ZAJEDNO U DOBRU I ZLU: Bosanski kulturni centar u Parizu

Bosanski kulturni centar, smješten u pariskom predgrađu Le Pré Saint Gervais, postoji od 1997 godine, a aktivan je od početka trećeg milenija. Redovito ga posjećuje oko 500 osoba, ali ih je pretplaćeno 200.

Prostorije uređene u bosanskom stilu nisu previđe velike, pogotovu što tu djeluje i Džemat pariske oblasti, predvođen imamom  Abduselamom Fetićem iz Bijelog Polja, inače porijeklom iz Zenice, koji se školovao u Libanonu. Uljudan i predusretljiv, ne ustručava se posjetiteljima napraviti kafu i podobno ih obavijestiti o djelovanju centra.

Saznali smo kako tu dolaze radnicke obitelji jer su ocevi i sinovi, uglavnom, zaposleni u automobilskoj industriji pariske aglomeracije. Najbrojniji  su dosli iz Sandžaka, ali se nađe i poneki Krajišnik, te osobe porijeklom iz centralne Bosne. Uglavnom često druže, obiljezavajući državne i vjerske praznike, njegujuci folklor i  pjevanje u zboru.

Piše: Džana Mujadžić

Posebno se poklanja pažnja vjenčanjima i rođenjima a ne rijetko se prikuplja pomoć za žitelje u BiH, koji im se obrate. Organiziraju se i dolasci sunarodnika iz Njemačke, Belgije, Švicarske kao i skandinavskih zemalja jer je Pariz privlačna destinacija, koju svi žele vidjeti i posjetiti. Njima se obezbjeđuje smještaj i čak pokazivanje grada, kada je to moguće i ostvarivo.

Fadil Licina dugogodisnji aktivist i aktualni direktor centra podvlači  kako  ce se institucija uskoro useliti u nove, mnogo veće i bolje opremljene prostorije u kojima će insistirati na organiziranju mnoštva aktivnosti, poput učenja engleskog ili opismenjavanja na francuskom  članova koji dobro ne vladaju jezikom. Uspostavljaju se bliske suradnje i spone sa drugim centrima i udruženjima u cijeloj Europi ali i šire.

Posebno se njeguju veze sa Bosancima i Hercegovcima u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj. Za razliku od njih, koji  dobijaju pomoć zemalja u kojima su nastanjeni, Bosanski kulturni centar u blizoj okolici Grada svjetlosti se izdržava osobnim sredstvima i finansiranjem. Ponekada se dogodi da sunarodnici iz Amerike ili Australije na proputovanju u Parizu, dodijele značajna materijalna sredstva centru čije ih sposobne računovođe  dosljedno raspodijele ili čuvaju za posebne prigode i potrebe. Zato su i uspjeli kupiti novu lokaciju, nedaleko od sadašnje,  u koju useljavaju na proljeće. Karakteriziraju ih srdačne i bliske spone s ostalim udruženjima stranaca u oblasti, isto kao i francuskim institucijama sa kojima odlično surađuju

Ženske članice osim sto su razvile dobru i prijateljsku suradnju sa brojnim organizacijama u domovini, sa kojima razmjenjuju iskustva o vođenju domaćinstva, odgajanju djece ili razmjenjuju kulinarske upute, aktivno učestvuju u radu centra i osnivanju različitih kulturnih, umjetničkih ili znanstvenih djelatnosti. Zajedno sa muškim partnerima dočekuju književnike pa ih predstavljaju ostalim posjetiteljima, posebno kada ovi dođu sa novim knjigama i drugim, autorskim ostvarenjima. Nerijetko se sastaju da uz sok i kafu pletu ili kackaju, razgovaraju i druže se na materinskom jeziku.

Najmlađi posjetitelji centra mogu se zajedno igrati, ali i pratiti časove  historije, upoznati se sa kulturnim pa znanstvenim dometima poznatih sunarodnika, sto su ostavili vrijedne i značajne tragove u mnoštvu oblasti. Djeca i omladina na osobnu inicijativu organizuju časove informatike, pjevanja ili folklora pa na taj način uče o bogatoj baštini zemlje iz koje potiču.

Kako smo culi od odgovornih, to je i najbolji način usavršavanja jezika, koji  mladima druge ili treće generacije nije previse blizak, niti jednostavan. Uveliko  pomažu roditeljima pri obraćanju  kompliciranoj francuskoj administraciji sa mnoštvom različitih odredbi i zakona o položaju, obavezama i pravima stranih djelatnika, koji nisu francuske nacionalnosti, a posebno kada su u pitanju odlasci u mirovinu ili nasljeđivanje dobara.

 

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj