Danas nema nikog ko se ne pita šta se to dešava sa klimom i šta je uzrok promjena u prirodi. Ali ne krivite prirodu … Prava nedirnuta priroda je kao živi organizam gdje je sve na svom mjestu i sve je u harmoniji jedno sa drugim. Međutim, kada se dirne u prirodu, u njeno srce, tada zima više nije zima, a ljeto više nije ljeto.
Kako do kiše?
Manipulisanje klimom počelo je još 1946. godine kada je američki naučnik Vinsent Šefer otkrio činjenicu da ubacivanje zaleđenih čestica ugljen – dioksida ( suhi led ) u hladnu komoru dovodi do stvaranja ledenih kristala koji su isti kao i oni u oblacima.
Znalo se da se topli vazduh prilikom dizanja od zemlje sve više hladi i da se jedan dio te vlage kondenzuje u sićušne kapljice koje formiraju oblake. Milioni tih kapljica moraju se spojiti međusobno da bi postale dovoljno teške i kao takve padaleu vidu kiše. Tako je i dotičnom naučniku palo na pamet da bi oblaci mogli biti ‘ zasijani ‘ da stvaraju kišu čak i nad sprženim pustinjama.
Preliminarni rezultati pokazali su da zasijavanje oblaka funkcioniše. Tako danas najmanje 29 saveznih država SAD ima programe za modifikaciju vremena, a inače Pentagon već duže vrijeme vjeruje da će se klima moći koristiti kao oružje po snazi ravno nuklearnoj bombi.
Projekti modifikacije klime prilično su poodmakli u Kini. Tako su 2000. godine, zabrinuti što su zime u Pekingu bile suviše suhe, zvaničnici iz pekinškog meteorološkog ureda pustili iznad grada balone napunjene paketićima srebrnog jodida od po pet grama. Na visini od 2.000 metara 1 fitilj sa sporim sagorijevanjem aktivirao je raketu koja je razasula 500.000 milijardi vještačkih kristala iznad oblaka. Eksperiment je bio i više nego uspješan: Desetak centimetara snijega palo je na centralni i istočni Peking, glavni aerodrom bio je zatvoren, a svi glavni putevi bili su blokirani.
Klima kao oružje
Vojni krugovi su još odavno pokazali veliko interesovanje za projekte modifikacije klime. Tokom ratova vrijeme je često igralo važnu ulogu.
Profesor Omura , koji radi kao direktor Instituta za klimatološka istraživanja u Cirihu, tvrdi kako supersile već imaju sredstva za četiri oblika meteorološkog ratovanja.
Operacija poplave predviđa masovnu upotrebu aviona koji će u slučaju potrebe, nad određenom teritorijom protivnika ‘zasijati ‘ oblake sa velikim količinama srebrnog nitrata, što će prouzrokovati ogromne poplave na unaprijed određenim teritorijama.
Operacija led , predviđa upotrebu rakete napunjene velikim količinama dioksida metana i ugljenika koja bi eksplodirala na visini od 17.000 metara i razasula čestice tereta koji je donijela. Te čestice u potpunosti će zakloniti Sunce što će izazvati nagli pad temperature na određenom prostoru na Zemlji. Ovo će izazvati smrt od smrzavanja ne samo neprijatelja nego i svega živog na toj teritoriji.
Vatrena oluja, predviđa upotrebu lasera usmjerenih na pustinjske predjele. To će dovesti do pregrijavanja vazduha nad pustinjom čije će podizanje uvis dovesti do razornih uragana praćenih požarima koji će uništiti vegetaciju, životinjski svijet, ljude i njihova naselja, uključujući i višemilionske gradove.
Podmorska bomba, usmjerena je na izazivanje talasa visokih do 30 metara koji će se svom snagom srušiti na priobalna područja i u prečniku od nekoliko stotina kilometara uništiti sva plovila, luke, pomorske baze , ali i mjesta (jel još neko vjeruje da je nedavni cunami koji je poharao Šri Lanku bio prirodna pojava). Džinovski talasi bi bili izazvani aktiviranjem velikog eksplozivnog punjenja, postavljenog u dubini okeana ili mora.
(Global CIR)
