UNUTRAŠNJA PREVIRANJA ZBOG VANJSKE POLITIKE: Kako su događaji u Gazi i Jerusalemu izazvali potres u rumunskim centrima moći

Pomalo neočekivano, među zemljama koje su prve podržale odluku Donalda Trumpa da de facto legalizira izraelsku okupaciju palestinskih teritorija premještanjem američke ambasade u Jeruzalem našla se i Rumunjska. Time je rumunjska vlada izazvala nezadovoljstvo europskih partnera, ali i predsjednika republike. No predmet spora u unutrašnjim rumunjskim sukobima zapravo ima malo veze s principima ljudskih prava ili međunarodne pravde.

U isto vrijeme dok se sredinom svibnja izraelska vojska “borila” protiv nenaoružanih prosvjednika u okolici Gaze, a Ivanka Trump smješkala na ceremoniji otvaranja nove američke ambasade u Jeruzalemu, bliskoistočno pitanje postalo je kamen smutnje i u rumunjskoj politici. Naime, ministar vanjskih poslova Teodor Meleșcanu 12. svibnja odbio je potpisati zajedničku izjavu zemalja-članica Europske unije kojom se osuđuje američko premještanje ambasade u Jeruzalem.

Zajedno s Češkom i Mađarskom, Rumunjska je jedina članica koja nije osudila ovaj potez protivan međunarodnom pravu. Za lokalne promatrače, to i nije veliko iznenađenje. Još od prosinca prošle godine rumunjske vlasti pružaju potporu američkom predsjedniku Donaldu Trumpu u njegovim najavama. Ponavljajući Trumpovu retoričku vratolomiju, Meleșcanu je izjavio kako se nada da će premještanje doprinijeti miru na Bliskom istoku, unatoč svim dokazima u suprotno.

No nije sve ostalo na verbalnoj potpori. Krajem travnja, u javnost je “procurio” dopis vlade u kojem se spominje plan da Rumunjska bude druga zemlja u svijetu koja bi slijedila SAD u preseljenju ambasade u Jeruzalem (iza Gvatemale), ali i jedina zemlja u Europi. Vodeća ličnost vladajuće Socijaldemokratske stranke (PSD), Liviu Dragnea, to je ubrzo i potvrdio navodeći da je definitivna odluka već donesena. No u vladi su se očito preračunali, jer su pitanja vanjske politike jednim dijelom u ingerenciji predsjednika republike. Upravo je on taj koji mora donijeti odluku o preseljenju.

Sve to potaknulo je malu ustavnu krizu. Predsjednik Klaus Iohannis smjesta je optužio vladu za kršenje Ustava, ali ujedno i upozorio kako bi preseljenje moglo ugroziti rumunjski diplomatski položaj te pogoršati odnose s drugim članicama Unije i Ujedinjenih naroda (koji su također osudili američku odluku).

Prekinute veze

No to nije pokolebalo vladu u njezinom stavu, iako je usporilo planove. Premijerka Viorica Dăncilă donekle je ublažila retoriku u pokušaju da izgladi stvari s predsjednikom, ali te je pokušaje uskoro pokvario posjet delegacije vlade Izraelu u kojoj se nalazio i spomenuti Liviu Dragnea, predsjednik donjeg doma parlamenta i neformalni šef PSD-a. On je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu javno obećao preseljenje ambasade u Jeruzalem.

Da stvar bude gora, spomenuta delegacijanije čak ni obavijestila predsjednika Iohannisa, inače sklonog opoziciji, o svom putovanju. Zbog svega toga predsjednik je delegaciju nazvao “neformalnom” i ponovio svoju predanost vanjskoj politici većine zemalja-članica Unije. Ova epizoda samo je nastavak dugotrajnih sukoba između vlade i ureda predsjednika, sukoba koji oblikuju rumunjsku politiku već nekoliko godina. No ovo je ipak prvi puta da se kao predmet spora pojavilo vanjskopolitičko pitanje.

Dosad je, bez obzira na sve unutrašnje razlike, po pitanju vanjske politike među strankama vladao čvrsti konsenzus. Pritom je Rumunjska u pravilu bila bliža osovini Washington-London nego osovini Berlin-Pariz. Za razliku od svojih europskih partnera, Rumunjska nije pokazivala rezerve prema američkim vojnim avanturama diljem svijeta.

Tako da je, između ostalog, sudjelovala u okupaciji Afganistana i Iraka, povremeno riskirajući nezadovoljstvo Berlina i Pariza. Više od bilo koje istočnoeuropske zemlje, Rumunjska je predstavljala ono što je bivši američki ministar obrane Donald Rumsfeld nazivao “novom Europom”.

Trenutni predsjednik Iohannis u velikoj je mjeri nastavio ovu tradiciju. Čak se četiri puta susreo s Trumpom od kad je ovaj izabran, svaki put potvrđujući predanost Rumunjske daljnjem naoružanju radi sudjelovanja u američkom “obrambenom” pojasu protiv Rusije.

 

(Global CIR/Bilten)

Objavljeno u:

Komentiraj