TAKO JE POČELA ERA RAZARANJA: Na današnji dan preminuo mladić čije je samospaljivanje označilo početak tzv. ‘Arapskog proljeća’

Na današnji dan prije 6 godina je u jednom tuniskom gradu od posljedica samospaljivanja umro ulični prodavać Muhamed Buazizi i to je bio oslonac za početak tzv. Arapskog proljeća.

Londonski The Times je nazvao Buazizija : “Mučenikom i ličnošću godine”. Nakon što se ovaj zapalio, počele su masovne demonstarcije u Tunisu koje su dovele do odlaska predsjednika Ben Alija sa vlasti…

Poslije Buazizija, zapaljeno je i ubijeno na stotine hiljada ljudi širom Tunisa, Libije, Jemena, Bahreina, Egipta, Iraka, Turske, Jordana i Sirije i oni nisu dobili nikakve nagrade…

‘Ja sam zaplijenila njegovu tezgu’

Da Faida Hamdi, tržišna inspektorka iz Tunisa, nije 17.12. prije 6 godina zaplijenila tezgu uličnom prodavcu povrća, nesrećni mladić se iz protesta ne bi zapalio, njegova smrt ne bi izazvala demonstracije koje su prvo dovele do promjene vlasti u toj zemlji, potom drugim tokom Arapskog proljeća, a možda ni do nastanka DAIŠ-a, barem ne ovoliko opasne – ovakvu priču naivnima serviraju potkupljeni mediji.

Ponekad poželim da nikada nisam to uradila – kazala je Hamdijeva za britanski “Dejli telegraf”, govoreći od događaju od prije pola decenije.

Nakon smrti mladog Muhameda Buazizija tuniski režim ju je uhapsio čim su protesti započeli. Dok je dočekala da je oslobode svih tačaka optužnice i puste iz zatvora, predsjednik Zin el Abedin Ben Ali je već bio svrgnut u prvoj revoluciji Arapskog proljeća, a pažnja svjetskih medija se premjestila na Egipat, Libiju i Siriju.

Osjećam odgovornost za sve. Ponekad krivim sebe i kažem da se sve to desilo zbog mene. Ja sam ispisala historiju pošto sam bila tamo i svojim postupkom sam tome doprinijela, ali pogledajte nas sada. U međuvremenu se ispostavilo da Tunižani pate koliko su patili i prije – rekla je drhtavim glasom Hamdijeva, koja živi u malom provincijskom gradu Sidi Buzeid u kojem je revolucija malo toga promijenila.

Smrt Buazizija pokrenula je niz dešavanja u arapskom svijetu, pošto su korupcija, birokratija koja guši i represivne policijske države predstavljale veliki problem za mahom mlado stanovništvo tog regiona, kojem se lična žrtva činila malom cijenom. U šest mjeseci nakon Buazizijevog čina samospaljivanja, više od 100 Tunižana je učinilo isto, kao i mnogi mladi širom arapskog svijeta koji su se spaljivali od Maroka preko Saudijske Arabije do Iraka.

Oni su međutim bili samo oruđe jednog velikog globalnog projekta, potrošni materijal, kao i stotine hiljada ubijenih poslije njih.

Globalni projekat

Najbolje je o ovome pisala ruska novinarka Darja Aslamova, koja je kao specijalni dopisnik najtiražnijeg moskovskog lista ,,Komsomolska pravda” boravila u regiji Bliskog Istoka te donosila priče sa terena, pružajući sasvim novi uvid u razvoj situacije.

Evo šta je cilj „Arapskog proljeća:“Te mlade države formirane poslije drugog svjetska rata neophodno je svesti na nivo plemena, vratiti ih u djetinjstvo. Plemena su primitivnija struktura koja ne postavlja općenacionalne zadatke. Sa plemenima se lakše dogovara. Postoji samo vođa, koji želi da se lično obogati, i njegova ,,armija’’ koja se obično sastoji od rođaka, glavosječa i najamnika. Plemena žive od danas do sutra; ,,iz ruke u usta’’. Pleme nema planove za budućnost, ne razvija infrastrukturu, ne gradi puteve, škole i dječje vrtiće, ne razvija privredu. Pleme ne predstavlja subjekat međunarodnog prava i nema nikakve obaveze pred međunarodnom zajednicom. Znači, može sasvim mirno da se bavi etničkim čistkama i međuplemenskim ratovima. Put ka izvozniku nafte, gasa, zlata, dragog kamenja i rijetkih metala (čime su na primer Afrika i arapske zemlje tako bogate) svodi se na jednog jedinog čoveka – plemenskog vođu“

Pogledamo li na situaciju iz Darjine perspektive postaje nam kristalno jasno, kako je osnovni cilj realizacije plana Arapskog proljeća bio eliminirati svaki iole stabilnu i nezavisnu arapsku državu – što je odgovaralo Izraelu, a ujedno bi se nastavila pljačka nafte i drugih prirodnih bogatstava ovog prostora -što je odgovaralo Zapadu.

Naravno, nikada ne smijemo zaboraviti kako je Erdoganov režim bio regionalni ‘kopredsjednik’ tzv. arapskog proljeća, čime se i sam Erdogan hvalio u parlamentu Turske:

Danas, naravno taj isti režim tvrdi kako se i sam bori protiv DAIŠ-a, koji je čedo tog istog projekta u kojem je zdušno sudjelovao.

 

(Global CIR)

Objavljeno u:

Komentiraj