DAŠAK SARAJEVA U PARIZU: Treće izdanje festivala ‘Sarajevo na Seni’

Treće izdanje Festivala Sarajevo na Seni /Sarajevo sur Seine/, održano je u mitskom kinu Latinske četvrti, poznatom Saint André des Artsu u kojem su uzvanici bili brojni svjetski glumci i planetarne zvijezde sedme umjetnosti u doba njegovog osnivatelja Rogéa Diamantisa.

Program trodnevne filmske, prema objašnjenju selektorice dokumentarnog programa SFF-a, Rade Sesić, Bjelovarčanke nastanjene u Nizozemskoj, odabrali su mladi iz nekolicine zemalja koji su gledali njezin odabir filmova u Sarajevu  ljeta 2017 godine, pa za parisko predstavljanje pozvali autore i reditelje iz Austrije, Finske,  Francuske, Gruzije, Rumunske, Srbije i Turske, koji su projicirali njihova nagrađena ostvarenja: “Kinders” brace Riahi, “Neoprostivo”, ” Larsa Feldballe Petersona,”Plavo, bijelo crveno moje kose”, Josze Anjembe, “Grad sunca” Rati Oneli, “Kada dođu svinje” Biljane Tutorov,”Mister Gay Syria” Ayse Toprak ili djelo Reyana Tuvi “No place for Tears”.

Piše: Džana Mujadžić

Pariska smotra dokumentaraca se nadahnula sudbinom grada na Miljacki, “etničkim čišćenjem”, opsadom  i mladim pojedincima koji su odlučili oduprijeti se svemu tome, umnožavanjem kulturnih događaja! Pokrenut je Sarajevo Film Festival da  “uprkos gladi ne zapadnu u ludilo,  odupru se strahu, mržnji pored činjenice da su bili napušteni od strane ‘Međunarodne zajednice’, nisu htjeli postati indiferentni na svijet, iako su ih nišanili snajperisti i harao rat skoro četiri godine, spriječili su nacionalizme da  unište čuveni grad humanizma i kozmopolitizma”.

Festival je trenutno  među najznačajnijim na Starom kontinentu, privlači svjetske zvijezde, a zahvaljujući idejma i naporima inicijative mladih za Ljudska prava, dozvoljava novim generacijama sa svih strana planete susrete  sa vršnjacima gdje raspravljaju, kultiviraju se , okrećući se  drugima s ciljem zajedničke izgradnje budućnosti u regiji jugoistočne Evrope, još uvijek ostećene i podložne nacionalizmu.

U Francuskoj kao i drugdje ima problema, kako socijalnih tako i političkih pa dašak sarajevske nadahnutosti za angažiranje i opstanak pomoću kulture, svih onih koji se ne mogu odlučiti napustiti ideju svjetske dobrobiti i velikodušnosti, izgleda savršeno  prihvatljivo.

Zato je europski antirasistički pokret EGAM i doveo SFF na obale Seine.

Tako su projicirani, prema izvjesnima, najuspješniji balkanski dokumentarci posvećeni ljudskim pravima, organizirane rasprave sa mladima koji su i odabrali program i sa kojim, nažalost, nije bilo moguće razgovarati iz nepoznatih razloga. Ipak susreli smo Sarajku Aldijanu Okerović koja studira petu godinu prava i Adelu Chelminski čija je mama Bosanka, a otac Poljak, uspješnu studenticu političkih znanosti u Reimsu, koja vec savršeno komunicira na tri jezika  osiguravajući uspješno funkcioniranje pariske filmske smotre.

Dok Aldijana pozdravlja ideju prenošenja kulturnih događjaja i pronalaženje nadahnuća i na drugim stranama Starog kontinenta, te pominjanja sarajevske i bosanskohercegovačke tragedije čiji se odijeci još uvijek čuju i aktualiziraju, Adela je zadovoljna što je dobrovoljno radila na smotri, čiji članovi nastoje poboljšati uvjete održavanja, približiti publici Balkan i njegove potrebe. Festival  promovira BiH ali nismo još dovoljno priznati niti zanimamo siru publiku, a ne  umijemo se dobro reklamirati, što u Parizu nije jednostavno jer je kulturno-umjetnički život intezivan i veoma bogat. Samo na tome se može djelovati i ispraviti okolnosti- ističe.

Ipak, treba naglasiti kako su djelatnosti francuske platforme Egama najprije posvećeni sjećanjima na Shoah i borbu protiv anisemitizma, a mnogo manje rasizmu i novim oblicima fašizma ili pogubnim djelatnostima europskih ekstremnih, desničarskih grupa i udruzenja, isto kao i  suzbijanju nacionalizma i povrijeda ljudskih prava na Balkanu, cijelom kontinentu te planeti.

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj