NJEMAČKI STRUČNJAK OBJASNIO: Sirija je za SAD samo sporedno ratište, prava meta je u ‘komšiluku’, a u septembru su i izbori za Kongres…

SAD, poslije navodnog napada nervnim gasom u Siriji, ne isključuju vojne mjere protiv Sirije i njenih saveznika. No, stručnjak za SAD Jozef Braml smatra da se tu zapravo radi o nečemu sasvim drugom, piše DW.

DW: Predsjednik Tramp, u pogledu reakcije SAD na navodni napad nervnim gasom u Dumi, ne isključuje ništa. Kakve opcije dolaze u obzir?

Jozef Braml: Smatram da će SAD izvesti vazdušne napade protiv Sirije. Ali, za razliku od onoga pre godinu dana – i tada su SAD napale Siriju posle upotrebe hemijskog oružja – to neće biti samo simbolično. Tada je Tramp htio da pokaže da nije ruska marioneta. Istovremeno nije htio da se previše istrčava i zato je prethodno obavijestio Rusiju. A oni su upozorili Siriju. Ovaj put neće biti takvih prethodnih informacija.

Tramp je zaprijetio i da će saveznici sirijske vlade „platiti visoku cijenu”. Čega Rusija i Iran treba da se plaše?

Prije svega bi Iran trebalo da bude spreman, jer je on i iz drugih razloga na nišanu SAD. One snage koje u Siriji podržava Iran – te će vjerovatno i biti bombardovane. SAD bi mogle da presijeku i vazdušni most tih trupa koji se dijelom proteže i nad iračkim vazdušnim prostorom.

A kako stoje stvari sa akcijama protiv Rusije?

One će biti minimalne. Tramp, kada je riječ o Rusiji, ima mnogo manje vojnih opcija i služeći se ekonomskim sankcijama će učiniti taman toliko da ne dospije pod veći unutrašnjepolitički pritisak. Jer, u SAD specijalni tužilac Robert Miler i dalje vodi istragu protiv njega.

A zašto bi, nasuprot tome, prema Iranu trebalo postupati tako oštro?

Mislim da je Sirija za SAD zaista samo sporedno ratište u sukobu sa Iranom. Sada predstoji istupanje iz nuklearnog sporazuma u maju, i onda će se konflikt zaoštriti. Miješanje Irana u Siriji bi moglo da posluži kao moralno i geostrateško opravdanje za njihov postupak. Ne smijemo zaboraviti ni da je Tramp nedavno kritičara Irana Džona Boltona postavio za savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Ja to vrlo ozbiljno shvatam.

Predsjednik SAD je nedavno nagovještavao da hoće da što prije povuče vojnike iz Sirije, nakon što je IS pobijeđen. Koliko se Trampove prijetnje poslije napada nervnim gasom slažu sa tim namjerama?

Tu ne vidim protivrječnost. Tramp i dalje želi da povuče iz Sirije kopnene vojnike, koji bi inače mogli da budu uzeti kao taoci. Mjere odmazde za napade hemijskim oružjem su samo vazdušni napadi.

Razaznajete li neku dugoročnu strategiju vlade SAD kada je riječ o sirijskom pitanju?

U svakom slučaju da. Moja hipoteza je, kao što rekoh, da je za SAD važan Iran. Što situacija na domaćem političkom frontu bude neprijatnija za Trampa, time će, mislim, biti veći rizik od rata protiv Irana. Ne smijemo zaboraviti da su u novembru izbori za Kongres. Najgori scenario za Trampa bi bio da izgubi oba doma Kongresa. U tom slučaju bi mu rat protiv spoljnog neprijatelja pomogao da se domogne nekog nadstranačkog konsenzusa. Ako bi postojala prijetnja za nacionalnu bezbjednost, birači u SAD bi mogli da se u jeku „okupljanja pod zastavom” odreknu mogućnosti kontrole vlasti koju omogućavaju izbori za Kongres. Tako je bilo i kod Džordža Buša mlađeg poslije terorističkih napada od 11. septembra 2001.

 

(Global CIR/DW)

Objavljeno u:
  1. […] […]

Komentiraj