ČIŠĆENJE KABULSKIH ULICA – NAJJEZIVIJI POSAO NA SVIJETU: ‘Kad smo se zapošljavali na ovo nas ništa nije moglo pripremiti…’

‘Kada odlazim kući nakon takvih čišćenja ponašam se neobično. Djeca me pitaju što mi je. Takve stvari imaju negativan utjecaj na mentalno zdravlje’, priča čistač kabulskih ulica.

Kada se Yar Mohammad Mohammadi pridružio kabulskoj gradskoj čistoći prije desetak godina znao je da će imati nekek neugodne zadatke, no ništa ga nije pripremilo za raščišćavanje ruševina nakon krvavog bombardiranja koje se u središtu grada dogodilo prošlog mjeseca.

“Pronašli smo ruke, noge, čak i glavu. Nisam mogao jesti iduća dva dana, bio sam prestravljen”, opisuje taj 40-godišnjak.

Čišćenje dijelova tijela s kabulskih ulica za tamošnje čistače iako uvijek jezivo, sada je već postalo rutina, jer gotovo svakog mjeseca ondje se raznese neki bombaš samoubojica. Prema podacima UN-a, samo lani je u takvim napadima poginulo 3400 civila.

Eksplozija u vozilu hitne

Posljednji stravičan događaj zbio se prije tri tjedna kada su kola Hitne pomoći puna eksploziva odletjela u zrak nasred ulice, u blizini tržnice i bolnice. Sa sobom su u smrt odvela čak 105 ljudi, dok ih je ranjeno bilo 235. Istovremeno, automobili su od jačine eksplozije bili zgužvani poput papira, a obližnje zgrade razrušene.

Kada su nakon pet sati s mjesta događaja otišli istražitelji na scenu je stupilo 250 čistača. Uz uništene automobile, čistače su u ruševinama dočekali ne samo dijelovi tijela već i sasvim neprepoznatljivi komadići.

Nakon ogromnog stresa ponovno na ulicu

Oni ih skupljaju u vrećice i potom spaljuju ili sahranjuju u zajedničku grobnicu s “NN” oznakom. Kod takvih čišćenja čistači su dodatno plaćeni, a bonuse dobivaju i od države, međutim ono što vide prilikom tog posla nitko im ne može platiti.

Najbolje to opisuje 60-godišnji Hussain Bakhsh koji je prošle godine u ožujku nakon eksplozije u policijskoj postaji pronašao dvije noge. “Kada odlazim kući nakon takvih čišćenja ponašam se neobično. Djeca me pitaju što mi je. Takve stvari imaju negativan utjecaj na mentalno zdravlje”, kaže šezdesetogodišnjak za The Washington Post koji je čistio i iza posljednje eksplozije.

Prosječna plaća za ove ljude, koji nemaju organiziranu zdravstvenu pomoć zbog posttraumatskog stresa, iznosi tek 110 dolara. No, oni kažu da drugog izbora nemaju jer posla nema. Stoga nakon krvavih epizoda prolaze enorman stres i sutradan se ponovno vraćaju na ulice.

 

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj