KAKO JE HITLEROV LJUBIMAC POSTAO MOSADOV AGENT: Vatreni SS-ovac ubijao nacističke naučnike koji su radili na egipatskom raketnom programu, obučavao i Arafata

Hitlerov potpukovnik Oto Skorceni bio je jedan od najboljih operativaca izraelske obavještajne službe.

Njemački naučnik Hajnc Krug nestao je 11. septembra 1962. Jednostavno je otišao u kancelariju, ali nikad se nije vratio kući.

Jedino što je minhenska policija znala jeste da je Krug često putovao za Kairo. Bio je jedan od više desetina nacističkih raketnih stručnjaka koji je Egipat angažovao da razviju njegov program naoružanja. Izralski list HaBoker, koji više ne izlazi, odjednom je ponudio objašnjenje: Egipćani su oteli Kruga da bi ga spriječili da radi za Izrael. Tako su inspektori skrenuti na pogrešan trag i spriječeni da kopaju preduboko tamo gdje ne treba.

Sada je otkriveno da je Krug likvidiran u izraelskoj obavještajnoj akciji protiv njemačkih naučnika koji rade za Egipat. Ali činjenica koja najviše zaprepaštava jeste da je agent Mosada koji je upucao Kruga bio Oto Skorceni, tada najdragocjeniji čovjek izraelske tajne službe – inače bivši potpukovnik esesovaca i jedan od ljubimaca Adolfa Hitlera, koji ga je i odlikovao ordenom Viteški krst Gvozdenog krsta zato što je spasio njegovog prijatelja Benita Musolinija.

Prioritet Mossada bilo je uništenje egipatskog raketnog programa

Ali, to je bila prošlost. Skorceni je 1962. imao drugog poslodavca, kažu za Haarec izvori koji su tražili da ostanu anonimni. A to je jedna od najvažnijih priča iz tajnih arhiva Mosadaa, koja je tek sad razotkrivena.

Ključ za razumijevanje cijele priče je odluka Mosada da mu od najvećeg prioriteta bude sprječavanje njemačkih naučnika da rade na egipatskom raketnom programu. A Krug je baš na tome radio nekoliko mjeseci prije nego što je umro. Dobijao je prijeteće poruke. U Njemačkoj su ga zvali telefonom usred noći i tražili mu da se okane tog posla, u Egiptu je dobijao pisma-bombe. Krug je bio jedna od glavnih Mosadovih meta.

A 17 godina ranije, tokom Drugog svjetskog rata, Hajnc Krug je bio jedna od zvijezda Penemindea, vojnog poligona za probe na obali Baltičkog mora, u kom su njemački naučnici radili za Hitlera i Treći rajh. Tim, koji je vodio Verner fon Braun, bi je ponosan na to što je razvio rakete kojima je Engleska gotovo potučena. Planirao je da razvije mnogo razornije i preciznije projektile.

Fon Braun je pozvao Kruga i ostale bivše kolege da mu se pridruže u SAD. Američke vlasti su mu oprale dosije, pa je vodio američki raketni program. Čak je postao jedan od tvoraca svemirskog istraživačkog programa NASA-e. Međutim, Krug se odlučio za unosniju opciju: da se u Egiptu pridruži grupi kolega iz Penemindea koju je vodio profesor Volfgang Pilc, kog je veoma poštovao. Cilj im je bio razvijanje egipatskog strateškog naoružanja.

S izraelske tačke gledišta, Krug je morao da zna da je Izrael, utočište mnogih koji su preživeli holokaust, meta tog programa. Tvrdokorni nacista smatrao bi to prilikom da nastavi da istrjebljuje Jevreje.

Tek, Kruga su izluđivale prijeteće poruke i noćni telefonski pozivi. I on i njegovi kolege su znali da je iza njih Izrael i da im se steže omča oko vrata. Godine 1960. izraelski agenti oteli su u dalekoj Argentini Adolfa Ajhmana, jednog od mozgova holokausta. U vrhunskoj obavještajnoj operaciji prošvercovali su ga u Jerusalim, gdje mu je suđeo i gdje je dvije godine kasnije obješen.

