PLENKOVIĆ BLIŽI BRISELU, KOLINDA WASHINGTONU: EU će tražiti objašnjenje povodom posljednjih poteza hrvatskog političkog vrha – priklanjaje SAD-u moglo bi biti problem!

Nakon što je američki Senat izglasao proširenje sankcija protiv Rusije, postalo je jasnije zašto se predsjednik Donald Trump nedavno na sastanku Višegradske skupine u Varšavi potrudio kao pozitivan primjer istaknuti namjeru Hrvatske da izgradi LNG terminal na Krku.

Zalaganje Trumpa za izgradnju terminala na Krku ne čudi: u svojoj predizbornoj kampanji isticao je kako Amerika mora pojačati napore kako bi povećala izvoz svog ukapljenog prirodnog plina (LNG) na tržišta u Istočnoj Europi i Aziji. Senat je s 97 glasova za i s 2 protiv izglasao nove sankcije protiv Rusije, a ta je odluka, za koju su glasovali republikanci i demokrati, do kraja razjasnila pozadinu Trumpove slatkorječivosti.

Novim sankcijama,tvrde u sjedištu EU u Bruxellesu, SAD žele zaustaviti sve započete infrastrukturne projekte koji trebaju omogućiti bolju opskrbu Europe ne samo ruskim, nego i plinom i naftom iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka. Istodobno, želi se otvoriti put skupljem američkom plinu i nafti do europskog tržišta na kojemu sada dominira Rusija.

Sankcije Rusiji usmjerene protiv Njemačke

Naime, u dokumentu koji pojašnjava uvođenje novih sancija protiv Rusije stoji “kako se valja suprotstaviti izgradnji plinovoda “Sjeverni tok 2″, jer ima štetan utjecaj po energetsku sigurnost EU”. U Washigntonu tvrde da će nakon dovršetka tog projekta Gazprom ostvariti dominaciju u energetskom sektoru u Europi.

Jedan od autora zakona, republikanski senator Michael Crapoistakao je da “su sankcije usmjerene na sve one koji ulažu u gradnju plinovoda čiji su korisnici ili djelomični vlasnici ruske energetske kompanije ili one koji podupiru takve projekte”.

Zbog tako fomuliranog zakona na udaru se neće naći samo ruske kompanije, već i europske tvrtke koje sudjeljuju u projektu “Sjeverni tok 2”, ali i drugim infrastrukturnim projektima namijenjenim transportu ruske nafte i plina. Tako bi se pod sankcijama mogli naći Shell, Engie, OMV, Wintershall, Uniper, BASF, E.ON-a, ENI, Overseas Holding… Samo u Sjeverni tok 2 te su tvrtke uložile oko 5 milijardi eura ili polovicu od ukupno 9,5 milijardi koliko će stajati taj naftovod.

Za razliku od prošlih sankcija protiv Rusije, koje su europske vlade poduprle, EU se sada s pravom protivi najnovijoj američkoj kampanji. Dužnosnici EU objavili su kako je Bruxelles “aktivirao sve diplomatske kanale” pokušavajući uvjeriti SAD da ne može na taj način ugrožavati europske tvrtke i energetsku sigurnost na kontinentu. Naime, u Bruxellesu i Berlinu procijenjeno je da sankcije nisu uperene protiv Moskve već protiv EU, odnosno, protiv Njemačke i nekoliko velikih velikih europskih kompanija.

Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel i austrijski kancelar Christian Kern proglasili su sankcije apsolutno neprihvatljivim za Europu. Osudili su pokušaj Washingtona da europske korporacije kažnjava u njihovim vlastitim zemljama i to samo zato da bi otvorili tržište za skupi američki plin.

“Instrumenti političkih sankcija ne bi trebali biti povezani s gospodarskim interesima”, ističu njemački i austrijsku dužnosnici te upozoravaju da bi ugrožavanje europskih tvrtki na tržištima SAD-a, ako sudjeluju ili financiraju projekte poput naftovoda Sjeverni tok 2 s ruskim kompanijama, predstavljalo “potpuno novu i izrazito negativnu kvalitetu europskim i američkim odnosima”.

I njemačka kancelarka Angela Merkel optužila je Washington zbog ”jednostrane akcije” koja može “naškoditi transatlantskim odnosima”. Europska komisija poručila je pak da se o  eenergetskoj sigurnosti Europe ne može odlučivati bez Bruxellesa.

Kolinda i Plenković imaju različite vanjskopolitičke prioritete

U Bruxellesu sa zanimanjem očekuju kako će se Poljska, koja je već izgradila LNG terminal, Mađarska, Češka i Hrvatska, koje ne kriju naklonost administraciji Donalda Trumpa, ponašati u najnovijem sukobu. Prevladava uvjerenje da te države neće biti spremne pristati na eventualnu odmazdu protiv Washingtona.

Hrvatska se našla u toj, krajnje neugodnoj situaciji, jer premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imaju posve različitu viziju vanjskopolitičkog položaja Hrvatske. Dok se Vlada zalaže za ulazak u Schengen i eurozonu, predsjednica se trudi jačati veze s admnistracijom Donalda Trumpa.

SAD podržavaju gradnju terminala na Krku, ali ju ne žele financirati, dok istodobno dovode u pitanje Južni plinski koridor koji doduše financira i ruski Lukoil, ali koji bi trebao osigurati plin za Hrvatsku iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka. Premda dio hrvatskih diplomata tvrdi da je pozicija Zagreba neupitana te da će ostati lojalan Bruxellesu, pitanje je je li to izvedivo s obzirom na politiku koju forsira predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Priklanjaje SAD-u moglo bi biti problem

Pritom ni ministrica vanjskih poslova, ni premijer, ni predsjednica države uopće ne pokušavaju objasniti kako će Hrvatska rješavati probleme u odnosima s EU i s Njemačkom do kojih bi moglo doći. Nakon što je američki Kongres usvojio dodatne sankcije protiv Rusije, ispostavilo se da te sankcije pogađaju ponajprije europske kompanije koje surađuju s ruskim kompanijama kako u istraživanjima i eksploataciji nafte i plina, tako i u transportu energenata. Američke sankcije podrazumijevaju kažnjavanje kompanija koje sudjeluju u zajedničkim poduhvatima s ruskim kompanijama ako je udio ruskih kompanija veći od 33 posto.

Nije stoga iznenađujuće što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker odmah reagirao izjavom da će EU štititi interese svojih kompanija. To je, dakako, samo jedna pojedinost u već popriličnom mozaiku izjava i odluka koja potvrđuje sve očitije razilaženje interesa dojučerašnjih nerazdvojnih transatlantskih saveznika SAD-a i EU. Zasad samo djelomično integrirana u EU, Hrvatska još treba biti primljena u Schengen i u Europsku monetarnu uniju. Hrvatsko opredjeljivanje za Inicijativu triju mora i priklanjanje SAD-u u pitanjima koja su bitna za daljnji razvoj i opstanak EU moglo bi se javiti kao problem prilikom odlučivanja o primanju Hrvatske u iduće integracijske okvire.

Hrvatski čelnici moraju objasniti svoje poteze

U okolnostima kad su SAD i EU bile bliske saveznice, pomoć velikog američkog partnera bila je dobrodošla. U novoj konstelaciji odnosa nije sasvim jasno da li oslanjanje na SAD Hrvatskoj može više štetiti ili koristiti u pokušajima da se u potpunosti integrira u EU. Zbog toga bi čelnici naše države morali objasniti razloge za svoje vanjskopolitičke poteze i načine suočavanja s njihovim mogućim posljedicama. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je i prijepor sa Slovenijom u vezi s presudom Arbitražnog suda o rješavanju graničnog spora već postao i europski problem.

Kako su slovensko pristajanje na arbitražu i deblokada hrvatskih pregovora o pristupanju EU bili dio političkog dogovora koji je jamčio i ostvarivanje slovenskih teritorijalnih aspiracija, a inicijator njegova postizanja i jamac provedbe tog dogovora bila je EU, logično je da EU očekuje izvršavanje presude Arbitražnog suda. Da je Hrvatska, prije donošenja odluke o istupanju iz Arbitražnog sporazuma, odgovarajućom diplomatskom inicijativom uspjela sve relevantne države uvjeriti da je evidentna slovenska kompromitacija arbitražnog postupka dostatan razlog za istupanje iz njega, možda danas ne bi bila suočena s tako visokom raznom nerazumijevanja svojih postupaka i neuvažavanja svojih interesa.

 

(Global CIR/Telegram.hr)

Komentiraj