NE SMIJETE IH PROPUSTITI: Ovo su najbolji filmovi i serije iz 2016. godine

Svi gledamo filmove i serije. Biramo ih po našem ukusu i raspoloženju, ali neke filmove i serije jednostavno moramo pogledati. Ovo je izbor naših sagovornika kada su najbolji filmovi i serije u pitanju koji su izašli tokom prošle godine. Donosimo vam i naslove kojima se možem radovati u 2017. godini.

Više puta su se spomenuli filmovi „Elle“ i „La la Land“ i serija „Mladi papa“, pa bismo njih izdvojili kao filmove i seriju godine, a kao najbolji regionalni film izdvojio se naslov „Dva dubina“.

Ukoliko volite bindžovanje izaberite neki od naslova koji spominju naši sagovornici i uživajte.

Vladan Petković, novinar i filmski kritičar iz Beograda izdvaja nekoliko filmova koji su po njemu najbolji.

„Film ’Elle’ je fascinantan, donosi novi pristup ne samo temi silovanja, već i međuljudskih osnova. Ovakav film se ne bi mogao snimiti da ne postoji Isabelle Hupert – nikome ne bi palo na pamet da bi takva priča mogla da bude uverljiva. Tu je i film ’Dubina dva’ – najznačajniji ex-YU film. Nastao je kao rezultat nedostatka novca za dugi igrani film na ovu sramotnu temu iz skorije srpske istorije, i reditelj Ognjen Glavonić je uspeo da pretvori nemogućnost i frustraciju u beskompromisan dokumentarni triler čisto filmskim sredstvima, pre svega inventivnom kombinacijom statičnih kadrova i glasa iz off-a“, rekao je za BUKU Petković.

On izdvaja i film „The Ornithologist“. Kaže da je portugalski arthouse miljenik snimio svoj verovatno najživlji, najbizarniji i najoptimističniji film, a svakako vizuelno najimpresivniji. Vladan kaže da možda nećete razumjeti šta se tačno u ovom filmu dešava, ali ni u jednom trenutku nećete dovoditi u pitanje motive likova (bez obzira što nisu čak ni implicitno objašnjeni) niti ćete doživeti momenat u kom će vam biti dosadan ili neuverljiv.

Po njemu vrijedi izdvoji i naslove ’The Land of the Enlightened’ i ’ Jesen samuraja’.

„The Land of the Enlightened audiovizuelno je najsnažniji film godine. Pritom, to je dokumentarac o 10-godišnjim afganistanskim dečacima koji žive od preprodaje i razmene metaka i opijuma. Najbolja upotreba jedne pesme Pink Floyda (’Set the Controls to the Heart of the Sun’) na filmu ikad. Epska poezija. Jesen samuraja – čitaoci stariji od 30-35 godina će se setiti da su se u Jugoslaviji nekada pravili kvalitetni repertoarski filmovi, omiljeni kod publike čiju inteligenciju nisu potcenjivali. Danas ovo zvuči kao utopija. Danilo Bećković je pokazao da nije“, ističe Petković.

Vladan kaže da je serije počeo pratiti tokom prošle godine, a to je bila i prava godina za to.

„’Stranger Things’, ’The Night of’ i ’The Young Pope’ po pristupu daleko prevazilaze TV format, pre bih rekao da su u pitanju filmovi od nekoliko sati trajanja. ’Channel Zero: Candle Cove’ je, s druge strane, formalno potpuno standardna serija, ali prva koja ekranizuje jednu creepypastu i toliko je zastrašujuća da ne mogu da zamislim u kom terminu je prikazivana na SyFy Channelu“, kaže Petković.

Ipak smo insistirali da Petković izdvoji po jedna naslov. Što se tiče filmova on izdvaja „Elle“, a od serija najviše mu se dopala  „Stranger Things“.

