SVE JE MANJE PROTIVNIKA NEZAVISNOG KURDISTANA: Iz haosa ‘Novog Bliskog istoka’ rađa se država koja otvoreno prijeti opstojnosti Turske?

Kurdi i preko njih odnosi Turske s SAD-om  i zapadnim saveznicima, u trenucima novog sirijskog preslagivanja opcija umješanih globalnih i regionalnih igrača ponovo ulaze u fokus ratnog sudara velikih strategija u maloj Siriji.

Mogućnost stvaranja njihove nezavisne države na područjima uništenih država  suština su tursko-američkog razilaženja na bliskoistočnim prostorima i sudara njihovih politika  od  samog početka konkretne realizacije izraelsko-američke agende stvaranja „Novog Bliskog istoka“ prekrajanjem državnih granica, državnim disolucijama i kreiranjem novih državnih entitreta po crtama etničkih, vjerskih i sektaških regionalnih razdvajanja, započete invazijom, okupacijom i razbijanjem Iraka 2003. godine.

Američka vojna intervencija u Iraku, rušenje Saddamova režima i početak realizacije američke bliskoistočne strategije razbijanja starih granica i otvaranje mogućnosti stvaranja novih država, Kurdima je išla na ruku. Današnja situacija, u kojoj Kurdi uz američku potporu imaju efektivno kontrolirana područja u Iraku i Siriji s realnim državnopravnim potencijalom i mogućnošću njihova povezivanja u jednu neprekinutu teritorijalnu cjelinu, izazivaju užas u prijestolnicama regionalnih igrača, piše geopolitika.news.

Turska, koja je na krilima američke regionalne strategije igrala dionicu svoje doktrine „Strateške dubine“, širenja utjecaja na područja koja su nekad bila dijelom Osmanskog carstava, sada se, u novim okolnostima jačanja kurdske samosvjesti i regionalne moći, našla u opreci s američkim planovima. Ankara ne želi nikakvu autonomiju Kurda u Siriji, a najmanje neki entitet koji bi imao bilo kakve odlike državnosti jer bi to neposredno utjecalo na buduće opcije kurdske manjine u Turskoj. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan još je 2015. godine  glasno i otvoreno izrazio nezadovoljstvo napredovanjem kurdskih snaga na sjeveru Sirije: “Cijelom svijetu i međunarodnoj zajednici želim poručiti da trebaju znati kako nikada nećemo dozvoliti stvaranje nove države na našoj južnoj granici na sjeveru Sirije. Takvo stanje spriječiti ćemo po svaku cijenu.“

Kurdi dobri i Washingtonu i Assadu i Moskvi

Zastave Sirije i Rusije zavijorile su se u području Afrin, u provinciji Halep, koja se nalazi pod kontrolom snaga sirijskih Kurda u neposrednoj blizini turske granice, a lokalni mediji saopštavaju da su Kurdi podigli zastave kako bi spriječili moguće udare odreda tzv. ‘sirijske opozicije’ i Oružanih snaga Turske.

Također, prije nekoliko dana administracija američkog predsjednika Donalda Trampa odobrila je isporuku teškog naoružanja sirijskim Kurdima za oslobođenje Rake od terorista DAIŠ-a. Vlada Turske je negativno reagovala na to što SAD, uprkos protivljenju Ankare, ukazuju pomoć kurdskim odredima.

Kurdske snage su nekoliko godina unazad favoriti američke administracije koja ih podržava i naoružava, ali je interesantno da su za sve to vrijeme uspjeli da očuvaju dobre odnose sa vladom Bašara el Asada. Činjenica je da je upravo sporazum koji je Asad postigao sa sirijskim Kurdima omogućio da veliki dio svojih vojnih potencijala sirijski lider angažuje na drugim dijelovima ratišta gdje su mu bili potrebniji, prepuštajući velike teritorije na sjeveru Sirije upravo kurdskim snagama, sa izuzetkom dva grada — Hasake i Kamišlija. Dobri odnosi sa Asadovim vlastima uslovili su i korektne odnose Kurda sa Rusijom i Iranom. Sirijske Demokratske snage i kurdski odredi u njihovom sastavu trenutno su opkolili Raku sa tri strane, a najavile su da će tokom juna pokrenuti konačnu ofanzivu sa ciljem osvajanja ovog grada koji ima kako strategijski značaj tako i veoma važnu simboličku ulogu, piše Sputnik.

Upravo Jedinice za zaštitu naroda sirijskih Kurda predstavljaju ogroman problem za Tursku, s obzirom na to da ih Ankara, ne bez razloga, optužuje da su povezane sa Radničkom partijom Kurdistana, koje smatra terorističkom organizacijom. Zato i naoružavanje Kurda od strane SAD predstavlja potencijal za dalje komplikovanje odnosa između Ankare i Washingtona.

