EVROPSKI PRIORITETI: Ljudi i događaji koji će obilježiti ovu godinu u EU!

Politička neizvjesnost, zaziranje od slobodne trgovine i globalizacije i loman ekonomski oporavak koji su obilježili zonu eura u 2016, po svemu sudeći, mučiće je i 2017.

Kada je riječ o političkim neizvjesnostima, ekonomistkinja globalnog nezavisnog udruženja sektora biznisa i istraživanja Conference Board Ilaria Maselli ukazuje na širenje nezadovoljstva sadašnjim političkim liderima i nesigurnost oko izbora u 2017. u Holandiji (mart), Francuskoj (maj) i Njemačkoj (septembar).

Na sve to, bliži se početak pregovora o izlasku Velike Britanije iz EU koji će otvoriti mnoga pitanja a jedno od njih je kako će britanska premijerka Theresa May obezbijediti da kompanije a ne ljudi zadrže slobodu kretanja po izlasku Britanije iz EU.

Kako je ocijenila Maselli u autorskom tekstu za EurActiv.com, za zonu eura Brexit je više egzistencijalni nego ekonomski izazov koji nameće pitanje da li tom bloku treba više ili manje integracije i, ako je odgovor više, šta treba da se uradi da se to postigne.

Istovremeno je manjak povjerenja gotovo uvijek brana ekonomskom rastu jer navodi kompanije da odlažu zapošljavanje i investicione odluke. Nedavna istraživanja pokazala su da se politike “čekaj da vidiš” (šta će se desiti) najviše drže najproduktivnije kompanije, odnosno one koje mogu najviše da izgube preuzimanjem rizika.

Zato produženo stanje neizvjesnosti može trajno da našteti produktivnosti, inovacijama i mogućnostima za rast čak i najboljih kompanija, upozorila je Maselli.

Zaziranje od slobodne trgovine i globalizacije obilježilo je 2016. godinu a obilježiće i 2017, ocjenjuje Maselli i podsjeća da su glasači s obje strane Atlantika izrazili nezadovoljstvo zbog novih sporazuma o slobodnoj trgovini.

Tu je i predizborno obećanje novog američkog predsjednika Donalda Trumpa da će se u prvih 100 dana predsjednikovanja povući iz Transpacifičkog partnerstva, sporazuma SAD i 11 pacifičkih država koje predstavljaju 40 posto svjetske ekonomije.

Iako se ekonomisti slažu da slobodnija trgovina podstiče kompanije da budu efikasnije i nude potrošačima bolje proizvode, tek sada počinju da se uviđaju posljedice po raspodjelu tih transformacija, posebno po radnike u razvijenim ekonomijama.

U Evropi, koja ima relativno otvorenu ekonomiju, izazov je pomiriti potrebu za stimulisanjem rasta kroz globalizaciju i bojazni i nezadovoljstvo građana poslije dvije recesije za osam godina.

Istovremeno multinacionalne kompanije i oni koji odlučuju ne mogu da zanemare strahovanja i kritike sporazuma o slobodnoj trgovini sa Kanadom (CETA) i SAD (TTIP).

Udruženje Conference Board ekonomski rast u zoni eura u 2017. prognozira na 1,4 posto u poređenju sa 1,7 posto u 2016. i ukazuje da je prva i najistaknutija prepreka za ubrzavanje rasta manjak talenata.

Kako se navodi, udio radno sposobnih Evropljana opada iz dana u dan, a opada i stopa nezaposlenosti.

Međutim, nezaposlenost u nekim zemljama, poput Njemačke i Holandije, postaje suviše niska. To za posljedicu ima da je kompanijama potrebno sve više vremena da pronađu talente dok se suočavaju sa sve oštrijom konkurencijom da privuku najbolje.

Pored toga, većina izvora rasta u zoni eura ostaje slaba, osim domaće potrošnje. Budući da se ne vide znaci jačanja na drugim frontovima (investicije ili izvoz), mnogi pozivaju vlade da podstaknu ekonomije fiskalnom politikom.

U međuvremenu Evropska komisija traži od zemalja sa snažnim fiskalnim pozicijama, a taj poziv je posebno usmjeren na Njemačku, da “otvore novčanik”. To se, po svemu sudeći, neće destiti u 2017.