Monika Ponjavić, teoretičarka dramskih i audiovizuelnih umjetnosti iz Banjaluke kaže da je trenutno u fazi pripremanja liste najboljih filmova iz 2016. godine koja će izaći krajem januara na portalu Srpska Cafe gdje piše recenzije o filmovima i serijama.

„Što se tiče filmova izdvojila bih popularni ’La la Land’, Demijena Šazela, koji trenutno igra u banjalučkom bioskopu ’Palas’ i za koji, sa punim uvjerenjem, mogu reći da je jedan od najljepših filmova koje sam pogledala nekoliko godina unazad. Mislim da je Šazel napravio iskorak u odnosu na svoj prethodni film ’Whiplash’, te da je on reditelj budućnosti, kojeg ćemo još dugo gledati. Pored ovog filma izdvojila bih još i rumunski film ’Diplomiranje’ (eng. Graduation) Kristijana Munđiua, te koreјski ’Jadikovanje’ (eng. The Wailing) Na-Hong Džina, kao i ’Frankofoniju’ Aleksandra Sokurova. Ovo možda nisu najbolji filmovi, i možda se neće naći na mojoj listi, ali ih svakako ne smijete propustiti“, rekla je za BUKU Monika Ponjavić.

Ona kaže da se 2016. godina  ispostavlja kao godina odličnih serija i jedna od najplodnijih za nova ostvarenja, jer su tokom nje premijerno prikazani “Zapadni svijet” (Westworld), “Mladi papa” (The Young Pope), “Strane stvari” (Stranger Things) “Atlanta” (Atlanta), “Ponoćno sunce” (Midnight Sun), “Kruna” (The Crown), “Marsej” (Marseille), “Jordskott” (Subsoil Shoot), “Horas i Pit” (Horace and Pete), “Kobna noć” (The Night of), “Noćni menadžer” (The Night Manager) itd. Od nekih starijih izdanja Monika izdvaja “Srećnu dolinu” (Happy Valley), “Peni Dredful” (Penny Dreadfull), “Pad” (The Fall), i sjajno “Iskupljenje” (Rectify), serije koje su sa emitovanjem završile tokom 2016. godine, te “Crno ogledalo” (Black Mirror) i “Gospodin Robot” (Mr. Robot), čije nastavke možemo očekivati tokom 2017. Naša sagovornica preporučuje sve ove serije, bez izuzetka.

Moniku smo ipak pitali da se odluči za jednu seriju, koja bi, po njoj, bila najbolja, a ona izdvaja „Mladog papu“. Kaže da je “Crno ogledalo” takođe vrhunska serija koju ne smijete propustiti, ali “Mladi papa”, italijanskog reditelja Paola Sorentina, je, bez puno pretjerivanja, istinsko remek djelo.

Moniku smo pitali i kako pronalazi vrijeme da gleda filmove i serije, a kaže da je jedno od njenih zanimanja, ili bolje rečeno poziva, bavljenje teorijom i kritikom dramskih i audiovizuelnih umjetnosti, pa joj nije teško naći vrijeme za praćenje novih televizijskih i filmskih ostvarenja.

„Međutim, sve ima svoje uspone i padove pa tako i meni, nakon nekoliko mjeseci provedenih u gledanju po minimalno dva-tri filma dnevno, dođe da nikada više ne pogledam ništa. Mada, rijetki su to trenuci jer sam se ja, još kao mala, kada sam tokom 1990tih i ranih 2000tih, u doba video klubova, sa ruksakom na leđima išla po svoje sedmične nabavke, potpuno odredila u kom pravcu ću ići. Tako ne pamtim kada se desio period duži od nekoliko dana da nisam pogledala ništa. Mislim da je stvar prioriteta i odricanja. Moji prioriteti su pronaći nove dobre filmove i serije o kojima bih pisala, stvaranje scenografije i rad na doktorskom projektu, te posao na koji mi sedmično odlazi 40 sati. U principu, kada bolje razmislim, svaka moja sedmica se svodi na minimalno 80 sati rada, 100% u kulturi i umjetnosti, od čega je 90% uživanje“, ističe Monika i dodaje da je loša strana toga što ne pamti kada je sjedila i ne radila ništa ili spojila više od pet dana godišnjeg odmora.

