Rabin Džoa Bajdena o povezanosti novog američkog predsjednika sa Židovima, njihovim liderima i Izraelom

Da biste zaista razumjeli američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joea Bidena), njegovu povezanost sa židovskom zajednicom, njegov stil vođenja i što sve to znači za Izrael, morate započeti s objašnjavanjem pojma ‘delaverski pristup/način’ (“Delaware Way”), kaže u uvodu svog teksta za Jerusalem Post rabin Michael S. Beals.

bajden123

‘Delaverski pristup’

„Historijski, ‘delaverski pristup’ znači pronaći mjesto za svoje vrlo malo ja između mnogo većih političkih aktera i probiti se da vodite procese iz središta. Znači pronaći zajednički jezik. ‘Delaware Way’ odnosi se na pronalaženje ravnoteže i poštivanje onih s kojima se razlikujete. Citirajući pokojnu sutkinju Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg, Delaware Way znači “neslaganje bez da budete neprijatni.”

‘Delaware Way’ seže sve do jula 1776. Kontinentalni kongres sastajao se u Philadelphiji da odluči o pitanju neovisnosti od Velike Britanije. Delaware je bio stisnut između lojalista i separatista. Sama delegacija iz Delawarea bila je u ćorsokaku.  A onda herojski ulazi Caesar Rodney, koji je na konju tokom snažne oluje prevalio put od 80 kilometara iz svog doma u Delawareu do Philadelphije, iako bolestan od raka, kako bi dao odlučujući glas u korist nezavisnosti. To je stvar legende o Delawareu i pomoglo je oblikovanju političke kulture u Delawareu. Tokom građanskog rata, u velikoj bitci između Sjevera i Juga, Delaware se ponovno našao između dvije radikalno različite ideologije. Prošaran na vrhu linijom Mason-Dixon, Delaware je bio stisnut između robovlasničkog Juga i slobodnog Sjevera.

Kao druga najmanja država u Uniji po veličini (2.491 četvornih kilometara u usporedbi s izraelskih “masivnih” 8.019 četvornih milja – što dokazuje da je veličina relativna) i druga najmanja po broju stanovnika (995.764 u usporedbi s izraelskim 9.277.700) – Delaware i njegovi politički čelnici uvijek su pronalazili način za dogovor. To plodno tlo stvorilo je nevjerovatan Kongresni tim koji su predvodili stariji senator Tom Carper i mlađi senator Chris Coons (njegovo je mjesto nekad držao Bajden) i naša usamljena članica u Zastupničkom domu, predstavnica Lisa Blunt Rochester (prva ženska i afroamerička predstavnica države). Zastupnica Blunt Rochester sjedila je u vrlo malom odboru koji je Bajdenu pomogao da odabere tadašnju senatoricu Kamalu Haris (Harris) iz Kalifornije za Bajdenovu potpredsjedničku kandidatkinju. Blunt Rochester također je bila suvoditelj inauguracije Bajden-Haris. Senatori Carper i Coons, poput Bajdena prije njih, poznati su po tome što se neprestano trude doprijeti do prolaza kako bi stvorili dvostranačko zakonodavstvo. I sva trojica predstavnika Kongresa u Delawareu snažno zagovaraju dvostranačku potporu Izraelu koja prevazilazi partijske podjele.

Upravo je to bogato političko tlo u Delawareu definiralo politički život predsjednika Bajdena, počevši od njegove prve kampanje za američki senat davne 1972. godine, uz snažnu političku i ekonomsku potporu vrlo malene, ali utjecajne židovske populacije Delawarea (procjenjuje se na samo 15.000 od ukupne židovskoameričke populacije od oko šest miliona). Na mnogo načina, židovska historija Delawarea odražava historiju samog Delawarea. Židovska zajednica u Delawareu svojim početkom smatra  1875. godinu, kada se osniva vjersko-prosvjetna dobrotvorne organizacija Moses Montefiore Society. (To je isti Moses po kojem je nazvan prvi židovski kvart izvan drevnih jerusalemskih zidina, Yemin Moshe). Židovska zajednica Wilmingtona osnovana je jer su se židovski trgovci našli stisnuti između mnogo većih židovskih zajednica Philadelphije na sjeveru i Baltimorea na jugu. Baš kao što se država Delaware našla između sjevera i juga i morala se probiti, isto je vrijedilo i za židovsku zajednicu.