Prioritet vlade Njemačke, najveće ekonomije zone eura i kontrolora njene finansijske stabilnosti, jeste još veće smanjenje duga kako bi ta zemlja ostala stub zone eura. Njemačka to radi i kako bi izbjegla iznenađenja od promjena u ekonomiji zbog starenja populacije.

Uz obilje rizika za ekonomski rast, na horizontu gotovo da i nema podsticajnih faktora koji bi mogli da poguraju rast bruto domaćeg proizvoda zone eura u 2017, ocijenila je Ilaria Maselli i dodala da će Evropa u najboljem slučaju nastaviti da se “provlači”, a u najgorem će se silazna spirala koja je muči ubrzati.

Ljudi koji će obilježiti Evropu 2017. godine

Evropska unija ušla je u 2017. uz pritiske i izazove i spolja i iznutra, uključujući bujanje euroskepticizma širom kontinenta.

Na listi “top ten” ljudi koji će u takvim uslovima najviše uticati na Evropu, pored lidera EU i onih koji to žele da budu, nalaze se i predsjednici Rusije i SAD, kao i migrant iz Afrike i “mrzitelj” Evrope. Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD zapanjila je Evropljane već šokirane odlukom Velike Britanije na referendumu da izađe iz EU. Ta odluka je inspirisala euroskeptike i protivnike establišmenta.

Kada Trump 20. januara uđe u Bijelu kuću, politika koju bude vodio, u skladu sa obećanjima iz kampanje ili ne, mogla bi u velikoj mjeri da utiče na Evropu.

Trumpova budžetska politika može da ohrabri biznis u EU, gdje usporena ekonomija doprinosi političkoj nestabilnosti, međutim, Trumpov trgovinski protekcionizam mogao bi da djeluje upravo suprotno.

Na EU će djelovati i Trumpova politika oko NATO-a, kao i zalaganja za bolje odnose sa Rusijom. Napominjući da ljudi sa “top ten” liste nisu pobrojani po snazi uticaja na EU, briselski portal EurActiv.com kao sljedećeg navodi lidera poljskih vladajućih konzervativaca Jarosława Kaczyńskog koji stalno prkosi Zapadu.

Krajem decembra EU je zaprijetila sankcijama Varšavi ako u roku od dva mjeseca ne ispuni preporuke za otklanjanje sistemskih prijetnji pravnoj državi, prije svega u vezi nezavisnosti ustavnog suda, međutim, Kaczyński računa na veto saveznika, poput mađarskog premijera Viktora Orbana.

Na poljska sporenja sa Briselom, odnosno na podjele između istoka i zapada, računaju i britanske diplomate u vezi sa pregovorima o Brexitu.

Holandski birač, kako se navodi, također bi mogao da odredi “ton” evropske izborne godine ako se potvrde rezultati istraživanja po kojima će anti-islamska Partija slobode Gerta Wildersa biti najjača u parlamentu. Iako koalicione vlade više stranaka znače da Partija slobode vjerovatno neće vladati, njena pobjeda može da podstakne glasače krajnje desnice kasnije na izborima u Francuskoj i Njemačkoj.

Evropa će u ovom slučaju pratiti kako se jedna od zemalja osnivača EU bavi čovjekom koji želi da izađe iz EU – da li će pokušati da ga drži podalje od vlasti ili će ga uvesti u vlast da u dodiru sa realnošću ublaži svoju retoriku.

Istovremeno će britanska premijerka Theresa May još više dobiti na značaju kada obavijesti Brisel o pokretanju procesa izlaska Velike Britanije iz EU. May će to uraditi do kraja marta 2017.

Ona mora da ujedini i svoju vladu i zemlju iz koje stižu prijetnje otcjepljenjem i da se zatim bori sa Evropljanima koji strahuju da bi svaki ustupak Britaniji bio “zakivanje još jednog eksera u kovčeg Unije”.

Sve to možda neće ni biti mnogo važno ako liderka anti-EU Nacionalnog fronta Marine Le Pen 7. maja postane predsjednica Francuske. Istraživanja ukazuju na njenu pobjedu u prvom krugu 23. aprila, ali mnogi sumnjaju da može da dobije većinu i odnese konačnu pobjedu.

Međutim, poslije Brexita i Trumpa niko ne vjeruje u istraživanja, a Marine Le Pen pridobila je milione koji nikada nisu glasali za rasizam i antisemitizam njenog oca. Kako se ocjenjuje, mnogo toga zavisiće od protivkandidata na francuskim izborima, ali je izvjesno da, ako ona dođe na čelo Francuske, to može da bude kraj Unije, barem onakve kakva je sada.

Među onima koji će uticati na EU je i nepoznati migrant iz Afrike kome se, s obzirom na taktiku EU koja je uspjela da zadrži Sirijce podalje od Grčke, nameće pitanje zašto da prelazi Saharu i Sredozemno more samo da bi bio uhvaćen i vraćen kući.

Na listi je i predsjednik Rusije Vladimir Putin koji nastoji da obnovi svjetski uticaj Moskve i može da pravi prijatelje ili neprijatelje na Zapadu na mnogo načina, od kontrole snabdijevanja gasom, do podrške protivnicima EU.

Lideri EU za sedam mjeseci treba da odluče da li će ukinuti ili zadržati sankcije Rusiji uvedene zbog krize u Ukrajini. Neke članice ne slažu se s nastavljanjem sankcija i, ako Trump ublaži američke sankcije, EU će teško spriječiti jednu ili više članica da blokiraju produžavanje sankcija Rusiji.

Čovjek od uticaja na situaciju u EU u 2017. biće i italijanski predsjednik  Sergio Mattarella koji mora da nagovori stranke u svojoj zemlji da upravljaju trećom po snazi ekonomijom zone eura, dok se spremaju za izbore koji će se održati ne zna se tačno kada i po kojim pravilima.

Italijanski partneri iz zone eura sa zebnjom prate šta se dešava sa tom prezaduženom zemljom i njenim posrnulim bankama. Upućeni kažu da je, za razliku od Grčke ili Portugala, Italija isuviše velika da bi propala, ali i isuviše velika za spasavanje.

Evopsku politiku u 2017. definisaće i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja će se boriti za četvrti mandat na izborima u septembru i koju smatraju liderom evropskih lidera. Ona je suočena sa ljutnjom i bojaznima zbog milion tražilaca azila koji su stigli u Njemačku 2015.

Na krilima straha od imigracije, euroskeptici u Njemačkoj mogli bi da se izbore za prva mjesta u Parlamentu što bi moglo da veoma iskomplikuje koalicione pregovore Angele Merkel.

Angelu Merkel smatraju ključnom za stabilnost Evrope, ali je pitanje šta ona može da uradi ako Evropa počne da se kruni.

Poslednji na listi “top ten” je tzv. “čovjek u crnom koji je došao da mrzi Evropu u kojoj živi”. Islamska država potpiruje njegov gnjev i tjera ga da reaguje. Šire gledano, “čovjek u crnom” može da stoji iza nepoznatih i nepredvidivih događaja koji u najmanju ruku mogu da uznemire javno mnijenje i skrenu EU sa puta planiranog za 2017.

Kao “ljude važne pomena” za EU u 2017. briselski portal dodao je i evropsku komesarku za konkurenciju Margrethe Vestager, turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i predsjednika Evropske centralne banke (ECB) Marija Draghija.

Komesarka Vestager “obrušila” se na neke od najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija zbog poreskih aranžmana i biće interesantno vidjeti da li će joj biti dozvoljeno da takav čvrst stav zadrži u narednoj godini.

Turski predsjednik se 2016. godine suočio sa pokušajem puča i serijom terorističkih napada, kao i najtežim periodom u odnosima EU i Turske u novijoj historiji.

Sporazum EU-Turska o izbjeglicama na meti je kritika a Erdogan prijeti povlačenjem iz sporazuma ukoliko se prekinu pregovori o ulasku Turske u EU.

U međuvremenu predsjednik ECB mirno prati usporen ekonomski oporavak zone eura nakon finansijake krize i očekuje se da tako i nastavi. Međutim, kako se navodi, neki u EU mogli bi da izgube strpljenje zbog takvog “sporog i stabilnog” pristupa.

 

 

(Global CIR/Agencije)

Objavljeno u:

Komentiraj