„Ipak, ne pada mi to nešto posebno teško, jer sam svoj hobi iz djetinjstva postepeno, i uz mnogo uloženog vremena u školovanje, čitanje, istraživanje, gledanje, a ponekad i stvaranje, pretvorila u posao; radim ono što volim i to je sva filozofija“, kaže naša sagovornica.

Draško Uvalić, filmofil iz Banjaluke kaže da je pitanje najbolji filmovi prošle godine ili svih vremena često, međutim njemu nije drago, jer više voli sam da otkrije film.

Ove godine je, kaže Draško, bilo nekoliko interesantnih biografskih u kojima briljira Brajan Kranston (’All the Way’, ’Trumbo’), pa i Stonov ’Snowden’, on za ovaj tekst izdvaja tri drugačija filma čija je priča obavijena velom nerazjašnjene misterije koja se kroz film polako odmotava, a to može biti film kakav voli.

„U ’Nocturnal Animalsu’ pratimo dvije radnje koje uporedo idu, u prvoj pratimo priču koja je potpuno utonula u samoću a ovaj drugi dio na vrlo složen i okrutan način razotkriva esenciju filma.  Dopada mi se scena na kraju, kad ga čeka u restoranu da se pojavi, muzika koja prati sami završetak je senzualna i odiše nemirom koji nagovještava da smo blizu završnog  trenutka. Sve je vješto u njoj, od ljudi do zvukova koje osluškujemo. Nezasit sam te sekvence, pa sam učinio da potraje malo duže, vraćao sam je desetak puta. Amy Adams je sjajna, Shanon takođe, a Gyllenhal, iako ima važnu ulogu prošao mi je po prvi puta u nekom filmu nezapaženo“, rekao je Uvalić za BUKU.

Tu je i francuski film „Maryland“ čija bi radnja ukratko ispričana mogla nekoga podsjetiti na hit s početka devedesetih godina, na film „Tjelohranitelj“, s Kevinom Kostnerom i Vitni Hjuston, ali ipak, razlike su ogromne, prije svega u karakterima.

„U ’Marylandu’ glavni junak ne nosi fino krojeno odijelo niti izgleda osvajački poput Kevina Kostnera, baš suprotno, on na sebi ima trenerku koju je valjda kupio u nekakvom neuglednom butiku, a uz to boluje od nepodnošljivog i svima vidljivog paničnog poremećaja, među njima se ne osjeti privlačnost. Uglavnom, to sigurno nije lik kojeg ćete pronaći u američkom kino hitu, ali sasvim sigurno se nalazi u Jo Nesboovim i Stig Larsonovim krimi romanima“, ističe Uvalić.

O filmu „10 Cloverfield Lane“ naš sagovornik ne bi ništa govorio, jer ako samo spomenete žanr već ste otkrili bitan dio radnje, a otkriva da se radi o produkcijski malom žanrovskom filmu s jakim uticajem stripa.

Na pitanje koje su po njemu serije najbolje Draško kaže da je mnoge počeo gledati, ali je rijetke odgledao do kraja.
Draška smo zamolili da ipak izdvoji jedan naslov koji mu se najviše dopada, a on kaže da ovog puta nema ustupka velikim rediteljima i željama masa, već klincima i onima koji se osjećaju tako, a to je film “10 Cloverfield Lane“.

Kada je u pitanju sve veća popularnost serija Draško kaže da smatra da na to ne utiču samo glumci, već je i sve više ozbiljnih reditelja koji počinju da prave serije.

