Turski predsjednik pokušava iskoristiti spor oko Izraela da bi se profilisao kao lider muslimanskih država. No, ispadi su mu veoma licemjerni i providni, smatra Danijel Hajnrih, kolumnista DW-a.
Bezobrazni provokator koji je u konstantnoj predizbornoj kampanji, ponovo je tu – Redžep Tajip Erdogan. Prije nekoliko mjeseci su to bile ‘naci-metode’ tokom izbora u Holandiji i Njemačkoj, a sada sa žestokim kritikama Izraela želi da iskali svoj dobro poznati bijes. Tome treba dodati da je vrijeđanje Izraela na političkoj sceni dvolično, zbog toga što se trgovinski volumen između Turske i Izraela već godinama povećava, piše između ostalog Hajnrih.
Premda je najavljivao dolazak ‘cijelog islamskog svijeta’ u Istanbul, mora se priznati da je pogriješio. Od ukupno 57 članova OIC-a, oko 20 država zastupali su predsjednici vlada. Oni koji su zajedno sa Saudijskom Arabijom prije pola godine pokrenuli blokadu protiv Katara, poslali su nižerangirane zastupnike, kao ‘zamjenike ministara spoljnih poslova’.
U svakom slučaju kada je riječ o ‘jedinstvu’ među muslimanskim zemljama, nije u pitanju samo kriza oko Katara. Pored konflikta ‘velikih igrača’ Saudijske Arabije i Irana, tu su još i jako napeti odnsi između vjerski konzervativnog vođstva u Turskoj i vojnog državnog vrha Egipta.
Izgleda da je Erdoganu po prvi put bilo svejedno da ostane vjeran motu ‘najbitnije je da se dođe na naslovnu stranu’.
(Global CIR/DW)