(Za više informacija o historiji židovske zajednice u Delawareu preporučujem knjigu Tonija Younga ‘Postati Amerikancem, a ostati Židov: Priča o Wilmingtonskoj prvoj židovskoj zajednici u Delawareu, 1879.-1924’. Ili konzultirati se s jerusalemskim rabinom Davidom Geffenom, suosnivačem Židovskog historijskog društva u Delawareu).

‘Rabin Džoa Bajdena’

Većina, ako ne i sva Bajdenova rana podrška u tim ranim godinama njegovog političkog života, dolazila je iz kongregacije Beth Shalom, moje sinagoge – koja pripada centrističkom konzervativnom pokretu (Masorti). U prvoj kampanji politički protivnici mladog demokrate lažno su ga optuživali da je antisemit. Umjesto da direktno targetiraju optužnicu i daju joj više vjerodostojnosti, poštovani članovi židovske zajednice, pripadnici kongregacije Beth Shalom, uzeli su punu stranicu u državnim novinama The News Journal kako bi istakli svoje stajalište i pružili podršku Bajdenu. Osim menschlichkeita, među Bajdenovim najcjenjenijim vrijednostima je odanost koja zauzvrat ne očekuje odanost od drugih, već je to odanost koja se pruža drugima sa pozicije zahvalnosti.

Tako sam prvi put upoznao Džoa Bajdena prije 14 godina, kada je bio naš stariji senator. Pripadnica moje židovske zajednice, Syliva Greenhouse, žena skromnih sredstava, umrla je. Živjela je u starijim, subvencioniranim stanovima u susjednoj Wilmingtonu i ekonomski skromnoj zajednici Claymont. Služio sam obred u prizemnoj zajedničkoj sobi, jer u Silvijinom malom stanu jednostavno nije bilo dovoljno mjesta za kvorum od 10 osoba. Usred moje službe, ušetao je visoki čovjek savijene glave – bio je to Džo Bajden s crnom kapom koja se isticala na vrhu njegove svijetle, srebrne kose. Nije bilo pomoćnika, ni novinara – samo Džo. Umjesto iznenađenja, nakon posljednje molitve Kaddish Yatom, pitao sam starijeg senatora što ga je dovelo na ‘shivu’ gospođe Greenhouse? A Džo je odgovorio, “Sylvia je donirala 18 dolara svih šest godina od kad sam se prvi put kandidirao za senatora, i tokom svake naredne reizborne kampanje. Došao sam izraziti svoje poštovanje i zahvaliti se.” To je – Bajdenov menschlichkeit, potaknut određenim osjećajem multikulturne kompetencije (poslije svega,šta neki fini katolički mladić može znati o shivi?) , plus ogroman osjećaj odanosti Delawareu.

U svom najnovijem oproštajnom govoru, 19. januara, gdje sam izabranom predsjedniku dao oproštajni blagoslov, Bajden je rekao: “Kad umrem, Delaware će mi biti napisan na srcu.” Bajdenova odanost Delawareu u cjelini, a posebno židovskoj zajednici, uvelike objašnjava kako sam postao “rabin Džoa Bajdena’.

Sjetite se, Bajden je već imao snažan osjećaj zahvalnosti i odanosti židovskoj zajednici Delawarea, koja ga je podržavala od samog početka, kao mladog 29-godišnjeg ambicioznog kandidata za američki Senat, koji se kandidirao protiv favoriziranog republikanca J. Caleb BoggsA. Mnogo je te podrške dolazilo i nastavlja dolaziti od moje 400-člane kongregacije Beth Shalom, koja će proslaviti stogodišnjicu u novembru 2022. godine. Nakon tog originalnog iskustva sa obredom shivae gospođe Greenhouse, našao sam se sa  senatorom Bajdenom na ‘shul simchasu’. Na primjer, bio je jedan subotnji domjenak gdje je jedan od „događaja“ bio fotografiranje sa senatorom Bajdenom. Porijeklom sam iz Južne Kalifornije, gdje nas uče da slavne osobe ostavljamo na miru kad su vani u javnosti jer i oni zaslužuju privatni život. Dakle, nisam prišao senatoru. Umjesto toga, Bajden je došao do mene, ispunjen entuzijazmom, pitajući: “Prijatelju, zar se ne želiš fotografirati sa mnom ?!” “Naravno da želim”, odgovorio sam, s jednakom razinom iznenađenja kao i moje originalno iskustvo s shivom. “Jednostavno te nisam htio gnjaviti.” “To uopće nije smetanje”, on je odgovorio. Tokom našeg razgovora rekao mi je kako je dugogodišnji jevrejski uglednik Delawara, rabin Leonard Gewirtz, bio njegov rabin.