„Filmska serija je uvijek nudila ogroman prostor gdje su se i najsloženije ideje mogle oblikovati  u sjajnu priču. Međutim, mišljenja sam da nikad mašta nije falila, već sloboda. Ako su veliki filmski reditelji (Wels, Wilder..) imali ogromnih problema  s producentima pa i sa javnošću  onda možemo samo da zamislimo  probleme reditelja koji su snimali za TV kuće. Vjerujem  da je došlo vrijeme kada su dobili slobodu  maštom  popuniti taj veliki prostor koji je filmska serija uvijek nudila, a to zajedno je rezultiralo pravim bombama poput ’The Wire’ i ’Breaking Bad’. To se najbolje vidi u onom dijelu ’Breaking Bada’ kada se Fring ide obračunati s kartelom, prvo ona rakija, pa zabava, pa onda do kupatila povratiti otrov, pucnjava i na kraju, ako se sjećate, ona bolnica koja je napravljena samo radi Fringa kako bi ga vratila u život, nevjerovatan dio, ali koji zbog svoje dužine nije moguć u filmu, nema prostora da bi se razradile sjajne ‘sitnice’.Međutim, sad  im se javlja drugi problem, kako kvalitetno popuniti sadržajem taj veliki prostor, pokušavaju, premda većina njih zna, jedan je ’Breaking Bad’“, ističe Uvalić.

Davor Pavlović, filmski novinar i kritičar iz Banjaluke kaže da iz filmske 2016. godine vrijedi izdvojiti nekoliko, prije svega, evropskih naslova, jer je godina u SAD-u bila jedna od slabijih, u posljednjih nekoliko godina, u kojima su preovladavali superheroji, nastavci i rimejkovi.

„U rijetkim primjerima bilo je vidljivo otvaranje rasne i rodne problematike. Po mom misljenju dva najbolja naslova američke kinematografije su SF film ’Arrival’, posljednji film Džefa Nikolsa ’Loving’ i debitantsko ostvarenje ’Fits’. Oni su sa svojim dramaturskim i vizuelnim pristupom odskakali od ostalih. Pogledao sam ’La la Land’, on je jedan od filmova godine. Nažalost, još nisam pogledao ’Paterson’ i ’Moonlight’ tako da o njima ne mogu da govorim. Film koji je na mene ostavio najjači utisak je “Elle” Pola Verhuvena, koji osim zanimljive priče koja je na klackalici između komedije i drame ima izvrsnu Izabel Iper. Tu je i njemački ’Toni Erdman’ koji je pokupio sve značajnije nagrade, a bavi se jednom vrlo ozbiljnom temom na jedan komičan način“, rekao je Pavlović za BUKU.

On izdvaja i rumunski film “Srca sa ožiljkom” koji nastavlja tradiciju rumunskog novog talasa u kojem su problemi ogoljeni do same srži i to prezentovano na uvjerljiv način da gledaocu bude “loše”. Pavlović kaže da je bilo i nekoliko zanimljivih animiranih filmova poput “Kubo i čudnovati mač”, “Alis i neobičan svijet” i “Crvena kornjača”.

„Vrlo zanimljivo ostvarenje koje bih stavio među najbolje u 2016. je italijanski film ’Savrseni stranci’ koji je u stvari teatar na filmu i u kojem režiser i scenarista izvrsno gradira napetost. Od vanevropskih filmova izdvojio bih juznoamerički ’Akvarijus’, jer divno oslikava svakodnevicu jedne žene i njenu borbu za pravdom. I za kraj film u regiji su obilježili debitanti koji su snimili jako dobre filmove, od dokumentarca “Dubina dva”, preko “Vlažnosti” Nikole Ljuce do “Ne gledaj mi u pijat” Hane Jusic.

Kada su u pitanju serije Davor kaže da je produkcija velika, ali da se on trudio da prati ono što, po njegovom mišljenju, vrijedi pažnje.

