trampove administracije  da ograniči kineski arsenal takvim potezima još više dobija na značaju i težini.

Kineske rakete nove generacije

Sve kineske balističke rakete imaju prefiks ‘Dong Feng’, što znači ‘istočni vjetar’, a posljednja lansirana prije tri dana nosi naziv  Dong Feng 26B.

Kao dio nove generacija projektila srednjeg i dugog dometa, DF-26 ima sljedeće četiri osobine: prvo, istraživanje, razvoj i proizvodnju rakete sprovela je Kina samostalno i neovisno i nad njom ima potpuno vlasništvo;  drugo, može nositi i konvencionalne i nuklearne bojeve glave, sposobne i za brze nuklearne protuudare i za konvencionalne precizne udare srednjeg dometa, treće, sposobna je izvesti precizne udare i na kritični cilj na kopnu i na  srednja i velika plovila na moru; četvrto, na raketi je primijenjeno nekoliko novih tehnologija, što pomaže njenoj efikasnosti  i poboljšava njenu integraciju i informatizaciju.

DF-26, koji je sada očigledno u funkciji, ima domet od 3.000 do 4.000 km i može nositi 1.200-1.800 kg teške nuklearne ili konvencionalne bojeve glave. To znači da Kina u slučaju rata može izravno udariti na američki teritorij Guama ili ih može koristiti za ciljanje brodova na moru. Kao takva, masivna raketa od 20.000 kg mogla bi pogoditi ne samo Guam, već i američku flotu nosača aviona na  nuklearni  pogon klase Nimitz i Ford.

Druga raketa koju je Kina lansirala 26. 8. 2020. godine jeste Dong Feng 21D, ili DF-21D, srednjedometna balistička raketa. Smatra se operativnom od 2012. godine i predstavlja prvu svjetska protubrodsku balističku raketu (ASBM) namijenjenu napadima na brodove na moru. Dostižući brzinu do 10 Macha (približno 12.000 km na sat) tokom terminalne faze , DF-21D je najbrža balistička raketa srednjeg dometa do sada i može nadmašiti postojeće američke sisteme proturaketne odbrane, poput morskog sistema AEGIS balističkih raketa na moru . Tokom  2013. godine, DF-21D je testiran na ciljevima ekvivalentnim američkim površinskim plovilima i ti su se testovi pokazali uspješnima. Upotrebom inercijalnih i radarskih sistema  navođenja, ona povećava brzinu nakon ulaska u Zemljinu atmosferu kako bi se izbjegla PVO sisteme  i osigurala izravan udar na pokretne ciljeve na moru.

Ovakvo oružje ima strateške implikacije jer sve dok ne budu imale adekvatan odbrambeni odgovor  na DF-21D, američke udarne skupine nosača aviona koje djeluju unutar dometa rakete ostat će ranjive, što Kini daje veću fleksibilnost rada na terenu, a istovremeno smanjuje mogućnost iznenadnog napada za SAD. Posljedično, to Kini pruža značajnu operativnu prednost u regiji.

Treća, veoma opasna raketa iz kineskog arsenala jeste Jun Lang 2, odnosno JL-2, a njeno ime u prijevodu znači  ‘Džinovski val’. To je druga generacija kineskih interkontinentalnih podmorničkih balističkih raketa. JL-2 ima domet od 8.000 do 9.000 km i opremljen je ili jednom nuklearnom bojevom glavom ili tri do osam manjih bojnih glava od kojih svaka može pogoditi drugačiji cilj. Kina raspoređuje svoje rakete JL-2 na podmornicama klase ‘Jin’ koje nose do 12 takvih krstarećih raketa. Postoje četiri podmornice klase Jin koje su trenutačno u službi, a do osam ih se može aktivirati do kraja 2020. godine.

Posebna specifičnost ove vrste podmorničkih raketa jeste ‘hladni test’. Pri takvom lansiranju prvo se velikom brzinom katapultira kontejner u kojem se nalazi projektil da bi tek kasnije iz njega bio lansiran prema meti. U kontejneru se raketa nalazi u tečnom azotu i prilikom lansiranja ona se prvo pere u azotu i izlazi velikom brzinom jureći ka meti. Posebno otežavajuća okolnost u ovom slučaju jeste činjenica da se ovakvo lansiranje rakete ne može radarski detektovati pa čak ni iz satelita.

Naravo, SAD imaju odgovor na ovakvo oružje u vidu svojih Trident II podmorničkih balističkih raketa koje mogu nositi više nuklearnih bojevih glava. Američka rakete tipa Poseidon mogu nositi čak 14 bojevih glava, te su znatno naprednije od kineskih.

S obzirom na razinu prijetnji koje ugrožavaju interese SAD-a i njenih saveznika u Južnom kineskom moru, ali i u široj regiji istočne Azije, veoma je značajno suzbijanje neprijateljstava prema Sjevernoj Koreji zahvaljujući Trampovoj diplomatskoj aktivnosti. Podsjećamo, Sjeverna Koreja je 12 februara 2017. godine lansirala svoju Pukkuksong-2 balističku raketu srednjeg dometa koja za razliku od ranijih primjeraka  koristi čvrsto gorivo, i vjerovatno koristi kinesku tehnologiju primijenjenu na DF-26. Sjeverna Koreja tvrdi da raketa može nositi nuklearnu bojevu glavu.

Dugoročno gledano američki strateški sigurnosni cilj jeste osigurati da se i Peking konačno povinuje međunarodnim ugovorima o neširenju i ograničavanju oružja srednjeg dometa koje može biti konvencionalno i nuklearno. U tom smislu se mogu posmatrati i aktivnosti Trampove administracije da okonča zastarjele ugovore sa Rusijom i pažnju preusmjeri ka Kini. Međutim, Moskva strahuje od takvog razvoja događaja bojeći se da će se naći u inferiornom položaju u odnosu na SAD i Kinu.

Koketiranje američkog krupnog kapitala i dijela političkih elita  sa kineskom komunističkom partijom očigledno nije pogodilo samo američku ekonomiju već i sigurnosni i vojni sektor pa se i Trampovi napori u smislu trgovinskog rata sa Pekingom mogu smatrati dijelom sigurnosne strategije obuzdavanja druge najjače ekonomije na svijetu i rastuće vojne sile.

(Global CIR/ Piše: Amel Jašarević)

PROČITAJ JOŠ:

Komentiraj