RAZLIČITI POGLEDI: Da li podrška sirijskom narodu u borbi protiv terorizma istovremeno znači i podršku ruskoj politici u Evropi i na Balkanu?

Nakon pet godina od početka ratnog haosa u Siriji, još uvijek nekim pojedincima nije jasno zašto se većina ljudi Balkana solidarisala sa narodom Sirije, SAA i Basharom al Asadom i riješila da ga podrži, prije svega na društvenim mrežama.

Nudili su nam da biramo ili ‘nova Libija’ rastrgana plemenskim i sektaškim sukobima, ili pak stabilna sekularna država sa autokratskim režimom. Imali smo priliku birati, ili Al-Qaida i DAIŠ na jednoj strani, ili Assadova vlada na drugoj. Logično je bi svaki razuman čovjek izbarao Assadovu sekularnu Siriju, nego li DAIŠ-evu i Al-Nusrinu. Zašto? Prije svega zbog miliona ljudi koji su kako-tako živjeli u uređenoj državi, a sad će trebati decenije samo da se Sirija vrati na predratno stanje, a kamo li da napreduje u nekoj oblasti.

Međutim, tu se priča ne završava. Poslije se postavlja pitanje: Ako Putin podržava Assada i njegov opstanak na vlasti, a sa druge strane pokušava razvaliti EU i unijeti nemir na područje Balkana djelujući na različite društvene faktore, da li to automatski znači da odobravamo sve poteze Rusije bilo gdje u svijetu?

Naravno da ne odobravamo. Miješanje u unutrašnja pitanja bilo koje zemlje i pokušaje mijenjanja vlasti ili uticaje na izbore osuđujemo ma od koga dolazili. Svaki takav postupak je neprihvatljiv, dolazio on sa američke ili ruske istrane.

Ne treba živjeti u iluziji kako Rusi neće naplatiti svoju intervenciju u Siriji i kako je ona pokrenuta iz ideala čovjekoljublja i altruizma. Možda je i bilo takvih poriva, međutim geostrateški i ekonomski interesi su ono što je kumovalo ruskoj intervenciji u Siriji.

Rat kao reklama za oružje

Prema zvaničnim podacima Kremlja, prvih šest mjeseci operacija na tlu Sirije koštalo je Rusiju pola milijarde dolara. Međutim, kako stvari stoje, taj trošak je već nadoknađen, s obzirom na to da brojne ponude za kupovinu ruskog oružja uveliko stižu na adresu Kremlja. „Komersant“ piše da potencijalni kupci žele oružje dokazano u akciji.

– U Siriji smo ispunili dva cilja. Demonstrirali smo borbenu sposobnost na najvišem nivou, zbog čega je naša vojna oprema u ovom trenutku među najtraženijom na svijetu. S druge strane, testirali smo više od polovine naše avijacije – rekao je izvor iz ruske vojske za „Komersant“.

U decembru prošle godine Alžir je pokazao zainteresovanost za kupovinu 12 „suhoja 32“ (izvozna verzija Su-34). Prema riječima Sergeja Smirnova, direktora fabrike aviona „Valerij Čkalov“, pregovori Rusije i Alžira trajali su čak osam godina, ali su bili na mrtvoj tački sve do intervencije u Siriji, kada su Alžirci ubrzali pregovore. Prva tura ruskih aviona Alžir će koštati 500-600 miliona dolara. Pored toga, Alžirci žele i deset aviona „su-35“, čija ukupna cena iznosi oko 850-900 miliona dolara.

Pored Alžira, rusko oružje žele i Vijetnam, Indonezija i Pakistan. Ugovori sa Vijetnamom i Indonezijom vrijede po milijardu dolara, dok je dogovor sa Pakistanom komplikovan zbog njihovog sukoba sa Indijom, jednim od najvećih partnera Rusije.

Egipat je već poručio 46 helikoptera „ka-52“, popularnih „aligatora“, a najveće iznenađenje je ponuda Saudijske Arabije, koja želi ruski PVO sistem „S-400 trijumf“. Ukoliko Rusi budu željeli da prodaju po mnogima najbolji protivvazdušni sistem na svijetu, Saudijci bi morali da izdvoje između dvije i tri milijarde dolara, zavisno od količine poručenih lansera.

Poslije prvih šest mjeseci operacije na tlu Sirije, zaključak je da je Rusija, pored evidentnih geostrateških ciljeva (oslabljivanje DAIŠ-a i sprečavanja Zapada da sruši Bašara al Asada sa vlasti), ispunila i finansijski cilj, što je u trenutnoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi možda i podjednako bitno dostignuće.

Šta će Rusija dobiti od Sirije?

Rusija se jeste umiješala u konflikt na molbu legitimnih vlasti Sirije, ali tim miješanjem postala je zvanična učesnica sukoba, što znatno slabi njene pozicije kao posrednika u konfliktu. Pojedini Sirijci i mnoge arapske zemlje okreću leđa Rusiji jer nisu u stanju da kao posrednika prihvate državu koja bombarduje sirijske gradove.

Kao što se moglo i predvidjeti, dejstva ruske avijacije u Siriji izazvala su mnogobrojne optužbe za napade na civilno stanovništvo i “umjerenu opoziciju”. Rusija dosljedno ukazuje na nedostatak čvrstih dokaza, ali svakako nije jednostavno izbjeći žrtve među civilima, naročito kada je riječ o građanskom ratu. To je ozbiljan udarac za imidž države.

Sa druge strane, sama Sirija će morati dati Rusiji mnoge prirodne resurse, a neki mediji pišu o koncesijama na najbogatija nalazišta plina i nafte. Također, cjelokupnu postratnu obnovu Sirije će voditi ruske kompanije, dok će Ruska Federacija najvjerovatnije ovladati i tržištem telekomunikacija i avio saobraćaja. Naravno, isporuke PVO sistema će Assadove vlasti morati također masno platiti.

Možda neki ovo smatraju preskupom cijenom, ali sirijske vlasti  i narod misle da je gore živjeti u nestabilnoj državi sa hiljadu međusobno zavađenih frakcija. Većina svjetske javnosti će se složiti sa tim i podržati bilo koga ko pomaže legitimnu Vladu i predsjednika u ovoj arapskoj zemlji. Tako i većina Balkanaca vidjevši sudbinu Libije podržala je borbu sirijskog naroda protiv terorizma, kao i sve one koji su im pritekli u pomoć

Međutim, aktivnosti velikih sila na Balkanu, najavljena prekompozicija postojećih granica uspostavljenih nakon krvavih ratova devedesetih unose zebnju i strah zbog mogućih novih konflikata. Podrška secesionističkoj politici Milorada Dodika u BiH, ili radikalnim grupama u Crnoj Gori nimalo ne doprinose poboljšanju imidža Rusije, osim možda kod dijela srpskog stanovništva. Ukoliko Rusija zaista želi da je balkanski narodi i države smatraju prijateljski i partnerski nastrojenom državom, onda mora koristiti identične aršine prema svim narodima Balkana, a ne favorizirati samo jedan narod ili državu. Isto se odnosi i na Tursku, koja je zlonamjerno željela iskoristiti muslimanski element na Balkanu za svoju ucjenjivačku politiku prema EU.

Sve dok i Rusija i Turska ne budu poštovale volju država i naroda Balkana i šireg prostora EU, oni će na njih gledati kao na potencijalnu opasnost, bez obzira na neke njihove pozitivne poteze na globalnom planu.

 

(Global CIR/A.Kalender)

Objavljeno u:
  1. […] RAZLIČITI POGLEDI: Da li podrška sirijskom narodu u borbi protiv terorizma istovremeno znači i po… […]

Komentiraj