Klepsidre predstavljaju jednu od najstarijih metoda mjerenja vremena, a pronađene su osim u Egiptu i Mesopotamiji, čak i u Americi.
Kada ljudi čuju riječ Klepsidra, najčešće misle da se radi o nekakvom antičkom grčkom božanstvu ili ostrvu. Ipak, u pitanju je više od 2.500 godina stara naprava za mjerenje vremena, takođe poznata i pod nazivom fendžan ili persijski vodeni sat.
Ove zgodne i intrigantne naprave su funkcionisale na osnovu protoka vode preko kojeg se moglo poprilično precizno utvrditi vrijeme. Persijski vodeni satovi koriste se najmanje od 500. godine prije nove ere i sve do pada Rimskog carstva u 5. vijeku bili su u upotrebi širom civilizovanog svijeta.
Klepsidra je izum drevnih Persijanaca koji su vrijeme mjerili tako što se u posudu sa vodom postavi manja posuda sa rupom na dnu. Voda bi polahko punila manju posudu do trenutka dok ne stigne do vrha, kada manja posuda tone. Tada sluga zadužen za vrijeme, treba manju posudi da izvadi, isprazni i ponovo je postavi na površinu vode, pritom bilježeći koliko puta je potonula od izlaska sunca.
Vodeni satovi su jedna od najstarijih tehnika mjerenja vremena, a pronađeni su osim u Egiptu i Mesopotamiji, čak i u Americi. Drevnim Persijancima su vodeni satovi bili naročito važni u poljoprivredi.
Naime, pošto je dobrim delom ležala na pustinjskom tlu, persijskoj poljoprivredi je bilo neophodno efikasno navodnjavanje. Kako bi svaka farma dobila jednak dio vode, dva najpoštovanija muškarca u selu bila bi izabrana da na osnovu vodenih satova preusmjeravaju tok vode i svakoj farmi obezbjede istu količinu vode.
Klepsidra se koristila i u starom Rimu pri određivanju dužine javnih govora.
