Kissinger, čije savjete rado slušaju svjetski lideri, istaknuo je sljedeće: “U ovim se okolnostima više ne može primjenjivati teza da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. Na sadašnjem Srednjem istoku neprijatelj tvog neprijatelja vrlo lako može biti i tvoj neprijatelj”. Kissinger ističe da Srednji istok utječe na svijet i volatilnošću svojih ideologija i specifičnim aktivnostima.
Primjer mu je upravo DAIŠ oko kojega postoji konsenzus i sunita i šiita da ga treba slomiti. No, kako se taj trenutak približava, sve je veće pitanje tko će preuzeti kontrolu nad prostorom na kojem je postojao kalifat. Na taj je problem prije bitke za Mosul upozoravao UN, ističući da je važno što prije nakon oslobađanja osigurati sve uvjete za povratak civila – vodu, struju i opskrbu, a zatim krenuti u obnovu.
Kontrola
No, iskustva iz nekih drugih iračkih gradova pokazala su da vlada u Bagdadu, koju kontroliraju šijiti bliski Iranu, nije bila sklona formiranju sunitske samouprave, nego je željela staviti prostor pod svoju kontrolu. Upravo se na to referira Kissinger, navodeći da bi ulazak iranskih ili šiitskih snaga iz drugih zemalja pod kontrolom Teherana značio kopneno učvršćivanje “šiitskog polumjeseca”, prostora iranskog utjecaja od Palestine (turski su izvori objavili da je palestinski pokret Hamas obnovio veze s Teheranom) do Jemena.
Ili, kako navode drugi izvori, “četiri bi povijesna arapska grada – Beirut, Damask, Bagdad i Sana – bila pod iranskom kontrolom”. To bi moglo dovesti do ispunjenja “želje svih želja” iranskih lidera: izvoza njihove revolucije i njezina implementiranja u susjednim zemljama.
