Osim vala nesnosnih vrućina Srbiju je ovog ljeta zapljusnuo i val radničkih štrajkova. Radnici fabrike šinskih vozila Goša iz Smederevske Palanke u štrajku su već 110 dana, dok su oni iz kragujevačkog Fiata obustavili rad prije 13 dana. I dok su jučer u Fiatu trajale unutarsindikalne trzavice oko zamrzavanja štrajka i činjenja ustupka upravi oko početka pregovora, radnice i radnici druge smjene fabrike Gorenje u Valjevu krenuli su u spontani štrajk.
U međuvremenu se štrajk nastavio i u Fiatu, bez obzira na ucjene uprave i najave početka otpuštanja radnika. A radnici u slovenskoj kompaniji su naprosto otpustili svoje sindikalne predstavnike. Naime, nakon jučerašnje obustave rada izabrali su među sobom petnaest predstavnika koji će ih ubuduće zastupati, smatrajući da su službeni sindikalni predstavnici radili prvenstveno u interesu uprave. Prijelomna točka je bilo iznevjerenje radničkog zahtjeva o linearnom rastu plaća za 6.000 dinara. Uprava je ponudila povećanje od 4.000 dinara koje uključuje i dosadašnjih 1.300 dinara za topli obrok.
Također, na početku spomenuti val nesnosnih vrućina nije slučajno koincidirao s valom štrajkova. Vremenski uvjeti predstavljaju probleme radnicima u nizu tvornica, a rad na velikim vrućinama bio je jedan od okidača štrajka i u Gorenju. A teško da možemo pronaći bolji primjer besmislenosti kapitalističkog društvenog uređenja od paradoksa u Gorenju: radnici su prisiljeni raditi po nesnosnim vrućinama u tvornici koja proizvodi – rashladne uređaje. Reklo bi se: svaka čast.
(Global CIR/Bilten)
