BAL DESPERADOSA: Od Mustafe Golubića do Senada Avdića

Mnogima je poznato kako je terorista svjetskog ranga Ilich Ramírez Sánchez poznatiji kao Carlos Šakal bio meta obavještajnih službi širom svijeta, koje su ga proganjale zbog njegovih gnusnih terorističkih napada, ali malo je poznato da je taj čovjek imao gorljive pobornike u BiH, koji su bili spremni priključiti se i militantnoj palestinskoj organizaciji PLO kako bi se sa ostalima, koje je obučavao Šakal, borili protiv ‘svjetskog imperijalizma i cionizma’, kako su tada govorili.

dssdsdsdsd

Naša je lijepa Hercegovina, a posebno grad Stolac, uvijek bila rasadnik kadrova i ‘talenata’, koji su bili spremni pomjerati granice kada je riječ o ‘specijalnim zadacima i operacijama’ na svjetskom nivou. Od Staljinovog čuvenog crnorukca Mustafe Golubića za kojeg se tvrdi da je presudio i samom Trockom, preko Nijaza Durakovića i Rusmira Mahmutćehajića koji su se borili u redovima PLO-a, do današnjih primjeraka koji maštaju o ‘osvajanju Vatikana’, u Stocu je uvijek tinjala ta paramilitantna žiška. Bilo da se radi o komunizmu ili o islamizmu, cijela je bivša SFRJ znala gdje je ‘Sparta’ i gdje se odgajaju takvi ‘vitezovi desperadosi’.

Nikada nećemo moći sa sigurnošću reći da li je onda i sam odred ‘El Mudžahid’ 90-tih bio samo vraćanje duga tim ‘domaćim’ desperadosima. Da li je na zasadima ideje PLO-a formirana i Patriotska liga (PL) na čelu sa Seferom Halilovićem?!

Prisjećajući se riječi lidera SDA Bakira Izetbegovića da ‘SDA možda nikada neće pobijediti u Tuzli’, pomislih da problem tuzlanske SDA možda leži u ulici.

Međutim, uvijek su postojali mediji, kolumnisti i urednici koji su perfidno skretali pažnju sa ovog fenomena ‘Sparte’, pronalazeći ‘islamski ekstremizam’ tamo gdje ga nema – u djelovanju generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića ili predsjednika Alije Izetbegovića.

Insistiranje na tezi o navodnoj ‘islamizaciji Armije RBiH’ je dobro osmišljena propagandna matrica s ciljem negiranja činjenice da je Armija RBiH nastala kao rezultat svijesti građana BiH, prvenstveno Bošnjaka, o svojoj državi i naciji, odnosno da je pokret za odbranu države RBiH bio izraz unutrašnjeg poriva i težnji za slobodom njenih patriota, a nikako dio neke ‘bliskoistočne platforme’.

Takvi napadi na jedinu legalnu i legitimnu oružanu vojnu formaciju na teritoriji RBiH devedesetih na fonu su ranijih lažnih konstrukcija velikosrpske i velikohrvatske politike o tome kako je bošnjačko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem htjelo stvoriti ‘islamsku državu’ u BiH, što je bila omiljena teza ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je i u Hagu, suočen sa optužnicom za ratne zločine i genocid,  tvrdio da je samo ‘branio Evropu od islamskih fundamentalista i terorista’. Karadžiću i sličnima na ruku idu i pojedini sarajevski paranovinari koji izmišljaju priče o ‘odsječenim glavama ubijenih Srba’ koje su navodno mudžahedini ‘kao trofeje donosili’ u opkoljeno Sarajevo.

Takvi novinari zaboravljaju da su uprkos neviđenoj agresiji i opsadi u Sarajevu pod kontrolom Armije RBiH bile sačuvane bogomolje svih konfesija, i da je to bila zvanična politika odbrane RBiH na čelu sa predsjednikom Izetbegovićem. „Vidite kako se na čudan način historija ponavlja. Sad ponovo imamo u Bosni neku sliku iz Drugog svjetskog rata. Taj rat dobro pamtim…I tada su bili četnici i ustaše. I sad ih, evo, ponovo na sceni…Sada se postavlja pitanje: ko je ta treća strana? Onda su treća strana bili partizani. I sad ima treća strana. To je naša narodna bosanska vojska, koja nema onaj ideološki, komunistički predznak, koja je demokratska…I sve što je dobro iz prošlosti trebamo naučiti i pamtiti…Dolazile su razne vojske. Kad dolaze ustaše i četnici, narod bježi. Jer to su bile vojske koje ubijaju građane. A kad dolaze partizani, narod ne bježi…Partizani jesu bili i grubi, i ponekad surovi, prema protivnicima, ali je činjenica da nisu ubijali žene i djecu. I zato su pobijedili. Mi to trebamo da dobro upamtimo i treba da izvučemo pouku: mi ćemo pobijediti ako nas bude pratio glas vojske koja ne ubija žene i djecu. Ako to ne bude slučaj, onda će se sve pretvoriti u jedan krvavi koloplet triju vojski, koje jedna drugu gone, gdje su svi isti. Mi moramo da se izdvojimo i budemo drukčiji. Tako ćemo pobijediti! Uprkos svemu“, kazao je Izetbegović u jednom od intervjua 1993. godine.

Postavlja se pitanje šta je onda krajnji cilj opasnih tendencija diskreditacije ključnih figura i simbola odbrane RBiH? Cilj je potkopati temelje odbrane BiH, na način da se predsjednik Alija izetbegović kao vrhovni komandant, a onda i cijela Armija RBiH, politika i strategija odbrane, predstave kao ‘tuđinske’, nastale pod uticajem nekog stranog faktora.

U tom smislu se u dijelu bh. medija manipulira procesima i presudama generalima Armije RBiH, kako bi se ako ništa izjednačile sve strane učesnice u ratu, bez da se naglasi da se jedna od tih strana samo branila od agresije sa dvije strane, a da je narod koji je branila ta vojska bio izložen prijetnji fizičkog istrebljenja kroz genocid koji je dokazan i presuđen.

(Global CIR/Amel Jašarević)

Komentiraj