PLAN NA DOHVAT RUKE: Ključ rješenja o Kipru u Erdoanovim rukama

Hodajući pažljivo kroz gradilišta u Pafosu, testamentu priprema za preuzimanje titule evropske prijestolnice kulture ove godine, doći ćete do enklave Moutalos. Hiljade turskih Kiprana nekada su živjele ovdje, prije građanskih borbi, ubistava iz odmazde i turske invazije 1974. koje su ih potjerale u egzodus na sjever ostrva, piše Economist.

George Pachis grčki je Kipranin. Ponekad pomaže onima koji su pobjegli da pronađu grobove rođaka. Sjećanje na jedan takav događaj tjera mu suze na oči. Nedavno je jednu staru udovicu pratio kroz groblje. Umjesto jedne grobnice, pronašli su grob s devet imena, između ostalog i dvogodišnje djevojčice. Sve su ih ubili pripadnici grčke paravojske.

Duboke podjele

Ožiljci Pafosa svjedoci su trauma posljednje evropske podjeljene zemlje. Možda danas izgleda mirno, ali podjele su duboko utvrđene. Dva naroda i dalje vode odvojene živote: 48 odsto učenika s grčke strane nikada nije posjetilo sjeverni dio ostrva. Ostali rijetko idu.

Ostrvo je službeno podjeljen otkako su turske snage okupirale sjevernu trećinu ostrva 1974. godine. Planovi ujedinjavanja su propadali , zadnji 2004., kada je grčka većina odbila plan Kofija Anan.

Plan na dohvat ruke

Nicos Anastasiades i Mustafa Akinci, predsjednici grčkih i turskih Kiprana, nedavno su umalo postigli dogovor. Predsjednici, između kojih postoje dobre linije komunikacije, traže dogovor oko “dvozonske i bikomunalne federacije”, sa slabom centralnom vladom koja nadgleda dvije autonomne zajednice.

Nade su visoke. Ukoliko do dogovora dođe, u narednim nedjeljama sastaviće se novi ustav, a vođe će krenuti po podršku na referendumima koji bi uslijedili. Ali, za to im treba vremena, kojeg nema puno. Gospodin Anastasiades za nešto više od godine dana mora na izbore, a pobjeda nije sigurna.

Sudbina u Erdoanovim rukama

Nacrt dogovora već je dugo jasan i da zavisi samo o predsjednicima, možda bi već bio postignut. Ali, Kiprani su već dugo pijuni na tuđim pločama. Sudbina ostrva danas uvelike zavisi o Redžepu Tajipu Erdoanu.

Prema odredbama dogovora o kiparskoj nezavisnosti, Turska, Grčka i Velika Britanija imaju pravo na vojnu intervenciju ukoliko Kiparski ustav bude ugrožen. Grci inzistiraju na micanju odredbe ( i nekoliko hiljada turskih vojnika sa sjevera toka), ali Erdoan odbija mrdnuti.

Sigurnost je problem

Sigurnosne garancije srce su problema. Bez njih, pitanje teritorija i podjele vlasti lako bi se riješila. Oko samo 1 odsto teritorija još se spori i kompromis izgleda sasvim moguć: Turci bi se odrekli grada Morphoua na sjeveru oko kojeg još postoji spor u zamjenu za rotirajuće predsjedništvo.

Ali, prelaženje crvenih linija je teško kada osjećaš da je na tebe upereno oružje. “Na Kipru se ne borimo protiv činjenica, već duhova”, kaže Hari Cmitras, direktor PRIO Cyprus Centra u Nikoziji. Zbog sjećanja na nasilje šezdesetih tuskim Kipranima teško se odreći zaštitinika, a Grcima je ideja da svoju sigurnost prepuste Turskoj apsolutno neprihvatljiva.

“To je kao da kažete Latviji da prihvati zaštitu Rusije”, kaže gospodin Anastasiades.

Hoće li se Erdoan maknuti?

Hoće li se Erdoan maknuti? Niko ne može biti siguran. Trenutno mu je prioritet referendum o ustavnim promjenama kod kuće. Neki kažu da bi nakon njega mogao biti spreman na kompromis. Čak i ako se dogovor postigne, referendumi na turskoj i grčkoj strani ostrva nisu sigurni u prolazak. Ni jedan vođa neće potpisati dogovor koji ne može prodati kod kuće.

Kiparski sukob je kovčeg dašaka nade i slomljenih snova. Poznavaoci situacije su skeptični. Plemenito je nadati se rješenju, a hrabrost predsjednika Anastasiadesa i Akincija dogovor je dovela nadohvat prstiju. Ali, ujedinjenje Kipra zahtjeva vjeru u državništvo gospodina Erdoana, a on je učinio malo da povjerenje zasluži.

 

(Global CIR/Telegram.hr)

Objavljeno u:

Komentiraj