„I u ovoj sferi je jedan Evropljanin odnio pobjedu nad Amerikancima, a riječ je o Paolu Sorentinu koji je snimio i napisao scenario za odličnu seriju ’Mladi papa’ gdje je ostao dosljedan svom stilu iz prethodnih filmova, ali je i dodao jednu novu dimenziju u narativnom smislu u kojem se na satiričan način izruguje svemu što ne valja. Naravno, tu je bila i posljednja sezona ’Rectify’ koja je nešto najbolje napravljeno za televiziju, zatim treća sezona ’Crnog ogledala’ koja je doduše nesto slabija nego one snimljene u produkciji BBC-a, ali bih posebno izdvojio četvrtu epizodu. ’Horas i Pit’ me potpuno razoružao i vratio u neka stara vremena serije poput “Kafica uzdravlje” samo ovaj put sa mnogo ozbiljnjom aktuelnom pričom. Serija od koje nisam puno očekivao, a dobio puno je ’11/22/63’ po romanu Stivena Kinga“, ističe Pavlović.

On kaže da je HBO napravio solidnu seriju „Kobna noć“, a izdvaja i nove sezone “Bolje nazovi Sola” i “Orange is the new black”, a serije o kojima se dosta pričalo “Westworld” i “Stranger Things” Pavlovića su ostavili ravnodušnim.

„Prva zato što, iako je imala dobar potencijal, rasplinula se na nekoliko slojeva koji nisu slijedili jedan drugi, a druga jer ništa u sebi nije imala originalno, već je bila kopija filmova Karpentera i sličnih autora, što su mozda autori i htjeli, ali se meni nije dopalo. Sličan slučaj je i sa Vudi Alenom koji se nije snasao u televizijskom formatu. Skandinavski noar i dalje plijeni pažnju, a iz 2016. bih izdvojio ’Zarobljeni’ Baltazara Kormakuram, dok je Istočna Evropa od kada je HBO ušao na taj prostor dobila na kvaliteti, pa se i tu snimaju dobre stvari, poput poljske serije ’Pakt’. Drago mi je da se u regiji nešto pokrenulo po tom pitanju, pa smo osim sapunica dobili ’Novine’ u hrvatskoj koja je slijedila skandinavski pristup i sa vizuelnim pristupom me oduševila dok je scenario dosta slab. U Srbiji je snimljena serija ’Ubice mog oca’ koja je pregršt suvišnih i glupih podzapleta, sa ulogama žena koje su bile karikature i u službi muskaraca dosta odbila od sebe. Planiram jos da pogledam ’Atlantu’ i ’Krunu’“, ističe Pavlović.

I Pavlovića smo pitali da izdvoji po jedan naslov, a od filmova za njega prvo mjesto dijele dva naslova „La la Land“ i  „Elle“, a od serija prvo mjesto zauzima „Mladi papa“

ŠTA ČEKAMO?

Monika Ponjavić:

Posebno me raduje ekranizacija Prečetovih i Gejmenovih tekstova. Za ovu godinu se spremaju “Američki bogovi” (American Gods), a za sljedeću “Dobra predskazanja” (Good Omens). “Straža” (The Watch), koja se priprema od 2011. godine, je takođe u igri, što je potvrdila i Rijana Prečet, kćerka Terija Prečeta, mada se tačan datum još uvijek ne zna. Zatim, tu je i novi “Tvin Piks” (Twin Peaks), koji se na male ekrane vraća 27 godina nakon svoje premijere, “Tabu” (Taboo) Stivena Najta, sa Tomom Hardijem u glavnoj ulozi i nove “Zvjezdane Staze” (Star Trek). Međutim, od svih navedenih najviše se radujem novim projektima grčkog reditelja Jorgosa Lantimosa “On Becoming a God”, sa Kirsten Danst u glavnoj ulozi; Djevida Finčera, pod nazivom “Mindhunters”; te Alehandra Gonzalesa Injaritua “The one percent”. Posljednje dvije serije bi svoju premijeru trebale doživjeti tokom 2017. godine dok se datum za Lantimosovu još uvijek ne zna. Od onih koje se vraćaju, izdvojila bih treću, i posljednju sezonu “Ostavljenih” (Leftovers), “Zarobljene” (Trapped), “Kulu od Karata” (House of Cards) i “Igru prestola” (Game of Thrones), seriju sa kojom imam vrlo prisan odnos, koji često balansira na granici između ljubavi i mržnje. Kada je riječ o filmovima, željno iščekujem “Istrebljivača” (Blade Runner 2049), novi film Denija Vilneva; “Ljepoticu i Zvijer” (Beauty and the Beast) Bila Kondona; novi film Pola Tomasa Andersona (bez naslova), o modnoj industriji 1950tih, sa Danijelom Dej Luisom u glavnoj ulozi, čije je snimanje tek počelo i čija se premijera očekuje krajem godine; Malikov “Song to Song”, te “Aritmiju” (Arrythmia), ruskog reditelja Borisa Hlebnikova koji je nastao u rusko-evropskoj koprodukciji i koji je podržao fond Evropske komisije Eurimages.