Objasnio sam senatoru da je blaženi rabin prestao služiti u Delawareu prije 25 godina, a preminuo je prije nekoliko godina. “Treba ti novi rabin”, rekao sam mu. Tada je prije šest godina, tokom raskošne ‘kosher-cated’ židovske novogodišnje zabave za židovske članove administracije Obame i Bajdena, članove Kongresa, kao i čelnike židovske zajednice, u službenoj rezidenciji potpredsjednika, pored Mornaričke zvjezdarnice u Washingtonu, domaćin Bajden je održao govor. Između ostalog, postavio je pitanje: “Gdje je moj rabin?” Gledao je tamo i ovamo. Moram priznati, i ja sam gledao tamo-ovamo. Svi su. Tada je pogled upro u mene i rekao je: “Tamo je moj rabin!” I tako sam dobio nadimak “Doeov rabin”. Bajdenovi predstavnici zatražili su od mene da predstavljam židovsku zajednicu na sprovodu njegova voljenog sina Beau Bajdena. Kasnije, dok se Bajden kandidirao za predsjednika, drugi su predstavnici pitali mogu li podijeliti “priču o Bajdenovoj shivi” s većom židovskom zajednicom. Rekao sam, “naravno.” Izravne komunikacije Bajden-Beals-a bilo je vrlo malo, zbog čega sam pomalo skroman i poznat kao Bajdenov rabin, jer sugerira određenu razinu redovitih rabinskih savjeta i komunikacije kojih nema.

 Međutim, ima jedno pismo koje sam mu napisao dok je bio u Institutu za rabinsko obrazovanje Židovskog bogoslovnog sjemeništa. U pismu, dijelu kasnonoćne sesije, rekao sam Bajdenu da ako je pogrešno imati predrasude prema spolu, spolnoj orijentaciji, vjeri, naciji porijekla – zašto je onda prihvatljivo biti u redu s predrasudama prema dobu neke osobe? Dalje sam rekao da u židovstvu mudrost poistovjećujemo s godinama i da ako je ikada trebala mudrost, to je bilo sada. Napokon, rekao sam mu da je Mojsije imao 80 godina kada je izveo narod Izraela iz Egipta, što Bajdena, u usporedbi s tim, čini mladićem. Bajden, koji danas ima 78 godina, nije mi rekao hoće li se kandidirati ili ne, ali napisao je pismo ljubavi židovskom narodu, zahvalnicu za dosljednu podršku, koja je sadržavala odu cjeloživotnim prijateljima, poput pokojne Golde Meir i Eliea Wiesela, i izjavu da sam sada njegov rabin!

‘Volim Bibija’

Vjerujem da Bajdenov ‘delaverski pristup’ politici značiti da, iako novi predsjednik neće u potpunosti provoditi politiku Trampove administracije u vezi s daljnjim širenjem naselja u Judeji i Samariji, ipak neće doći do povratka na otuđenje između vođa kakvo je bilo tokom Obama-Netanyahuovih godina. O premijeru Benjaminu Netanyahuu čulo se da je Bajden rekao: “Volim Bibija, možda se ne slažem uvijek s njim, ali volim ga.” Kao potpredsjednik, Bajden je Netanyahuu pokazao tu ljubav i poštovanje kada je, tijekom posjeta Badenovoj državi, Netanyahuova vlada najavila novo širenje naselja. Bajdenov šef ureda predložio je da Bajden bojkotira državnu večeru koju je Netanyahu priredio kao znak američkog neodobravanja. Bajden je odbacio tu ideju. Rekao je da bi to bilo “nepoštovanje prema Bibiju”. “Ići ćemo. Reći ću mu zašto je to užasna odluka – ali za večerom.”

Bajden je bio odan Delawareu više od 36 godina tokom službe u Senatu. Odan je židovskoj zajednici više od 44 godine i kao senator i kao potpredsjednik. Odan je svom rabinu u Delawareu više od 16 godina, i usuđujem se reći, da će i dalje biti odan Državi Izrael od 1948. – onog trenutka kada je njegov otac izjavio da su irski katolički Bajdenovi cionisti, nakon Deklaracije o neovisnosti Države Izrael i otkrića Holokausta, do dan-danas, kao što iz godine u godinu ponavlja na skupovima AIPAC-a“, navodi rabin Michael S. Beals u svom tekstu.

(Global CIR/A. Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentiraj