Massoud Barzani, predsjednik Iračkog Kurdistana, podnio je ostavku nakon što referendum o neovisnosti ove autonomne pokrajine, na kojem se velika većina izjasnila za odcjepljenje od Iraka, nije rezultirao željenim scenarijem. Barzani je poprilično ogorčen i na SAD, tvrdi kako su Amerikanci izdali Kurde, s kojima su se zajedno borili protiv ISIL-a, tako što su dozvolili Bagdadu da ih napade te da pritom koristi i američko oružje za napad na Kurde.
“Nitko nije bio uz nas osim naših planina”, poručio je Barzani u jučerašnjem televizijskom obraćanju. Također je rekao kako bez njihove pomoći Mosul ne bi bio oslobođen od DAIŠ-a. Irački Kurdi su se razočarali u savezništvo sa SAD-om, sada bi na red mogli doći sirijski Kurdi koji se nadaju da će Washington nakon poraza DAIŠ-a podržati njihove ambicije.
Barzani nikada nije zaboravio da je rođen u prvoj “kurdskoj državi”
U 71. godini, taj potomak slavne porodice boraca za neovisnost, sin Mustafe Barzanija, historijskog vođe kurdskog pokreta u Iraku, sada mora napustiti dužnost pošto je, unatoč brojnim međunarodnim upozorenjima, povjerovao, a uvjeravao i svoje pristaše da je kucnuo trenutak za uspostavu kurdske države u sjevernom Iraku.
Barzani nikada nije zaboravio da je rođen u prvoj “kurdskoj državi”, efemernoj državi Mahabad u Iranu, koja je postojala samo godinu dana, u kojoj je njegov otac bio ministar sve dok je nisu slomile iranske snage. Masud Barzani je 1978. naslijedio oca na čelu Demokratske stranke Kurdistana. Tada se pojavio Džalal Talabani, koji je utemeljio Patriotsku uniju Kurdistana (UPK) i postao njegov suparnik.
Pakt sa Sadamom: mrlja u biografiji
Tokom rata između Irana i Iraka (1980.-1988.) obje su stranke postale saveznice Iranu, a cijena koju su Kurdi za to platili bila je golema. Osveta Sadama Huseina 1988. bila je strašna: deseci hiljada ljudi su poginuli, stotine hiljada su raseljene, stotine sela uništene, a 5000 ljudi ubijeno je u napadu plinskim bombama na kurdsko sela Halabja.
Tokom prvog Zaljevskog rata (1990.) Kurdi su se pobunili i situacija se ponovo okrenula na njihovu štetu. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda zabranilo je iračkom zrakoplovstvu nadlijetanje 36. paralele i zahtijevalo završetak represije. To je trenutak koji je Masud Barzani toliko čekao te je osnovao autonomni entitet i podijelio vlast s Talabanijevim UPK.
Ali njihovo suparništvo preraslo je u građanski rat između 1994. i 1996. Nakon napredovanja UPK-a, Barzani je pozvao u pomoć Sadama Huseina koji je potisnuo Talabanijeve snage.
Irački premijer Haider al-Abadi nedavno je podsjetio Barzanija da je pakt s tim diktatorom mrlja u njegovu životopisu. Nakon pada Sadama Huseina 2003. irački Kurdi ujedinjuju administraciju. Nakon prvih parlamentarnih izbora 2005., parlament autonomne regije izabire Barzanija za predsjednika iračkog Kurdistana. Na toj dužnosti ostaje i 2009., nakon prvih kurdskih predsjedničkih izbora sve do danas.
Pogrešno protumačene poruke
Opijen uspjehom i svjestan da mu se vrijeme predsjedanja primiče kraju, Masud Barzani je sve karte uložio na neovisnost o kojoj Kurdi sanjaju stoljećima. Zapadnom diplomatu koji mu je predložio da odgodi planove o referendumu odgovorio je: “Ne, dobio sam priliku koja se neće ponoviti. Bagdad je još slab, ali će ojačati i poslije će biti prekasno. Vjerujem da će me zemlje koje me odgovaraju od referenduma kasnije podržati”, dodao je.
“Da” za neovisnost iračkog Kurdistana je 25. septembra masovno pobijedilo, ali manje od tri sedmice poslije iračke postrojbe preuzele su nadzor nad svim zonama koje su kurdski borci kontrolirali od 2003. U nekoliko dana, gotovo sav taj teritorij prešao je u ruke središnje vlasti u Bagadu.
Još gore od toga je to što su iračke snage prisilile pešmerge da se povuku iz naftne regije Kirkuka koja je ostvarivala gotovo polovicu prihoda autonomne regije ionako već prilično zadužene. Bio je to fatalni udarac ekonomskoj održivosti kurdskog sna o samostalnoj državi.
(Global CIR/Agencije)
