FOTO: Svaka fotografija je jedna priča (II)

Fotografija je oblik umjetnosti koji može zamrznuti emocije trenutka u vremenu. Razvoj umjetnosti je uticao na svijet na izvanredne načine i omogućio ljudima da definišu periode u kojima žive.

fotoprica2

Međutim, da bi se zaista osjetio utjecaj i pravi pečat fotografije, treba znati i priču iza nje.

Ovdje smo sastavili listu od trideset, naizgled svjetovnih i ne baš spektakularno vizuelnih fotografija sa izvanrednim, nezaboravnim, čudnim i tužnim pozadinama.

#11 Tereskini crteži

Ovu proganjajuću i jezivu fotografiju snimio je David Seymour (jedan od osnivača Magnum Photos-a i jedan od vodećih fotoreportera 20. vijeka) u domu za emocionalno poremećenu djecu smještenu u Varšavi 1948. godine. Dnevni zadatak tog dana je bio da na tabli nacrtaju “dom”. Dok su druga djeca crtala kuće, Tereska, koja je odrasla u koncentracionom logoru, imala je drugačiju viziju doma. Možemo se samo zapitati šta ‘crtež’ predstavlja, ali čini se da se bol i užasi koje je pretrpjela u logoru jasno vide u prodornom Tereskinom pogledu.

#12 Menadžer motela sipa kiselinu u bazen

Čuvena fotografija, koja savršeno prenosi uzdrmani period pokreta za građanska prava šezdesetih godina, načinila je Horace Cort. Na slici je prikazana grupa bijelih i crnih mladih ljudi, koji se kupaju u bazenu motela Monson Motor Lodge 18. juna 1964. godine, dok upravitelj motela po njima prosipa kiselinu. Sedam dana prije incidenta, Martin Luther King Jr je uhapšen zbog neovlaštenog ulaska u isti motel nakon što je zatraženo da napusti odvojeni dio u restoranu. Grupa demonstranata odlučila je mirno uzvratiti borbu te su isplanirali plivanje u bazenu namijenjenom samo “bijelcima”. Bijelci, koji su platili sobe u motelu, pozvali su crnce da im se pridruže u motelu i budu njihovi gosti. A onda je, upravnik motela, Jimmy Brock, u pokušaju da prekine zabavu, ulio u bazen bočice murijatične kiseline kako bi uplašio plivače i natjerao ih da odu.

#13 Djeca na prodaju

Kažu da slika vrijedi hiljadu riječi, ali ova vjerovatno vrijedi i više. Život tokom rata bio je izuzetno težak – hrana i zalihe su racionalizovani, radna mjesta su bila oskudna. Za neke ljude, borba se nastavila i nakon rata. Na ovoj tragičnoj fotografiji, snimljenoj 1948. godine, vidi se četvero djece kako sjede na stepenicama dok njihova majka iz srama skriva lice od fotografa. Lucille Chalifoux, imala je samo 24 godine, a u to vrijeme je bila trudna sa svojim petim djetetom. Njen muž je upravo izgubio posao, a porodica je bila suočena sa iseljenjem iz njihovog stana. Da bi izbjegli moguće beskućništvo, roditelji su odlučili da na aukciji prodaju svoju djecu. Sva djeca su na kraju kupljena. Neka od njih, barem prema glasinama, bila su prisiljena na ropstvo.

#14 Jedan Armenac pleše nakon izgubljenog sina, planine u blizini Aparana, Armenija

Antoine Agoudjian je legendarni francuski fotograf armenskog porijekla. Kako niko nije mogao opisati umjetničko djelo bolje od samog umjetnika, evo Antoineove priče o snimanju ove upečatljive slike: “1998. godine našao sam se u Aparanu, velikom gradu sat vremena vožnje od glavnoga grada Armenije, Jerevana. Te večeri je na otvorenom u prisustvo brojnih stanovnika prigradskih naselja, nastupala lokalna plesna družina. Čim sam uslikao prvu fotografiju, prišao mi je starac. Suze su mu tekle niz lice. Rekao mi je da mu je sin umro. Da ga je ubila struja, kao i da je on bio njegov ponos i radost, ali i da sam izgledao baš kao on. Počeo je jecati i krenuo prema meni ispruženim rukama. Zvao se Ishran. Pitao sam da li će plesati za mene i počeo je da pleše. Trupa je zastala i stajala na stijeni u pozadini. Bilo je divno, ne zato što je čovek lijep, već zato što predstavlja nešto duboko u kolektivnoj svijesti armenske zajednice: slavljeničku otpornost nad ogromnim gubitkom.