Zato je Krug zatražio pomoć prekaljenog nacističkog heroja, najboljeg od najboljih Hitlerovih uzdanica. Onoga dana kad je nestao, otišao je da se sastane baš sa svojim spasiocem, koji je u to vrijeme živeo u Španiji. Sa Otom Skorcenijem.

Skorceni je tada imao 54 godine i bio je živa legenda. Taj esesovski oficir, koji je odrastao u Austriji, bio je poznat i po dugačkom ožiljku na lijevom obrazu, posljedici mačevanja. Hitler je prepoznao u njemu čovjeka koji će učiniti sve da obavi misiju. Američki i britanski obavještajci nazvali su ga najopasnijim čovjekom u Evropi.

Krug se, dakle, našao sa Skorcenijem. Odveo ga je u šumu kod Minhena i umirio ga rekavši da je uzeo tjelohranitelje, koji ih prate u automobilu. Zatim ga je lično ubio iz pištolja, a ona dvojica “tjelohranitelja” polila su Krugov leš kiselinom, sačekali malo da ona uradi svoje, zakopali ostatke i zalili ih krečom. Ta dvojica pomoćnika bila su šef Mosadove jedinice za posebne operacije Jicak Šamir, inače budući izraelski premijer, zatim Zvi Peter Malkin, koji je hvatao Adolfa Ajhmana u Argentini, a cijelu operaciju je nadgledao Josif Džo Raanan, viši obavještajac u Njemačkoj. Svoj trojici nacisti su tokom holokausta pobili skoro cijele porodice.

Izraelska motivacija da rade s čovjekom kao što je Skorceni bila je jasna: približiti se nacistima koji pomažu Egiptu. Cilj je, dakle, opravdavao sredstva.

Zašto je Skorceni pristao da radi za Mosad?

Rođen u Beču, još kao dijete bio je neustrašiv, odvažan, idealan materijal, pokazat će se kasnije, za vojnog komandanta. Austrijskom ogranku nacističke stranke pridružio je 1931, služio je u SA i obožavao Hitlera. Poslije 1938. počeo je da volontira u SS oklopnoj diviziji, tjelesnoj gardi Adolfa Hitlera. Skorceni je 1943. predvodio specijalce koji su spasavali Hitlerovog prijatelja Benita Musolinija iz planinskog resorta. On je bio čovjek koji je oteo Mikloša Hortija, čime je otvorio put pokolju mađarskih Jevreja.

Zbog stvari koje je uradio na Dan D završio je u zatvoru, ali je pobjegao tokom jednog transporta. Navodno su mu u bjekstvu pomogli Amerikanci, to jest Kancelarija za specijalne operacije, prethodnica CIA-e, za koju je i radio poslije rata. Živio je u Španiji, raju za nacističke vojne veterane. Bio je i savjetnik Huana Perona, a radio je i za vladu u Kairu. Tako se sprijateljio s egipatskim zvaničnicima koji su sarađivali s njemačkim naučnicima.

Izrael ga je smatrao neprijateljem, ali šef Mosada, Iser Harel, imao je bolji plan – neće ga ubiti, nego angažovati. Harel je znao da mu je, ako želi da spriječi Egipat u razvijanju raketnog programa, potreban neko iznutra, neki nacista. Tako je Džo Raanan dobio zadatak da osnuje tim i pridobije Skorcenija.

Raanan je sa timom otišao u Španiju i stavio Skorcenija pod danonoćnu prismotru. Osmatrali su mu kuću,kancelariju, pratili dnevnu rutinu. U timu je bila i mlada Njemica Anke, lijepa koketa, idealna za zadatak.

Te večeri početkom 1962. Skorcni je sjedio u jednom madridskom baru sa svojom suprugom Ilse fon Finkenštajn, sestričinom nekadašnjeg Hitlerovog ministra finansija. Odjednom im se obratio par njemačkih turista koji je bio opljačkan. Ostali su bez svega – pasoša, novca, prtljaga. Nevini njemački turisti osvojili su Skorcenijevu suprugu, koja ih je pozvala da prenoće kod njih.

Ali Skorcenija nisu obmanuli. U jednom trenutku, kad su već bili u vili, Skorceni je izvukao pištolj.

“Znam ko ste i zašto ste ovde. Vi ste Mosad i došli ste da me ubijete”, rekao im je. Anke i njen partner, obavještajac čije se ime i dalje krije, nisu ni trepnuli.

“Delomičično ste u pravu. Jesmo iz Mosada, ali da smo došli da vas ubijemo, bili biste mrtvi pre mnogo nedelja”, odgovorio je Mosadov obaveštajac.

“Ako nas ubijete, za nama će doći ljudi koji se neće truditi da popiju piće s vama. Raznijet će vam mozak a da im ni lice nećete vidjeti. Nudimo vam da nam pomognete”, dodala je Anke.

Objasnili su mu da su Izraelu potrebne informacije i to će ih dobro platiti.

“Novac me ne zanima. Imam ga dovoljno. Hoću da (Simon) Vizental obriše moje ime s liste”, zatražio jue Skorceni. Saradnja s Mosadom bila je njegovo životno osiguranje. Mosadovci su mu to i obećali i odveli ga u Izrael. Ubrzo je odletio u Egipat i nabavio im spisak njemačkih naučnika i njihovih adresa, kao i kompanija koje su Egiptu prodavale komponente.

U međuvremenu su Mosadovi obavještajci pokušali da nagovore Vizentala da obriše Skorcenijevo ime s liste, ali ih je poznati lovac na naciste odbio. Naposlijetku su falsifikovali pismo u kom Simon Vizental obavještava Skorcenija da ga je sklonio s liste.

Skorceni se pokazao kao dobar saradnik. Slao je pisma bombe i tako uspješno zastrašivao njemačke naučnike da ih je većina otišla iz Egipta. Međutim, Mosad je odlučio obustaviti tu akciju kada je u Švajcarskoj uhvaćen jedan od njihovih timova koji je mučio porodicu jednog naučnika. Negativni publicitet bio je preveliki. Izraelski premijer, David Ben-Gurion, zaključio je da je to loš imidž za zemlju, epizoda koja bi mogla da ugrozi važan i s teškom mukom postignut dogovor s Njemačkom o prodaji oružja Izraelu.

Šef Mosada, Harel, podnio je ostavku. Novi lider obaveštajaca Meir Amit skrajnuo je operaciju traganja za nacistima. Još jednom je angažovao Skorcenija, mada je ta akcija propala.

Skorceni je umro u Madridu u julu 1975. Imao je dvije sahrane, u Beču i Madridu, gdje se nacistički veterani nisu ustručavali od nacističkih pozdrava i simbolike. Ali pogrebu u Madridu prisustvovao je i čovjek kog niko od okupljenih nije poznavao. Bio je to Josif Džo Raanan, koji je došao da oda posljednju poštu najboljem špijunu koji je ikada radio za njega.

Arafatov instruktor i ljubavnik Evite Peron


Oto Skorceni bio je začetnik onoga što danas nazivamo specijalnim operacijama. Ranih 1950-ih bio je savjetnik egipatskog vođe Gamala Abdela Nasera, čiju je vojsku obučavao za gerilske operacije. Obučavao je i palestinske borce i bio mozak ranih napada na Izrael. Obučavao je i samog Jasera Arafata.

Kasnije se primirio i osnovao firmu za uvoz i izvoz koja je, veruje se, bila samo paravan za krijumčarenje nacista u Argentinu. Svojevremeno je sarađivao i s Huanom Peronom, a bio je i telohranitelj njegovoj supruzi Eviti. Postoje glasine da su njih dvoje čak bili ljubavnici. Zbog prepoznatljivog velikog ožiljka na lijevoj strani lica zvali su ga Scareface.

(Global CIR/Haaretz/31. 03. 2016.)

Komentiraj