EPSKA IZDAJA RADNIČKE KLASE: Trumpove mjere i planirani budžet stvaraju porezni raj za bogate i dodatno uništavaju socijalni sistem SAD-a

Bude li usvojen, Trampov budžet će desetkovati  novčana sredstva namijenjena najsiromašnijim da bi  finansirao stvaranje  poreskog raja za najbogatije.

Na dan kad je predstavljen njegov prijedlog budžeta SAD, američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) bio je na putu ka Vatikanu. Sasvim odgovarajuće odredište – jer ako bi i Trampova ispovijest bila tako šokantna kao njegov fiskalni plan, niko sem pape ne bi mogao da je sasluša. Papa Franja je pobornik „socijalnog kapitalizma“, filozofije koja pridaje vrijednost svakom članu društva.

Ako bude usvojen, Trampov budžet će desetkovati novčana sredstva namijenjena najsiromašnijim Amerikancima da bi finansirao stvaranje poreskog raja za najbogatije. Budžetski balans se postiže numerološkom vudu magijom. Rijetko se dešava da se jedan fiskalni dokument oslanja na tako nejasno računovodstvo.

To je nacrt za izdaju epskih razmjera. Tramp je vodio svoju kampanju na obećanjima da će pomoći američkoj srednjoj klasi. Sad namjerava da joj oduzme i ono malo zaštite koja joj je još preostala. Pored dubokih rezova koji će pogoditi najugroženije, između ostalog i program bonova za hranu, budžet predviđa i prestanak finansiranja višeg obrazovanja. Subvencije za one koji nemaju dovoljno novca da podignu studentske kredite bile bi ukinute.

Poreske olakšice kojima se zaposleni sa niskim platama ohrabruju da nastave da rade – izuzetno efikasni poreski kredit na zaradu – bile bi osjetno smanjene. Investicije u istraživanje, specijalizovane programe obuke, programe liječenja zavisnosti od opijata, kao i u stipendije, doživjele bi nagli pad. Jedino povećanje rashoda rezervisano je za odbrambeni budžet i obezbjeđivanje državne granice prema Meksiku.

Povrh toga, Trampov budžet predstavlja smrtni grijeh političkog samoubistva – gubljenja podrške biračkog tijela. Jedina utjeha je ta da će Tramp teško ubijediti svoje kolege republikance da glasaju za većinu njegovih prijedloga.

Bez obzira na to, Tramp je postavio granice američke ekonomske agende. Ulaganja u ljude zamijenjena su iznenadnim dobicima u stilu „Velikog Getsbija“. Budžetski zdrav razum žrtvovan je u korist čudesnih zamisli. Najgore od svega, saveznoj vladi se oduzimaju instrumenti za odgovor na izazove s kojima se Amerika suočava.

Četiri Trampova sektora – obrazovanje, stanovanje, energetiku i agenciju za zaštitu životne sredine (Environmental Protection Agency) – predvode ljudi koji žele da zatvore institucije na čijem su čelu. Ironija leži u činjenici da se time priprema teren za stotine novih pobunjenika trampovskog tipa. Tamo negdje neki novi Tramp već čeka svoju priliku. Naredni bi mogao da stvarno isuši močvaru. Vjerujte mi.

Ali Trampov grijeh koji je najteže oprostiti je rasipanje. S tačke gledišta novinara, njegovo predsjednikovanje je operacija koja je izmakla kontroli i u kojoj curi na sve strane. U historiji će biti zabilježeno kao slučaj grubog nemara.

Trampa je do pobjede dovela ogorčenost američke srednje klase prema pripadnicima elite. Uslijedila je posle najdužeg perioda u historiji SAD tokom kojeg su plate srednjeg staleža stagnirale. To je za posljedicu imalo i rast stope smrtnosti u velikim dijelovima zemlje, posebno u unutrašnjosti, i osjećaj poraženosti koji je preplavio nekadašnje industrijske radnike. Najočigledniji simptom toga je sve raširenija zavisnost od lijekova protiv bolova. Trampov uspjeh je bio manifestacija srednje klase koja je izgubila vjeru u liberalnu demokratiju. Ispostavilo se da je lijek koji joj on nudi gori od same bolesti.

Kakve će biti posljedice? Prva je ta da će se jaz koji je doveo do Trampove pobjede još više produbiti. Dvije stavke Trampovog plana koje će najvjerovatnije biti usvojene su smanjenje poreza i ukidanje zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, tzv. Obamakera. Prva će donijeti dodatne pogodnosti slojevima društva koji su već na pobjedničkoj strani. Druga će gubitnicima oduzeti najvažniju zaštitnu mrežu. Zajedno će dovesti do oštrog pada u bilansu stanja SAD.

Skoro tri četvrtine američkog budžeta trenutno odlazi na odbranu, otplatu kamata na dug i prinadležnosti kao što su socijalna i zdravstvena zaštita. Predviđa se da će tokom Trampovog mandata ti izdaci porasti na preko 80 odsto. Procenat namijenjen ulaganjima u ljudske resurse, posebno u obrazovanje i razvoj vještina, nastavit će da se smanjuje. Američki budžet je već pozajmljivao od budućnosti da bi otplatio prošlost. Kod Trampa bi to bila krađa ogromnih razmjera.

Druga posljedica je uticaj na zdravlje američke demokratije. Nije prošlo ni četvrt vijeka otkako je američki model trijumfovao nad Sovjetskim Savezom. Tu pobjedu je donikela mješovita ekonomija koja je ulagala u američku srednju klasu. Sovjetska prijetnja je izvukla ono najbolje od prosvjećenog kapitalizma.

Trampovi planovi su tipičan primjer amnezije od koje elita u SAD pati još od tog vremena. Dvije decenije sve veće nejednakosti dovele su američku demokratiju do ivice tolerancije. Tramp sada stavlja njene granice na probu.

Ipak, u jednom ključnom pogledu, američki sistem funkcioniše. Kočnice i ravnoteže drže Trampovu moć pod kontrolom. Američki sudovi su blokirali njegove planove za diskriminaciju muslimana. Mediji i građansko društvo vrijedno bilježe svaku njegovu brljotinu. Specijalni tužilac istražuje navodne tajne dogovore između Trampa i jedne strane sile. Upravo tako sistem i treba da funkcioniše.

U širem smislu, međutim, sistem popušta. Siguran znak da se to dešava bila je Trampova pobjeda. Ono što on planira da napravi od njega bio bi još veći neuspjeh.

 

(Global CIR/Edward Luce/Financial Times)

Objavljeno u:

Komentiraj