MUREY No.1, A ĐOKOVIĆ I DALJE ŠAMPION: Sportista, humanitarac i prije svega veliki čovjek!

Nedavno je teniski svijet na završnom Mastersu osmorice najboljih tenisera doživio smjenu na vrhu i nakon dugogodišnje vladavine Novaka Đokovića,njegovo mjesto zauzeo je britanac Andy Muray. Reklo bi se ništa neuobičajeno, jedan vrhunski teniser preuzeo je vodeću palicu od drugog, ali  čovjek se ne može oteti dojmu kako je do smjene došlo isključivo zahvaljujući srpskom teniseru.

Novak Đoković fenomenalni sportista, koji je sve svoje protivnike mljeo i taktikom i mentalnom i fizičkom snagom odjednom je stao, a stao je onog trenutka kada je u junu ove godine uspio osvojiti jedini Grand slam koji mu je falio-RolandGaros, pobijjedivši u finalu upravo Andya Muraya sa 3:1.

Emotivno pražnjenje izazvano osvajanjem jedinog turnira kojim bi kompletirao tzv. Životni Grand slam (Osvajanje sva četiri najveća turnira, Australia open,Roland Garos,Wimbldon i US open),manifestovalo se ubrzo kada je Novak na Wimldonu ispao u trećem kolu od amerikanca Sama Queriya, mada je bio branilac titule.

I sam svjestan trenutne sitaucije,popularni Nole i dalje igra i sve prošlogodišnje osvojene poene ne uspijeva odbraniti,pa mu nakon gubitka US opena u finalu od Stanislasa Wavrinke,britanski teniser prilazi na samo 2000 bodova zaostatka. Nakon poraza u Šangaju od španca Batuiste Aguta i porazu od Marina Čilić na Mastersu u Parizu, Andy Muray,konačno preuzima prijestolje Novaku Đokoviću.

I kao ,zaista jedan od najvećih sportaša u istoriji tenisa,a i kao veliki čovjek Nole prvi čestita Mureyu preuzimanje pozicije br.1,koju je britanac i odbranio na završnom turniru u Londonu pobjedivši upravo Novaka Đokovića sa 6:3,6:4.

Šta se desilo sa Noletovom igrom kojom je „maltretirao“sve ostale igrače dugi niz godina?

Izgubljena motivacija i traženje sopstvenog lika zametnutog u surovom gladijatorskom poslu konstantnih mečeva, turneja, pomalo zapostavljenog porodičnog života ovom srpskom sportašu i humanisti (Nole je jedan od najpoznatijih humanitaraca u svijetu sporta), itekako je uticalo na njegov prepoznatljivi stil igre, ali najviše na mentalnu snagu kojom je dominirao i stvarao ogroman strah protivničkoj strani (treba se prisjetiti pobjede nad Rogerom Federerom na US openu, kada je švicarac vodio sa 2:0 u setovima i imao nekoliko meč lopti i na kraju izgubio sa 3:2)

Ono što je karakterisalo Novakovu igru, duboke lopte na samu osnovnu liniju, polahko se prelivalo u „ziheraške“ partije koje više nisu nadahnjivale i nisu bile dominacija kojom je Đoković u svako doba mogao bez problema privesti meč kraju, bez obzira ko stoji sa druge stran mreže.

Koliko je bila moćna Noletova igra najbolje govori jedna izjava Yo Wilfrida Tsonge, poznatog francuskog tenisera za Eurosport : „Novak mi je uništio karijeru, kad god sam bio u najboljoj formi i kad god sam trebao uzeti neki veliki turnir ispriječio se Đoković i ta njegova beckhend paralela“

Da, beckhend paralela, koja je jednostavno u poslijednjih šest mjeseci nestala iz repertoara tadašnjeg broja 1.

Noletovo spinovanje kojim nije dozvoljavao jače kontra udarce protivnika, polahko se od osnovne linije selilo ka servis liniji čime je zapravo, stvarao odlične uslove za sve agresivniju igru tenisera nasuprot njega.

Međutim, Novak Đoković nije zaboravio igrati tenis,igru koja mu je donijela rekord u zaradi,preko 105 miliona US dolara, već je sopstvenim primjerom potkrijepio riječi po kojim je on sam uvijek definisao velike i male igrače: „Teniser je onoliko velik, koliko to može shvatiti u sopstvenoj glavi“.

Oćigledno je da je Noletovo najače oružje zakazalo, a zakazalo je u onoj mjeri sopstvenog zasićenja ,kada je ovaj velikan i konačno osvojio sve, što se osvojiti može’.

U moru rekorda koje je Nole postavio (teniser sa najviše osvojenih Mastersa-30, teniser sa najvećom zaradom od turnira, teniser sa najvećim brojem uzastopnih polufinala…), mora se istaći i ona ljudska strana ovog velikana.

Novak Đoković je otvorio zakladu za pomoć napuštenoj djeci u Srbiji, nekoliko puta je pomagao gradovima u BiH, posebno nakon poplava od prije dvije godine,finansirao je izgradnju nekoliko škola, dječijih vrtića, organizovao nekoliko mečeva čiji je kompletan prihod išao u humanitarne svrhe pomagao je i pomaže Damiru Džumhuru u njegovom napretku u tenisu, a ujedno je i najbolji ambasador svoje zemlje kao i svih država ex Yugoslavije, čovjek koji je javno osudio vješanje natpisa „Nož,žica,Srebrenica“ ističući da je to sramota za srpski narod …).

Ali,jedna interesantna stvar desila se upravo u O2 areni u Londonu,kada je Murey nakon pobjede ostao nijem na izjavu njegovog fana, inače nekadašnjeg slavnog igrača Matsa Wilandera, koji je oduševljen Andyevom pobjedom izjavio „Đoković je završni Masters osvajao pet puta i niko se ne bi radovao da je to uradio još jednom, zapravo svima je dosta Đokovića, osim možda ovoj grupi od nekoliko stotina Srba“.

Svako ima pravo da navija za svog igrača, ali je izjava poznatog Šveđanina izazvala pravi šok i među novinarima i među zvanicama kao i među istinskim sportašima,posebno ako se zna da je Wilander oficijalni komentator Eurosporta i dužan je da se se javno drži nepristrasno.

Međutim, dugi niz godina Mats Wilander ispoljava itekako veliku nesklonost prema Novaku Đokoviću, koju Eurosport nije sankcionisao, mada je nekoliko puta bio upozoravan, da bi na kraju izazvao i pravi skandal svojim nastupom koji je zasjenio i sam meč.

Vodeći emisiju „Game,set,Mats“, zajedno sa austrijankom i bivšom tenisačicom Barbarom Schet, javno je Noletovim protivnicama savjetovao kako da igraju da bi ga pobijedili, što je kulminiralo do te mjere da je ovog proslavljenog tenisera dovelo u verbalni sukob sa također nekadašnjom zvijezdom „bijelog sporta“ Jhonom Mcenroom.

Naime,u toj emisiji nakon ispadanja Mureya na US openu,Wilander je izjavio kako je sa turnira ispao najbolji svjetski teniser, na što se oštro suprostavio Mcenroe riječima: „Broj jedan je Novak Đoković , on je i dalje prvi igrač svijeta, a ne Andy Murey“.

Donekle je čudno, da je upravo Britanac ostao nijem i nije se oglasio oko ove provokatorske izjave, ali je time i dokazao, da je teško razlučiti ljudskost i sportski duh, kada toliko godina gledate nekom u leđa i kad tek u tridesetoj uspijete da zasjednete na tron na kome sigurno nećete ostati dugo.

Novak Đoković, je opet dokazao da je zapravo on i dalje boj 1, jer je ostao potpuno miran i nije nasjeo na provokatorske riječi nekog koga je upravo on nadmašio u svim segmentima ove fantastične igre. Jer nije No 1, samo na terenu, on je to i van njega, a vladar i jednog i drugog i dalje je zasigurno jedan i jedini Novak Đoković.

 

(Global CIR/H.Sejdić)

Komentiraj