#15 Klasa 1999.

Na prvi pogled, izgleda kao bilo koja druga srednjoškolska slika – hrpa tinejdžera koji se smiješe i prave blesave grimase. Međutim, na slici u krajnjem lijevom uglu možete vidjeti Erica Harrisa, Dylana Klebolda i njihove prijatelje, kako se prave da u rukama drže oružje. Samo nekoliko sedmica kasnije, nakon što je fotografija snimljena, Eric i Dylan su usmrtili u 12 učenika i jednog učitelja u pažljivo organiziranoj masovnoj pucnjavi u Columbineu.

#16 Tragedija na obali mora

Jednog jutra na proljeće 1954. fotograf Los Angeles Timesa, John Gaunt, bio je u dvorištu svoje kuće na plaži kada je čuo kako komšija viče: “Nešto se događa na plaži!”. John je zgrabio svoj fotoaparat i odjurio ka obali. Kada je stigao, vidio je uznemireni par u blizini vode. Ispostavilo se da je njihov 19-mesečni sin koji se igrao u dvorištu odlutao na plažu i nestao u vodi. Srceparajuća  fotografija pojavila se na naslovnoj strani Los Angeles Timesa, a kasnije je osvojila i Pulitzerovu nagradu.

#17 Neću biti tužena! Imam glas anđela! Nijedan čovjek me ne može tužiti”

17. novembra 1955. Maria Callas je izvela trijumfalan nastup u Civic Opera Houseu u Chicagu. Međutim, prava drama počela je nakon što je opera završena. Američki maršal Stanley Pringle i zamjenik šerifa Dan Smith upali su u garderobu  Callasove i predali joj sudski poziv za kršenje ugovora. Marija je bila bijesna: „Neću biti tužena! Imam glas anđela! Nijedan čovjek me ne može tužiti”, vikala je. Fotografija savršeno prenosi intenzitet trenutka u to vrijeme, a nakon što je slika stigla do štampe, Maria Callas je dobila nadimak ‘Tigrica’. Nakon incidenta, velika diva iz Opere obećala je da se više nikada neće vratiti u ‘Vjetroviti grad’.

#18 Bijeg izbjeglica preko srušenog mosta u Koreji

Snimljena 4. decembra 1950. godine od strane fotografa Associate Pressa Maxa Desfora, fotografija prikazuje očajne izbjeglice nagomilane na uništenom mostu u Pyongyangu, preko rijeke Taedong u Sjevernoj Koreji. Ljudi su panično žurili da napuste svoju ratom razorenu zemlju. Kineske komunističke trupe brzo su se približavale, tako da su stanovnici, u strahu za svoj život, odlučili da pobjegnu u južni dio zemlje. Fotografija je osvojila Pulitzerovu nagradu, davne 1951. godine.

#19 Najmlađa majka

Kada je imala pet godina, Linu Medina (rođena 23. septembra 1933.) su roditelji doveli u bolnicu zbog ekstremne izrasline na stomaku. Nakon testiranja, doktori su otkrili zastrašujuću istinu – Lina je bila sedam mjeseci trudna. Lina je rođena sa rijetkim poremećajem zvanim ‘rani pubertet’ što je, jednostavno rečeno, rani početak seksualnog razvoja. Lina Medina je tako postala zvanično najmlađa majka u medicinskoj historiji. Rodila je dječaka 14. maja 1939. na carski rez, jer je njena karlica bila premala. Dijete je rođeno u potpunosti zdravo, a dala mu je ime Gerardo. Ipak, otac djeteta je ostao misterija.

#20 ‘Posljednji smijeh?’

Fotografija prikazuje Richarda Hickoka i Perryja Smitha, dvojice ubica, nakon saslušanja na kojem su osuđeni na smrt. Ubili su četvoročlanu porodicu, uključujući dvoje djece, nakon što su planirali da ih opljačkaju, ali nisu uspjeli naći ništa vrijednije od 50$. Izuzetno opušten i ravnodušan osmijeh na Perryjevom licu fotografiji daje sablasnu dimenziju, koja, bez konteksta, izgleda sasvim obično.

Nastavit će se…

(Global CIR)

Komentiraj