ZDRAVLJE, EKOSISTEM I KLIMA: Skupa cijena jeftine hrane

Dok se u Hrvatskoj kao jedan od važnih političkih i ekonomskih problema javlja (i uglavnom zanemaruje) visoka cijena hrane, čini se da u Njemačkoj sve veći problem postaje, paradoksalno, niska cijena hrane.

Foto: AFP / Mychele Daniau

Naime, prema službenim statistikama, cijene hrane u Njemačkoj (u omjeru cijena i visine kupovne moći) među najnižima su unutar eurozone. Iako se, prema studiji provedenoj na Sveučilištu u Augsburgu, mali seoski proizvođači i dalje smatraju integralnim dijelom njemačke kulture, tzv. navike kupaca ipak nisu diktirane ideološkim i kulturnim tekovinama već stanjem u novčaniku.

A to stanje ih prisiljava da sve više troše u jeftinijim supermarketima poput Aldija i Lidla. Prevedeno u jednostavne omjere, otprilike pola njemačkog stanovništva svoje namirnice priskrbljuje na takvim mjestima. No, kako navedena studija pokazuje, niža cijena hrane sa sobom nosi više troškove koji izbijaju u drugim sektorima.

Na primjer, korištenje raznih kemijskih sredstava koji pospješuju produktivnost, ali nepovoljno utječu na okoliš, može se, pored dugoročnijih društvenih troškova, vrlo brzo ukazati na višim računima za vodu. Zbog sve veće količina nitrata u zemlji morat će se investirati u skupe filtere kako bi se osigurala čista pitka voda.

Prema procjeni studije, uvrštavanjem svih društvenih troškova u cijenu hrane – zdravlje, ekosistem i klima – cijena na blagajni bi morala porasti za minimalno 10%. No, valja dodati da šira društvena perspektiva cijene hrane ne staje samo na ovoj računici i kontekstualizaciji.

Naime, niska cijena hrane također načelno omogućuje poslodavcima niže troškove rada, odnosno niže nadnice. Ako znamo da je Njemačka u posljednjih dvadesetak godina ekonomsku premoć u Europi osigurala u priličnoj mjeri stagnacijom nadnica, onda bi u obzir trebalo možda uzeti i ulogu cijene hrane u širem makroekonomskom kontekstu. Potrebna je dodatna studija da se procijeni i ta dimenzija priče, ali zasigurno možemo zaključiti da “nevidljive” troškove zasigurno neće pokrivati profiti poslodavaca: bilo onih koji hranu proizvode, bilo onih čiji radnici tu hranu kupuju.

 

(Global CIR/Bilten.org)

Komentiraj