Erdogan je nezadovoljan i već je izjavio da je to bila odluka stare administracije, te da će se on ipak dogovoriti sa Trampom i ’sve to srediti‘ na drugačiji način. Ali, to još uvijek nije izvjesno. Zato bi situaciju trebalo prihvatiti onakvu kakva je sada. Isporuka oružja je u toku i to će zaista pomoći Kurdima da sa značajnijim uspjehom krenu u borbu protiv DAIŠ-a, a riječ je prevashodno o borbi za oslobođenje Rake, i oružje se šalje Kurdima upravo kako bi ova operacija bila uspješna

Sa druge strane, snage koje će se formirati i naoružati među Kurdima sasvim sigurno će nakon ostvarivanja ciljeva na teritoriji Sirije predstavljati podršku onom dijelu kurdskog naroda u Turskoj koji je secesionistički orijentisan u odnosu na tursku državnu politiku, smatraju analitičari.

‘Čak i u najgorem scenariju Kurdi će izaći kao pobjednici’

Pitanje  mjeseci kada će sirijski Kurdi napraviti prve korake ka stvaranju kurdskog entiteta s nekim elementima državnosti. Ankara je uzbuđena jer bi  takav razvoj događaja ojačao pozicije kurdske manjine u samoj Turskoj, tim više  što je YPG, kao vodeća kurdska vojna snaga u Siriji, u biti sestrinska organizacija turskoj Radničkoj partiji Kurdistana (PKK) utamničenog  Abdullaha Ocalana, s kojom Ankara na jugoistoku Turske već mjesecima vodi nesmiljeni otvoreni rat s velikim razaranjima i brojnim  civilnim žrtavama.

Kako je Turska  duboko umiješana u krvava sirijska zbivanja, a njena civilna i vojna obavještajna agentura  ukorjenjena na sirijskom tlu, ne treba sumnjati u njihove procjene da su sirijski Kurdi na putu proglašenja nekog oblika državnosti. Prema bivšem zamjeniku turskog premijera  Bulentu Arincu, Kurdi planiraju stvaranje autonomije u tri sjeverne sirijske pokrajine.

Još sredinom 2015. g.  Behcet Bashir, jedan od kurdskih čelnika, otvoreno je izjavio: “Pred nama je zlatna mogućnost i moramo je biti spremni iskoristiti. Svašta se još može dogoditi u Siriji, ali čak i u najgorem scenariju Kurdi će izaći kao pobjednici.“

Istovremeno, Irački Kurdistan već funkcionira gotovo kao nezavisna država, daleko moćnija i stabilnija od iračke države u čijem se sastavu još uvjek formalno nalazi. Njegova vojna sila „Peshmerge“, uz obilnu američku i savezničku vojnu pomoć, odbacila je sve ISIL-ove pokušaje prodora na njegov teritorij i u cijelosti ga nadzire. Njegovi čelnici sve učestalije i otvorenije govore o potpunoj neovisnosti  po načelu – ako se Irak raspadne mi ćemo proglasiti nezavisnost, a još 2014. godine  Fuad Hussein, bliski suradnik predsjednika Iračkog Kurdistana Massouda Barzania, ustvrdio je: “Irak je već podijeljen i to je stvarnost. Na putu smo pune nezavisnosti i taj proces je već počeo“, a sam, pak, Barzani, najavio je osnivanje izbornog povjerenstva i pripremu referenduma o nezavisnosti. I američki senator Peter Galbraight, nekadašnji  američki veleposlanik  u Hrvatskoj i savjetnik regionalne kurdske vlade na sjeveru Iraka, zagovara stvaranje kurdske države polazeći od stajališta kako Sirija i Irak de facto više ne postoje: “Cilj DAIŠ-a je izbrisati granice koje su nactali Francuzi i Britanci na kraju 1. svjetskog rata. I uspjet će u tome. Neće uspjeti uspostaviti kalifat, u to ne vjerujem, ali te granice i koncept Iraka i Sirije kao razdvojenih država unutar tih granica je prošlost. Kurdistan nikad nije bio bliže neovisnosti“.

Imperijalna podjela plijena na osmanskim bliskoističnim posjedima, začeta još  1916. godine tajnim britansko-francuskim sporazumom Sykes-Picot, u djelo provedena nakon rata i sloma Osmanskog carstva, razdijelila je regiju po granicama koje su povlačili britanski i francuski interesi bez obzira na etničke i vjerske različitosti i ne pitajući  pritom ništa narode Bliskog istoka. Kurdi su prošli najgore.Teritorij koji su pretežitom većinom nastanjivali pripao je Turskoj i Perziji, kasnije Iranu  i novostvorenim državama Iraku, kojim su dominirali Britanci, i Siriji pod francuskom kontrolom.

Zahuktavanjem američke geostrateške bliskoistočne inicijative i njenom postupnom ali upornom implementacijom, pri čemu više nema povratka na staro, konture nove američke regionalne konstrukcije postajale  su sve vidljivije, a u toj konstrukciji predviđena mogućnost nastanka nacionalne države Kurda postala je točka divergencije američke i turske politike.

 

 

(Global CIR/Geopolitika News/Sputnik/Agencije)

 

 

Komentiraj