Vladan Petković:

Trenutno se radujem jednom slovačkom filmu na festivalu u Roterdamu i jednom gruzijskom filmu na festivalu u Berlinu. To je u sledećih mesec dana, nemam vremena da razmišljam na duže staze. Nadam se da će nam SyFy pružiti još neku creepypastu.

Davor Pavlović:

Što se tiče filmova u 2017. odmah na početku nas čeka jedan od najiščekivanijih naslova, a to je nastavak „Trainspottinga“ sa istom ekipom. Za mene, osim navedenog, dva filma koje jedva čekam su novi film Mihaela Haneka kojeg vjerovatno možemo očekivati u Kanu i novi film Larsa Fon Trira. Amerikanci su snimili svoju verziju popularne japanske anime “Ghost in the shell” sa Skarlet Johanson, a nastavlja se saga o Džeku Sparou u “Piratima sa kariba”. Martin Skorseze je snimio “Tišinu” u 2016. koju ćemo nadam se imati priliku vidjeti na velikom platnu. Tu su i novi Alien i Blade Runner za koje sam jako skeptičan, ali se nadam da ću biti u krivu. Za kraj tu je i tvorac najboljeg Betmena, Kristofer Nolan, koji je snimio sagu o drugom svjetskom ratu “Dunkirk”.
Od serija, jedna je već pocela, a riječ je o seriji „Taboo“ sa Tomom Hardijem, ali nakon dvije epizode baš mi ne obećava, tu je naravno povratak „Twin Peaksa“, jedne od najboljih serija svih vremena koju radi isti dvojac Frost/Linč. Neke nove sezone starijih serija će vjerovatno biti zanimljive, poput druge sezone “Top of the lake” zatim skandinavskog “Mosta” ali to ostaje da se vidi.

Draško Uvalić:

Ovdje moram spomenuti film od jednog čovjeka koji je za mene prvo profesor pa tek onda filmski reditelj. Franc Kafka je pisao da vrijede samo one knjige koje nas pogađaju poput najbolnije nesreće. Mišljenja sam da su takvi filmovi Mihael Hanekea. Njegova ostvarenja su baš onakva kako Kafka vidi važne knjige: “Knjiga mora biti sjekira za zaledjeno more u nama“. Novi film od Velikog evropskog reditelja zove se Happy End. Žao mi je svih onih kojima to nije važno.

Napomena autorke teksta

Serije koje nisu spomenute, a koje biste mogle pogledati su Billions, Silicon Valley, Walking Dead, American Crime Story, Shameless, Ash vs Evil Dead.

Moja lista najboljih serija koje su izašle u 2016. godini izgleda ovako:

1.The Young Pope
2.Billions
3.The Night of
4.Westworld
5.Stranger Things

U 2016. godini slabije sam gledala filmove, ali izvojila bih film „Elle“ kao jedan od najboljih filmova koje sam pogledala.

 

 

(Global CIR/Piše: Maja Isović Dobrijević/Byka.com)

 

 

Komentiraj