Kada su i kako pisali veliki pisci?

Sami organizuju svoje vrijeme, u vječitoj su potrazi za inspiracijom, njihov je posao njihova potreba, a napisane reči koje su ostavili i ostavljaju za sobom čitat će se do kraja svijeta i vijeka. Međutim, koje su bile dnevne rutine velikih svjetskih pisaca? Kako su i kada pisali?

pisci123-1

Jack Kerouac (Džek Keruak)

“Imao sam ritual da pišem pod svjetlom svijeće. Kada počnem, zapalim je i ugasim kada završim. Iz jednog filma o Hendlu prihvatio sam i običaj da kleknem i pomolim se prije nego što počnem sa radom. A, sada prosto mrzim da pišem… Da li sam sujevjeran? Počinjem da sumnjam na pun mjesec i imam vezu sa brojem 9. Svakog dana u kupatilu radim stoj na glavi i devet puta stopalima dodirnem pod. To je ritual baš kao i molitva Isusu da mi sačuva energiju i razum za moju paralizovanu majku, moju ženu i ljubimce. OK?”, rekao je Jack Kerouac u intervjuu 1968.

Susan Sontag (Suzan Zontag)

“Početi sutra – ako ne danas. Ustat ću svako jutro najkasnije u osam (ovo pravilo mogu da prekršim jednom sedmično). Ručat ću samo sa Rodžerom (ne, ne idem da ručam negdje napolju). Ovo pravilo mogu da prekršim jednom u dvije nedjelje. Pisat ću svaki dan. Reći ću ljudima da me ujutru ne zovu telefonom ili se neću javljati kada zvoni. Trudit ću se da ograničim večernje čitanje (mnogo čitam jer tako bježim od pisanja)…” (dio je dnevnika Suzan Zontag iz 1977.)

Henry Miller (Henri Miler)

“Jutra – ako sam mamuran, pišem teze ili postavljam, a ako sam u dobrom stanju, pišem. Poslije podne – radim po sekcijama i pratim plan po dijelovima bez forsiranja. Pišem dok ne završim dio u cjelini. Večeri – viđam se sa prijateljima i čitam u kafeima. Istražujem kvartove koje ne znam. Ako je vlažno, idem pješke. Ako je suho, vozim bicikl.

Pišem ako sam raspoložen i slikam ako sam prazan ili umoran. Pravim planove, pišem bilješke, korekcije. Trebalo bi preko dana da nađem vremena za muzeje ili šetnje kako bih pravio skice u vozu, parku ili kafeu…Biblioteka jednom nedeljno zbog preporuka”, napisao je Henri Miler 1932.

Simone de Beauvoir (Simon de Bovoar)

“Ujutru sam uvijek u nekoj žurbi iako generalno ne volim početak dana. Popijem čaj i počnem da radim oko deset. Radim do jedan. Onda se vidim sa prijateljima, a u pet se vraćam na posao do devet. Ako mi dobro ide, pola sata odvojim da pročitam što sam dan prije pisala i korigujem. Moram da pročitam ranije napisano da bih hvatala nit…” (dio intervjua iz 1965.)

Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej)

Pisao je stojeći, u papučama većim nekoliko brojeva. Pisaća mašina i sto su mu bili u visini grudi. “Kada pišem knjigu ili priču, počnem rano prije jutarnjeg svjetla. Niko me ne uznemirava, hladno je i pisanje me zagrije. Pišem do momenta kada znam o čemu ću dalje pisati, kada sam ‘u materiji’. Stanem i do sutra ‘preživljavam’ to što ću staviti na papir. Kada stanem, prazan sam kao kada vodim ljubav sa nekim koga volim. I ništa me ne može povrijediti i ništa se ne može desiti i ništa nema značenje do sutra kada ću opet pisati. Teško je samo sačekati do sutra…”, pisao je Hemingvej.

Don DeLillo (Don DeLilo)

U intervjuu iz 1993. priča o svom dnevnom rasporedu:
“Pišem ujutru oko četiri sata, a onda idem na trčanje kako bih prodrmao jedan svijet i u njega ubacio novi. Ptice, insekti, sitna kiša…pravi su intermeco. Vraćam se i pišem još dva-tri sata bez pauze za užinu ili kafu ili cigaretu. Ostavio sam cigarete. Kuća je mirna i prostor je čist. Volim da gledam u Borhesovu sliku na zidu koja me podsjeća na pisca koji nije gubio vrijeme radeći gluposti. Odvlači me od letargije i skretanja sa pravca i drži u svijetu umjetnosti i magije… ”

Haruki Murakami

“Kada radim na romanu, ustajem u četiri. Pišem pet ili šest sati. Poslije podne trčim 10km ili preplivam 1.5km (nekad i jedno i drugo). Idem u krevet u devet. Ovaj ritam pratim svakog dana bez izuzetka. Ponavljanje je veoma važno. Ono je forma hipnoze. Tako hipnotišem sebe kako bih dospio do dubljih stanja uma…”

Anaïs Nin (Anaiz Nin)

Ona  je svoj način rada kratko opisala: “Priče pišem ujutru, a dnevnik uveče. ..” “Pišem svakodnevno. Najbolje pišem ujutru…”.

(Global CIR)

Komentiraj